Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-22/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Mašić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariji Jukić Jurišić, protiv tužene Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi naknade štete iz radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1446/2023-16 od 22. studenoga 2024., u dijelu pod točkama I. i IV. izreke, na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1446/2023-16 od 22. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.545,00 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2023.g. po stopi koja se do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se potražuju zakonske zatezne kamate na iznos od 2.545,00 euro od 5. rujna 2023.g., kao neosnovan.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.735,00 euro od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5.9.2023. do dana isplate 3.10.2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 990,00 euro sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenoga 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 990,00 euro, kao neosnovan. "

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužena protiv dijela pobijane presude i to pod I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 1.800,00 eura do 2.545,00 eura, dakle, za iznos od 745,00 eura i u pogledu dijela dosuđenog parničnog troška (pod IV. izreke) i to zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje, tužena smatra da je sud trebao obračunati trošak za parnične radnje koje su bile nužne za pozitivan ishod spora te pri tome valorizirati postotak uspjeha tužitelja u sporu sukladno ukazanim žalbenim navodima koji na jasan i nedvosmislen način ukazuju na priznavanje i dosuđenje primjerene odštete od daljnjih 1.800,00 eura (umjesto dosuđenih 2.545,00 eura). U smislu iznesenih navoda, tužena predlaže da sud usvoji žalbu u cijelosti te da preinači presudu u pobijanom dijelu i odbije tužitelja sa iznosom od daljnjih 745,00 eura te razmjerno smanji parnični trošak, uz naknadu troška pristojbe na žalbu. Potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 eura.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Suprotno tvrdnji tužene prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi. Prema tome, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se sadržajem žalbe poziva tužena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženoj za naknadu štete (imovinske i neimovinske) u iznosu od 5.090,00 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog ozljede na radu poslodavca Jamnica plus d.o.o..

8. U ovom postupku između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja ili odgovornost tužene, već je sporna visina tužbenog zahtjeva. Nije sporno da je tuženik 3. listopada 2023. isplatio tužitelju iznos od 2.735,00 eura.

9. Tužena u žalbi smatra da je tužitelju obzirom na utvrđeno činjenično stanje dosuđen previsok iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu na ime pravične novčane naknade i to za iznos od 745,00 eura, odnosno smatra da je u ovom postupku tužitelju umjesto suđenih 2.545,00 eura, trebao biti dosuđen iznos od 1.800,00 eura.

10. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede reznu ranu distalne falange 4 prsta desne šake, sa defektom kože sa volarne, unutarnje strane, bez ozljede tetiva, mišića, sa utrnulošću i gubitkom osjeta te značajnih ukočenje 5 prsta desne šake u području PIP zgloba. navedena ozljeda je dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti koje cijeni sa 5% zbog ukočenja 5 prsta desne šake te zbog nemogućnosti potpunog zatvaranja 4 prstom i gubitka osjeta gornje dijela 4 prsta sa unutarnje strane. Između mehanizma nastanka ozljede štetnog događaja postoji direktna uzročno posljedična veza. Bolovi jakog intenziteta trajali su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno 10 dana, a slabijeg intenziteta sumarno tijekom 14 dana. Tzv. primarni strah, koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 1 dan, srednjeg intenziteta kumulativno 7 danja, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. Nakon predmetnog štetnog događaja, tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć (za vrijeme nošenje imobilizacije 4 tjedna) u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno za uobičajene poslove (oblačenja, svlačenje, odlasci na kontrole liječnika, pomoć pri dolasku u trgovinu i slično, a istu je mogao pružiti netko od ukućana. Po štetnom događaju zaostaje ograničenje pokreta prstom te značajnih ograničenje 5 prsta (nemogućnost zatvaranje desne šake 5 prstom) a što predstavlja naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo kada se gleda u šaku tužitelja.

11. Nije sporno da je tužena prigovorila ocjeni vještaka u dijelu koji se odnosi na naruženje smatrajući da je vještak previsoko ocijenio naruženje kod tužitelja.

12. Na ročištu od 17. listopada 2024. vještak doc. dr. sc. Zvonko Zadro odgovorio je na sve primjedbe tužene i naveo da je tužitelj pregledan i obrađen u OB Karlovac radi povrede četvrtog prsta desne šake i frakture prijeloma četvrtog prsta. Učinjen je operacijski zahvat uzimanja slobodnog kožnog transplatanta sa desne podlaktice za pokrivanje defekta vrška četvrtog prsta. Potom je provođena intenzivna fizikalna terapija. Nakon godinu i pol dana od štetnog događaja zaostaje kontrakture i ukočenje u području četvrtog i petog prsta, utrnulošću i vidljivim ožiljcima. Na desnoj podlaktici je vidljiv ožiljak 1,35 mm u srednjem prema donjem dijelu podlaktice te na vršku četvrtog prsta desne šake otok, promjena koloriteta presađenog transplantata kože, uz to je još i prisutno ukočenje četvrtog i petog prsta kod ispruživanja šake koje je vidljivo, a što cijenim naruženjem srednjeg stupnja.

13. Nakon ovakvog očitovanja prvostupanjski sud je pravilno predmetni vještački nalaz prihvatio kao stručan i objektivan.

14. Nije sporno da tužitelju temeljem odredbe članka 1408. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, te za smanjenje životne aktivnosti i srednji stupanj naruženosti, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 1100. stavak 2. ZOO-a vodio računa o svim okolnostima propisanih citiranom odredbom.

15. Nadalje, s obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, brojne nelagodnosti u tijeku liječenja, te okolnosti slučaja (zahvati, terapije, pregledi, imobilizacija i sl.), prvostupanjski sud također pravilno smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila 5.100,00 eura, te po članku 1095. ZOO-a zatraženih 180,00 eura, za tuđu pomoć i njegu koja je pružena besplatno, po cijeni od zatraženih 3,00 eura po satu, kao uobičajenoj cijeni jednog sata tuđe pomoći u sudskoj praksi.

16. Stoga je prvostupanjski sud suprotno svim žalbenim navodima tužene tužitelju pravilno dosudio daljnji iznos naknade imovinske i neimovinske štete od 2.545,00 eura, imajući u vidu sve tegobe koje je tužitelj pretrpio uslijed zadobivene povrede, imajući pri tome u vidu da su dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo dosuđeni iznos naknade štete tužitelju u ukupnom iznosu od 5.100,00 eura ima karakter realne i pravične naknade, imajući u vidu broje nelagodnosti koje je tužitelj imao u tijeku svog liječenja.

18. Dakle, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je tužitelju pravilno dosudio neimovinsku i imovinsku štetu, kako po osnovu tako i po visini, o čemu je dao jasne i uvjerljive razloge, koje kao takve u cijelosti prihvaća i ovaj sud budući ih tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u dvojbu u bilo kojem segmentu.

19. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. u svezi sa člankom 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa), pa je tužena neosnovano osporava.

20. Slijedom svega navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

21. Kako tužena nije uspjela sa svojom žalbom to joj nije dosuđen ni žalbeni trošak (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 14. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić