REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13295/2020-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari I-tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV- tužiteljice ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V-tužiteljice MSO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI-tužiteljice ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te VII-tužitelja FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Semianu Mejaku Puhariću, odvjetniku iz Zagreba, Horvaćanska cesta 53B, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska 29, OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika I-VII tužitelja odvjetnika Semiana Mejaka Puharića, te zaposlenice tuženika dipl. iur. KSO, dana 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku isplatiti I-tužitelju iznos od 1.606,45 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 8,60 eura od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 32,25 eura od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 35,33 eura od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 45,14 eura od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 30,78 eura od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 43,38 eura od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 58,31 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 36,04 eura od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 18,55 eura od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 38,87 eura od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 18,55 eura od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 31,43 eura od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 32,16 eura od 15. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 40,66 eura od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 41,55 eura od 15. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 55,54 eura od 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 28,63 eura od 15. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 32,01 eura od 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 19,83 eura od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 42,41 eura od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 30,97 eura od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 51,73 eura od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 41,13 eura od 15. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 47,38 eura od 15. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 44,94 eura od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 43,83 eura od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 30,15 eura od 15. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 55,28 eura od 15. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 36,05 eura od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 55,90 eura od 15. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 53,01 eura od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 33,35 eura od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 58,31 eura od 15. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 21,73 eura od 15. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 53,83 eura od 15. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 47,60 eura od 15. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 32,00 eura od 15. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 51,48 eura od 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 40,85 eura od 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 41,09 eura od 15. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 9,47 eura od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 8,92 eura od 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 2,38 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 0,84 eura od 15. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 11,63 eura od 15. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 0,22 eura od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 11,83 eura od 15. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 0,53 eura od 15. travnja 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti II-tužitelju iznos od 1.654,55 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 127,02 eura od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 129,67 eura od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 141,46 eura od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 123,57 eura od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 137,71 eura od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 147,07 eura od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 148,38 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 126,23 eura od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 121,74 eura od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 127,64 eura od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 120,78 eura od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 121,58 eura od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 81,70 eura od 15. veljače 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti III-tužitelju iznos od 9.513,05 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 93,71 eura od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 124,95 eura od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 114,08 eura od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 124,95 eura od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 178,91 eura od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 108,46 eura od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 122,93 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 233,77 eura od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 208,72 eura od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 208,75 eura od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 208,72 eura od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 98,50 eura od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 189,38 eura od 15. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 134,46 eura od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 233,85 eura od 15. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 151,88 eura od 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 146,15 eura od 15. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 167,97 eura od 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 148,08 eura od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 259,34 eura od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 163,28 eura od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 187,03 eura od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 127,18 eura od 15. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 199,85 eura od 15. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 152,78 eura od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 175,70 eura od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 95,84 eura od 15. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 200,80 eura od 15. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 84,22 eura od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 186,80 eura od 15. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 206,57 eura od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 112,40 eura od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 245,98 eura od 15. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 256,38 eura od 15. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 191,45 eura od 15. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 200,57 eura od 15. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 213,96 eura od 15. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 174,35 eura od 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 249,08 eura od 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 144,47 eura od 15. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 189,52 eura od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 283,33 eura od 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 221,31 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 253,10 eura od 15. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 243,25 eura od 15. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 222,10 eura od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 253,10 eura od 15. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 212,02 eura od 15. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 247,58 eura od 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 209,40 eura od 15. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 220,07 eura od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 131,84 eura od 15. svibnja 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti IV-tužiteljici iznos od 6.973,24 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 83,24 eura od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 104,05 eura od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 76,00 eura od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 104,55 eura od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 103,82 eura od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 125,34 eura od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 104,55 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 115,06 eura od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 59,88 eura od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 104,55 eura od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 79,84 eura od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 99,80 eura od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 81,43 eura od 15. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 89,58 eura od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 97,37 eura od 15. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 114,45 eura od 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 104,77 eura od 15. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 126,61 eura od 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 149,33 eura od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 79,83 eura od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 87,43 eura od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 104,32 eura od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 106,41 eura od 15. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 111,47 eura od 15. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 81,42 eura od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 93,64 eura od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 78,01 eura od 15. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 164,21 eura od 15. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 172,32 eura od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 168,22 eura od 15. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 145,62 eura od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 145,26 eura od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 172,42 eura od 15. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 124,94 eura od 15. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 156,75 eura od 15. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 218,95 eura od 15. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 180,17 eura od 15. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 177,60 eura od 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 197,33 eura od 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 135,17 eura od 15. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 189,19 eura od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 196,96 eura od 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 215,58 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 151,88 eura od 15. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 171,77 eura od 15. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 156,83 eura od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 137,42 eura od 15. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 229,55 eura od 15. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 159,97 eura od 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 183,97 eura od 15. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 243,82 eura od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 53,25 eura od 15. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 59,34 eura od 15. lipnja 2020., sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti VI-tužiteljici iznos od 1.056,79 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 30,44 eura od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 20,29 eura od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 27,80 eura od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 44,22 eura od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 39,06 eura od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 35,12 eura od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 40,77 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 23,55 eura od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 29,77 eura od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 30,58 eura od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 24,32 eura od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 38,92 eura od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 29,77 eura od 15. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 28,48 eura od 15. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 43,67 eura od 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 25,92 eura od 15. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 24,81 eura od 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 35,02 eura od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 34,04 eura od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 26,63 eura od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 25,42 eura od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 20,74 eura od 15. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 32,59 eura od 15. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 27,22 eura od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 34,22 eura od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 20,74 eura od 15. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 27,16 eura od 15. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 27,42 eura od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 38,03 eura od 15. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 33,72 eura od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 38,79 eura od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 17,70 eura od 15. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 14,27 eura od 15. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 8,40 eura od 15. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 10,73 eura od 15. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 9,86 eura od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 5,90 eura od 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 4,51 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 3,37 eura od 15. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 9,41 eura od 15. prosinca 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti VII-tužitelju iznos od 1.112,82 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 29,13 eura od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 24,97 eura od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 26,90 eura od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 25,09 eura od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 27,94 eura od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 27,94 eura od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 33,74 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 38,81 eura od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 23,95 eura od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 29,27 eura od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 19,95 eura od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 27,94 eura od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 24,42 eura od 15. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 26,87 eura od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 27,09 eura od 15. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 18,00 eura od 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 23,47 eura od 15. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 20,45 eura od 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 33,51 eura od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 35,71 eura od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 34,96 eura od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 28,60 eura od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 17,02 eura od 15. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 31,48 eura od 15. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 21,74 eura od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 23,40 eura od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 29,93 eura od 15. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 22,39 eura od 15. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 32,71 eura od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 34,27 eura od 15. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 30,14 eura od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 17,47 eura od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 32,92 eura od 15. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 20,45 eura od 15. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 34,20 eura od 15. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 26,87 eura od 15. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 20,80 eura od 15. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 19,37 eura od 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 32,44 eura od 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 17,03 eura od 15. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 8,46 eura od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 4,87 eura od 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,89 eura od 15. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 6,83 eura od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 2,68 eura od 15. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 1,75 eura od 15. veljače 2020., sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi I.-IV. te VI. i VII. tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.812,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 14. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je V-tužiteljica povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužitelji su ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika radi isplate, te su u tužbi naveli da su u utuženom razdoblju bili zaposleni kod tuženika, kao i da im je rad organiziran (zbog naravi posla) i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno.

Plaća tužitelja odnosno uvećanja plaće i ostala prava radnika su regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. U razdoblju od 1. siječnja 2016. do 16. svibnja 2020., tuženik nije evidentirao, pa sukladno tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka), prema čl. 51. st. 9., 10. i 11. KU, sve u vezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomen danima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Tuženik tužiteljima nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 57. KU, Dodatkom KU i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako su tužitelji sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) radili u otežanim uvjetima rada. Tuženik tužiteljima nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 59. KU, Dodatkom KU, iako su tužitelji sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bili odgovorni za život i zdravlje ljudi.

Nadalje, Zakonom o radu (NN, 93/14; u daljnjem tekstu: ZOR), i to odredbom čl. 81. određeno je kako "... Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ...". Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom čl. 37. st. 2. KU 126/11 – vrijedio 4 godine od kraja 2011., odnosno čl. 36. st. 2. KU 143/13 propisano je da "... Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije ...". Budući da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu, to je tuženik tužiteljima počevši od siječnja 2016. do 16. svibnja 2020. pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Tužitelji napominju kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana u ponedjeljak 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN, 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.".

Nadalje, u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., pogrešno se tužiteljima obračunavala plaća za vrijeme redovnog radnog vremena, i to na način da se ista u navedenom razdoblju obračunavala s osnovicom od 5.108,84 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn odnosno prilikom obračuna osnovica je bila umanjenja za 6%. Naime, sukladno čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama (NN, 27/01, 39/09) "... Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža ...". Polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) i objavljuje u Narodnim novinama. Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi pa su tako Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kn. Zbog pada BDP-a Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te su osnovicu za izračun plaće privremeno smanjili sa 5.425,47 kn na 5.108,84 kn uz uvjet da u trenutku kada službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a da će osnovica za izračun plaće iznositi 5.415,37 kn. Isto je određeno i narednim izmjenama i dopunama iz 2011. godine. DZS je 27. studenog 2015. objavio priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je bilo vidljivo da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2% - što je prema prethodnom navedenom bilo uvjet za vraćanje osnovice na 5.415,37 kn. Nakon navedenog priopćenja DZS-a, Vlada Republike Hrvatske nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici kojim je visina osnovice za obračun plaća za 2016. bila određena na 5.415,37 kn. Međutim, unatoč tome liječnicima su sve plaće u 2016. obračunavate s osnovicom od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, dakle prema pogrešnoj osnovici odnosno umanjenoj za 6%. Dakle, budući da su svim liječnicima tijekom 2016. obračunavane plaće po umanjenoj osnovici, pa tako i tužiteljima, tužitelji podnose tužbe i s ovog osnova.

I.-IV. te VI. i VII. tužitelji tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 11. studenog 2024. predlažu donijeti presudu kojom bi se naložilo tuženiku da im isplati neisplaćene razlike plaće u utuženom razdoblju u bruto iznosima zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je to pobliže naznačeno u navedenom podnesku, a sve to uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbenih zahtjeva, te ističe da je osporio tužbe i tužbene zahtjeve navodeći da je tužiteljima pravilno obračunavao plaću i to na način kako je to regulirano odredbama Zakona o plaćama u javnim službama (NN, 27/2001. i 39/2009.), Zakona o osnovici plaća u javnim službama (NN, 39/2009. i 124/2009.), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN, 25/2013, 72/2013, 151/2013, 9/2014, 40/2014, 51/2014, 77/2014, 83/2014, 87/2014, 120/2014, 147/2014, 151/2014, 11/2015, 32/2015, 38/2015, 60/2015, 83/2015, 112/2015, 122/2015, 10/2017, 39/2017, 40/2017, 74/2017, 122/2017, 9/2018, 57/2018, 59/2019, 79/2019, 119/2019, 50/2020 – u daljnjem tekstu Uredba), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN, 29/2018., 35/2019., 78/2019., 92/2019. i 56/2020. – u daljnjem tekstu KU), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN, 128/17., 47/2018., 123/2019. i 66/2020.).

Osnovica plaće u 2016. temelji se na Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006. potpisanog od sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske te Dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisanog 13. svibnja 2009. godine. Točkom III. navedenog sporazuma navedeno je : "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.". Prema podacima Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a, stopa rasta za drugo tromjesečje bila je 1,2, a za treće 2,8 iz čega proizlazi da je prosjek 2. Međutim, dodatnim izračunom Državnog zavoda za statistiku na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2% te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. iznosi 1,99948%. Naime, tom računicom stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880%, a u trećem 2,84015%. Slijedom navedenog nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III. navedenog sporazuma te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati za 6% kako u tužbi navode tužitelji.

Također tuženik navodi da se obračun plaća tuženog odvija putem Financijske agencije sukladno uputama Vlade i ministarstva financija te da tuženik nije bio u mogućnosti određivati visinu osnovice za obračun plaća pa ističe i prigovor pasivne legitimacije. Također, tuženik ističe kako nisu osnovani navodi tužitelja da tuženik tužiteljima nije platio sve sate prekovremenog rada na dane državnih blagdana i praznika, neradnih dana, te im je po navedenoj osnovi umanjio iznos plaće. Prema odredbi čl. 49. st.1. KU osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Nadalje čl. 49. st. 9. KU određeno je da se prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a i st. 10. istog članka određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. U smislu čl. 49. st. 9. KU prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, međutim za obračun i utvrđivanje osnovanosti visine potraživanja tužitelja po osnovi prekovremenog rada, mjerodavan je svaki sat rada tužitelja a koji su tužitelji odradili preko mjesečnog redovnog fonda sati.

