Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-162/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 5. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punom. tužitelja LK, odvjetničke vježbenice u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te zz. tuženika VK, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 14. ožujka 2025..

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac isplatiti tužitelju RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od svibnja 2014. do rujna 2016.godine, novčani iznos od 799,95 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku kako slijedi:

- za kolovoz 2014. iznos od 181,37 EUR s kamatama od 16.09.2014. do isplate,

- za prosinac 2014. iznos od 56,69 EUR s kamatama od 16.01.2015. do isplate,

- za siječanj 2015. iznos od 29,63 EUR s kamatama od 16.02.2015. do isplate,

- za kolovoz 2015. iznos od 165,56 EUR s kamatama od 16.09.2015. do isplate,

- za rujan 2015. iznos od 19,75 EUR s kamatama od 16.10.2015. do isplate,

- za prosinac 2015. iznos od 77,58 EUR s kamatama od 16.01.2016. do isplate,

- za siječanj 2016. iznos od 10,62 EUR s kamatama od 16.02.2016. do isplate,

- za kolovoz 2016. iznos od 106,67 EUR s kamatama od 16.09.2016. do isplate,

- za rujan 2016. iznos od 152,08 EUR s kamatama od 16.10.2016 do isplate

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom potraživanja razlike naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 108,37 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na id. iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka U iznosu od 1.243,39 eur koliko isti budu iznosili sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I. ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV), Gardijska oklopno mehanizirana brigada, na poslovima djelatne vojne, na ustrojbenom mjestu vozača s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Našicama. Nadalje navodi da je u vremenskom razdoblju od 15. 09. 2011.godine do umirovljenja 1.10.2016. obavljao službene poslove i zadaće noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima, nadalje u smjenama, turnusima, prekovremeno, također na terenu vojne vježbe, obuke, pomoć u humanitarnim akcijama, obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav drugi rad na terenu. Pored toga da je obavljao stražarsku službu i požarnu dužnost, a da mu tuženik nije plaćao dodatke na plaću, kao ni naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, pa tvrdi da je uskraćen u svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u Oružanim snagama RH za mjesečni iznos od 181,96 kn bruto, ili sveukupno u id. vremenskom razdoblju od 15.09.2011. do 01.10.2016. u ukupnom iznosu od 11.100,00 kn bruto. U tužbenom zahtjevu u tužbi slijedom toga predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti da mu na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i dalje kao naprijed isplati neutvrđeni iznos, te da mu na ime razlike plaće za godišnji odmor isplati neutvrđeni iznos, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos mjesečne razlike plaće i troškovima postupka također sa zakonskom zateznom kamatom. Nakon izrade nalaza financijsko knjigovodstvenog vještaka u podnesku od 25.veljače 2021. precizira tužbeni zahtjev i potražuje isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama i nedjeljama prema prvoj varijanti izračuna iz Nalaza i mišljenja vještaka u ukupnom iznosu od 12.968,81 kn, a na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor ukupni iznos od 8.399,72 kn, sve uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće. Također potražuje da mu tuženik naknadi troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

1.1. U ponovljenom postupku tužitelj potražuje isplatu preostalog iznosa razlike naknade plaće za godišnji odmor, s time da u podnesku od 31.siječnja 2025. i dalje ustraje kod potraživanja predmetne razlike plaće prema izračunu iz prve varijante Nalaza i mišljenja vještaka od 14.prosinca 2020., pa tako i onog iznosa nedosuđene razlike plaće za godišnji odmor u dijelu koji mu dakle nije dosuđen po ranijoj presudi to za mjesece prosinac 2013. i siječanj 2014., obzirom je tužitelju dosuđena predmetna razlika plaće prema izračunu iz druge varijante, a uz to potražuje nedosuđenu razliku plaće za godišnji odmor u daljnjem vremenu od 08.svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja i dalje prema prvoj varijanti i u sveukupnom iznosu od 908,32 eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom na troškove. Ujedno u id. podnesku kojim je precizirao tužbeni zahtjev prikazuje isto potraživanje u valuti Eur-a kao službenoj valuti RH od 1. siječnja 2023. i precizira zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 11. prosinca 2017. godine (list 9 spisa) tuženik prije svega ističe prigovor zastare za sva tužiteljeva potraživanja dospjela prije 7. lipnja 2012. godine. Djelomično priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na dio potraživanja koji se odnosi na prekovremeni rad na domaćem terenu za razdoblje od 8. lipnja 2012. do 30. svibnja 2014. godine. Za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 1. listopada 2016. godine u cijelosti osporava visinu i osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva. Navodi kako je u razdoblju od 01. listopada 2009. do 01. lipnja 2014. godine bila je u primjeni Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće. Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom i nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je imenovani ostvario i koji su tužitelju isplaćeni u navedenom razdoblju. Dana 26. lipnja 2013. godine stupio je na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama RH kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Važno je napomenuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. U pogledu razlike naknade za godišnji odmor tuženik priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje od 8. lipnja 2012. do 7. svibnja 2014. godine. Navodi kako se nakon 8. svibnja 2014. godine isplata i obračun naknade plaće za godišnji odmor vrši u skladu s Pravilnikom 14 i Odredbama Odluke iz 2009. i 2014.godine. Slijedom navedenog tuženik je prvenstveno predlagao pozvati tužitelja da se očituje o mogućem sklapanju nagodbe i ukoliko pristane odrediti zastoj postupa na vrijeme od godinu dana u kojem će se sklopiti nagodba.

2.1. U ponovljenom postupku tuženik se i dalje protivio predmetnom dijelu potraživanja tužitelja i potraživao troškove postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor ODO-a u Karlovcu na id. zahtjev na listu 4-7 spisa, u Rješenje o rasporedu MORH-a, OSRH-a, Zapovjedništvo za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem od 12.10.2010., te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 4.1.2018., 23.10.2018. i 13.5.2019., podnesak vještaka D & S d.o.o. od 16.7.2019., podnesak tuženika od 10. 7. 2019. s prilozima u privitku, Nalaz i mišljenje vještaka D & S d.o.o. za knjig. račun. i financijska vještačenja od 14.12.2020., te podnesak tužitelja od 25.2.2021. s prilozima u privitku i njegov podnesak od 31. siječnja 2023.godine.

4. U predmetu postupka utvrđeno je prema Rješenju o rasporedu izdanom od strane MORH-a, OSRH-a, HKoV-a, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem od 12.10.2010. kao na listu 8 spisa, koju je tužitelj pridonio uz tužbu, da je tužitelj u vremenu od 01.prosinca 2010. do 30.studenoga 2019., ali i vremenu do tada, bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, Gardijske oklopno mehanizirane brigade, 2. Mehanizirana bojna „Pume“, Logistička satnija, Transportna desetina, na dužnost vozača, s ustrojbenim činom razvodnika i mjestom službe u Našicama. U id. rješenju također je određeno da će mu se isplaćivati plaća prema osobnom činu razvodnika i ustrojbenom činu razvodnika, uvećana za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da je navedeno da radni staž tužitelja na dan rasporeda 01.prosinca 2010. iznosi 17-11-19, što znači 17 godina 11 mjeseci i 19 dana. Sukladan raspored i radni angažman tužitelja bio je vidljiv i iz drugih pridonesenih dokaza u spisu.

5. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva za predmetni dio potraživanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, izuzev razdoblja od 08.lipnja 2012. do 07.svibnja 2014.godine, bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, te je isto provedeno po stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a. Navedeno vještačenje je pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.

6. Sudski vještak D & S d.o.o. je u Nalazu i mišljenju od 14. prosinca 2020.god., nakon uvida u spis i dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja u spisu, dao pregled zadataka i dokumentacije dostavljene od strane tuženika, pri čemu se u točki 2. cit. Nalaza na listu 4 vještva, list 218 spisa, pobliže očitovao o dodatno pribavljenoj dokumentaciji. Vještak je u nastavku iznio na koji način je, pored neisplaćene razlike naknade plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, izračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Naveo je da je obračun potonje razlike naknade plaće izradio u razdoblju od 15.rujna 2011.god. do 07.svibnja 2014.god. u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, i to u dvije varijante. Pri tom je kako navodi koristio podatke o godišnjem odmoru iz obračunskih lista tužitelja, te je prema Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, NN 68/11, čl. 4. st. 2 i st. 3., utvrdio satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika računa tako da prosječnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, ili mu je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor, podijelio s fondom sati tog mjeseca.

7. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 01.listopada 2016. računao je na temelju satnice koju je utvrdio na način da je plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi), podijelio s fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko je tužitelj u mjesecu u kojem je bio na godišnjem odmoru, bio i na bolovanju, sate rada provedene na bolovanju a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunao je na redovan rad (po satnici redovnog rada), uvećano za dodatke koje bi tužitelj primio da je redovno radio.

8. Potom je vještak ukazao na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je objavljen u NN 54/14 i stupio na snagu 08.05.2014.godine, a kojima je određeno da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. S tim u vezi vještak je istaknuo; ukoliko bi se takva odredba primjenjivala i tumačila na način da se naknada za godišnji odmor u navedenom periodu obračunava kao i redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka (dodatka za vojnu službu), tada tužitelj ne bi ostvario razliku plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014.g. nadalje, t.j. ne bi bilo neisplaćenih naknada.

9. Obzirom na navedene kriterije obračun neplaćenih sata rada vještak je prikazao u dvije varijante; u jednoj (prvoj) varijanti izračunatu naknadu nije umanjivao za iskorištene slobodne dane, a u drugoj je varijanti izvršio umanjivanje za iskorištene slobodne dane.

10. Osnovom utvrđenih sati prekovremenog rada te sati rada odrađenih noću, subotom i nedjeljom utvrdio je da je tužitelj ne samo za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 15.rujna 2011. do 31.svibnja 2014., nego i za godišnji odmor ostvario dodatke na plaću u sveukupnom iznosu od 23.508,13 kn, od čega 10.539,33 kn za godišnji odmor. Također je našao da je tuženik za utuženo razdoblje isplatio tužitelju razliku plaće za godišnji odmor u iznosu od 1.754,96 kn, pa kada je taj iznos odbio od prethodno utvrđene razlike plaće, očitovao se da je preostao ukupni iznos za isplatu tužitelju od 21.753,17 kn, i to na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor ukupno 8.784,36 kn, a za prekovremenog rada s dodacima za rad iznos od 12.968,81 kn, ili po mjesecima kako je prikazao u rekapitulaciji varijante 1 na listu 11 vještva, list 225 spisa.

11. Prema izračunu u drugoj varijanti za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 15.rujna 2011. do 31.svibnja 2014.g., te za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 15.rujna 2011. do 01.listopada 2016.g., našao je da bi tužitelju trebalo sveukupno isplatiti iznos od 10.637,82 kn, od čega 9.722,78 kn za godišnji odmor. Imajući u vidu da je tuženik isplatio tužitelju razliku naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje u iznosu od 1.754,96 kn, uz odbijanje tog iznosa od utvrđene razlike plaće našao je da bi tužitelju trebalo isplatiti sveukupnu razliku od 8.882,86 kn, od čega od 7.967,81 kn za godišnji odmor i 915,05 kn za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom, što je prikazao po mjesecima u rekapitulaciji varijante 2 na listu 12 vještva (list 226).

