REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja Petra Krešimira IV br. 2

P-21/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa pun. Petar Bačić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika pod 1. CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa pun. Suzana Alač, odvjetnica u Makarskoj, radi predaje nekretnine u posjed, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 14. siječnja 2025., uz sudjelovanje zamjenice punomoćnika tužitelja Anu Barnjak Bagarić, odvjetnicu u Makarskoj, tuženika pod 1. i 2. osobno uz punomoćnicu Suzanu Alač, odvjetnicu u Makarskoj, 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

I. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana predaju tužiteljicama u suposjed prizemlje obiteljske stambene zgrade u [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], slobodno od osoba.

II. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana naknade tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 1.432,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. ožujka 2025. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi od 10. siječnja 2023., podnesenoj protiv tuženice pod 1. CA, iz [adresa], navode da su izvanknjižne suvlasnice nekretnine i to baš prizemlje obiteljske stambene zgrade u [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] za pod ½ dijela svaka. Nadalje, da su suvlasništvo stekle nasljeđivanjem iza pok. oca OA, koji je pak to vlasništvo stekao darovanjem od svoje majke sada pok. ĆA i to temeljem Ugovora o darovanju od 21. prosinca 1994. godine, s ovjerenim potpisom darovateljice kod Ureda za opću upravu Županije Dubrovačko-neretvanske, Ispostave u [adresa] 12. siječnja 1995. godine. Kao dokaz tim tvrdnjama priloženo je Rješenje o nasljeđivanju od javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ iz Makarske, broj: O-201/2022, UPP/OS-56/2022 od 28. lipnja 2022. godine i citirani ugovor o darovanju (list. 4. -6. spisa).

2. U tužbi se nadalje ističe kako se predmetna zgrada sastoji od prizemlja i dva kata. Stvarna vlasnica bila je pok. ĆA koja je tako i raspolagala istom da je prizemlje darovala svome sinu OA, ocu tužiteljica a prvi i drugi kat sinovima E i R. Zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju prava vlasništva. Naime, kao suvlasnici navedenih čestica upisani su VA pok. Petra za 5/12 dijela, UA za 2/12 dijela i ĆA žena C za 5/12 dijela, što je pogrešno jer je navedeno stvarna vlasnica bila sada pokojna ĆA za cijelo. U prilog tome dostavljaju tužiteljice rješenje o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Makarska, klasa: UP/I 361-02/13- 03/2057, od 26. studenoga 2019. godine, izvadak iz zemljišnih knjiga (list. 8.-12. spisa).

3. Ističe se zaključno u tužbi da tuženica bez ikakvog pravnog temelja drži u posjedu prizemlje navedene obiteljske zgrade pa kad je bila pozvana od tužiteljica u kolovozu 2022. godine predati u posjed isto ona je to izričito odbila na pisani poziv iz rujna 2022. godine da im preda ključeve od ulaznih vrata se oglušila. Zbog svega navedenog podnose tužbu temeljem članka 166. Zakona o vlasništvu.

4. U odgovoru na tužbu tuženice CA navodi se prigovor promašene pasivne legitimacije jer da ista nije u posjedu nekretnine. Navodi se nadalje, da je su tuženica i njezin sin AA skrbili o pok. OA a to je od 6. kolovoza 2015. godine, kada je isti djelomično lišen poslovne sposobnosti, rješenjem Centra za socijalnu skrb u Makarskoj (list. 26.-27. spisa). Nadalje, da je pok. OA godinama prije ovlastio svojeg nećaka AA da stanuje s njim u kući i da vrši renoviranje iste svojim radom i sredstvima što je ovaj dugi niz godina i radio i time prilagodio tu staru kuću za stanovanje a u to je uložio 50.000 EUR. Po tom osnovu je AA cijelo vrijeme imao i ključ kuće u posjedu uz izričito odobrenje OA. Tuženica ističe kako joj je poznato da je njezina pok. majka ĆA zaključila više darovanih ugovora pa je tako darovala čestice pok. OA, drugom sinu E te trećem sinu LA ali negira da bi imovina u opisu tužiteljica bila isključivo vlasništvo sada pok. OA jer nije okončan postupak iza njihove majke ĆA. Navodi se da nije riješeno zemljišnoknjižno stanje jer suvlasnici nisu zaključili diobene ugovore pa je stoga i sporno što je čije vlasništvo. Ističe se kako su u najtežem razdoblju života pok. OA, upravo ona i njen sin AA skrbili o pok. OA i pružali mu svu moguću pomoć a uz to snosili troškove liječenja ali i sahrane OA. Prvenstveno predlaže sporazumno rješavanje ovog spora obzirom na troškove koje je ista imala oko uzdržavanja OA a ako sud nastavi s postupkom traži se odbacivanje tužbe a podredno odbiti zahtjev tužiteljica jer ničim nije dokazano da bi iste mogle osnovano istaknuti ovakav zahtjev.

