REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj Povrv-89/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja HIDRIS inženjering d.o.o., OIB: 47700480140, Karlovac, Bogoslava Šuleka 29, zastupanog po punomoćnici Sanji Relić, odvjetnici iz Zagreba, Križanićeva 7, protiv tuženika NJ, vlasnika građevinskog obrta „ [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Došenu odvjetniku iz Rijeke, N [adresa], radi isplate iznosa od 9.774,19 EUR, nakon održane javne i glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevena Kućara iz Omišlja, poslovni broj Ovrv-4500/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-651/2022 (javnobilježnički predmet) od 4. studenoga 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.774,19 EUR/73.643,65 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenoga 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 230,02 EUR/1.733,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.583,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevena Kućara iz Omišlja, poslovni broj Ovrv-4500/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-651/2022 (javnobilježnički predmet) od 4. studenog 2022. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 9.774,19 EUR/73.643,65 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2019. do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 230,02 EUR/1.733,05 kuna.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da u cijelosti pobija doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jer je predmetno potraživanje trebalo nasloviti na MJ, nositelja OPG Mirjenko Mrakovčić u čiju nekretninu je oprema ugrađena i u čije ime i za čiji račun je tuženik opremu preuzeo.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-170/2022-2 od 22. rujna 2023. isti se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom, nakon čega je rješenjem ovog suda od 6. prosinca 2023. stavljeno izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio prigovore tuženika, te istaknuo da nije sporno da je oprema ugrađena u siranu u mjestu Kornić na [adresa] u vlasništvu investitora MJ, ali da je tužitelj na tom projektu sudjelovao kao podizvođač tuženika, te svoj poslovni odnos i rad na istom uređivao isključivo sa tuženikom. Utužene račune za opremu i ugradnju opreme da je ispostavljao tuženiku koji ih je onda prefakturirao investitoru. Nadalje, ističe da se utuženi računi odnose na dvije dodatne rashladne komore i regale za komore, a za koje je upravo tuženiku dostavio detaljnu ponudu broj 1183-19, temeljem koje je tuženik na račun tužitelja uplatio predujam u visini od 50% iznosa iz ponude. Za navedeni predujam tuženiku da je izdan račun broj R-175-01-1 za koji je, nakon izvršene montaže, napravljen storno, te je potom izdan račun za izvedene radove broj R-350-01-1 za rashladne komore i račun broj R-349-01-1 za regale za rashladne komore. U konačnici, a s obzirom na navedeno, ističe da je u poslovnom odnosu bio sa tuženikom, a ne investitorom, te da je njegov poslovni odnos sa tuženikom neovisan od poslovnog odnosa investitora i tuženika, kao i da nije ugovoreno da bi plaćanje predmetne tražbine ovisilo od plaćanja koje tuženik potražuje od investitora.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.774,19 EUR/73.643,65 kuna sa zakonskim zateznim kamatama za isporučenu i montiranu opremu u nekretninu u vlasništvu OPG MJ.

6. Među strankama nije sporno da je oprema, dvije rashladne komore i regali za rashladne komore, ugrađena u nekretninu u vlasništvu OPG MJ. Nije sporno ni da je investitor projekta u sklopu kojeg je izrađena i montirana navedena oprema MJ, a da je izvođač radova na tom projektu bio tuženik.

7. Međutim, sporno je tko je u obvezi podmiriti utuženu tražbinu, a posljedično tome i osnova i visina iste.

8. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, iskaz svjedoka MJ (list 105-106 spisa) i RJ (list 107-108 spisa), te zastupnice po zakonu tužitelja ŠJ (list 109 spisa) i tuženika NJ (list 110 spisa).

9. Iz ponude broj 1183/19 od 4. lipnja 2019. (list 70 do 73 spisa) proizlazi da je navedena ponuda od strane tužitelja upućena tuženiku, te da se ista odnosi na rashladnu komoru "minus" i rashladnu komoru "plus" i montažu istih, a da je u stavci ponude "plaćanje" navedeno 50% avans i 50% 15 dana nakon puštanja u rad.

10. Iz računa broj R-175-01-1 (list 67 spisa) i izvatka po transakcijskom računu tužitelja od 18. lipnja 2019. (list 74 spisa) proizlazi da je tuženik 18. lipnja 2019. uplatio iznos od 44.581,00 kuna na ime 50% avansa prema ponudi 1183/19 od 4. lipnja 2019.

11. Iz računa broj R-350-01-1 (list 25 i 69 spisa) proizlazi da je isti izdan tuženiku za isporuku opreme i to rashlade komore "minus", rashladne komore "plus" i dodatne radove u iznosu od 95.347,00 kuna. Također, iz istog računa proizlazi da je tuženik ranije po računu R-175-01-1 uplatio predujam u iznosu od 44.581,00 kuna te da je, u konačnici, po navedenom računu, obvezan platiti 45.998,65 kuna.

12. Iz računa broj R-349-01-1 (list 24 i 68 spisa) proizlazi da je isti izdan tuženiku za isporuku i montažu opreme i to regala za rashladnu komoru t=-30 ºC i regala za rashladnu komoru t=+4 ºC u iznosu od 27.645,00 kuna.

13. Iz dopisa Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk Klasa: 410-01/24-01/230, Ur.br.: 513-07-08-03-24-2 od 6. studenog 2024. (list 80 spisa) proizlazi da je tuženik za račun broj R-349-01-1 od 25. listopada 2019. iskoristio pravo na odbitak pretporeza.

14. Iz dopisa Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk Klasa: 410-01/24-01/256, Ur.br.: 513-07-08-03-24-2 od 5. prosinca 2024. (list 93 do 97 spisa) proizlazi da je po računu broj R-350-01-1 od 25. listopada 2019. tuženik prikazao prijenos porezne obveze u svojim poslovnim knjigama.

15. Iz spisa ovoga suda poslovni broj P-141/2021 proizlazi da se između ovdje tuženika NJ, kao tužitelja i MJ, kao tuženika vodi parnica radi isplate, između ostalih, i tražbine koja je predmet ovog postupka. Iz računa sa lista 8 do 12 navedenog spisa (list 113 do 117 spisa) proizlazi da je tuženik pod stavkom "ostali radovi" obračunao MJ predmetnu utuženu tražbinu uvećanu za 7% na ime provizije.

16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

17. U konkretnom slučaju radi se o ugovornom odnosu temeljem ugovora o djelu, za koji je odredbom članka 580. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

18. U konkretnom slučaju, nije sporno da se tužitelj obvezao isporučiti i montirati rashladne komore i regale za rashladne komore, kao i da je navedeni posao obavio, međutim, tuženik je osporio da je on bio naručitelj posla, a posljedično tome da nije dužan ni isplatiti naknadu tužitelju za obavljeni posao.

19. Iz provedenih dokaza, a u odnosu na spornu činjenicu postojanja ugovornog odnosa, odnosno obveze podmirenja utužene tražbine, ovaj sud zaključuje da je u ugovornom odnosu temeljem ugovora o djelu sa tužiteljem, kao izvođačem, a vezano za izradu i montažu dvije rashladne komore i regala za rashladne komore, bio upravo tuženik, kao naručitelj.

20. Naime, nije sporno da je navedena oprema ugrađena u nekretninu u vlasništvu OPG MJ, a u sklopu projekta izgradnje sirane i klaonice na otoku [adresa], koji projekt je financiran kreditom banke sa učešćem investitora, te da je iz navedenog kredita vršila plaćanja tuženiku sukladno dostavljenim situacijama.

21. Međutim, kako je navedeno, provedenim dokazima utvrđeno je da je izvođač radova bio tuženik, te da je upravo tuženik ugovarao poslove sa podizvođačima za radove koje je trebalo obaviti sukladno projektu, te naknado dogovorene izvantroškovničke radove. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka RJ, izravno uključenog u izvršenje posla, koji je iskazao da je ponudu za dvije dodatne rashladne komore i regale za komore zatražio upravo tuženik, koji je po primitku pisane ponude uplatio predujam u iznosu od 50% ugovorene cijene, odnosno iznos od 44.581,00 kuna, te iskaza zastupnice po zakonu tužitelja ŠJ, koja je navela da nitko nikada nije osporio utužene račune, niti tražio da budu naslovljeni na nekoga drugoga. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio navedene iskaze kao logične, životne i neposredno uvjerljive, budući da su isti sukladni dokumentaciji koja prileži spisu (ponudi, računima i izvatku iz transakcijskog računa), a tuženik na iste nije imao primjedbe. Također, i sam tuženik je u svom iskazu potvrdio da je po ponudi tužitelja upravo on uplatio predujam za dvije rashladne komore i regale, koji predujam da je unio u situaciju broj 13, koja mu je plaćena, a utužene račune u situaciju broj 19, koja mu nije plaćena, koje situacije je izdao naručitelju OPG Mirjenko Mrakovčić, vlasnik MJ.