12. Vještak je dodatno naveo kako je nakon izvršenih obračuna utvrdio da je tužitelju u razdoblju od 15. rujna 2011. do 31. svibnja 2014.godine, za dane koje je proveo na straži i dežurstvu isplaćivan dodatak za stražarsku službu i dodatak za dežurstvo, a sve sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnik vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12) te odredbama Pravilnika o dodacima na plaću djelanih vojnih osoba (NN 50/08, 142/08, 118/09), također da je tužitelju u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 1. lipnja 2016. godine isplaćivan dodatak za vojnu službu sukladno Odluci o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15), te da mu u razdoblju od 15. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. godine nije isplaćen terenski dodatak u iznosu od 300,00 kuna, a prikaz broja dana provedenih na terenu i isplaćenog terenskog dodatka kao i razlike koju tužitelj ostvaruje vezano uz neisplaćeni dodatak prikazao je u tablici na listu 14 vještva, list 228 spisa.

13. Nakon nalaza vještaka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, već ranije a i sada ističe, prema prvoj varijanti nalaza vještaka koja dakle ne umanjuje prekovremeni rad za iskorištene slobodne dane. Smatrao je da druga varijanta nije bila potrebna jer, kako navodi, iz sudskog spisa proizlazi da tužitelj nije koristio slobodne dane za prekovremeni rad. Odnosno, prema tužitelju „nema dokaza da je … koristio slobodne dane za prekovremeni rad“, pa je druga varijanta izračuna bila nepotrebna „jer tuženik nije uredno i propisno vodio dokumentaciju“, niti je mogao dostaviti tražene podatke i dokazati da su slobodni dani korišteni zbog prekovremenog rada na terenu. Stoga je tužitelj ustrajao da mu se, kako navodi u podnesku od 25.veljače 2021.godine koji je dostavljen prije djelomično ukidne odluke, isplati ukupno potraživanje neisplaćene razlike bruto plaće i terenskog dodatka u iznosu od 21.668,53 kn; i to neisplaćenu plaću i dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama i nedjeljama ukupni iznos od 12.968,81 kn za razdoblje od 15.rujna 2011. do 31.svibnja 2014., a za godišnji odmor neisplaćenu razliku plaće u ukupnom iznosu od 8.399,72 kn za razdoblje od 15.rujna 2011. do 01.listopada 2016., te na ime neisplaćenog dodatka izračunati iznos iz nalaza vještaka od ukupno 300,00 kn. U ponovljenom postupku tužitelj u podnesku od 31.siječnja 2025. potraživao isplatu preostalog neisplaćenog iznosa razlike naknade plaće za godišnji odmor, ističe prema izračunu iz prve varijante Nalaza i mišljenja vještaka od 14.prosinca 2020., koja je u odnosu na drugu varijantu različita samo za mjesece prosinac 2013. i siječanj 2014. (a u tim se mjesecima dakle pojavljuje razlika između izračuna u prvoj i drugoj varijanti), te uz to potražuje nedosuđenu razliku plaće za godišnji odmor u daljnjem nedosuđenom iznosu za razdoblje od 08.svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, a sve u ukupnom iznosu od 908,32 eur s p.p. Napominje se da je tužitelj prethodno do djelomično ukidne odluke postavio zahtjev za stvarnom isplatom razlike naknade plaće za godišnji odmor koja je izračunata tek od mjeseca kolovoza 2012. (prvi iznos koji je potraživao je bio iznos od 318,50 kn za kolovoz 2012.), dok je u tužbenom zahtjevu isticao utuženo razdoblje od 2011. do 2016., iako se dakle u pitanju spomenutog potraživanja i označenog vremena u preciziranom tužbenom zahtjevu do djelomično ukidne odluke stvarno radilo o drugom razdoblju. Sada u ponovljenom postupku postavlja tužbeni zahtjev za isplatu predmetne razlike plaće u vremenu od prosinca 2013. do rujna 2016., ali mu se kao opravdano priznaje potraživanje tek od svibnja 2014. pa do kraja utuženog razdoblja (rujan 2016.), slijedom čega je u točki I. izreke presude naznačeno razdoblje za koje se tužitelju priznaje i dosuđuje preostali dio potraživanja predmetne razlike plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od svibnja 2014. do rujna 2016., koja razlika mu nije dosuđena u ranije donesenoj presudi broj Pr-21/19-17 od 07.prosinca 2021.god.

