Posl.br.P-1130/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĆĐ, Šibenske brigade HV-a 41, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, zastupano po Odvjetničkom društvu Leko&partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025 g.,te objave presude od 14. ožujka 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

„1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 9012342136 od 15.3.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), članak 5., u dijelu u kojem je u članku 5. ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit od 23.000,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9012342136 od 15.3.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, članak 6., u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog ugovora.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 4.560,46 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

-na iznos 11,18 € od 31.08.07.

-na iznos 11,07 € od 30.09.07.

-na iznos 10,95 € od 31.10.07.

-na iznos 10,84 € od 30.11.07.

-na iznos 10,72 € od 31.12.07.

-na iznos 10,61 € od 31.01.08.

-na iznos 24,65 € od 29.02.08.

-na iznos 26,87 € od 31.03.08.

-na iznos 24,12 € od 30.04.08.

-na iznos 23,85 € od 31.05.08.

-na iznos 23,59 € od 30.06.08.

-na iznos 23,32 € od 31.07.08.

-na iznos 23,04 € od 31.08.08.

-na iznos 22,77 € od 30.09.08.

-na iznos 37,50 € od 31.10.08.

-na iznos 24,22 € od 30.11.08.

-na iznos 37,82 € od 31.12.08.

-na iznos 39,66 € od 31.01.09.

-na iznos 40,31 € od 28.02.09.

-na iznos 37,10 € od 31.03.09.

-na iznos 37,28 € od 30.04.09.

-na iznos 33,18 € od 31.05.09.

-na iznos 29,64 € od 30.06.09.

-na iznos 30,08 € od 31.07.09.

-na iznos 31,66 € od 31.08.09.

-na iznos 31,15 € od 30.09.09.

-na iznos 29,07 € od 31.10.09.

-na iznos 32,12 € od 30.11.09.

-na iznos 34,26 € od 31.12.09.

-na iznos 37,89 € od 31.01.10.

-na iznos 36,55 € od 28.02.10.

-na iznos 41,32 € od 31.03.10.

-na iznos 39,90 € od 30.04.10.

-na iznos 41,91 € od 31.05.10.

-na iznos 56,94 € od 30.06.10.

-na iznos 53,35 € od 31.07.10.

-na iznos 61,87 € od 31.08.10.

-na iznos 58,71 € od 30.09.10.

-na iznos 52,37 € od 31.10.10.

-na iznos 63,69 € od 30.11.10.

-na iznos 77,87 € od 31.12.10.

-na iznos 67,56 € od 31.01.11.

-na iznos 70,85 € od 28.02.11.

-na iznos 65,65 € od 31.03.11.

-na iznos 66,05 € od 30.04.11.

-na iznos 85,09 € od 31.05.11.

-na iznos 86,06 € od 30.06.11.

-na iznos 102,44 € od 31.07.11.

-na iznos 94,00 € od 31.08.11.

-na iznos 84,72 € od 30.09.11.

-na iznos 83,25 € od 31.10.11.

-na iznos 82,12 € od 30.11.11.

-na iznos 85,70 € od 31.12.11.

-na iznos 89,48 € od 31.01.12.

-na iznos 89,44 € od 29.02.12.

-na iznos 86,32 € od 31.03.12.

-na iznos 87,33 € od 30.04.12.

-na iznos 88,27 € od 31.05.12.

-na iznos 85,85 € od 30.06.12.

-na iznos 86,18 € od 31.07.12.

-na iznos 84,65 € od 31.08.12.

-na iznos 81,34 € od 30.09.12.

-na iznos 84,08 € od 31.10.12.

-na iznos 85,42 € od 30.11.12.

-na iznos 84,44 € od 31.12.12.

-na iznos 77,42 € od 31.01.13.

-na iznos 82,71 € od 28.02.13.

-na iznos 82,60 € od 31.03.13.

-na iznos 79,83 € od 30.04.13.

-na iznos 73,09 € od 31.05.13.

-na iznos 72,54 € od 30.06.13.

-na iznos 73,51 € od 31.07.13.

-na iznos 75,69 € od 31.08.13.

-na iznos 79,21 € od 30.09.13.

-na iznos 76,80 € od 31.10.13.

-na iznos 77,55 € od 30.11.13.

-na iznos 78,48 € od 31.12.13.

-na iznos 79,32 € od 31.01.14.

-na iznos 80,69 € od 28.02.14.