22. Stoga je zaključak ovoga suda da je u ugovornom odnosu sa tužiteljem radi isporuke i montaže rashladnih komora i regala za rashladne komore bio upravo tuženik, kao naručitelj, slijedom čega je, sukladno odredbi članka 590. ZOO-a, tuženik dužan podmiriti utužene račune tužitelju. Činjenica da je između MJ, kao investitora i tuženika kao izvođača postojao ugovorni odnos temeljem ugovora o djelu, a koji ugovorni odnos je bio temelj za zasnivanje predmetnog ugovornog odnosa tužitelja i tuženika, ne utječe na obvezu tuženika na isplatu utužene tražbine prema tužitelju. Isto nije predmet ovoga postupka, već postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-141/2021, te tvrdnja tuženika da MJ njemu nije platio situaciju broj 19, ne može biti razlog neizvršenja njegove obveze prema tužitelju.

23. Pri tome, a u prilog navedenom za istaknuti je da je odredbom članka 221.b ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. U konkretnom slučaju, iz dopisa Porezne uprave proizlazi da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu broj R-349-01-1 od 25. listopada 2019., odnosno za regale za rashladne komore, dok je u odnosu na račun R-350-01-1 od 25. listopada 2019. prikazao prijenos porezne obveze u svojim poslovnim knjigama.

24. Raspravnim rješenjem donesenim na ročištu 29. siječnja 2025. sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka IJ kao suvišan, budući da je provedenim dokazima činjenično stanje u odnosu na spornu činjenicu postojanja ugovornog odnosa između stranaka dovoljno utvrđeno.

25. Visinu tužbenog zahtjeva tuženik je osporio, vežući navedeno osporavanje uz poslovni odnos između njega i MJ, a o kojem je pred ovim sudom u tijeku postupak poslovni broj P-141/2021. Međutim, osim navedenog tuženik tijekom postupka nije konkretno osporio visinu utužene tražbine, niti naveo konkretne razloge zbog kojih osporava visinu tražbine iz njegova odnosa sa tužiteljem. Stoga je ovaj sud visinu tražbine utvrdio sukladno računu broj R-349-01-1 od 25. listopada 2019. i računu broj R-350-01-1 od 25. listopada 2019.

26. Stoga, a s obzirom da je tužitelj nesporno isporučio i montirao dvije rashladne komore i regale za rashladne komore, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja iznosa prema utuženim računima, koji iznos je umanjen za ranije uplaćeni predujam, primjenom odredbe članka 590. ZOO-a i odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

27. Odluka o zakonskim zateznim kamatama donesena je primjenom odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, a kako je to tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, odnosno od 10. studenoga 2019.

28. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je, sukladno navedenom zaključku, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

29. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka na ime troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 64,11 EUR i sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa). Nadalje, tužitelju pripada i zatražena nagrada za sastav podnesaka od 17. listopada 2024. i 20. studenoga 2024., sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak, zastupanja na ročištu od 24. listopada 2024. i 29. siječnja 2025., sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, te zastupanja na ročištu za objavu presude od 14. ožujka 2025., sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 100,00 EUR, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 275,00 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznos od 144,19 EUR. Stoga, tužitelju na ime troška parničnog postupka pripada iznos od 1.583,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, odnosno

14. ožujka 2025., do isplate.

30. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tužitelju ne pripada nagrada za sastav podneska od 16. prosinca 2024. jer navedeni podnesak nije bio potreban za odluku u ovoj pravnoj stvari, te je istim tužitelj ponovio navedeno u dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostave Krk od 5. prosinca 2024. Također, tužitelju ne pripada ni zatraženi trošak na ime troška putovanja na ročišta 24. listopada 2024. i 29. siječnja 2025., budući da se radi o trošku koji pada na teret tužitelja imajući u vidu da je mogao odabrati punomoćnika iz redova odvjetnika sa sjedištem pisarnice u sjedištu suda, pa odabirom punomoćnika iz udaljenog sjedišta nastali trošak ne može pasti na teret druge strane.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 14. ožujka 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.