REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3717/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EC iz [adresa], B. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica PC, radi starosne mirovine, 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03217937622, URBROJ: 341-99-05/3-23-1221 od 13. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03217937622, URBROJ: 341-99-05/3- 23-1221 od 13. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03217937622, URBROJ: 341-25-05/3-23-17931 od 27. veljače 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je određena starosna mirovina, počevši od 16. srpnja 2021. u visini od 4.880,43 kn mjesečno, uz pregled daljnjih usklađenja mirovine, prema prilogu rješenja i određenje da se ovako određena mirovina neće isplaćivati budući se u isplati nalazi kao povoljnija starosna mirovina određena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj: 125055 od 26. ožujka 2020. godine.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika zbog netočnog izračuna mirovine na dan 16.07.2021. godine, odnosno znatno umanjenog iznosa mirovine koji mu je od tada trebao pripasti na temelju važećih propisa RH i EU i na temelju važećih dokumenata s kojima od ranije raspolaže tuženik, jer već treću godinu prima taj nezakonito izračunat i proizvoljno umanjeni iznos pripadajuće mirovine. Navodi kako je netočno u rješenju prvostupanjskog tijela naznačeno da se donosi u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, jer da su presudom samo poništena rješenja i nije naloženo postupanje, dakle, moguće je samo postupati po zahtjevu stranke, a koji zahtjev je i podnio. Nadalje, netočno je i nezakonito izračunat (prešućen) cjelokupni radni staž, kao i prava na dodatni radni staž, te prava iz Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika. Neutemeljenima smatra navode obrazloženja rješenja vezano za činjenicu da mu uz prvostupanjsko rješenje nisu dostavljeni prilozi rješenja, kao što osporava i obrazloženje prema kojemu bi trebao dokazivati pravni interes za uvidom u spis.

3.1. Tužitelj navodi kako tuženik uopće nije izračunao „svotu mirovine prema ZOMO“ na dan 16.07.2021. godine, nego je na taj dan izračunao samo mirovinu temeljem posebnog propisa (Zakon o pravima bivših političkih zatvorenika) za koji izračun kaže da je nepovoljniji za tužitelja, a on nikakav prilog o tim izračunima nije dobio, premda u utuženim rješenjima piše da mu se šalju, pa ne može pravno valjano potvrditi ili osporiti njihov sadržaj i tumačenja.

3.2. S obzirom na naprijed navedeno, tužitelj ističe da su predmet ove tužbe i netočni izračuni i navodi tuženih koji se u pobijanim rješenjima odnose na:

- mirovinski staž kojega je tužitelj ostvario temeljem važećih propisa RH sa stanjem na dan 16.09.2019. godine, kada je tužitelj napunio 65 godina života i stekao uvjete za korištenje prava na starosnu mirovinu, a to je: četrdeset i jedna (41) godina, jedan (1) mjesec i jedanaest (11) dana, a ne kako su tuženi naveli u pobijanim rješenjima;

- ukupan mirovinski staž kojega je tužitelj ostvario temeljem važećih propisa RH sa stanjem na dan 16.07.2021. godine, kada je zatražio novi izračun mirovine, a koji iznosi četrdeset i dvije (42) godine, dva (2) mjeseca i tri (3) dana;

- Mirovinski staž i druga prava koja tužitelju pripadaju temeljem Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika (staž u dvostrukom trajanju, staž za vrijeme nezaposlenosti, dodatak od 25 %, ...)

- izračune i navode koji se odnose na prava koja tužitelju pripadaju temeljem naknadnog rada u punom (8 sati) ili s polovicom (4 sata) radnog vremena, temeljem članka 100. Zakona o mirovinskom osiguranju, a za razdoblje od 17.09.2019. do 15.07.2021. godine.