14. Pri tom je dakle sud prihvatio predmetno potraživanje iz tužbe i tužbenog zahtjeva do visine tužbenog zahtjeva koju je utvrdio opravdanom, a opravdanom je utvrđena visina potraživanja izračunate naknade iz druge varijante nalaza vještaka u iznosu od 799,95 eur (u koju nisu uključene razlike koje potražuje za prosinac 2013. i siječanj 2014., dok su u ostalom dijelu za taj vremenski period jednake pojedine izračunate mjesečne naknade u prvoj i drugoj varijanti). U ostalom dijelu je navedeno potraživanje valjalo odbiti kao neosnovano i donijeti odluku kao u točki II. izreke presude. Dosuđeno potraživanje je pak kao opravdano prihvaćeno, sukladno sudskoj praksi, na osnovu provedenih dokaza i propisa kako slijedi.

15. Prije svega se ističe da je provedeno vještačenje pokazalo, kako je već naprijed navedeno, da vještak bez obzira koje kriterije primijenio dolazi do izračuna postojanja određene razlike predmetne naknade plaće, ali se u pitanju izračuna koji uvažava odnosno ne uvažava korištenje slobodnih dana ipak utvrđuje opravdanim prihvatiti izračun razlike plaće koji dakle umanjuje izračunatu naknadu za iskorištene slobodne dane. Naime, iz nalaza vještaka neosporno proizlazi da je tužitelj koristio određene slobodne dane jer sam vještak nesumnjivo nalazi da slobodni dani korišteni, i to ne samo po osnovi straže i dežurstva nego i izvan toga. Iako se dakle pri tom eksplicite ne navode razlozi korištenja slobodnih dana, neosporno je da je tužitelj koristio slobodne dane i to ne samo nakon straže i dežurstava, nego i nakon prekovremenog rada. Da eventualno tome nije tako, tužitelj je taj koji bi trebao i mogao dokazati da je druge slobodne dane koristio po drugim osnovama i iz opravdanih razloga, a za koje nije bila eksplicite potrebna vjerodostojna evidencija poslodavca o radnom vremenu (i izostancima tužitelja) u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17. Naime, korištenje slobodnih dana svakako proizlazi iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka, te je svakako neosporno da je tužitelj koristio slobodne dane, i to ne samo nakon straže i dežurstva, nego i nakon rada na terenu, pri čemu tužitelj osobno ne dokazuje da je određene slobodne dane koristio primjerice za preseljenje ili u svojstvu dobrovoljnog davatelja krvi odnosno u druge svrhe i iz dr. razloga za koje bi trebao posjedovati ili posjeduje dokaze. Tužitelj je kao dobrovoljni davatelj krvi mogao pridonijeti knjižicu koju ima svaki dobrovoljni davatelj krvi, a iz koje je bi bilo razvidno kada je sve davao krv, kako bi se izuzeli slobodni dani koje je koristio s te osnove. Također je u drugim slučajevima mogao pridonijeti rješenje ili dr. dokaz o korištenju slobodnih dana po nekom drugom osnovu različitom od spomenutih, pa ne pridonošenje takvih dokaza nije razlog da se ne umanji izračunata naknada razlike plaće. Stoga se drži da je teret dokaza o korištenju slobodnih dana mimo straže, dežurstva ili prekovremenog rada, upravo na tužitelju koji je dakle mogao i morao dokazati korištenje određenih slobodnih dana po drugoj osnovi, izvan straže i dežurstva, ako je bilo takvih slobodnih dana, a sve kako se naknada za ostvareni prekovremeni rad ili rad po dr. osnovama ne bi umanjivala za iskorištene slobodne dane. Svako drugačije tumačenje značilo bi neopravdano pogodovanje tužitelju i presuđenje dvostruke zarade u korist tužitelja odnosno isplate tužitelju dvostruke plaće za isti rad. S tim u vezi je za istaći da je Županijski sud u Karlovcu u presudi broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1520/12-2 od 03.studenog 2016., iznio stav kako u slučaju kad su u tabeli o korištenju radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, tužitelj je taj koji je dužan pružiti dokaze o tome da su mu ti slobodni dani bili dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi, a ne za prekovremeni rad. U tom smislu je kao jedino ispravna prihvaćena varijanta izračuna iz nalaza vještaka koja umanjuje prekovremeni rad t.j. ostvarenu naknadu plaće za prekovremeni rad s dodacima, za iskorištene slobodne dane.

