REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-6114/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I-tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja mlt. IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja mlt. UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Luki Antunoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13.2.2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  je

I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da isplati I-tužitelju JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelju mlt. IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelju mlt. UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 485,21 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 1,33 EUR od 19. rujna 2007. pa do isplate

- na iznos od 1,33 EUR od 15. listopada 2007. pa do isplate

- na iznos od 1,33 EUR od 15. studenoga 2007. pa do isplate

- na iznos od 1,33 EUR od 17. prosinca 2007. pa do isplate

- na iznos od 1,33 EUR od 15. siječnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 1,33 EUR od 15. veljače 2008. pa do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 17. ožujka 2008. pa do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 15. travnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 15. svibnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 16. lipnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 15. srpnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 18. kolovoza 2008. pa do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 15. rujna 2008. pa do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 15. listopada 2008. pa do isplate

- na iznos od 4,56 EUR od 17. studenoga 2008. pa do isplate

- na iznos od 5,51 EUR od 15. prosinca 2008. pa do isplate

-na iznos od 5,51 EUR od 15. siječnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 5,51 EUR od 16. veljače 2009. pa do isplate

-na iznos od 5,51 EUR od 16. ožujka 2009. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. travnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. svibnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. lipnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. srpnja 2009. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. rujna 2009. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. listopada 2009. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. prosinca 2009. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 30. prosinca 2009. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. siječnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 11. veljače 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. ožujka 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. travnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 17. svibnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. srpnja 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 16. kolovoza 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 14. rujna 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 14. listopada 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 14. listopada 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 15. listopada 2010. pa do isplate

-na iznos od 7,02 EUR od 16. prosinca 2010. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 20. siječnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 18. veljače 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 18. ožujka 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 20. travnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 26. svibnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 21. lipnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 19. srpnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 29. kolovoza 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 19. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 19. listopada 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 21. studenoga 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 16. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 18. siječnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 20. veljače 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 19. ožujka 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 19. travnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 15. lipnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 15. lipnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 15. lipnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 15. lipnja 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 21. kolovoza 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 21. rujna 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 20. studenoga 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 20. prosinca 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 27. prosinca 2012. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 23. siječnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 19. veljače 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 25. ožujka 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 25. ožujka 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 18. travnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 20. svibnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 18. lipnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 18. srpnja 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 21. listopada 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 21. studenoga 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 28. prosinca 2013. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 20. siječnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 7,02 EUR od 30. travnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 6,80 EUR od 30. travnja 2014. pa do isplate.

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 2.234,44 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 0,77 EUR od 31. ožujka 2007. pa do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR od 17. ožujka 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,69 EUR od 15. travnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,36 EUR od 15. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,51 EUR od 17. studeni 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,42 EUR od 15. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,87 EUR od 15. siječnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,90 EUR od 16. veljače 2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,41 EUR od 16. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,38 EUR od 15. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,24 EUR od 15. svibnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,67 EUR od 15. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,03 EUR od 15. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,41 EUR od 15. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,60 EUR od 15. listopada 2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,46 EUR od 15. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,30 EUR od 30. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,59 EUR od 15. siječnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,51 EUR od 11. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,13 EUR od 15. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,20 EUR od 15. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR od 17. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,00 EUR od 15. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 23,86 EUR od 16. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,55 EUR od 14. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,30 EUR od 14. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,30 EUR od 14. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,50 EUR od 15. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 36,62 EUR od 16. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,38 EUR od 20. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 34,61 EUR od 18. veljače 2011.. pa do isplate,

- na iznos od 38,23 EUR od 18. ožujka 2011. pa do isplate,

- na iznos od 34,72 EUR od 20. travnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 43,36 EUR od 26. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 46,84 EUR od 21. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,30 EUR od 19. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 57,54 EUR od 29. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 48,62 EUR od 19. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 44,05 EUR od 19. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 44,21 EUR od 21. studenoga 2011. pa do isplate,

- na iznos od 45,70 EUR od 16. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 49,47 EUR od 18. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 50,45 EUR od 20. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 49,02 EUR od 19. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 49,08 EUR od 19. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 50,91 EUR od 15. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 50,91 EUR od 15. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 50,91 EUR od 15. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 50,91 EUR od 15. lipnja 2012 pa do isplate,

- na iznos od 47,81 EUR od 21. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 46,00 EUR od 21. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR od 20. studenoga 2012. pa do isplate,

- na iznos od 49,29 EUR od 20. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 49,40 EUR od 27. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 45,76 EUR od 23. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 46,93 EUR od 19. veljače 2013.. pa do isplate,