3.3. Tužbom zahtjeva da sud usvoji tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i primjenom zakonskih odredaba koje se citiraju, a što je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), a osporavano rješenje obrazloženo je i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. ZUP-a. Tuženik tužbu smatra neosnovanom, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS) sud je 28. veljače 2025. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, ne predlažu izvođenje daljnjeg dokaznog postupka, a pisana dokumentacija na koju se pozivaju prileži spisu.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku kao i činjenice koje je sam utvrdio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj: UsI-2927/2022-6 od 20. prosinca 2022. utvrđeno je da se istom poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/21-01/03217937622, URBROJ: 341-99-05/3-21-006513 od 07. rujna 2022. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140- 02/21- 01/03217937622, URBROJ: 341-25-05/3-21-88252 od 28. srpnja 2021. godine i predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu.

8.1. Citiranom presudom sud je obrazložio da iz osporavanih rješenja nije jasno je li tužitelju novoodređena starosna mirovina po Zakonu o pravima bivših političkih zatvorenika kao posebnom propisu smanjena za 10%, odnosno nije jasno je li mu ta mirovina uopće trebala biti smanjenja za 10% - s obzirom na kontradiktorna obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, kao i na kontradiktorne navode u obrazloženju samog drugostupanjskog rješenja.

8.2. Tužbene prigovore vezane za mirovinski staž kao staž osiguranja u jednostrukom trajanju za vrijeme nezaposlenosti nakon izlaska iz zatvora (o čemu ne posjeduje rješenje Administrativne komisije kojim bi se isto priznalo), kao i pozivanje na razdoblje staža osiguranja od 17. rujna 2019. do 31. prosinca 2019. za koje je utvrđeno da se ne može priznati niti po osnovi navršenog nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu, odnosno tužitelj ne može zahtijevati određivanje nove starosne mirovine po članku 100. stavku 3. ZOMO, sud je u obrazloženju citirane presude odbio kao neosnovane.

8.3. Dana je uputa upravnom tijelu da u ponovljenom postupku pozivom na relevantne materijalno pravne odredbe Zakona o smanjenju mirovina i Odluke o prestanku smanjenja mirovina, odnosno dodatka mirovini prema članku 3.a. Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 88/17. – dalje: Odluka) jasno obrazloži da li se tužitelju nova starosna mirovina po posebnom propisu počevši od 16. srpnja 2021. smanjuje ili ne smanjuje za 10%, a isto jasno obrazloženje mora sadržavati i eventualna nova drugostupanjska odluka.

9. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 27. veljače 2023. razvidno je da je isto doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 11. lipnja 2021., a u izvršenju presude ovog suda poslovni broj: UsI-2927/2022, uz obrazloženje u kojemu se navode podaci i činjenice koje proizlaze iz ranije donesenih odluka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, te podataka iz službenih evidencija tuženika prema kojima tužitelj na dan stjecanja prava na mirovinu, do 31.12.2019. ima mirovinski staž ukupno 41 godinu, 00 mjeseci i 07 dana, a u razdoblju od 01.01.2020. do 15.07.2021. se nalazio u osiguranju do polovice punog radnog vremena (4h dnevno) te nije navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja nakon prestanka zaposlenja, pa nisu ispunjeni uvjeti za određivanje starosne mirovine po članku 100. Zakona o mirovinskom osiguranju „Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO).

9.1. Nadalje, prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je tužitelj s danom 15.07.2021. prekinuo radni odnos, a prema rješenju Administrativne komisije Vlade Republike Hrvatske, kLASA: 140-09/97-31/94, URBROJ: 50304/4-97-01 od 17. rujna 1997. u mirovinski staž kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju uračunano mu je vrijeme provedeno u pritvoru u razdoblju od 23. svibnja 1978. do 27. lipnja 1978. što iznosi 00 god., 01 mj. i 04 dana, s danom 16. srpnja 2021. mirovina mu se određuje na temelju odredaba Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika („Narodne novine“ boj: 34/95., 164/98. i 109/01., dalje: Zakon). Pozivom na odredbe članka 79. do 87. te 94., 98. i 102. ZOMO kao i članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju („Narodne novine, broj: 71/10. i 130/11., dalje: Zakon o smanjenju) prvostupanjsko tijelo obrazlaže način izračuna i visinu utvrđene mirovine.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome prihvaćajući obrazloženje prvostupanjskog tijela.

