REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj P Ob-4/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ŠDU, OIB: [osobni identifikacijski broj], s aktivnim prijavljenim prebivalištem u [adresa], a s boravištem u [adresa], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave, zaključene 6. veljače 2025. godine u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i zamjenice punomoćnika tuženice, te objave 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.-Utvrđuje se da je tužiteljica ŠDU, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica za 1/2 dijela nekretnine i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi neplodno, vinograd površine 2274 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], što je tuženik ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da tužiteljica upiše svoje pravo suvlasništva od 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini, uz istodoban upis brisanja toga prava s imena tuženika, sve u roku petnaest dana od pravomoćnosti presude.

II.-Nalaže se tuženiku ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŠDU, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 967,91 eur, sve u roku od 15 dana.

III.-Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1. U tužbi tužiteljice podnijetoj protiv tuženika ovom sudu dana 10. siječnja 2022. godine se navodi da su stranke bivši supružnici, brak stranaka je zaključen dana 10. ožujka 1984. godine u [adresa], a bračna zajednica je prekinuta razvodom i to temeljem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 28/12 od 12. rujna 2012. godine. Na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi neplodno, vinograd površine 2274 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], tuženik je upisan kao vlasnik za cijelo. Unatoč činjenici što je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, ista je suvlasništvo stranka i to svakog za 1/2 dijela. Naime predmetna nekretnina je kupljena za vrijeme trajanja braka stranaka i to temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. Rujna 1996. godine, a što je sve vidljivo iz presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-257/2016 od 18. srpnja 2016. godine, obzirom da je tuženik vodio parnicu radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na navedenu nekretninu. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica po sili zakona stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine za 1/2 dijela. Slijedom navedenog predlaže se usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] površine 2274 m2 k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica upiše kao suvlasnica predmetne nekretnine za 1/2 dijela uz istodoban upis brisanja toga prava s imena tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženika sadržanom u podnesku od 28. veljače 2022. godine (l.s. 20-21) osporava se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Tuženica u tužbi navodi kako bi ona, a temeljem zakona, bila suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela, a kao temelj stjecanja prava suvlasništva navodi da bi predmetna nekretnine predstavljala bračnu stečevinu budući da je istu, za vrijeme trajanja braka tuženika i tužiteljice, tuženik stekao kupoprodajom dana 30. rujna 1996. godine. Prije svega, a sve i kad bračna stečevina tužiteljice i tuženike ne bi među njima bila podijeljena, na ovaj predmet se ne primjenjuje danas važeći Obiteljski zakon koji bračnu stečevinu tretira kao suvlasništvo bračnih drugova u jednakim suvlasnički udjelima, ako nisu drukčije ugovorili, već se ima primijeniti Zakon o braku i porodičnim odnosima koji je bio na snazi 1996. godine, kad je tuženik s prodavateljem zaključio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, a prema gore navedenom zakonu, bračna stečevina nije se smatrala suvlasništvom, nego zajedničkim vlasništvom bračnih drugova, te se kod diobe iste, a prilikom utvrđivanja suvlasničkih dijelova koji pripada svakog bračnog druga, udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određivao prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Dakle, tužiteljica mora dokazati da je ista doprinijela u dovoljnoj mjeri stjecanju predmetne nekretnine kako bi sud njezinom zahtjevu mogao udovoljiti. Neovisno o prethodno navedenom, tuženik ističe da su on i tužiteljica podijelili svu bračnu stečevinu iz braka koji je razveden odlukom suda na koju se tužiteljica poziva te je nekretnina koja je predmet ovog spora u tom sporazumu pripala upravo tuženiku, dok je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prethodno čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ukupne površine 2313 m2, a koju je tužiteljica, također za vrijeme trajanja braka (2000. godine) kupila od ID, pripala tužiteljici. Osim toga, stranke su podijelile i nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je izgrađena obiteljska kuća i dvorište u [adresa], na adresi [adresa], na način da je svakome pripao po jedan suvlasnički udio od 1/2 dijela iste, s time da je tužiteljica svoj suvlasnički udio prenijela njihovom sinu ugovorom o darovanju ovjerenim pod poslovnim brojem OV-5045/2021 kod javnog bilježnika Suzane Hrabra u [adresa] 22. travnja 2021.

3. Na pripremnom ročištu od 2. srpnja 2024. godine (l.s. 40-41) od strane pun. tužiteljice se osporava navod iz odgovora na tužbu da bi između stranaka bila izvršena dioba nekretnina stečenih za vrijeme trajanja bračne zajednice, a posebno da bi bila izvršena onako kako to tuženik navodi u odgovoru na tužbu. Na navedenom pripremnom ročištu se od strane pun. tuženika navodi da se ustraje u odgovoru na tužbu da su stranke podijelile svoju imovinu koju su stekle za vrijeme braka i to na način da je tužiteljici pripala nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, da je tuženiku pripala čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, dok je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala strankama svakom od njih za po 1/2 dijela.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 28/2012 od 12. rujna 2012. godine (l.s. 4-7), presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-247/2016 od 18. srpnja 2016. godine (l.s. 8-13), povijest zk. upisa od 27. veljače 2022. godine za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 24-26), prijepis posjedovnog lista broj 37 DGU, Područni ured za katastar Zadar od 27. veljače 2022. godine (l.s. 27-29), izvod iz katastarskog plana DGU, Područni ured za katastar Zadar od 28. veljače 2022. godine za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 30), kupoprodajni ugovor zaključen između ID kao prodavatelja i ĐD kao kupca dana 14. travnja 2000. Godine na kojem je potpis prodavatelja ovjeren od strane javne bilježnice u [adresa] Alkice Kolega-Zubčić pod brojem OV- 2896/2000 od 14. travnja 2000. godine (l.s. 32-34), zk. izvadak od 1. srpnja 2024. godine za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 44-45). Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (l.s. 55-56) i tuženika (l.s. 56-57) u svojstvu stranaka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan u cijelosti.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je da se utvrdi da je tužiteljica po osnovi bračne stečevine suvlasnica nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] površine 2274 m2 k. o. [katastarska općina] za 1/2 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica upiše kao suvlasnica predmetne nekretnine za 1/2 dijela uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika.

7. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je brak koji je između nje i tuženika zaključen dana 10. ožujka 1984. godine razveden presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-28/2012 od 12. rujna 2012. godine, da je u odnosu na nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi tuženik upisan kao vlasnik za cijelo, međutim da je predmetna nekretnina bračna stečevina nje i tuženika, i time suvlasništvo njih dvoje svakog za 1/2 dijela budući je nekretnina kupljena za vrijeme trajanja njihovog braka temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. rujna 1996. godine.

8. Tužbenom zahtjevu tužiteljice, tuženik se suprotstavlja na način da navodi da su on i tužiteljica podijelili svu svoju bračnu stečevinu, slijedom koje podjele da je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je kupljenja 1996. godine pripala njemu za cijelo, nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je kupljena za vrijeme trajanja braka 2000. godine da je pripala tužiteljici za cijelo, a nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi obiteljska kuća i dvorište da je pripala svakom za po 1/2 dijela.

9. S obzirom na činjenični supstrat tužbe, za navesti je da se pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, sve s obzirom na čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, u nastavku ObZ-a), kojim je propisano da se danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima. Na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 01. srpnja 1999. godine, kao dana početka primjene Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 162/98), primjenjuju se odredbe Zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, tj. odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne Novine“ broj 11/78, 45/89, 51/89, 59/90, 25/94, 45/98, u nastavku: ZBPO-a). Prema ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina (čl. 277. ZBPO-a). Prema čl. 278. st. 2. ZBPO-a imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u čl. 277. ZBPO-a, je njegova posebna imovina. Prema čl. 279. ZBPO-a bračni drugovi mogu ugovoriti da njihove zarade budu posebna imovina svakog od njih, koji ugovor se zaključuje u pisanom obliku, te potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni. Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine (čl. 285. ZBPO-a), a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO-a), te prema čl. 287. st. 2. ZBPO-a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

10. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-28/2012 od 12. rujna 2012. godine (l.s. 4-7) proizlazi da je navedenom presudom razveden brak između stranaka koji je zaključen 10. ožujka 1984. godine, dok iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je u braku stranaka rođeno petero djece, od koji je dvoje djece u vrijeme razvoda braka bilo maloljetno.

11. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-257/2016 od 18. srpnja 2016. godine (l.s. 9-13) proizlazi da je po tužbi tužitelja ŠD ĐD protiv tuženika VD navedenom presudom utvrđeno da je tužitelj ŠD vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, što je tuženik VD dužan priznati i trpjeti da se tužitelj ŠD u zemljišnoj knjizi upiše kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika VD, dok iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je u pogledu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] površine 2274 m2 k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi većim dijelom vinograd, a manjim dijelom voćnjak, dana 30. rujna 1996. zaključen kupoprodajni ugovor između prodavatelja HD pok. Š i kupca ŠD te da je kupac prodavatelju u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, što da je razvidno iz priznanice od 16. travnja 1997. godine.

12. Iz kupoprodajnog ugovora na kojem je potpis prodavatelja ID ovjeren od strane javne bilježnice u [adresa] Alkice Kolega Zubčić pod poslovnim brojem Ov-2896/2000 od 14. travnja 2000. godine (l.s. 32-34) proizlazi da je isti zaključen između prodavatelja ID i kupca ĐD, a da je predmet navedenog ugovora bila nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], površine 2313 m2, oranica zv. Škalji k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 16.000,00 kuna, dok iz Posjedovnog lista broj 37 DGU, Područni ured za katastar Zadar od 27. veljače 2022. godine (l.s. 27-29) proizlazi da je u katastru u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] površine 2313 m2, oranica zv. Škalji, kao posjednica upisana MD, za cijelo.

13. Iz povijesti zk upisa od 27. veljače 2022. godine za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 24-26) proizlazi da je nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], površine 410 m2, k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi ovoga suda bila upisana kao društveno vlasništvo, a pravo korištenja radi izgradnje stambene zgrade je bilo upisano u korist ovdje tužiteljice ĐD, 2012. godine temeljem čl. 365. Zakona o vlasništvu i drugim s tvarnim pravim izvršena je uknjižba prava vlasništva u korist ĐD, za cijelo (Z-13254/2012), 2018. godine je po prijedlogu ovdje tuženika ŠD upisana zabilježba spora koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Ps-15/2017 (Z-29486/2018), 2020. godine je temeljem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ps-15/2017 od 13. prosinca 2018. godine izvršena uknjižba prava suvlasništva predmetne nekretnine za 1/2 dijela u korist ŠD (Z-28317/2020), a 2021. godine temeljem darovnog ugovora u odnosu na suvlasnički udio od 1/2 dijela ĐD, je uknjižen CD za 1/2 dijela, nesporno sin stranaka (Z-18170/2021), dok iz zk. izvatka od 1. srpnja 2024. godine za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 44) proizlazi da je predmetna nekretnina upisana kao suvlasništvo stranaka, svakog za 1/2 dijela.