-na iznos 79,73 € od 31.03.14.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.491,87 Eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja 14. ožujka 2025 g pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelj navodi dana 15.3.2007.g. s tuženikom kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu (dalje:Ugovor) broj:9012342136, temeljem kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iskazan kao 23.000,00 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl. 1 Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak time da je otplata kredita u čl.6. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl.4 naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,10 % godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora kako je išta promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke ("Sukladno odluci banke") bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovoru ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stupe ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje:ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužiteljice, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014. odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d. (kao drugotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time intrese i prava tužiteljice, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018 potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik Privredna banke Zagreb d.d. (kao drugotuženika u tom postupku) u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008 povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužiteljice, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorihs trana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13 i to člancima 81,82 i 90, od 7. kolovoza 2007 do 11. prosinca 2008 protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07,125/07, 75/09,79/09,89/09 i 133/09) i to člancima 96 i 97 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužiteljica je dala izraditi izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i štetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik mjesečno neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita, Podneskom od dana 23.kolovoza 2024 g tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno vještvu vještaka kao u izreci. Sud smatra da je ova preinaka svrsishodna i u skladu s odredbom čl.190 st.3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među strankama.

2.U odgovor na tužbu tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelj postavlja tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnosti dijela odredbi članka 1 članka 4, članka 5 i članka 6 Ugovora o kreditu broj 9012342136 zaključenog između stranaka dana 15.3.2007.g. te na isplatu iznosa od 35.818,75 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a koji bi iznos predstavljao iznos za koji je tužitelj navodno "preplatio" rate kredita temeljem ugovora o kreditu uslijed promjena kamatnih stopa i tečaja koje su se događale za vrijeme otplate kredita. Tužitelj oba zahtjeva temelji isključivo na presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-7219/13 i odluci Vrhovnog suda Revt-249/14. Prvenstveno tuženik posebno ističe kako se presuda u tužbi Potrošač odnosi na stambene kredite, pa nije i ne može biti primjenjiva u konkretnom slučaju obzirom da je ovdje riječ o auto kreditu koji je uz to u cijelosti otplaćen! U odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev tuženik ističe slijedeće:prvenstveno tuženik posebno ističe kako se presuda u tužbi Potrošač odnosi na stambene kredite pa nije i ne može biti primjenjiva u konkretnom slučaju obzirom da je ovdje riječ o auto kreditu koji je uz to u cijelosti otplaćen.

3.Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe proveo dokaz saslušanjem tužitelja,vještačenjem po vještaku knjigovodstveno financijske struke Ante Beus, očitovanjem vještaka, pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja koja prileži spisu odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojim odredbama je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom tužene, tužitelj zahtjeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetnih odredbi. Tužbom potražuje iznos koji je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a sve do dana konačne otplate kredita u odnosu na svaku ratu naplaćenog kredita.

6.Pregledom vještva knjigovodstveno-financijskog vještaka Ante Beusa utvrđeno je :1. Tužba od 1. ožujka 2019. godine (list 1. – 5. spisa),2. Ugovor o kreditu broj 9012342136 od 15. ožujka 2007. godine (list 8. – 11. spisa),3. Početni otplatni plan (list 12. – 15. spisa),4. Pregled uplata po kreditu (list 16. – 17. spisa),5. Knjigovodstvene kartice (list 18. – 33. spisa),6. Konačni otplatni plan (list 34. – 35. spisa),7. Odgovor na tužbu od 17. travnja 2019. godine (list 41. – 47. spisa),8. Dokumentacija u e-spisu,9. Arhiva tečajne liste tuženika,10. Relevantni propisi koji reguliraju problematiku predmetnog vještačenja:a. Zakon o računovodstvu (vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija i sl.)b. Odluka HNB-e o efektivnoj kamatnoj stopi c. Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/03, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 102/15, 52/16)d. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18),11. Financijska matematika. Promjena kamatne stope u tijeku otplate kredita:U razdoblju od 19.3.2007. godine do 31.3.2014. godine kamatna stopa je izmijenjena u više navrata u odnosu na početnu kamatnu stopu od 5,10 % godišnje i to:Tablica 2. Pregled promjena kamatne stope po kreditu Datum primjene Kamatna stopa, u % Iznos mjesečnog anuiteta, u CHF.

7.U Tablici 2., sukladno prethodno navedenoj dokumentaciji, nesporno je da je banka tokom utuženog razdoblja mijenjala kamatnu stopu kao što je prikazano u navedenoj tablici. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja i iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni iznos anuiteta na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice), te obrnuto. Dalje, kao što je navedeno, svaki anuitet se sastoji od:- kamate koja predstavlja prihod banke za dana sredstva (kredit) ili trošak koji korisnik kredita plaća za posuđena sredstva (kredit),-glavnice (glavnice razdoblja za otplatu), što predstavlja iznos sredstava koja korisnik kredita vraća banci u tom razdoblju. Glavnica kredita je stvarna obveza korisnika kredita (tužitelja), iznos koji je dobio od banke (tuženik) i koji se je obvezao vratiti. Banka obračunava kamate na neotplaćenu glavnicu, da bi se dobio utjecaj promjene kamatne stope potrebno je izračunati kamatu na istu glavnicu sa različitim kamatnim stopama te iskazati razliku dobivenih iznosa. Na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju, obrazloženja, dokaza i podataka navedenih u gornjim tablicama, u nastavku dajem mišljenje u odnosu na nalog iz rješenja Suda.