10.1. Otklanjajući žalbene prigovore tužitelja tuženik navodi da je tužitelju počevši od 16. srpnja 2021. starosna mirovina određena prema odredbama Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika („Narodne novine“ broj: 34/95, 164/98 i 109/01, dalje: Zakon), ali se ista neće isplaćivati jer je u isplati kao povoljnija starosna mirovina određena rješenjem od 26. ožujka 2020. Nadalje, tijelo otklanja kao neosnovane navode tužitelja o pogrešno utvrđenim činjenicama vezano za mirovinski staž i platne podatke ističući da je mirovina određena na temelju istog mirovinskog staža i platnih podataka ostvarenih u istom obračunskom razdoblju kako je i određeno rješenjem od 26. ožujka 2020., ali uz primjenu odredaba Zakona, dakle, bez primjene članka 100. stavka 3. ZOMO.

10.2. U vezi prigovora tužitelja o smanjenju mirovine tuženik se poziva na odredbe članka 3. Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 71/10, 130/11, 157/13, dalje: Zakon o smanjenju) te članka 3.a Zakona o smanjenju koji je bio u primjeni od 1. siječnja 2014. Tuženik obrazlaže da je Odlukom o prestanku smanjenja mirovina, odnosno dodatka mirovini prema članku 3.a Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 88/17) propisano da smanjenje mirovina i mirovinskih primanja odnosno dodatka mirovini prema članku 3.a Zakona o smanjenju na pripadajuću svotu mirovine, odnosno dodatka mirovini koja je određena, odnosno ostvarena prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju iz članka 2. i 2.a Zakona o smanjenju, prestaje se primjenjivati počevši s isplatom mirovina za mjesec rujan 2017., koje će biti isplaćene u mjesecu listopadu 2017. godine. Tuženik ističe da je tužitelju svota mirovine samo jednom smanjena za 10% i to u skladu s člankom 3. Zakona o smanjenju, koji je na dan ponovnog određivanja mirovine 16. srpnja 2021. i dalje bio na snazi, a nije smanjena u skladu s člankom 3.a koji se prestao primjenjivati počevši od 1 rujna 2017. godine.

10.3. U odnosu na žalbeni prigovor tužitelja da nije primio priloge rješenja tuženik navodi da je određivanje starosne mirovine izvršeno temeljem istovjetnog staža i istovjetnih platnih podataka koji su navedeni u prilogu pravomoćnog rješenja prvostupanjskog tijela od 26. ožujka 2020. budući da, sukladno presudi od 20. prosinca 2022. nisu ispunjeni uvjeti za ponovno određivanje mirovine po članku 100. ZOMO-a (nema novog staža niti novih platnih podataka) već je na temelju ranije ostvarenog mirovinskog staža i platnih podataka određena nova svota mirovine prema posebnom propisu, pri tom se tuženik poziva i na odredbe članka 84. ZUP-a o pravu stranke na obavješćivanje i razgledavanje spisa.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe propisa na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju upravna tijela, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao i primjena materijalnog prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

12. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.

13. Tužitelj u tužbi iznosi iste razloge kojima je osporavao zakonitost prvostupanjskog rješenja, dakle, razloge koje je tuženik cijenio neosnovanima, a na koje je odgovorio u obrazloženju rješenja i s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Za zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju postoji uporište u dokumentaciji spisa tuženika i citiranim odredbama ZOMO, Zakona i Zakona o smanjenju na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju upravna tijela, dok tužitelj ne dostavlja relevantne dokaze niti predlaže izvođenje dokaza kojima bi navedene zaključke, u svezi primjene citiranih odredaba osporio

13.1. Prema ocjeni suda nema osnova niti uporišta u propisima za tumačenje odredaba mjerodavnih propisa na način kako to čini tužitelj.

14. Navod tužitelja da prvostupanjsko rješenje od 27. veljače 2023. nije doneseno u izvršenju presude ovog suda nije osnovan. Ovo zato, jer je uvidom u presudu UsI- 2927/22-6 od 20. prosinca 2022. utvrđeno je da su istom poništena pobijana rješenja i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu s uputom o daljnjem postupanju u ponovnom postupku. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja, a novo prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju citirane presude.

14.1. Prigovori tužitelja vezani za to da je „netočno i nezakonito izračunat (prešućen) cjelokupni radni staž, kao i prava na dodatni radni staž, te prava iz Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika“, nije osnovan. Naime, u odnosu na te prigovore, utvrđeno je da se radi o istim razlozima osporavanja pobijanog rješenja koje je tužitelj iznosio i u prethodnom upravnom sporu, a koje je ovaj sud u pravomoćnoj presudi UsI-2927/22-6 od 20. prosinca 2022. cijenio neosnovanima.

14.2. Pogrešno smatra tužitelj da mu se razdoblje koje započinje 17. rujna 2019. (nakon navršetka 65. godine života s danom 16. rujna 2019.) može ponovno uzeti kao razdoblje od kojega se računa staž ostvaren nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu. Ovo zato, jer je iz pravomoćnog rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 140-02/19-01/03217937622, URBROJ: 341-25-05/3-19-151906 od 03. veljače 2020. vidljivo da je istim tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 01. siječnja 2020., a iz rješenja istog tijela, iste KLASE, URBROJ: 341-25-05/3-20-20334 od 26. ožujka 2020. vidljivo da je tužitelju u mirovinski staž koji se računa za stjecanje prava na mirovinu uzeto razdoblje do 31. prosinca 2019., a temeljem kojega isti iznosi 41 god., 00 mjeseci i 07 dana. Stoga nema osnova da se tužitelju navedeno razdoblje ponovno uzme kao vrijeme provedeno na radu nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu.

14.3. Razdoblje koje je tužitelj proveo u pritvoru i za koje mu je rješenjem Vlade Republike Hrvatske, Administrativne komisije, KLASA: 140-09/97-31/94, URBROJ: 50304/4-97-01 od 17. rujna 1997. određeno da se priznaje u mirovinski staž kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju, tužitelju je prethodno citiranim rješenjima uračunato u mirovinski staž.

14.4. Vezano za razdoblje nezaposlenosti nakon izlaska iz zatvora, već je ovaj sud u presudi UsI-2927/22-6 od 20. prosinca 2022. obrazložio da tužitelj ne posjeduje rješenje Administrativne komisije kojim bi mu na temelju članka 11. i članka 3. stavka 2. Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika razdoblje nezaposlenosti nakon izlaska iz zatvora bilo priznato u mirovinski staž kao staž osiguranja u jednostrukom trajanju. Tužitelj niti tijekom ovog spora ne tvrdi niti ne dokazuje da takvo rješenje posjeduje, stoga nema osnova da mu se to razdoblje uračuna u mirovinski staž. Ovo zato jer je priznanje tog razdoblja u mirovinski staž kao staž osiguranja u jednostrukom trajanju u isključivoj nadležnosti Administrativne komisije pa je tijelo mirovinskog tek na temelju ogovarajućeg akta Administrativne komisije ovlašteno zbog tog staža ponovno određivati visinu priznate starosne mirovine, na što je već ukazao ovaj sud u citiranoj presudi.

14.5. Budući da gotovo svi prigovori tužitelja vezano za staž, pa osnovom toga i mogućnost ponovnog određivanja mirovine po članku 100. ZOMO polaze od tvrdnje tužitelja da je pravo na starosnu mirovinu stekao 16. rujna 2019. (kada je navršio 65 godina života), a taj je navod tuženik i ovaj sud cijenio neosnovanim, budući mu je razdoblje od 17. rujna 2019. do 31. prosinca 2019. uračunato u mirovinski staž prilikom stjecanja prava na starosnu mirovinu počevši od 01.01.2020. ostali prigovori tužitelja u tom smjeru nisu osnovani. Pored navedenog, radi se o ponovljenim navodima tužbe na koje se očitovao tuženik, odnosno ovaj sud u pravomoćnoj presudi poslovni broj: UsI-2927/22-6 od 20. prosinca 2022. godine.