Naime, u smislu čl. 15. st. 1. KU ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU, čija su tumačenja u smislu st. 6. istog članka obvezna i imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja istog. S obzirom na Zaključak br. 34. 6. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 5. veljače 2014. svi prekovremeni sati koje je ostvario iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati moraju se obračunati i platiti kao prekovremeni rad na mjesečnoj razini. Iz navedenog se zaključuje da se obračun prekovremenog rada tužitelja obračunava temeljem mjesečnog fonda sati (redovne mjesečne satnice) te svaki rad iznad tako utvrđenog rada ima se smatrati prekovremenim. Dakle, obračun prekovremenog rada ima se izvršiti na mjesečnoj razini. U redovni mjesečni fond sati ne ulaze blagdani i praznicima a koji su kao takvi određeni čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN, 33/93, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), a koji padaju od ponedjeljka do petka. U smislu čl. 1. Zakona o blagdanima propisano je: (1) Blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj su: 1. siječnja - Nova godina; 6. siječnja - Bogojavljenje ili Sveta tri kralja; - Uskrs i Uskrsni ponedjeljak; Tijelovo; 1. svibnja - Praznik rada; 30. svibnja - Dan državnosti; 22. lipnja - Dan antifašističke borbe; 5. kolovoza - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja; 15. kolovoza - Velika Gospa; 1. studenoga - Svi sveti; 18. studenoga - Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje; 25. prosinca – Božić; 26. prosinca, prvi dan po Božiću, BS. U dane blagdana se ne radi. Naime, u smislu čl. 50. KU sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Tuženik smatra kako navedena odredba je jasno određena u svezi redovne mjesečne satnice i definira isto i to da redovna mjesečna satnica obuhvaća i sate rada odrađene na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima. Činjenica da li će, a u skladu s organizacijom i rasporedom radnog vremena, određeni zdravstveni radnik u određenom mjesecu, a s obzirom na svoje radno mjesto i oblik rada i radnog vremena, biti obvezan raditi na blagdan a koji pada u redovnu mjesečnu satnicu (a koja se bazira na 40-satnom radnom tjednu bez subota i nedjelja) ili ne, ne čini takav rad nejednakim niti postupanje tuženika nejednako s obzirom na obvezu organizacije rada na način da je zdravstvena zaštita dostupna svim danima i tjednu, dok s druge strane sama činjenica da djelatnik koji nije obvezan raditi na blagdan ostvaruje pravo na naknadu plaće za taj dan koji nije odradio je pravo koje proistječe za samog djelatnika iz Zakona o blagdanima. U takvom slučaju za takav dan za koji taj djelatnik ostvaruje naknadu plaće (dan kada nije radio na neradni dan i skladu sa Zakonom i blagdanima) vodi se posebna evidencija a u skladu s čl. 8. st. 1. toč. 6. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN, 37/11, 97/15) odnosno Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN, 73/17), a koji potonji i jasno pravi razliku za takvo vrijeme određujući ga kao vrijeme nenazočnosti radnika na radu (čl. 8. st.1. toč. 9.). Dakle, slijedom navedenog radno vrijeme, tj. redovan mjesečni fond radnih sati, predstavlja 40 satno radno vrijeme, a sve povrh toga predstavljalo bi prekovremeni rad. Samo pravo i visina takvog prava proizlazi za tužitelje iz KU. Radnik koji u skladu prema redovnom rasporedu rada radi na dan, a koji je u skladu sa Zakonom o blagdanima utvrđen neradnim ima pravo, a kako je to određeno općom odredbom čl. 94. Zakona o radu (NN, 93/2014, 127/2017, 98/2019 ), kao i čl. 49. st. 8. KU/18 i to za 150%. No, u konkretnom slučaju s obzirom na odredbu čl. 16. st. 6. KU obvezna su i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. Naime, Zaključkom 153. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. prosinca 2015. (koji je javno dostupan na web-stranici Ministarstva zdravstva), utvrđeno je da sukladno KU redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima, a svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Tim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148. Zaključak istog sadržaja br. 17. donesen je i za vrijeme važenja KU/18 i to na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva 21. studenog 2018. godine. Iz navedenog zaključka proizlazi da upravo sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakon o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, dok s druge strane ukoliko prekovremeni sat predstavlja svaki sat rada preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, jasno je da istovremeno isti sati rada ne mogu predstavljati redovni mjesečni fond sati i prekovremene sate. Dakle, 21. prosinca 2015. Zajednička komisija donosi drugo tumačenje, a kojim se stavlja van snage tumačenje iste komisije iz Zaključka 148. te sada zaključuje da redovan mjesečni fond sati se obračunava temeljem umnoška radnih sati s 8 sati dnevno (bez subota i nedjelja, dakle ne ističući ovoga puta i blagdane), te sve preko toga predstavlja prekovremeni rad.

Nadalje, tuženik ističe kako nisu osnovani navodi tužitelja da tuženik nije isplaćivao dodatak s osnova otežanih uvjeta rada te dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada. Način obračuna tužiteljevih plaća se vezano za izračun dodataka s osnova otežanih uvjeta rada i dodatka na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi izmijenio od 1. travnja 2020. sukladno Dodatku III. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN, 56/2020.) i aktualnoj sudskoj praksi, a prije toga sukladno tada važećim propisima i tumačenjima Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja navedeni dodaci su se izračunavali kao dodatak utvrđen u određenom postotku od osnovne plaće tužitelja. Tuženik ističe da evidentira i plaća sve sate redovnog i prekovremenog rada tužitelja sukladno pozitivnim propisima koji se primjenjuju u djelatnosti zdravstva. Slijedom navedenog, netočan je navod da je posljedično pogrešnom obračunu plaća tužitelja pogrešno obračunata i naknada zbog privremene nesposobnosti za rad kao i naknada za godišnji odmor tužitelja.

Tuženik je podneskom od 14. lipnja 2022. te 15. lipnja 2023. dostavio matematičke izračune potraživanja I.-IV. te VI. i VII. tužitelja, te je na ročištu 27. siječnja 2025. izjavio da nije sporna visina tužbenih zahtjeva specificirana u podnesku tužitelja od 11. studenog 2024. niti zatraženi tijek zatezne kamate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore o radu (str. 7-8, 28- 30, 51-54, 87-88 spisa), ugovor o međusobnim pravima i obvezama (str. 19-20 spisa), Dodatak ugovora o radu (str. 54, 59 spisa), platne liste tužitelja (str. 55-56, 60- 79 spisa, kao što je dostavljeno i u elektronskom obliku na CD/u na str. 120 spisa), Odluku o plaći (str. 57 spisa), Odluku o rasporedu na radno mjesto (str. 58 spisa), sudsku praksu (str. 98-105 spisa), izračun potraživanja tužitelja (str. 122-131, 133- 134, 169 spisa), kao što je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je na temelju čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) rješenjem poslovni broj Pr-13295/2020 od 13. prosinca 2021. radi vođenja jedinstvenog postupka i kako bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi postupka, na predmet poslovnog broja Pr-13295/2020 spojio predmete poslovnih brojeva Pr-13320/2020, Pr-13334/2020, Pr-13372/2020, Pr-13374/2020, Pr-13377/2020 i Pr-13379/2020, s obzirom da je u svim navedenim spisima tuženik ista pravna osoba, a svi tužbeni zahtjevi temelje se na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te je o istima potrebno izvesti iste dokaze.

5. Provedeni dokazi u postupku ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako su tužbeni zahtjevi I.-IV. te VI. i VII. tužitelja u cijelosti osnovani iz sljedećih razloga.

6. Među parničnim strankama nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika u utuženom razdoblju, nije sporna visina tužbenog zahtjeva, dok je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva.

7. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada Republike Hrvatske i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III-V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015. godine. Utvrđeno je i da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine.

8. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.;

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100;

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%;

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama";

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

9. Nisu osnovani prigovori tuženika vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. godine. Da bi činjenica nepotpisivanja predmetnih dokumenata od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske utjecala na valjanost istih, navedeni sindikat trebao je biti isključen iz samog pregovaranja. Tuženik nije dokazao da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio isključen iz pregovaranja, pa su Izmjene Dodatka Sporazumu valjane i proizvode učinke. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-408/2012-2 od 3. travnja 2017., Revr- 847/2010-2 od 7. prosinca 2011. te odluke Revr-1797/2009-2 od 7. veljače 2012.), te odluke Ustavnog suda RH broj: U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. godine. Također, navedene Izmjene i dopune unesene su i u odredbu čl. 51. st. 4. TKU/12 od 12. prosinca 2012., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju. Ujedno se napominje da je činjenica da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim, prema odredbi iz čl. 192. ZOR-a, kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Upravo se u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom Republike Hrvatske, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune zaključene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZOR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog rok važenja navedenih Izmjena istekao je 26. siječnja 2017. godine.

10. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU/10, a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se pozivaju tužitelji u svezi svojih zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine.

11. Nadalje, iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. godini. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

12. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da su tužitelji u cijelom spornom razdoblju bili u radnom odnosu kod tuženika koji predstavljaju javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku, kao njihovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelji mogu zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetne tužbe podnosu isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika da tužiteljima isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi iz čl. 8. st. 1. ZOR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZOR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

13. Slijedom navedenog, ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III-IV navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade Republike Hrvatske bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. obzirom je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. da će tada Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužiteljima obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

14. Također, u postupku nije sporno da su I.-IV. te VI. i VII. tužitelji u cijelom utuženom razdoblju zaposlenici tuženika na svojim radnim mjestima, što proizlazi iz priloženih obračunskih lista plaće, te da ostvaruju pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te da su predmetni dodaci tužiteljima isplaćivani u utuženom razdoblju. U postupku također nije sporno da je tuženik tužiteljima obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn. Sporno je međutim jesu li predmetni dodaci tužiteljima ispravno i u cijelosti isplaćeni, odnosno jesu li isplaćeni na sve efektivno odrađene sate pa i na prekovremeni rad, te je li tuženik trebao plaću tužiteljima obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kn, umjesto primijenjene osnovice plaće od 5.108,84 kn. Također je sporno je li slijedom navedenoga u cijelosti isplaćena naknada plaće tužitelja za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju zbog povećanja plaće po navedenim osnovama.

15. Odredbom čl. 83. st. 3. Zakona o radu (NN, 93/09, 61/11 i 73/13), odnosno čl. 91. st. 3. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

16. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN, 143/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.). Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. KU i dodaci istom propisuju da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću i to za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. u iznosu od 10%, od 1. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. u iznosu od 12% te u razdoblju od 1. rujna 2019. u iznosu od 16% osnovne plaće.

17. Sud je prihvatio argumentaciju tužitelja u kojoj ističu da su isti čitavo utuženo razdoblje radili na istim poslovima, te da im stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužitelji su radili u otežanim uvjetima, odnosno imali su odgovornost za život i zdravlje ljudi tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 47. Kolektivnog ugovora. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista je vidljivo da dodaci na osnovnu plaću nisu isplaćeni u istim iznosima za svaki mjesec, već variraju ovisno o odrađenim satima rada, što govori u prilog navodima tužitelja da se u ovom slučaju ne radi o isplati fiksnog, odnosno paušalnog iznosa dodatka za svaki mjesec, već iznos dodatka ovisi o količini radnih sati koje su tužitelji odradila. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužiteljima za cjelokupno radno vrijeme koje su ostvarili prethodnog mjeseca. U pravu su tužitelji kada ističu da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da su i u tom periodu bili izloženi otežanim uvjetima odnosno imali su iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Prema citiranoj odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelji imaju pravo za rad koji su ostvarili u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelji također imaju pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.

18. Navedeno pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da radnici imaju pravo na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

19. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja koje se odnosi na potraživanje s naslova dodatka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađena sate rada.

20. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da tuženik u utuženom periodu, nije obračunavao i isplaćivao plaću tužiteljima u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim izvorima materijalnog prava navedenima ranije u obrazloženju, a s obzirom da matematički izračun visine potraživanja tužitelja nije sporan sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi I.-IV. te VI. i VII. tužitelja u cijelosti osnovani. Pri tome, a imajući u vidu da su svi tužitelji nesporno zaposlenici tuženika je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je upravno tuženik taj koji je dužan isplatiti tužiteljima plaće zajedno sa dodacima.

21. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je istovremeno naloženo isplatiti tužiteljima zakonske zatezne kamate na dosuđene bruto iznose u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a tekuće od dana dospjelosti svakog bruto iznosa plaće, a to je sukladno odredbi čl. 92. st. 2. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu ZR) istekom petnaestoga dana u idućem mjesecu, pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, jer prema čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), te prema čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno važećoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO u vrijeme obračuna zatezne kamate.

22. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a i temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka. S obzirom da je zahtjev I.-IV. te VI. i VII. tužitelja prihvaćen u cijelosti, tuženiku je naloženo da naknadi parnične troškove I.-IV. te VI. i VII. tužiteljima. Visina parničnih troškova određena je prema čl. 155. ZPP, a s obzirom da je tužitelje zastupao odvjetnik to je visina troškova određena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje u tekstu: OT) koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

23. Kako su tužitelji podnijeli pojedinačne tužbe, a u skladu s čl. 151. st. 1. i st. 2. ZPP-a te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužiteljima pripada pravo na pojedinačni trošak zastupanja po punomoćniku prije spajanja postupka.

24. Sud je u skladu s čl. 10. st. 1. ZPP-a nastojao da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te je na temelju čl. 313. st. 1. ZPP-a spojio parnice radi zajedničkog raspravljanja kako bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi jer je isti tuženik protivnik raznih tužitelja, a svi tužitelji su zastupani po istom punomoćniku odnosno odvjetniku. Prema čl. 37. st. 2. ZPP-a kada pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva, što znači da se zahtjevi tužitelja u konkretnom predmetu ne mogu zbrajati. Također, prema Tbr. 36. OT kada odvjetnik u istom postupku zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%, uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%, što u ovom konkretnom predmetu znači da odvjetnik nakon spajanja ima pravo na povišenje tarifnih stavaka za 50%. Slijedom navedenoga, nakon donošenja rješenja o spajanju postupaka 13. prosinca 2021. sud je za pojedine radnje u postupku odmjerio zajednički trošak. Punomoćniku tužitelja je sukladno Tbr. 7.1. i Tbr. 8.1. priznat sljedeći zajednički trošak: za sastav tužbe od 30.12.2020. (100 bodova po Tbr. 7.1. OT), za sastav podneska od 24.01.2022. (100 bodova po Tbr. 8.3.), za sastav podneska od 14.04.2022. (100 bodova po Tbr. 8.3. OT), za sastav podneska od 29.07.2022. (100 bodova po Tbr. 8.3. OT) za sastav podneska od 16.09.2024. (100 bodova po Tbr. 8.1.) za pristup ročištu 17.03.2023. (100 bodova po Tbr. 9.1. OT), za pristup ročištu 17.09.2024. (100 bodova po Tbr. 9.1. OT), za pristup ročištu za objavu 14.03.2025. (50 bodova po Tbr. 9.3. OT).

Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 08.07.2022. budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka. Također im nije priznat trošak sastava podneska od 20.01.2023. budući istim uređuju tužbeni zahtjev što ponavljaju u kasnijem podnesku od 16.09.2024.

Konačno, nije priznat trošak sastava podneska od 04.11.2024. te trošak pristupa ročištu od 27.01.2025. budući se radi o troškovima koji su nastali uslijed preotvaranja glavne rasprave a do čega je došlo upravo krivnjom tužitelja.

28. Slijedom navedenog I.-IV. te VI. i VII. tužitelju je priznat zajednički parnični trošak u visini od 750 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 50. OT iznosi 1.500,00 eura odnosno uvećano sukladno Tbr. 36 OT za 50% 2.250,00 eura. Kada se navedeni iznos u skladu s Tbr. 42. OT uveća za pripadajući PDV po stopi od 25% ukupni zajednički trošak tužitelja iznosi 2.812,50 eura.

29. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na iznos tužiteljima dosuđenih parničnih troškova određena je prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a visina zateznih kamata određena je prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Iz svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

31. Kako je V-tužiteljica povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari, o čemu je tuženik bio obaviješten te se nije protivio, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja o povlačenju tužbe naznačene V- tužiteljice, kojoj ne bi niti pripadali troškovi postupka, budući da nije tvrdila niti dokazivala da su se ostvarile okolnosti iz odredbe čl. 158. st. 2. naprijed citiranog Zakona.

Zagreb, 14. ožujka 2025.

Suda c

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. I-VII tužitelja

2. tuženiku