REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1037/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja PREMIER GRUP OOD, OIB 73725040914, Bugarska, Varna, Ul. Kapetan Petko Vojvoda 25, kojeg zastupa punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik iz Rijeke, Slavka Krautzeka 84b, protiv tuženika BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT d.d., OIB 18556905592, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 11, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu MAMIĆ GRGIĆ VINTER d.o.o. iz Zagreba, Banjavčićeva 22, radi isplate iznosa od 67.140,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-402/2024-2 od 10. prosinca 2024., 14. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-402/2024-2 od 10. prosinca 2024. u točki I. njegove izreke.
II. Odbacuje se tuženikova žalba kao nedopuštena u odnosu na točku II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-402/2024-2 od 10. prosinca 2024.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-402/2024-2 od 10. prosinca 2024. radi osiguranja novčane tražbine tužitelja od 60.072,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 45.792,00 EUR od 14. srpnja 2019. do isplate i na iznos od 14.280,00 EUR od 11. rujna 2019. do isplate po stopi pobliže označenoj u točki I. izreke tog rješenja zajedno s troškovima postupka donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 1.666,50 EUR uvećanim za zatezne kamate od 15. studenog 2019. do isplate određena je prethodna mjera kojom se zabranjuje banci kod koje se vode računi tuženika, da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati sa svih računa tuženika iznos tražbine za koje je određeno to osiguranje, a određeno je da se iznos novčanih sredstava tuženika za koje je određena zabrana isplate ne smije prenijeti s računa tuženika dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova ovog postupka te da prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točka I. izreke). U preostalom dijelu odbijen je prijedlog tužitelja radi osiguranja novčane tražbine koju ima prema tuženiku od 7.068,00 EUR sa zateznom kamatom od 11. rujna 2019. do isplate (točka II. izreke).
2. U obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik, kao porezni obveznik u 2019. godini iskazao vrijednost primljenih usluga od 105.126,36 kn na koju iskazanu vrijednost je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza pa je ocijenio „veći uspjeh“ tužitelja u postupku te da su ispunjene pretpostavke iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) te je donio pobijano rješenje.
3. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za određivanje privremene mjere, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 632,25 EUR.
4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je tužitelj u postupku tražio utvrđenje obveze plaćanja tuženika po računima broj 1002 i 1029, a prema podacima koje je dostavila Porezna uprava nije vidljivo da je tuženik iskazao primitak dobara i usluga od tužitelja po bilo kojem od navedenih računa. Navodi i da iznos od 105.126,36 kn (na koji je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza) kada se preračuna u valutu u EUR iznosi 13.952,67 EUR i ne odgovara ni jednom od iznosa koje tužitelj zahtijeva po računima, a navedeni iznos za koji je iskorišteno pravo odbitka pretporeza predstavlja samo dio potraživanja koje tužitelj potražuje te nije jasno na kojoj osnovi i na temelju kojih dokaza je sud izveo zaključak da za preostali dio tražbine od 46.119,33 EUR postoji veća vjerojatnost uspjeha u sporu.
4.1. Osim toga, tuženik navodi da tužitelj potražuje iznos od 67.140,00 EUR na temelju izdanih računa broj 1002 i 1029, a koji su trebali biti izdani isključivo na temelju (WL) koji bi predstavljali njihov temelj za obračun, ali je tužitelj dostavio samo zapisnike koji su potpisani su od strane ŽĆ koji nije predstavnik tuženika (nego je bio direktor društva BRODOSPLIT-TRUP d.o.o.) i nije bio ovlašten da u ime i za račun tuženika - protivnika osiguranja potpisuje bilo kakvu ispravu, a račun broj 1002 od 13. lipnja 2019. na iznos od 45.792,00 EUR je izdan društvu BRODOSPLIT-TRUP d.o.o., odnosno pravnoj osobi različitoj od tuženika.
5. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu predlažući da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi rješenje prvostupanjskog suda. Potražuje i naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR.
6. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je uspjeh tužitelja potpuno izvjestan budući da je presudom Trgovačkog suda u Splitu u ovom predmetu poslovni broj Povrv-402/2024-4 od 11. prosinca 2024. odlučeno u korist tužitelja, i to upravo u iznosu u odnosu na koji je određena prethodna mjera, a iz svih dokaza provedenih tijekom postupka jasno je da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu te da je na temelju toga tužitelj ispostavio fakture tuženiku koje on nije platio, ali je neke od njih iskoristio pri vođenju knjiga za odbitak pretporeza.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom I. izreke ovog rješenja pravilno i zakonito.
9. Tuženikova žalba u odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja nije dopuštena, jer je u tom dijelu odbijen zahtjev za određivanje prethodne mjere.
10. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
11. U konkretnom slučaju, tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev.
12. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da je tuženikova žalba u odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja ocijenjena nedopuštenom u smislu navedenog članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na temelju članka 367. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku, takvu nedopuštenu žalbu odbaciti.
13. Odredbom članka 501.a Zakona o parničnom postupku propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
14. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku u konkretnom slučaju ispunjene. Naime, navedena odredba predviđa da će sud prethodnu mjeru odrediti na prijedlog tužitelja u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a u konkretnom predmetu ispunjena je ova prva pretpostavka.
15. Druga pretpostavka je da iz navoda prigovora protiv rješenja o ovrsi i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Iz stilizacije ove odredbe proizlazi da na tuženiku leži teret dokaza utvrđenja vjerojatnosti da će uspjeti u sporu.
16. Prema shvaćanju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako postoji veća vjerojatnost tužiteljevog uspjeha u sporu. Naime, vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice od izvjesnosti o njenom postojanju. Ona dopušta već i samo utvrđenje mogućnosti da se takvo uvjerenje poklapa sa stvarnošću. O vjerojatnosti postojanja određene činjenice zaključuje sudac, na temelju vlastite prosudbe o tome da mu je za postojanje određene činjenice pruženo više argumenata, od onih koji bi ukazivali suprotno, odnosno da je veća mogućnost da određena činjenica postoji, od mogućnosti da ona ne postoji.
17. Budući da iz isprava privijenih spisu proizlazi da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s tuženikom na temelju ugovora o djelu, da je tužitelj obavio poslove popisane zapisnicima o obavljenim radovima, da je tuženik iskazao vrijednost primljenih usluga od tuženika u iznosu od 13.952,67 EUR u poslovnim knjigama i odbio pretporez te da je ŠĆ koji je bio u ugovornom odnosu s tuženikom i posredovao u komunikaciji između tužitelja i tuženika u e-mail porukama obavijestio tužitelja o raspodjeli naknade za obavljeno djelo između društava tužitelja i BRODOSPLIT-TRUP d.o.o., za sada postoji veća vjerojatnost za tužiteljev uspjeh u sporu.
18. Suprotno žalbenim navodima, samo na temelju činjenice da tuženik nije ostvario pravo na odbitak pretporeza za cijeli utuženi iznos ne znači automatizmom kako za razliku ne postoji vjerojatnost tužiteljevog uspjeha u sporu.
19. Tužiteljev račun broj 1002 od 13. lipnja 2019. glasi na dužnika Brodograđevna industrija Split d.d., Split, snabdjeven je tužiteljevim potpisom i pečatom (str. 10. spisa) i neosnovano tuženik u žalbi ističe da taj račun ne glasi na tuženika.
20. Također, prema shvaćanju ovog suda, činjenica da utrošeni satovi rada nisu utvrđeni na temelju radnih listova, ne znači da takvu činjenicu nije moguće utvrditi nikakvim drugim dokazima.
21. Posebno valja napomenuti da se u ovom incidentalnom postupku koji se vodi u povodu prijedloga za određivanje prethodne mjere, ocjenjuje samo postoji li u vrijeme donošenja odluke prema činjeničnom i dokaznom supstratu predmetnog spisa, veća vjerojatnost za uspjeh tužitelja ili tuženika u parnici. O osnovanosti te o visini tužbenog zahtjeva, kao i o prigovorima koje je u pogledu sadržaja ugovora, obavljanja usluge i visine tužbenog zahtjeva tuženik iznio u ovoj žalbi, biti će konačno odlučeno pravomoćnom i meritornom presudom na temelju rezultata ocjene svih izvedenih dokaza.
22. Slijedom navedenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je primjenom članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. ožujka 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