15. Navodi tužitelja da nije primio priloge prvostupanjskog rješenja, su osnovani. Međutim, tuženik je obrazložio da se prvostupanjsko rješenje temelji na istovjetnim podacima o stažu i platnim podacima osnovom kojih je doneseno rješenje kojim je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu od 26. ožujka 2020., pa opravdano navodi tuženik da se radi o podacima s kojima je tužitelj upoznat. Navedeno međutim ne znači da upravno tijelo u ponovnom postupku određivanja starosne mirovine nije imalo obvezu podatke na koje se poziva u svom rješenju (sadržane u prilozima rješenja) tužitelju dostaviti.

15.1. U konkretnoj upravnoj stvari tuženik se pozvao na odredbe članka 84. ZUP-a kojim je propisano pravo stranke na obavješćivanje o tijelu postupka i razgledavanje spisa. Podaci spisa tuženika ne daju osnova za zaključak da je tužitelj, iako je već u žalbi ukazivao na to da mu prilozi prvostupanjskog rješenja nisu dostavljeni, zatražio uvid u spis, odnosno da je pred upravnim tijelom iskoristio mogućnost obavješćivanja o spisu i razgledavanje, te umnožavanje i presliku dokumenata spisa.

15.2. Tužitelj na navedeno opširno ukazuje i u tužbi, međutim, niti tijekom ovog spora nije zatražio uvid u sudski spis, kojemu je priložen spis tuženika, da bi iskoristio mogućnost upoznavanja sa sadržajem spisa.

15.3. Imajući u vidu navedeno, propust upravnog tijela da tužitelju dostavi priloge prvostupanjskog rješenja (ispis staža i dr.), a koji sadržajno predstavljaju podatke s kojima je tužitelj već upoznat, jer se radi o podacima na kojima se temeljilo i rješenje od 26. ožujka 2020. o priznatom pravu na starosnu mirovinu, te činjenica da tužitelj tijekom upravnog postupka, a niti tijekom upravnog spora zatražio uvid u spis, nije povreda zakona na štetu tužitelja.

16. Prigovor tužitelja vezan za primjenu odredaba Zakona o smanjivanju mirovina, nije osnovan. Ističe se da je upravo u tom dijelu ovaj sud prethodnom presudom poništio pobijana rješenja, jer je utvrdio da obrazloženja upravnih tijela ne daju osnova za zaključke koji su u rješenjima bili izneseni, dapače, te je razloge sud ocijenio kontradiktornima.

17. Obrazloženje tuženika u dijelu koji se odnosi na primjenu odredaba Zakona o smanjenju mirovina, ovaj sud u cijelosti prihvaća, jer za navedeno postoji uporište u odredbama na koje se pozivaju upravna tijela u obrazloženju pobijanih rješenja, a s kojima je suglasan i ovaj Sud.

18. Pravilnost izračuna visine mirovine, tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje. Ovo tim više jer niti ne iznosi konkretne navode vezane za izračun kojima bi osporio obrazloženje izračuna visine mirovine tužitelja, a koje se temelji na konkretnim platnim podacima sadržanima u spisu. U pogledu ovog navoda ističe se da tužitelj nije predložio izvođenje daljnjeg dokaznog postupka, na primjer financijskim vještačenjem pravilnosti izračuna visine mirovine, pa paušalne navode sud nije prihvatio osnovanima.

19. Tužbene navode stoga sud nije prihvatio osnovanima, isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

19.1. Pored navedenog, navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

21. Sud nije utvrdio razloge ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

22. Zbog navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. EC iz [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića 3

3. U spis