REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3977/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja DEMOS Štedno-kreditna zadruga „u likvidaciji“, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4, OIB: 76726892969, zastupan po punomoćniku Hasanu Karajiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hasan Karajić i Damir Karajić u Karlovcu, Trg hrvatskih branitelja 4, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1912/2022-45 od 25. listopada 2023., 14. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1912/2022-45 od 25. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.074,32 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 3. kolovoza 2019. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.400,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 25. listopada 2023. do isplate.
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da je tužitelj dokazao da je do predmetne štete došlo zlonamjernim postupkom ili obijesti treće osobe (čl. 17. st. 2. t. 16. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, dalje: Uvjeti), ističući da tuženik nije dokazao da je vozilo tehnički neispravno. Pritom prvostupanjski sud utvrđuje i da su vijci na prednjem lijevom kotaču bili potpuno odvijeni, a na zadnjem znatno opušteni, što je dostatno da bi se izveo zaključak da je do predmetne štete došlo zlonamjernim postupkom ili obijesti treće osobe, s obzirom na to da tužitelj sigurno nije sam sebi odvijao vijke na kotaču i izazvao prometnu nesreću. Visinu štete utvrdio je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji nije imao primjedbi na utvrđen opseg štete koji je sačinjen po ovlaštenom servisu Prizmić d.o.o. iz Splita.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude, zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da tužitelj nije dokazao postojanje osiguranog rizika iz čl. 17. st. 2. t. 16. Uvjeta. Ističe da pozivanje prvostupanjskog suda na mišljenje vještaka, koji kao vjerojatne razloge nastanka štete navodi potpuno druge uzroke od onih koje tužitelj navodi u činjeničnim navodima tužbe, čini razloge presude nerazumljivim i kontradiktornim. Smatra da su u svakom slučaju u konkretnom postupanju postojali razlozi za isključenje obveze, odnosno barem razmjerno smanjenje obveze u smislu čl. 950. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).
4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika.
5. Žalba tuženika je neosnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa na ime osigurnine na temelju čl. 921. i čl. 922. ZOO-a.
8. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a, žalba u sporovima male vrijednost ne može se izjaviti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije ispitivao ove žalbene navode tuženika.
9. Iz stanja u spisu proizlazi da vještak u nalazu i mišljenju navodi da do otpadanja kotača nije došlo zbog loma vijaka, naplatka ili zamora materijala (odnosno tehničke neispravnosti vozila), već zato jer su vijci na vozilu bili s namjerom djelomično odvijeni, a što predstavlja zlonamjerni postupak ili obijest treće osobe (čl. 17. st. 2. t. 16. Uvjeta), na što se tužitelj izričito pozivao u tužbi (list 2. spisa, točka II. tužbe).
9.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je najvjerojatniji razlog nestegnutog kotača pokušaj izazivanja namjerne štete i stradavanja u vožnji, prekinuti pokušaj otuđenja kotača ili slično, dok se tužitelj u tužbi pozivao na to da je do odvajanja i otpuštanja kotača moglo doći namjernom intervencijom počinitelja uporabom jače fizičke sile. Dakle, prethodno spomenuti navodi tužitelja i vještaka u vezi razloga odvajanja i otpuštanja kotača su u biti slični (oboje se može podvesti pod zlonamjerni postupak ili obijest trećih osoba) pa u predmetnom slučaju nije riječ o prekoračenju okvira činjeničnih navoda tužbe, niti o nerazumljivim i kontradiktornim činjeničnim navodima iz isprava i iskaza vještaka. Pritom je prvostupanjski sud utvrdio i da je neživotno i nelogično da bi vozač ĆĐ odvijanjem vijaka na kotačima ugrozio svoj život.
9.2. Stoga nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude pozivanje tuženika na obvezni prekršajni nalog jer tehnička neispravnost vozila prema nalazu i mišljenju vještaka (i prvostupanjskog suda) nije bila uzrok otpadanja kotača. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i 12. ZPP-a, kako to pogrešno navodi tuženik.
10. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud navodi da se u predmetnom slučaju ne radi o neodržavanju vozila jer je vještak u nalazu i mišljenju naveo da je vozilo 22. svibnja 2019. (manje od dva mjeseca prije nesreće) bilo na servisu i prešlo nešto više od 4.000,00 km od posljednjeg servisa, pri čemu i svjedok ĆĐ navodi da nije bilo nekakvih elektroničkih upozorenja o kvaru. Pritom se i dio iskaza ĆĐ s lista 84. spisa, u kojem navodi da „…se 15. srpnja na autocesti na putu za Zagreb počeo pojavljivati pomalo čudan zvuk…“, a zbog kojeg se ĆĐ „…vratio nazad za Split te 16. srpnja krenuo u ovlašten servis KIA Prizmić da utvrdi u čemu je stvar…“, ne može smatrati razlogom za isključenje ili smanjenje tuženikove obveze u smislu čl. 950. ZOO-a jer se navedeno ima smatrati razboritom mjerom za sprječavanje nastanka osiguranog slučaja. Slijedom navedenog, ni u ovom dijelu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, kako to pogrešno navodi tuženik.
11. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu osigurnine na temelju police kasko osiguranja, sa zateznim kamatama od dana plaćanja troškova popravka oštećenog vozila.
12. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove parničnog postupka.
13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjski presudu.
Zagreb, 14. ožujka 2025.
Sutkinja
Draženka Deladio