5. Podneskom od 17. listopada 2023. godine, predloženo je od tužiteljica po punomoćniku a radi ekonomičnosti postupka ovom spisu pripojiti spis ovog suda P- 593/2023, koji se isto tako vodi radi predaje u posjed iste nekretnine po tužbi tužiteljica ali protiv AA kao tuženika i sina tuženice CA. Nadalje, uz podnesak od 3. svibnja 2024. godine, tužiteljice ponovno dostavljaju Ugovor o darovanju, te prijepis posjedovnog lista za predmetnu nekretninu broj: 136, k. o. [katastarska općina] (list. 35. -40. spisa), te kako se pored ostalog iznos od 50.000 EUR čini nerealnim i neprihvatljivim za tužiteljice imajući u vidu da je pok. OA imao pristojnu mirovinu obzirom da je dugi niz godina radio u društvu PLOBEST d.d., da je temeljem Zakona o obeštećenju radnika t.d. PLOBEST d.d., primio s osnova obeštećenja iznos od najmanje 146.000,00 HRK (prilaže novinske članke u prilogu), koji su pak iznosi utrošeni na renovaciju kuće a osim toga da su tuženica A i njen sin iznajmljivali prizemlje kuće pa tako i ostvarivali dodatne prihode.

6. Ovaj sud pribavio je spis ovog suda P-593/2023, koji se vodi/o po tužbi tužiteljica protiv tuženika AA pa je tako utvrdio da se radi o sporu na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi u kojem je postavljen zahtjev radi predaje prethodno označenih nekretnina, gdje su priloženi i predloženi identični dokazi odnosno izvođenje dokaza, slijedom čega je rješenjem P-23/2023, od 28. svibnja 2024. odredio spajanje tih postupaka radi zajedničkog raspravljanja i to pod jedinstvenim brojem P-21/2023. Nadalje, tuženi AA je u odgovoru na tužbu od 4. lipnja 2024. godine iskazao identične prigovore i navode kao i njegova majka CA kao prvotuženica u ovom postupku. Stoga je ovaj postupak nastavljen na način po tužbenom zahtjevu tužiteljica prema tuženicima radi predaje u posjed prizemlja obiteljske stambene zgrade u [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], slobodno od osoba.

7. Na pripremnom ročištu održanom pred ovim sudom 1. srpnja 2024., sud je prihvatio dokazne prijedloge stranaka s napomenom kako do zaključenja raspravljanja može i odustati od izvođenja pojedinih dokaza ako smatra da je to suvišno i nepotrebno radi razrješenja predmetnog spora. Nadalje, na ročištu održanom 29. listopada 2024. godine, sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice pod 1. EA te tuženika pod 1. i 2. CA i AA, dok su na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. siječnja 2025. godine, stranke ostale kod iznesenih tvrdnji i navoda a tužiteljice su po punomoćniku predložile zaključenje raspravljanja u predmetnoj pravnoj stvari.

8. Sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava koje su stranke priložile u predmetni spis te je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka na ročištu održanom 29. listopada 2024.