14. Iz iskaza tužiteljice ŠDU, saslušane na ročištu od 6. veljače 2025. godine (l.s. 55-56) proizlazi da su predmetnu nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2274 m2, ona i tuženik zajedno stekli za vrijeme trajanja njihovog braka, i to kupnjom od prodavatelja sada pok. HD iz [adresa], za kupoprodajnu cijenu od 10.000,00 tadašnjih njemačkih maraka, ne sjeća se točnog vremena zaključenja kupoprodajnog ugovora, ali dopušta mogućnost da je to bilo u rujnu 1996. godine kako se to navodi u presudi ovoga suda koja je priložena uz tužbu, prodavatelju su ona i tuženik u istoj godini kada je bila kupnja u dva navrata isplatili po 5.000,00 DM na ruke. Inače predmetna nekretnina u vrijeme kupnje, a i danas, je u naravi zemljište na kojem je zasađen vinograd i masline. Za vrijeme trajanja njihovog braka rođeno je petero djece, novčani iznos od 10.000,00 DM je bio zajednički novac nje i bivšeg supruga stečen njihovim radom za vrijeme trajanja braka, naime oboje su u to vrijeme radili na ribarnici, prodavali su ribu i jako dobro su zarađivali, za čitavo vrijeme Domovinskog rata su živjeli u izbjeglištvu u Austriji, i u Austriji su oboje radili. U svezi nekretnine u k. o. [katastarska općina] koju spominje tuženik u svom odgovoru na tužbu, može kazati da je njezin bivši suprug dao vlasniku tog zemljišta u k. o. [katastarska općina] automobil koji se vodio na njezinom imenu, ali automobil je bio njihova bračna stečevina, na ime tog automobila vlasnik predmetnog zemljišta u k. o. [katastarska općina] je njoj i bivšem suprugu dao to zemljište u k. o. [katastarska općina], zaključen je kupoprodajni ugovor, ona je navedena kao kupac, ne sjeća se točno godine kada je zaključen taj kupoprodajni ugovor, zk. stanje u svezi te nekretnine nije sređeno, navedeno zemljište oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika, svakog za 1/2 dijela, i ukoliko tuženik u budućnosti bude pokrenuo postupak protiv nje vezano za tu nekretninu u k. o. [katastarska općina], ona mu neću osporiti tužbeni zahtjev, već će mu priznati da je ta nekretnina bračna stečevina, vlasništvo svakog od njih dvoje za 1/2 dijela. Za vrijeme trajanja braka, ona i tuženik su osim navedenih dviju nekretnina stekli još i nekretninu u [adresa] koja je u naravi obiteljska kuća s okućnicom koja se nalazi u k. o. [katastarska općina], i u svezi te nekretnine su u zemljišnoj knjizi tuženik i ona upisani svaki za 1/2 dijela, temeljem odluke suda. Ona i tuženik se nisu nikada podijelili u pogledu njihove bračne stečevine. Zadnji puta je na predmetnoj nekretnini u Bibinjama bila 2012. godine, masline i vinograd na predmetnoj nekretnini su za vrijeme trajanja brak zajedno radili ona, bivši suprug i njihova djeca. U braku s tuženikom je bilo fizičkog nasilja prema njoj od strane tuženika, bila je isprebijana, završila je u bolnici, te je zbog tog razloga tužbu podnijela 2022. godine.

15. Iz iskaza tuženika ŠD, saslušanog na ročištu od 6. veljače 2025. godine (l.s. 56-57) proizlazi da je istina da je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupljena u rujnu 1996. godine od prodavatelja sada pok. HD iz [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 10.000,00 DM, navedena kupoprodajna cijena je uistinu isplaćena prodavatelju u dva navrata po 5.000,00 DM, međutim u svezi navedenog novčanog iznosa od 10.000,00 DM može kazati da je to novac koji je on zaradio svojim radom za vrijeme trajanja braka, dok tužiteljica u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine nije bila u radnom odnosu, bila je doma, brinula se djeci, a do 1996. godine je u njihovom braku rođeno četvero djece, a peto dijete je rođeno 2000. godine. Za čitavo vrijeme trajanja braka tužiteljica je radila samo oko godinu do dvije godine u bolnici. Nekretnina u k. o. [katastarska općina] koju je naveo u odgovoru na tužbu je bračna stečevina njega i tužiteljice, njih dvoje su suvlasnici svaki za 1/2 dijela. U svezi obiteljske kuće u [adresa] u pogledu koje su u zemljišnoj knjizi upisani tužiteljica i on, svaki za po 1/2 dijela, može reći da je taj upis izvršen temeljem odluke suda, naime bivša supruga ga je tjerala iz te obiteljske kuće i onda je sud odlučio da su suvlasnici svaki za po 1/2 dijela. Dakle za vrijeme trajanja braka, on i tužiteljica su stekli navedene tri nekretnine, a kada ga se od strane uredujuće sutkinje pita dali su se on i tužiteljica ikada podijelili vezano za njihovu bračnu stečevine, bilo usmeno ili pismeno, može reći da nisu jer njih dvoje uopće nisu pričali. Kada ga se od strane zamjenice njegovog punomoćnika pita dali su se on i tužiteljica ikada podijelili u svezi predmetne nekretnine u Bibinjama i u svezi nekretnine u Visočanima, može reći da su se podijelili, njeno je u Visočanima, a njegovo je u Bibinjama, a kada ga se pita na koji način su se to podijelili, dali usmeno ili pismeno, može reći da nisu pismeno, nego su popričali, i to suglasno su se tako dogovorili, naime ne bi on na nekretnini u Bibinjama sadio vinograd i masline da se nisu podijelili, naime masline je posadio nakon razvoda braka, danas ima oko 60-70 maslina, u vrijeme kupnje su bile samo 2-3 masline, a što se tiče vinograda zemljište je bilo kupljeno s tim vinogradima koje je stalno obnavljao. Kada ga se pita kada je točno bila usmena dioba između njega i tužiteljice vezano za te dvije nekretnine u Bibinjama i u Visočanima, može reći da je to bilo nakon otprilike četiri godine od razvoda braka, i razgovor između njega i tužiteljice u svezi te dvije nekretnine je bio u gradu u nekom kafiću, te tužiteljica nakon razvoda braka nije nikada dolazila na predmetnu nekretninu u Bibinjama. Navode tužiteljice vezano za fizičko nasilje prema tužiteljici, isti osporava.

16. Iz gore provedenih dokaza proizlazi da nije sporno da je brak stranaka zaključen 10. ožujka 1984. godine, a razveden presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj 28/2012 od 12. rujna 2012. godine, da je u braku stranaka rođeno petero djece, da su stranke za vrijeme trajanja braka stekle sveukupno tri nekretnine i to nekretninu koja je predmet ovog spora oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je kupljenja 1996. godine za kupoprodajnu cijenu od tadašnjih 10.000,00 DM), nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su stranke u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je naravi obiteljska kuća s dvorištem, pred ovim sudom vodile parnični postupak pod poslovnim brojem Ps-15/2017, po pravomoćnom okončanju kojeg postupka je tuženik u zemljišnoj knjizi ovoga suda upisan suvlasnikom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1/2 dijela, dok je za preostali suvlasnički od 1/2 dijela upisana tužiteljica.

17.1. S obzirom da je u svom odgovoru na tužbu tuženik naveo da su on i tužiteljica podijelili svu bračnu stečevinu iz njihovog braka, koji navod je od strane tužiteljice kategorički osporen, to proizlazi da je među strankama sporna činjenica koja se odnosi na to da li je između stranaka ikada izvršena (usmena ili pismena) dioba njihove bračne stečevine. U odgovoru na tužbu tuženika je navedeno da je bračna stečevina između stranaka podijeljena na način da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala tuženiku, da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala tužiteljici, a da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala strankama svakoj za po 1/2 dijela. U svom iskazu tuženik je na izričiti upit uredujuće sutkinje jasno naveo da se on i tužiteljica nisu podijelili u svezi njihove bračne stečevine jer da njih dvoje nisu uopće pričali, da bi nakon toga na upit zamjenice svoga punomoćnika promijenio svoj raniji navod te je naveo da su se u pogledu nekretnine u Bibinjama i nekretnine u Visočanima on i tužiteljica podijelili, da je njeno u Visočanima, a njegovo u Bibinjama, da se nisu pismeno podijelili, nego su popričali i suglasno se tako dogovorili, da je taj razgovor između njih dvoje u svezi tih dviju nekretnina bio nakon otprilike četiri godine od razvoda braka, u gradu u nekom kafiću. da on ne bi na nekretnini u Bibinjama sadio masline da se nisu podijelili, da je u vrijeme kupnje bilo 2-3 masline, a danas da ima 60-70 maslina koje je posadio nakon razvoda braka. Iz navedenog slijedi da tuženik u pogledu sporne činjenice nije dosljedan u svojem navodu, pa tako tijekom iskazivanja o navedenoj spornoj činjenici daje dva oprečna iskaza, ali u svakom slučaju sud ne prihvaća tuženikov navod o podijeli bračne stečevine, prije svega iz razloga što je taj navod u potpunoj kontradiktornosti s nespornom činjenicom da je između stranaka pred ovim sudom u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u naravi obiteljska kuća stranaka) vođen parnični postupak pod poslovnim brojem Ps- 15/2017, i da je tuženik u zemljišnoj knjizi ovoga suda upisan suvlasnikom navedene nekretnine za 1/2 dijela 2020. godine upravo temeljem presude ovoga suda poslovni broj Ps-15/2017 godine, a koje postojanje parničnog postupka u svezi kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te tuženikov iskaz u dijelu u kojem navodi da ga je tužiteljica tjerala iz obiteljske kuće i da njih dvoje nisu uopće pričali, pobijaju istinitost tuženikovog iskaza u dijelu u kojem je naveo da su se on i tužiteljica nakon otprilike četiri godine od razvoda braka (razvod je bio 2012. godine) u jednom kafiću u gradu dogovorili oko nekretnine u k. o. [katastarska općina] i nekretnine u k. o. [katastarska općina], da je Bibinje njegovo, a Visočane njezino, a u svezi navoda tuženika da je nakon razvoda braka na predmetnoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zasadio masline kojih danas da ima oko 60- 70, za navesti je da ta činjenica, posebno u okolnostima sadnje na zemljištu koje nije bilo podijeljeno između njega i tužiteljice, nije od značaja za ovaj spor, i sud tu činjenicu s obzirom na predmet tužbenog zahtjeva (a protutužbeni zahtjev od strane tuženika nije eventualno postavljen) nije trebao utvrđivati. Nadalje, u svezi iskaza tuženika u dijelu u kojem navodi da je novčani iznos od 10.000,00 DM kojim je kupljena nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio novac koji je on zaradio svojim radom za vrijeme trajanja braka, jer da tužiteljica nije bila u radnom odnosu, da je ona bila doma i brinula se o njihovo četvero djece, za navesti je da se taj tuženikov navod koji je očito usmjeren na to bi taj novac bio njegova posebna imovina ne prihvaća jer nije potkrijepljen materijalnim dokazom koji propisuje čl. 279. ZBPO-a.

17.2. U pogledu gore navedene sporne činjenice, imajući u vidu provedene dokaze, proizlazi utvrđenim da stranke nisu nikada podijelile svoju bračnu stečevinu (sveukupno tri nekretnine), odnosno da se stranke nisu nikada podijelile u pogledu nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako su stranke do vremena stjecanja-kupnje nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (1996. godine) bile u braku 12 godina i do tada je u njihovom braku bilo rođeno četvero djece, o kojima se nesporno brinula tužiteljica (sam tuženik je u svom iskazu naveo da je tužiteljica bila doma i brinula o djeci), a tuženik nije dokazao da bi novčani iznos od 10.000,00 DM kojim je kupljena predmetna nekretnina bio njegova posebna imovina, a kako je i sam tuženik u svom iskazu vezano za nekretninu k. o. [katastarska općina] (koja nesporno predstavlja bračnu stečevinu) naveo suvlasnički udio stranaka svakog za 1/2 dijela, to proizlazi utvrđenim da je doprinos stranaka u stjecanju predmetne nekretnine bio podjednak, svakog za po 1/2 dijela.

18. Budući je u ovoj pravnoj stvari provedenim dokazima utvrđeno da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je kupljenja 1996. godine za vrijeme trajanja braka stranaka predstavlja bračnu stečevinu stranaka, da su osim predmetne nekretnine za vrijeme trajanja braka stranke stekle još dvije nekretnine (u k. o. [katastarska općina] i u k. o. [katastarska općina]) koje također predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, da između stranaka nije nikada provedena dioba njihove bračne stečevine, te da je doprinos stranaka u stjecanju predmetne nekretnine (kao i ostale dvije nekretnine) bio podjednak, slijedom čega su stranke suvlasnici predmetne nekretnine svaki za po 1/2 dijela, to je imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe ZBPO-a, koji zakon se u ovom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme kada je stečena nekretnina, valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u nastavku ZPP-a). Tužiteljici priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 967,91 eur sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav tužbe (100 bodova po Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- "Narodne Novine" broj 138/23, u nastavku Tarifa), te za zastupanje na ročištima od 2. srpnja 2024. godine, od 6. veljače 2025. godine (2X100 bodova po Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 54. Tarife), od 15. listopada 2024. godine i od 16. prosinca 2024. godine (2X25 bodova po Tbr. 9. toč. 5., Tbr. 54. Tarife). Na iznos od 700,00 eura valjalo je priznati PDV od 25% u iznosu od 175,00 eur. Tužiteljici je također valjalo priznati trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eur/300,00 kuna (na platež pristojbe na tužbu je tužiteljica pozvana rješenjem suda od 11. siječnja 2022. godine), te na ovu presudu u iznosu od 53,09 eur (s obzirom na VPS od 1.400,00 eur koji je označen na pripremnom ročištu od 2. srpnja 2024. godine). Slijedom navedenog valjalo je o zahtjevu tužiteljice za naknadu parničnog troška, imajući u vidu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučiti kao u toč. II. i III. izreke presude.

U Zadru, 14. ožujka 2025.

S u d a c

Katarina Dragičević

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužiteljici, po punomoćniku, uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu,

2. Tuženiku, po punomoćniku.