16. U odnosu na ostvarenu razliku naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, utvrđuje se sukladno odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o radu, NN 93/2014, da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

17. U razdoblju od 8. svibnja 2014.g. nadalje primjenjivao se Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika, Narodne novine broj 54/14, koji u čl. 4. st. 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a u st. 3. istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009.g. te Odluka o izmjeni ove Odluke, Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012.g., nadalje Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014.g., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015.g., Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine br. 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015., te još objavljene id. Odluke u NN 106/17, 39/18 i 46/18. Također su primijenjene odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora NN 70/18.

18. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, Narodne novine broj 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17, u članku 14. navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna 3 mjeseca.

19. Izmjenom članka 4. stavak 2 i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14, navedeno je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme u skladu s Odlukom o rasporedu iz 2014. (NN 54/14).

20. Uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunata je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na način kao da je radio u redovnom radnom vremenu; s time da je u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunato primanje u novcu i naravi koje predstavlja naknadu za rad t.j. u ovom slučaju dodatak za vojnu službu.

21. Naime, odluka o razlici naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temeljena je na podacima o korištenju godišnjih odmora iz obračunskih lista tužitelja, te primjeni odredbi Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i 70/18.

22. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 73/13, dalje: ZSOS), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., u članku 142. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

23. Dakle, na temelju Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i 70/18, Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14., koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., te Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine 23/15. i 84/15, tužitelju su dosuđene izračunate razlike naknade plaće za godišnji odmor prema drugoj varijanti izračuna iz Nalaza i mišljenja uredujućeg financijsko-knjigovodstvenog vještaka, tim više što je potonjim izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 70/18, propisano da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora može odrediti i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Kako se dakle prema čl. 81. Zakona o radu, Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR, kod određivanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimaju u obzir prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), imajući u vidu čl. 9. st. 3. ZR, kao i to da je čl. 142. ZSOS, te čl. 4. st. 2. Pravilnika, dana mogućnost da se djelatnim vojnim osobama naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odredi i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, pa je slijedom navedenog usvojen tužbeni zahtjev do visine iz točke I. izreke i donesena je odluka kao u točki I. izreke ove presude.

24. Što se tiče prigovora zastare za potraživanja dospjela do 07.lipnja 2012., isti u ovoj fazi postupka nije više od meritorne važnosti, obzirom se zahtjev u ponovljenom postupku odnosi na potraživanje nastalo u vremenu koje ne podliježe zastari (konkretno tužitelj potražuje od prosinca 2013. pa nadalje), te nema govora o nastupu zastare za taj dio potraživanja. U tom smislu se sukladno kao ranije može reći da je Zakonom o radu objavljenim u NN 93/14 produžen zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa i povećan s tri na pet godina. Time je ujedno isti izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 07.rujna 2017., a zahtjev za mirno rješenje svakako je podnesen prije pokretanja ovog postupka (krajem 2016.), te je doveo do zastoja zastare na rok od tri mjeseca. Naime, već je utvrđeno da bi zastara postojala za dio potraživanja do 07.lipnja 2012., što je tuženik bio opravdano istaknuo u odgovoru na tužbu, ali je tužitelj već ranije u preciziranom tužbenom zahtjevu potraživao izračunate naknade koje nisu u zastari pa u tom dijelu nije bilo potrebno umanjivati potraživanje izračunatih razlika za pojedine iznose u zastari, a u ovom postupku se konstatira da je o istom već pravomoćno odlučeno, te da za ovaj dio potraživanja od svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja svakako nema zastare.