9 Tužbeni zahtjev je utemeljen.

10. Stranke su popisale troškove postupka.

11. U predmetnom postupku sud je trebao ispitati osnovanost tužbenih navoda tužiteljica u vezi s traženjem radi predaje u suposjed prizemlja obiteljske kuće u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], slobodno od osoba koju tužbu su tužiteljice podnijele pozivom na članak 166. Zakona o vlasništvu. Tuženici osporavaju zahtjev tužiteljica ističući kako predmet raspravljanja nije učinjen nespornim, osporavaju da bi predniku tužiteljica pok. OA pripadalo pravo prizemlja obiteljske kuće, da su se baš tuženici brinuli i skrbili o pokojnom OA i imali ulaganja u prizemlje obiteljske kuće, te da ima neriješenih pitanja zbog kojih se ovaj postupak ne može voditi. Tuženici su ustrajali na tome da tuženica CA nikada nije bila u suposjedu ove stambene jedinice jer je sin prvotuženice AA taj koji ima ključ od stambene jedinice slijedom čega je pored aktivne legitimacije koju čine spornom istaknut i prigovor pasivne legitimacije.

12. Člankom 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96-94/17, dalje: ZVDSP), propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju. Predmnjevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on. Predmnjeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari. Predmnjevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika.

13. Pregledom i čitanjem priloženog Ugovora o darovanju između sada pok. ĆA kao darovateljice i sada pok. OA kao daroprimatelja, sud je utvrdio da je darovateljica darovala a daroprimatelj primio u dar prizemlje kuće na broju 15 sa dvorištem, pojatama i konobom i to upisano u k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] kako je ugovorom navedeno s tim da prema članku IV. Ugovora proizlazi da daroprimatelj stupa u posjed darovane nekretnine 21. prosinca 1994. godine. Navedeni ugovor ovjeren je kod Ureda za opću upravu Županije Dubrovačko-neretvanske, Ispostave u [adresa] 12. siječnja 1995. godine te u tom smislu niti od tuženika nije osporavan jer su tuženici u svojim odgovorima na tužbu potvrdili kako je pok. ĆA zaključila nekoliko takvih darovnih ugovora sa svojim sinovima, između ostalog i sa pok. OA, ocem tužiteljica.

14. Nadalje, pregledom i čitanjem priloženog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, broj: O-201/2022, UPP/OS-56/2022, od 28. lipnja 2022. godine, sud je utvrdio kako su iza smrti ostavitelja pok. OA (O), njegovim nasljednicama temeljem zakona kao nasljednica I. (prvog) nasljednog reda proglašene upravo tužiteljice EA i RA za ½ dijela a što se neprijeporno odnosi i na nekretnine k. o. [katastarska općina], vanknjižno vlasništvo koje je pok. ĆA darovala ostavitelju temeljem Ugovora o darovanju od 21. prosinca 1994. godine ovjerenog kod Ureda za opću upravu Županije Dubrovačko- neretvanske, Ispostave u [adresa] a u razvidno je da se radi o zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno pravu vlasništva 5/12 dijela kat. čest. zgr. [katastarska čestica], prizemlje kuće na broju 15 sa dvorištem, pojatom i konobom jer tako proizlazi iz točke I. b), pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Prema tome, nisu točni niti opravdani navodi tuženika u ovom postupku u kojem se ističe kako tužiteljice svoje pravo ne dokazuju valjanim ispravama jer upravo iz priloženog Ugovora o darovanju (točka 14. obrazloženja) te pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju jasno proizlazi legitimacija tužiteljica.

15. Prethodno navedeno je u korelaciji s priloženim zemljišnoknjižnim izvatkom za predmetnu nekretninu a iz istog proizlazi kako je pok. ĆA žena C upisana za 5/12 dijela, s napomenom kako zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stanju prava vlasništva obzirom da je navedena stvarna vlasnica bila baš pok. ĆA i to za cijelo. Naime, predmetna zgrada se sastoji od prizemlja i dva kata a stvarna vlasnica pok. ĆA raspolagala je istom na način da je prizemlje darovala svome sinu OA, ocu tužiteljica a prvi i drugi kat sinovima E i R. To tuženi nisu niti sporili još u odgovoru na tužbu. Iz priloženog rješenja o izvedenom stanju razvidno je kako je Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje – Ispostava Makarska, rješenjem Klasa: UP/I 361-02/13- 03/2057, Urbroj: 2181/1-11-02/10-19-0015, od 26. studenoga 2019. godine, ozakonio završenu ugrađenu manje zahtjevnu stambenu zgradu s krovom, katnosti PR+2K (prizemlje uz dva kata), što u cijelosti potvrđuje navode i tvrdnje tužiteljica iz tužbe. Uostalom, takvo što tuženici baš ničim nisu osporavali kao niti priloženi posjedovni list broj:

136, k. o. [katastarska općina] iz kojeg je vidljivo da je pok. ĆA, [adresa], upisana i kao posjednik na katastarskim česticama kako je naprijed navedeno. Dakle, bilo kakve tvrdnje i navodi tuženika usmjereni na to da nije niti utvrđeno zemljišnoknjižno stanje na način da bi praktično sva djeca pok. ĆA bili suvlasnici njezine imovine nisu točne. Evidentno je da je pok. ĆA darovanjem raspolagala za života u korist svoje djece (to tuženici potvrđuju u odgovoru na tužbu), pa činjenica da izostanak usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem prava vlasništva ne mijenja na stvari kako to uostalom ukazuju i tužiteljice jer je pok. ĆA bila stvarna suvlasnica prizemlja kuće i to za ½ dijela po osnovi građenja zajedno s pok. suprugom a još za 1/10 dijela po osnovi nasljeđivanja iza pok. supruga i takvo što tuženici baš ničim nisu niti osporavali. Stoga sve priložene isprave od tužiteljica jasno ukazuju na legitimiranost kod podnošenja tužbenog zahtjeva.

16. Tuženici su još kod odgovora na tužbu istaknuli prigovor pasivne legitimacije. Međutim, nije sud prihvatio ovakav prigovor. Prije svega, prvotuženica je istaknula kako ona nije u posjedu iste dok je prema odgovoru na tužbu drugotuženika vidljivo da je isti cijelo vrijeme u posjedu ključa navedenog dijela kuće uz izričito odobrenje sada pok. OA. Ovakvo držanje tuženika prije svega je proturječno s navodima iz odgovora u kojem se navodi da stanje vezano za nekretninu (prizemlje kuće) nije riješeno u smislu ovlaštenja jer upravo ovakvim odgovorima tuženici potvrđuju tvrdnje tužiteljica da je pok. OA stekao ovu stambenu jedinicu (prizemlje kuće) darovanjem od pok. ĆA a jasno je da su po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju istog naslijedile njegove kćeri a ovdje tužiteljice. Međutim, odlučujući o prigovoru tuženika i u tom pravcu, sud je stajališta kako nisu osnovani prigovori tuženika. Naime, stav je ovog suda kako su tuženici pravilno utuženi od strane tužiteljica odnosno da je tužbeni zahtjev osnovano uperen protiv označenih tuženika. Iz iskaza saslušane CA (prvotuženice) proizlazi da se ista u dva navrata kreditirala kod banke radi renovacije prizemlja obiteljske kuće a da je te iznose davala sinu koji je izvodio radove. Tuženica je navela kako od 2013. godine nitko nije živio u kući a da je ključ od prizemlja kod njenog sina, dakle, drugotuženika. Potvrdila je da je njena majka pok. ĆA bila vlasnicom prizemlja kuće i da je isto dala sinu OA a koliko joj je poznato i sinu E. Već iz samog iskaza saslušane prvotuženice jasno je kako se radi o krajnje kontradiktornom i proturječnom iskazu, osobito u dijelu koji se odnosi na navodno raspolaganje njene pok. majke ĆA i to u korist dva sina a odnosi se na prizemlje kuće, dok istovremeno daje iskaz o svojim uloženim sredstvima u renovaciju prizemlja (za što se osobno kreditirala), prvenstveno jer se ona brinula o pok. OA kao i njezin sin a skrb je pružana istom od njenog sina kako ga je Centra imenovao skrbnikom što je on morao učiniti jer bi u protivnom sva imovina prešla Centru.

17. Iz iskaza saslušanog tuženika AA proizlazi da isti ima ključeve prizemlja, da su u njegovu posjedu a da su vršena ulaganja u predmetnu nekretninu na način da su sredstva pribavljena kreditiranjem od majke. Međutim, isti se pak nije mogao izjasniti o tome da li su sredstva koje je pok. OA primao od mirovine, novca od naknade štete te iznosima od iznajmljivanja te nekretnine bili dostatni za smještaj u Dom, te je istaknuo kako se smatra suvlasnikom prizemlja kao i njegova majke CA. Ovakvi iskazi saslušanih tuženika potvrđuju u cijelosti tvrdnje tužitelja da bi upravo ti tuženici bili u obvezi prema postavljenom tužbenom zahtjevu radi predaje u posjed nekretnine prema tužbenom zahtjevu. Nesumnjivo je i prema priznanju samog drugotuženika da se ključevi od prizemlja obiteljske kuće nalaze u njegovu posjedu pa je stoga jasno legitimiran drugotuženik u ovom postupku (ne samo iz tog razloga) ali isto tako i njegova majka za koju sam ističe da je smatra suvlasnicom tog prizemlja kuće osobito što bi njegova majka kao izvanknjižna suvlasnica predmetnog prizemlja bila legitimirana istovremeno odbijajući predaju u suposjed tužiteljicama. Nije sud mogao prihvatiti navode prvotužene u dijelu koji bi se odnosio na isključivi posjed od strane drugotuženika odnosno njenog sina AA. Činjenica jest da tuženici žive u zajednici na istoj adresi u Gradcu, da drugotuženik nedvojbeno smatra da ga pripada pravo na ovoj nekretnini putem svoje majke (sestre pok. OA), da su zajednički djelovali i jednako se odnosili prema pok. OA koji je očito tuženicima (kako CA tako i AA), dao ključeve prizemlja kuće koju su i koristili kako i sami ističu pa su stoga i tuženici posjedu prizemlja obiteljske kuće u [adresa]. Na koncu, sama tuženica CA još u odgovoru na tužbu inzistira da navodima da su na zamolbu pok. OA pomogli istom urediti dio kuće u kojem je stanovao što su isti zajedno i učinili, radom i sredstvima. Dakle, za sud nisu uvjerljivi prigovori prvotuženice da ista ne bi bila legitimirana u predmetnom postupku samo zato što bi njezin sin imao u posjedu ključeve prizemlja obiteljske kuće u [adresa]. Tužbeni zahtjev tužiteljica uperen je na ova dva tuženika sa zahtjevom da se preda u suposjed predmetna nekretnina (prizemlje obiteljske kuće) u Gradcu, slobodan od osoba a sud je uvjerenja kako se i prema međusobnom odnosu i držanju prvotužene i drugotuženika može jasno zaključiti da su isti u posjedu predmetne nekretnine. Pri tome valja ukazati na odredbu članka 14. stavak 1. ZVDSP-a, prema kojoj proizlazi da je predaja posjeda izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. U činjeničnoj situaciji kada su tuženici (kako i sami to navode) vršili ulaganja, renovirali, uređivali derutni prostor od pok. OA kao ranijeg posjednika tada je jasno da su uspostavili i faktičnu vlast glede tog prostora (prizemlja) prenošenjem posjeda od ranijeg korisnika.

18. Tuženici su tijekom postupka isticali kako su o pok. OA upravo oni brinuli pa su imali i troškove vezane za uzdržavanje istog. U tom pravcu, tužiteljice su pobijale ovakve navode ističući kako je pok. OA imao pristojnu mirovinu obzirom da je dugi niz godina radio u društvu PLOBEST d.d., da je temeljem Zakona o obeštećenju radnika t.d. PLOBEST d.d., primio s osnova obeštećenja iznos od najmanje 146.000,00 HRK (priloženi novinski članci u prilogu), koji su pak iznosi utrošeni na renovaciju kuće a osim toga da su tuženica A i njen sin iznajmljivali prizemlje kuće pa tako i ostvarivali dodatne prihode. Za istaknuti je kako tuženici nisu valjano pobili navode i dokaze protivnika u ovom slučaju tužiteljica, niti je takvo što izričito osporeno. Naime, iz iskaza saslušanog AA vidljivo je da se isti o tome nije mogao izjasniti kada je bio upitan o dostatnosti iznosa kojima je pok. OA raspolagao na ime mirovine, novca od naknade štete ali i iznajmljivanja te nekretnine od tuženika, dok je prvotuženica tek izjavila da nekretninu tuženici nisu iznajmljivali. Prema stajalištu ovog suda, obveza i dužnost tuženika bila je jasno osporiti ovakve tvrdnje i navode kao i priložene dokaze od tužitelja ali isti to do zaključenja raspravljanja nisu ničim valjano pobili (članak 219. ZPP-a). Nisu niti u mogućnosti bili tijekom postupka ponuditi sudu likvidan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno koji su to točno bili troškovi, u kojim iznosima, tko je izvodio te radove i u kojem razdoblju, bilo kakve račune ili izdatnice u vezi s tim kao i u vezi s troškovima liječenja, uzdržavanja odnosno sahrane pok. OA, što je prema mišljenju ovog suda za ovakve tvrdnje bila dužnost i obveza makar za jedan dio troškova koje su eventualno imali. Ničim nisu niti dokumentirani navodi na što su se tuženi pozivali na ročištu održanom 1. srpnja 2025. godine a odnosilo bi se na materijalne dokaze isprava o kreditima na ime tuženika a što bi se odnosilo na ulaganje u predmetnu nekretninu od PBZ-a i preko „American express“, kako je navedeno jer su ti “materijalni dokazi“ tuženika jednostavno izostali i nisu niti priloženi od tuženika a obveza i dužnosti istih je nedvojbeno bila dostaviti ih sudu i potkrijepiti svoje navode ako ne uz odgovor na tužbu a tada do zaključenja raspravljanja. Ovdje se napominje da sud i nije u mogućnosti bez relevantnih i preciznih podataka niti zatražiti od drugih institucija ili tijela odgovarajuće podatke ako to nisu sami tuženici precizirali a jasno je da to i nije bilo potrebno osobito ako se uzme u obzir da su tuženici to mogli lako dokumentirati ali su propustili učiniti. Sud ističe kako su tuženici isto mogli eventualno dokazivati i drugim sredstvima (npr. vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke na okolnosti izvršenih ulaganja), ali izostao je i takav prijedlog (članak 219. ZPP-a). Neovisno o tome, sud je stajališta kako točno i osnovano ističu tužiteljice kada navode da eventualna ulaganja i kojim sredstvima bi tuženici izvršili ulaganja u predmetno prizemlje i nisu predmet ovog spora koji se vodi po zahtjevu tužiteljica radi predaje u suposjed već sasvim drugog postupka. Osim toga, ako već inzistiraju na ovakvim tvrdnjama valja ukazati da do zaključenja raspravljanja u ovom postupku nisu u tom pravcu konkretizirali niti jedan zahtjev uperen prema tužiteljicama a koji bi se odnosio na potraživanja s osnova vršenih ulaganja čiju visinu svakako ničim nisu potkrijepili niti dokazali.

19. Iz iskaza saslušane prvotužiteljice EA, proizlazi da tuženici i dalje drže u posjedu prizemlje obiteljske kuće iako tužiteljice imaju pravo na prizemlje kako je to tužbom opisano. Potvrdila je i sama prvotužiteljica kako je prizemlje doista bilo u lošem i neprimjerenom stanju a da su se tuženici pobrinuli za to koliko joj je poznato. Sredstva su po njenom iskazu došla od dvije rate koje se odnose na obeštećenje (azbestoza) obzirom na zdravstvene probleme oca. Nije se mogla izjasniti o točno isplaćenim sredstvima u smislu vremenskog razdoblja kada je bila vršena renovacija kuće. Nije se mogla izjasniti niti o kreditiranju tuženika u vezi renovacije kuće. Sagledavajući ovakav iskaz prvotužiteljice, sud je uvjerenja (kao i prethodno navedeno), kako su tuženici u posjedu navedene nekretnine odnosno prizemlja kuće u [adresa]. Tužiteljica je ostala kod iznesenog još u tužbi a i u prilozima uz tužbu. Pri tome valja napomenuti kako su tuženi i pismeno bili pozvani (dopis naslovljen na prvotuženicu) 20. rujna 2022. godine, s time da se bez odlaganja predaju ključevi prizemlja kuće te uz poziv da se isti suzdrže od daljnjeg korištenja na bilo kakav način ali su se u tom smislu tuženi (prvotuženica prvenstveno), oglušili i nisu u tom smislu poduzimali nikakve radnje. Nisu ničim niti osporavali da bi tužiteljice bile odbijene sa svojim traženjem jer da „iste nemaju vlasnički list“. Prethodno jasno ukazuje na to da su tuženici nedvojbeno bili uvedeni u posjed prizemlja kuće od pok. OA, da su taj prostor koristili i izvjesno je kako su u posjedu i u trenutku podnošenja predmetne tužbe i za trajanje ovog postupka.

20. Nadalje, tuženici su tijekom postupka u nekoliko navrata nudili mogućnost mirnog rješenja predmetnog spora na način da su nudili tužiteljicama otkup eventualnog ali neutvrđenog dijela koji bi pripadao pok. OA. Takvo što je izostalo od strane tužiteljica a iste su tvrdile kako je iznos na ime troškova uzdržavanja i renoviranja prizemlja kuće od 50.000 EUR (kasnije 40.000 EUR), potpuno neprihvatljiv i nerealan držeći se tvrdnji da je pok. OA dugi niz godina primao pristojnu mirovinu, imao obeštećenje kao radnik t.d. Plobest d.d., koji je utrošen na renovaciju kuće a isto kako je prethodno navedeno i nije pobijano od tuženika na odgovarajući način. Pored toga, sud nije izvodio dokaze saslušanjem predloženih svjedoka od strane tuženika i to DA i BA (ročište 1. srpnja 2024. po prijedlogu tuženika), prije svega jer nije niti precizirano od tuženika na točno koju okolnost bi isti imali biti saslušani. Nadalje, i ovakav prijedlog radi saslušanja tih svjedoka prema stajalištu ovog suda usmjeren je tek na nepotrebno odugovlačenje ovog postupka imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje prema kojima doista postoji obveza tuženika prema tužiteljicama.

21. Dakle, činjenično utvrđenje ovog suda jest da su tužiteljice predmnjevane vlasnice predmetne nekretnine, da tuženici predmetnu nekretninu drže u posjedu bez valjanog pravnog osnova, te da isti tijekom ovog postupka nisu dokazali vrijednost ulaganja u predmetnu nekretninu, na način kako su se na to pozivali. Kod navedenog činjeničnog utvrđenja tužiteljicama valja pružiti vlasničku zaštitu temeljem odredbe čl. 166. ZVDSP-a, radi čega je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

22. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – pročišćeni tekst, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: OT), pa je s obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu i vrijednost predmeta spora (796,34 EUR), tužiteljicama prihvaćen zatraženi trošak koji se odnosi na sastav tužbe protiv CA u iznosu od 150,00 EUR, sastava tužbe protiv tuženika AA u iznosu od 150,00 EUR, sastava podneska od 16. listopada 2023., u iznosu od 37,50 EUR, sastava podneska od 2. svibnja 2024. godine u iznosu od 150,00 EUR, troškovi pristupa na ročišta 7. svibnja 2024. u iznosu od 75,00 EUR, te zastupanja na ročištima održanim 1. srpnja 2024., 29. listopada 2024., te 14. siječnja 2025. godine po 150,00 EUR za svaku radnju, ukupno 1.012,50 EUR. Pored navedenog, tužiteljice pripada po punomoćniku i trošak koji se odnosi na zastupanje više osoba (+10%), prema OT, u iznosu od 101,25 EUR, sve uvećano za 25 % PDV-a, 278,44 EUR, te troškovi sudske pristojbe u iznosu od 39,81 EUR, što daje sveukupan iznos od - 1.432,00 EUR, koji iznos su tuženici dužni naknaditi tužiteljicama zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate a koje su prihvaćene tužiteljicama prema članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Makarskoj, 14. ožujka 2025.

S U D A C

Lari Glavaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPP- a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. u spis.