- na iznos od 48,59 EUR od 25, ožujka 2013.. pa do isplate,

- na iznos od 48,59 EUR od 25. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 50,03 EUR od 18. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 45,11 EUR od 20. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 44,35 EUR od 18. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 45,39 EUR od 18. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 47,39 EUR od 21. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 48,43 EUR od 21. studenoga 2013. pa do isplate,

- na iznos od 49,56 EUR od 28. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 47,76 EUR od 20. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 49,55 EUR od 30. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 49,44 EUR od 30. travnja 2014. pa do isplate

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.141,54 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate, stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je njihova pravna prednica pok. DA **.**.2007. sklopila sa pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ugovor o kreditu br. 196-76/2007 kojim joj je kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju novog motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti od 14.340,00 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca. Pored iznosa glavnice korisnik kredita bio je dužan platiti i redovnu kamatu koja je bila promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,25 % godišnje. Za vrijeme trajanja ugovora banka je mijenjala kamatnu stopu, a također je došlo i do rasta valute CHF, iako je kredit ponuđen korisniku kredita kao kredit u "sigurnoj valuti". Stoga tužitelji s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamate i valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 29.10.2024.), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuju od tuženika iznos od 2.719,65 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu upozorio korisnika kredita na eventualne rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je sukladno drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Splitu br. Gž-1281/2022 od 6.7.2023. saslušao I-tužitelja JA kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., dopunski saslušao vještaka, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 9.2.2007. (list 12-16 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 9 spisa), presliku osobne iskaznice DA (list 10-11 spisa), e-mail korespondenciju (list 17-18 spisa), zahtjev punomoćnika tužitelja od 18.2.2019. (list 19-22 spisa), odgovor tuženika od 21.2.2019. (list 23 spisa), sudsku praksu (list 47-96,118-138,203-211 spisa), Glasilo Hypo Alpe-Adria-bank d.d. (list 97-101 spisa), Bilten o bankama (list 102-108 spisa), novinske članke (list 109-117 spisa). Metodologiju promjene kamatnih stopa Hypo Alpe Adria Bank d.d. (list 149-170 spisa), kamatne stope banaka (list 183-189 spisa), dokumentaciju tuženika (list 239-253 spisa), otplatni plan (list 279-281 spisa) i rješenje o nasljeđivanju iza pok. DA br. O-5775/21 od 4.10.2021. (list 286-287 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 9.2.2007. kojim je pravnom predniku tužitelja DA kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 14.340,00 CHF, te da je kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu br. 196-76/2007 od 9.2.2007. (list 12-16 spisa) razvidno je da su DA (ranije J) i pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopili ugovor o kreditu kojim je korisniku kredita odobren i isplaćen kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 14.340,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz kamatnu stopu od 5,25 % dekurzivno godišnje i rok otplate od 7 godina.

8. I-tužitelj JA saslušan kao stranka u svom iskazu naveo je da je kredit podignula njegova pok. supruga DA radi kupnje osobnog vozila marke Chevrolet Spark, da je ona vozilo i kupila, a kredit u međuvremenu otplatila. Vozilo je korišteno isključivo za potrebe njihove obitelji. On nema neposrednih saznanja o sklapanju samog ugovora o kreditu, jer tom prilikom nije bio prisutan. Supruga je podignula kredit u tadašnjoj Hypo banci, budući je u autokući gdje je kupovala vozilo dobila preporuku za ovu banku. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz I-tužitelja kao životan i logičan.

9. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

11. Presuda pak, Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14.7.2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.9.2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u EURima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

12. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19.3.2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Stoga sud smatra da je u postupku utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava pravnog prednika tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazao. Naime, tuženik u ponovljenom postupku više nije ustrajao na dokaznom prijedlogu za saslušanjem djelatnika banke i javnog bilježnika. Kako je dakle tuženik ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope i nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, isti je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

14. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno da je odredba o kamatnoj stopi ništetna. Stoga zastarijevanje počinje teći nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno zastara je počela teći tek od toga dana, odnosno 14.6.2014. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 4.6.2019. ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

15. Stoga je pravni osnov za kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

16. Radi utvrđenja razlike zbog povećanja kamatne stope u spornom razdoblju i razlike koja je nastala uslijed povećanja tečaja CHF u svakom plaćenom anuitetu prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 10.5.2021. u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan.

17. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 14.340,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseci i promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,25 % godišnje na dan sklapanja ugovora. Dospijeće prve obveze bilo je 31.3.2007. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja. Tijekom otplate kredita kamatna stopa je više puta mijenjana, te je iznosila:

- 5,25 % godišnje do anuiteta s dospijećem 31.8.2007.

- 5,60 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31.9.2007. do zaključno anuiteta s dospijećem 29.2.2008.

- 6,50 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31.3.2008. do 30.11.2008.

- 6,80 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31.12.2008. do 31.3.2009.