8.Zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u eurima) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u EUR-o u iznosu od 3.501,42 EUR-a (ukupan zbroj stupca 9. tablice 5.), ili prema tečaju konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,5345 HRK) u iznosu od 26.381,45 HRK-a, bez utjecaja promjene kamatnih stopa. Zbog promjene kamatne stope, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u eurima) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u EUR u iznosu od 1.059,04 EUR (ukupan zbroj stupca 10. tablice 6.) ili prema tečaju konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,5345 HRK) u iznosu od 7.979,34 HRK (ukupan zbroj stupca 9. tablice 6.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa. Tužitelje je u promatranom razdoblju od isplate kredita do konačne otplate kredita zbog promjene kamatne stope platio ukupno više kamata u iznosu od 1.059,04 EUR-a, ili prema tečaju konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,5345 HRK) iznos od 7.979,34 HRK bez utjecaja promjene kamatnih stopa,.tuženik je prigovorio vještvu na koje se prigovore vještak očitovao( list 241spisa).

9.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl.138. a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131.st.1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131.st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., u utvrđeno je, između ostalog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.

11.Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g. U odluci VSRH RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

12.Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13.Stoga sud smatra sa tužiteljem kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna. Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.", trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl.269. st.2. i čl.272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a.

14.Temeljem čl.324. ZOO-a,, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke ocjena je suda da ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa.

15.Obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl.1111. ZOO-a., tuženik je dužan vratiti tužiteljima sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene, a temeljem odredbe čl.323. st.1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom.Naime, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila.

16.Dakle, kako se po ocjeni ovog suda radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, kako je ista neodređena i nedorečena formulacija ovaj sud smatra da je ova sporna ugovorna odredba nepoštena, a imaju pritom u vidu i pravno shvaćanje izračeno u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015 od 13.prosinca 2016.godine (NN 13/16), odnosno pravno shvaćanje VS RH u odluci broj Revt- 249/14 od 9.travnja 2015.godine. Dakle, i ova ugovorna odredba je ništetna, ali to ponovno ne dovodi do ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu. Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju stečeno bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove, preplaćenog iznosa po ništetnim ugovornim odredbama.

17.Što se tiče istaknutog prigovora zastare trebalo je primijeniti odredbu čl.215. st.1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravozahtijevati ispunjenje obveze, zastrani rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1 ( čl.104 st.1 ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, stoga je prigovor zastare neosnovan.

18.Na iznos glavnice tužitelj je zatražilo isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi povišenja ugovorene kamatne stope. Prema odredbi čl.1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19.Tužitelj je nakon uspjeha kolektivne tužbe i uspjeha iste, istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih odredaba, do tada, odnosno do dana podnošenja ove tužbe. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi stranke posebno pregovarale o navedenoj odredbi prije nego je sporni ugovor zaključen, stranke nisu ugovorile uvjete pod kojima će se promjenjiva kamatna stopa mijenjati, a niti je tuženik u svojim uvjetima i odlukama odredio kriterije za takvu promjenu promjenjive kamatne stope. Stoga tuženik nije mogao jednostrano određivati visinu promjenjive kamatne stope bez unaprijed utvrđenih kriterija koji bi tužitelju bile poznate i da tužitelj na te kriterije pristane, odnosno o bilo kakvim kriterijima za eventualnu promjenu kamatne stope stranke nisu niti pregovarale.

20.Kamata se sastoji od eurribor koji zavisi od promjena na tržištu kapitala i marže koji pripadaju tuženiku kao banci koja bi uvijek trebala biti ista pa vrijeme trajanja cijelog ugovora dakle, kao što je to ugovoreno u početnoj kamatnoj stopi kod zaključena navedenog ugovora. Tuženik nije mogao jednostrano povećavati kamatnu stopu, posebno na taj način povećavajući svoju maržu i zaradu, a na štetu tužitelja.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

21.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 Zakona o parničnom postupku tužitelju zastupanom po punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na dva ročišta po 100 bodova, pristupa na dva ročišta po 50 bodova, sastava dva podneska po 25 bodova, uvećano za vrijednost bodi PDV, pristojba tužbe 93,95 i trošak vještačenja sveukupno 1.491,87 Eura.

U Splitu,14. ožujak 2025.g.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku. tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis,