REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-613/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvo Rački i kolege j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, po punomoćniku Josipu Mađarić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti / naknade štete / stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29.1.2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 14.3.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 528-50-3365257 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 27. ožujka 2006., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, dana 28. ožujka 2006., pod poslovnim brojem OU-666/2006-1, a koja u dijelu čl. 1. glasi: "iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 20,681.69 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.", u dijelu čl. 2. glasi "redovna kamata... promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...", u dijelu čl. 7. glasi "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“, u dijelu čl. 9. st. 3. glasi "Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama za vrijeme trajanja ovog Ugovora." i u dijelu čl. 9. st. 4. glasi „Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom…“.

II/. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stečenog bez osnove na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznos od 2.120,64 EUR ( slovima: dvije tisuće sto dvadeset eura i šezdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 0,23 EUR od 01.06.2006. godine do isplate

- na iznos od 7,77 EUR od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 10,46 EUR od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 12,40 EUR od 01.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 13,27 EUR od 01.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 11,08 EUR od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 11,55 EUR od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 7,78 EUR od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 5,01 EUR od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 5,75 EUR od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 7,21 EUR od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 7,08 EUR od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 5,60 EUR od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 8,37 EUR od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 10,60 EUR od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 13,76 EUR od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 13,03 EUR od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 17,32 EUR od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 16,51 EUR od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 18,10 EUR od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 31,83 EUR od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 29,00 EUR od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 37,64 EUR od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 34,65 EUR od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 29,85 EUR od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 39,98 EUR od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 52,86 EUR od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 43,74 EUR od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 46,94 EUR od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 42,87 EUR od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 43,60 EUR od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 60,87 EUR od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 62,55 EUR od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 76,81 EUR od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 69,42 EUR od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 61,32 EUR od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 60,10 EUR od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 59,48 EUR od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 63,32 EUR od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 66,67 EUR od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 67,12 EUR od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 64,80 EUR od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 772,34 EUR od 01.05.2012. godine do isplate

sve po stopi od pojedinih dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.581,81 EUR ( slovima: tisuću petsto osamdeset jedan euro i osamdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 14.3.2025. godine do isplate, pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 27.3.2006.godine sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50-3365257 koji je potvrđen po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka, pod brojem OU-666/2006-1 dana 28.3.2006., a prema kojem tuženik kao kreditor stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 20.681,69 CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju tuženika kao kreditora važećem na dan dospijeća. Tužitelj je predmetni kredit otplatio u cijelosti. Tužitelj ističe da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, br: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. u točki 1. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih, i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se također poziva i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH, Revt-249/14 od 9.4.2015, kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali pa je to dovelo do jednostranog povećanja kamatnih stopa, sve na štetu potrošača. Tužitelj je tuženiku za vrijeme otplate kredita platio više za 2.283,55 EUR, pa stoga tužitelj smatra da mu je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbe članka 1111. st. 1., te čl. 1046. i 1115. ZOO-a, na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, odredbu članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF valuti i promjenjivu kamatnu stopu te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.283,55 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva, uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-3365257 od 27.3.2006., ovjeren po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU- 666/2006-1 dana 28.3.2006. ( list 8-14 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 15-34 spisa i list 42 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 13.3.2024. ( list 51-52 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka ŽA od 19.5.2024. ( list 61-66 spisa), te saslušanjem vještaka ŽA i tužitelja EA na ročištu od 29.1.2025. ( list 91-92 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-3365257 od 27.3.2006., ovjeren po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-666/2006-1 dana 28.3.2006. ( list 8-14 spisa), sud je utvrdio da je tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti CHF 20.681,69 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovorena je redovna kamata od 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca za kupnju novih vozila marke Suzuki. Točkom VII Ugovora o kreditu određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

5. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 15-34 spisa i list 42 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka ŽA od 19.5.2024. ( list 61-66 spisa) te saslušanjem vještaka ŽA na ročištu od 29.1.2025. ( list 91 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tijekom perioda otplate kredita, radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više ukupno 2.120,64 EUR te ovaj iznos predstavlja samo pozitivne stavke tečajne razlike kada je tečaj za CHF na dan dospijeća anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita.

6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz nakon saslušanja vještaka punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi, a niti pitanja vještaku.

7. Saslušanjem tužitelja EA na ročištu održanom 29.1.2025. godine ( list 92 spisa) sud je utvrdio da je isti tijekom 2006. godine odlučio kupiti novi osobni automobil. Otišao je u auto kuću u [adresa] koja je prodavala osobne automobile marke Suzuki pa su ga uputili u banke. Išao je u više banaka ali je samo RBA banka ponudila kredit u CHF valuti. Tamo su mu rekli da može podići kredit u CHF valuti, a s obzirom na visinu njegove plaće te s obzirom da je u to vrijeme bila najpovoljnija kamata kod takvog kredita. Stoga nije mogao podići kredit u kunama ili u eurima. U banci ga nisu upozorili na mogućnost povećanja rata kredita. U RBA banci je potpisao ponuđeni Ugovor o kreditu. Ugovor pročitao prije potpisivanja. Nije znao što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ali nije niti pitao nikog od djelatnika banke da mu pojasni ugovorne odredbe. Bilo mu je bitno da mu mjesečna rata ne prelazi 1.200,00 kuna. Ugovor je sklopio na 7 godina. U 6-oj godini sam u cijelosti je otplatio kredit. Prva rata mu je iznosila oko 1.180,00 kuna, a najveća je bila između 2.300,00 i 2.400,00 kuna. U to vrijeme bio je zaposlen na Belju d.d. u stalnom radnom odnosu. Nisam imao otvoren OPG, a niti je bio član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva, a nije bio niti obrtnik. U banci mu je predočen već gotovi napisani Ugovor na potpisivanje. Nije imao mogućnost mijenjati neku ugovornu odredbu. Kod javnog bilježnika, javni bilježnik mu nije tumačio odredbe Ugovora, nego je potpisao, a javni bilježnik je stavio ovjeru i on je to platio. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio svjestan da će mu se rate kredita mijenjati, ali nije očekivao da će se toliko povećavati. Da je mogao sigurno ne bi sklopio takav Ugovor već bi sklopio Ugovor o kreditu u kunama.

8. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

9. Podneskom od 23.5.2024. punomoćnik tužitelja uredio je tužbeni zahtjev te je sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka predložio da sud donese odluku kojom će utvrditi ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.120,64 EUR s osnova preplate zbog ugovorene valutne klauzule, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove parničnog postupka.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 4.7.2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br.Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanje glavnice iz Ugovora o kreditu za valutu CHF u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

12. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, a u odnosu na preplatu po osnovi ugovorene valutne klauzule. Naime, kolektivnom tužbom prekinuta je zastara, a restitucijski zahtjevi zastarijevaju pet godina nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pa tako za tečajnu razliku zastara nastupa 14.6.2023. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 6.6.2023. godine, a tužitelj potražuje samo preplatu po osnovu tečajne razlike, ukazuje se neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika.

15. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

16. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

17. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

18. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

19. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

21. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i vezanje valute uz švicarski franak ništetan, jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

22. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti novčani iznos koji je više plaćen zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koje je vezana glavnica CHF. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povreda načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115.ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog aniteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 4.10.2023. i 23.5.2024., u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 13.3.2024. i 29.1.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, + PDV od 25 % u iznosu od 250,00 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno sveukupno 1.581,81 EUR. Temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23) tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 14.3.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

- tužitelju putem punomoćnika

- tuženiku putem punomoćnika