- 7,30 % godišnje od anuiteta s dospijećem 30.4.2009. do kraja izračuna.

18. Zaključak je vještaka da ukupna pozitivna razlika obveza od dana dospijeća prve obveze (31.3.2007.) do dana dospijeća posljednje obveze (28.2.2014.) s osnova promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi 808,27 CHF, odnosno kunska protuvrijednost od 3.655,85 kn, a ukupna razlika obveza s osnova valutne klauzule između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi 16.835,39 kn, dakle sveukupna razlika iznosi 20.491,24 kn.

19. Povodom prigovora tuženika na nalaz financijskog vještaka sud je na ročištu od 25.11.2024. dopunski saslušao vještaka. U svom dopunskom očitovanju vještak je istaknuo da se u izračunima ne uzima tečaj na dan sklapanja ugovora o kreditu, već tečaj na dan korištenja kredita. Prema pregledu uplata po predmetnom kreditu proizlazi da su sve obveze po kreditu plaćene, pa tako i zadnja 3 anuiteta, te je stoga prigovor tuženika u tom smislu neosnovan. Zaključno vještak je istaknuo da doista u izračunu nije uzeo u obzir razdoblja u kojima je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan korištenja kredita, jer utvrđenje negativnih tečajnih razlika niti nije bio njegov zadatak sukladno rješenju suda. Budući tuženik daljnjih primjedbi na nalaz vještaka nije imao, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka.

20. U ovom postupku je sporno da li sud po službenoj dužnosti treba uzeti u obzir i ona potraživanja (''negativna'') koja tužitelj nije utužio, a tuženik je na njih ukazao bez isticanja protutužbenog zahtjeva ili prigovora prijeboja. Ovaj prvostupanjski sud drži da bi se uzimanjem u obzir iznosa koje niti jedna od stranaka nije utužila, po službenoj dužnosti, postupilo suprotno načelu dispozicije, suprotno činjenici da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka, te bi prekoračio tužbeni zahtjev što dovodi do bitne povrede postupka. Još važnije, takvim postupanjem u sklopu kojeg bi sud djelovao po službenoj dužnosti (u korist banci odnosno van okvira zaštite potrošača) bi u bitnom bilo narušeno pravo tužitelja kao potrošača na raspravljanje i korištenje pravnih sredstava. Ovo stoga jer stranke u odnosu na sva potraživanja i postavljene zahtjeve moraju imati mogućnost očitovanja i ulaganja prigovora, poput prigovora zastare. Stoga u situaciji u kojoj tužitelj nije tužbenim zahtjevom obuhvatio potraživanje ''negativnih razlika'', a niti ih je tuženik obuhvatio prigovorom radi prijeboja ili protutužbenim zahtjevom, da je ovaj sud takve iznose obuhvatio izrekom tada ne bi samo sudio preko tužbenog zahtjeva već bi tužitelju uskratio mogućnost da istakne prigovor, poput prigovora zastare koji bi mogao utjecati na osnovanost potraživanja. Ovo posljednje iz razloga jer se na banku i njezino potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina pa nije moguće primijeniti tijek rokova zastare koji vrijede za potrošače sukladno činjenici pokretanja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga bi se zastarni rok na potraživanje "negativnih razlika" računao od dana kada je tuženik postavio formalni zahtjev, a tekao bi za svaki mjesec od trenutka dospijeća i kraja mjeseca u kojem je takvo potraživanje postojalo.

21. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužiteljima, kao pravnim slijednicima pok. DA, utvrđenu razliku od strane financijskog vještaka u utuženom iznosu od 2.719,65 EUR/20.491,24 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22).

22. Na dosuđeni iznos od 2.719,65 EUR tužiteljima je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

23. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

24. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljima su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (2.719,65 EUR) i važećoj OT. Tako su tužiteljima priznati troškovi sastava tužbe, sastava 4 obrazložena podneska od 20.7.2020., 12.8.2020., 14.9.2020. i 29.10.2024. i pristupa na 5 ročišta od 17.9.2020.,13.4.2022., 14.10.2024., 25.11.2024. i 13.2.2025. od po 200,00 EUR, te sastava 4 podneska od 16.10.2020., 28.5.2021., 19.10.2021. i 2.11.2021. od po 50,00 EUR (25 %), ili ukupno 2.200,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 550,00 EUR, ili ukupno 2.750,00 EUR. Također, tužiteljima je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 265,45 EUR, te sudska pristojba na tužbu od 53,09 EUR i na presudu od 73,00 EUR, ili sveukupno 3.141,54 EUR.

26. Sud nije priznao tužiteljima trošak sastava podneska od 20.4.2021. kojim se požuruje postupanje suda, te trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer se ne radi o nužnom trošku.

U Zagrebu, 14. ožujka 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika

Kal. 30 dana