25. Slijedom navedenog, tužitelju je u točki I. Izreke presude dosuđena preostala neisplaćena razlike plaće za godišnji odmor u vremenu od 08. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja analogno izračunu (iz druge varijante) Nalaza vještaka, te je tužitelju dosuđen ukupni iznos od 799,95 EUR t.j. u pojedinim mjesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki I. izreke presude, te je tužitelj odbijen za preostali dio potraživanja kako je navedeno u točki II. izreke presude. Na dosuđeni iznos priznata je kamata prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa, i to u ovom slučaju od 16.- tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16., 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima naknade plaće. U tom dijelu je tužitelj propustio u ponovljenom postupku pravilno precizirati tužbeni zahtjev, iako je id. potraživanje potrebno odbiti, jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. i članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Kako tužitelj u tom dijelu nije naznačio da se ne treba obračunavati id. zatezna kamata, to je u tom dijelu bilo potrebno umanjiti dosuđene iznose za dakle naprijed navedenu kamatu i odbiti tužbeni zahtjev, pa je donesena odluka kao u točki IV. izreke presude.

26. Tužitelj je obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev uspio s osnovom i postavljenim tužbenim zahtjevom u određenoj visini t.j. visini kao u točki I. izreke ove presude pri čemu valja uvažiti i već ranije pravomoćno dosuđene iznose, pa su mu troškovi odmjereni sukladno čl. 154. ZPP- a razmjerno uspjehu u postupku imajući dakle u vidu cjelokupan uspjeh u postupku, sve prema potraživanju u Troškovniku na listu 451 spisa. Sukladno prethodno navedenoj odredbi, trošak se dosuđuje na način da je prethodno najprije potrebno utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to znači da je tužitelj glede osnove uspio u cijelosti odnosno na razini od 100%, a imajući u vidu visinu postavljenog zahtjeva (u odnosu na ukupno dosuđeni iznos) uspio je na razini od 40%, što znači da njegov uspjeh (100+40=140:2=70) iznosi 70%. S druge strane, tuženik nije uspio s osnovom, ali je uspio s visinom na razini od 60% (0+60=60:2=30), pa je njegov uspjeh u visini od 30%. Kada se uspjeh tužitelja umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužitelj u ovog parnici uspio u omjeru 40%, pa mu je na toj razini dosuđen trošak. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 29.12.2017., 25.02.2021. i 31.01. 2025., te za zastupanje na ročištu od 15.09.2021. i 05.02.2025., sve u iznosu od po 150,00 eur. Za prvo i pripremno ročište održano 13.03. 2018. na kojem se samo procesno raspravljalo priznata je 50%-na naknada ili iznos od 75,00 eur, kao i za ročište za prvu objavu presude (dok na drugo ročište za objavu tužitelj nije došao). Uz to mu je priznata 25%-na naknada troška postupka u iznosu od po 37,50 eur za sastav podneska od 17.10.2018., koji je u sudu zaprimljen četiri dana kasnije, te isti iznos za sastav podneska od 14.02.2022. Tužitelju je pored toga priznat zatraženi trošak za sastav žalbe u iznosu od 150,00 eur, dok mu nije priznat jedino zatraženi trošak za sastav podneska od 03.04.2023. jer takav podnesak ne prileži u spisu, te je dakle već ranije navedeno da mu nije priznat trošak za drugo ročište objave odluke jer na isto nije pristupio. Slijedom navedenog, tužitelju je za navedene radnje ukupno priznata naknada troška postupka u iznosu od 1.425,00 eur, odnosno računajući pripadajući pdv. od 25% trošak u iznosu od 1.781,25 eur. Kako je međutim tužitelj uspio na razini 40%, to mu je konačno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 718,50 eur, te je tom trošku pridodan trošak vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn (530,89 eur), pa je tužitelju sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 1.243,39 eur kao u točki III. izreke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki III. izreke.

U Karlovcu 14. ožujka 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. iz OD Rački i Kolege iz Zagreba.

2. Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu na broj P-DO-1076/2017.