Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-986/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja OB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ivo Banožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tuženika AB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tuženika MB, iz [adresa], 4. tuženice DB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. tuženice JB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 6. tuženice RB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 7. tuženice ČB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Borna Okroši i Kristina Rakuša, odvjetnici u Zagrebu, 8. tuženika UB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 9. tuženika PB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 10. tuženika BB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 11. tuženika ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženice GB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Psp-184/2019- 44 od 31. svibnja 2024., 14. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja OB i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Psp-184/2019-44 od 31. svibnja 2024. u izreci pod točkama I. i II.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja OB za nadoknadom troška žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika ĆB, 2. tuženika AB, 3. tuženika MB, 4. tuženice DB, 5. tuženice JB, 6. tuženice RB, 8. tuženika UB, 9. tuženika PB, 10. tuženika BB, 11. tuženika SB i 12. tuženice GB za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je riješeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OB iz [adresa], koji glasi:
"I Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem faktičnom i mirnom posjedu zajedničkih dijelova Stambene zgrade u [adresa]: prostorije – toaleta koji se nalazi s desne strane pred prostora u kojem centralna vrata vode u prostor stubišta, prostorije u podrumu u koju se ulazi iz prostorije za vježbanje i prostorije na tavanu koja ima vrata, a koja se nalazi s desne strane od ulaza u tavan.
II Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem faktičnom i mirnom suposjedu zajedničkih dijelova Stambene zgrade u Zagrebu, [adresa]: stubišta, pred prostora i prostora iz kojih se ulazi u zajedničke dijelove Stambene zgrade., prostorije - veš kuhinje u koju se ulazi iz dvorišta, prostorije u podrumu frontalno preko puta stubišta, prostorije u podrumu lijevo od stubišta u kojoj se nalaze sprave za vježbanje, tavanskog prostora i prostora koji iz zgrade vodi u stražnji dio dvorišta.
III Nalaže se I. do VI. i VIII. do XII. tuženicima da uspostave prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju predaju: ključ lokota i cilindar brave vrata prostorije – toaleta koji se nalazi s desne strane pred prostora u kojem centralna vrata vode u prostor stubišta, bravu s ključem i lokot s ključem dvokrilnih vrata prostorije u podrumu u koju se ulazi iz prostorije za vježbanje i ključ brave vrata prostorije na tavanu koja se nalazi s desne strane od ulaza u tavan, sve u roku od osam dana.
IV Nalaže se I. do VI. i VIII. do XII. tuženicima da uspostave prijašnje suposjedovno stanje na način da tužitelju predaju: ključ brave ulaznih vrata u Stambenu zgradu., ključ brave ulaznih vrata u prostoriju - veš kuhinju u koju se ulazi iz dvorišta, ključ brave rešetkastih vrata kroz koja se ulazi u dio stubišta koji vodi prema podrumu, ključ brave vrata prostorije u podrumu frontalno preko puta stubišta, ključ brave vrata prostorije u podrumu lijevo od stubišta u kojoj se nalaze sprave za vježbanje, ključ lokota ulaznih vrata u tavanski prostor i ključ brave vrata prostora koji iz zgrade vodi u stražnji dio dvorišta, sve u roku od 8 dana.
V Zabranjuje se I. do VI. i VIII. do XII. tuženicima takvo ili slično smetanje posjeda i suposjeda tužitelja ubuduće, sve u roku od osam dana.
VI Nalaže se tuženicima da na jednake dijelove naknade tužitelju troškove parničnog postupka kao i zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana. ",
u cijelosti kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju OB iz [adresa], da isplati I. tuženom ĆB, iz [adresa], II. tuženom AB, iz [adresa], III. tuženom MB, iz [adresa], IV. tuženoj NB, iz [adresa], V. tuženoj JB, iz [adresa], VI. tuženoj RB, iz [adresa], VII. tuženoj ČB, iz [adresa], VIII. tuženom UB, iz [adresa], IX. tuženom ŠB, iz [adresa], X. tuženom BB, iz [adresa], XI. tuženom ŽB, iz [adresa]. tuženoj GB, iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu zahtjev I. do XII. tuženika za naknadnom parničnog troška u iznosu od 190,50 eura odbija se kao neosnovan."
2. Protiv točke I. i II. izreke navedene odluke pravodobnu, potpunu i dopuštenu žalbu izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i pogrešne odluke o trošku, predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu te preinači pobijanu odluku u odnosu na točku I. i II. izreke, podredno da prvostupanjsko rješenje ukine u odnosu na točku I. i II. izreke i vrati na ponovno postupanje drugom sucu. Tužitelj zahtijeva trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.
3. U odgovoru na žalbu 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9.,10., 11. i 12. tuženici (dalje: tuženici) osporavaju navode žalbe te predlažu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu uz nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku pod točkom I. i II. izreke i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj: 53//91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članak 365. stavak 2. ZPP.
6. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud u postupanju nije počinio ni povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, koju u žalbi neosnovano navodi tužitelj jer prvostupanjska odluka pod točkama I. i II. izreke nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka pobijanog rješenja pod točkama I. i II. je razumljiva, a u pobijanom rješenju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama.
7. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP jer je u tijeku postupka primijenio pravilno odredbu članka 8. ZPP te je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, upravo u skladu s odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te su suprotni navodi žalbe tužitelja neosnovani i ničim nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
8. Predmet spora je pružanje posjedovne zaštite.
9. Među strankama je sporno je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu zajedničkih dijelova stambene zgrade [adresa] u [adresa], za koje tvrdi da ih je slobodno i nesmetano koristio sve do 17. studenog 2019.
10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:
- da je tužitelj Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 16. lipnja 2019. prodao svoj stan u zgradi u [adresa] i predao ga u faktični i vlasnički posjed kupcu, 8. tuženiku, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u trenutku isplate kupoprodajne cijene,
- da je dva mjeseca nakon potpisivanja Ugovora, 8. tuženik od strane tužitelja uveden u posjed predmetne nekretnine, kojom prilikom je tužitelj predao 8. tuženiku sve ključeve stana, šupe kao pripadajućeg dijela stana i zajedničkih prostorija, i to: veš kuhinje, ulaznih vrata na tavan, ključeve od ulaza u zgradu, od sanitarnog čvora ispred ulaza u zgradu, od vrata za izlaz na dvorište, metalnih rešetkastih vrata koje vode prema podrumu, ključeve vrata teretane u podrumu, od vrata u podrumu koja vode u prostoriju od stepeništa ravno u kojoj se nalaze vodomjeri te od vrata koje vode prema šupi u podrumu, koja je pripadajući dio stana 8. tuženika,
- da je tužitelj iskazao kako je samostalno koristio tri zajedničke prostorije u zgradi, od kojih je jedino on imao ključeve i koje nije predao u posjed kupcu, već ih nastavio koristiti na način da je u njima i dalje držao svoje stvari. Radilo se o prostoriji desno ispred centralnog ulaza u zgradu koja je služila kao sanitarni čvor u kojoj je tužitelj držao bicikle i alat, o podrumskoj prostoriji do koje se dolazi kroz prostor tzv. teretane i tavanske prostorije,
- da iz iskaza svjedoka CB i LB proizlazi kako im nije poznato da bi tužitelj samostalno i isključivo držao u posjedu neke od zajedničkih prostorija u zgradi,
- da je na sastanku svih suvlasnika zgrade donesena suglasna odluka o promjeni svih brava na ulaznim vratima u zgradu i vratima od svih zajedničkih prostorija zgrade jer su se neka od vrata teško otključavala i zaključavala, nakon čega su svi stanari dobili nove primjerke ključeve svih brava, što je potvrdio svjedok LB,
- da su svi saslušani tuženici potvrdili navode svjedoka LB, iskazujući o tome da su brave na svim vratima stambene zgrade [adresa], promijenjene temeljem suglasne odluke svih suvlasnika zgrade, donesene na zajedničkom sastanku koji je održan nakon što je tužitelj svoj stan u zgradi prodao i predao ga u posjed novom vlasniku,
- da je 4. tuženica TB iskazala da je u zgradi bila velika fluktuacija ljudi pa su tako u zgradi zatečeni ljudi koji tu ne stanuju, da su brave bile stare te su se otežano otključavale i zaključavale, a suglasno je o tome iskazala i 6. tuženica
ZB, predstavnica suvlasnika zgrade,
- da su tuženici iskazali da su svi oni kao suvlasnici stambene zgrade slobodno koristili sve zajedničke prostorije i uređaje zgrade, osim šupa u podrumu koje su pripadale svakom stanu i koje su suvlasnici samostalno koristili te da tužitelj nije samostalno koristio pojedine zajedničke prostorije, od kojih bi jedino on imao ključeve, a niti je u tim prostorijama jedino on ostavljao svoje stvari. Iskazivali su o biciklima, koji se i danas nalaze u sanitarnom čvoru u prostoriji desno ispred ulaza u zgradu, o čemu je svjedočila i OBO, saslušana kao svjedok, no ni tuženici, a ni svjedoci nisu imali saznanja o vlasništvu tih stvari,
- da tužitelj, osim tvrdnje da se radi o njegovim biciklima, navedenu činjenicu ničim nije dokazao.
11. Budući da je tužitelj stan prodao 8. tuženiku VB i predao mu ga u posjed, zajedno sa suvlasničkim dijelovima i uređajima zgrade, a nije dokazao da se nalazio u isključivo faktičnom posjedu pojedinih zajedničkih prostorija zgrade, koje bi nastavio samostalno koristiti nakon predaje stana u faktični i vlasnički posjed kupcu, 8. tuženiku, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj u trenutku promjene brava od ulaznih vrata i zajedničkih prostorija zgrade, nije bio u statusu posjednika koji bi bio ovlašten svoj posjed štititi. S druge strane, tuženici su dokazali da je posjed tužitelja nad zajedničkim prostorijama zgrade i stanom prestao nakon prodaje stana kojeg je tužitelj bio vlasnik i predaje u posjed 8. tuženiku.
11.1. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da nije bilo mjesta pružanju posjedovne zaštite tužitelju pa stoga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan i dosuđuje parnični trošak tuženicima uz pripadajuću zateznu kamatu od donošenja prvostupanjske odluke.
12. Odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. - dalje: ZV) propisano je tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (članak 21. stavak 1. ZV).
12.1. U smislu odredbe članka 22. stavak 2. ZV u sudskom postupku se ostvaruje zaštita posljednjeg stanja posjeda ili suposjeda.
13. Pravilan je stav prvostupanjskog suda kada se u pobijanoj odluci poziva na odredbu članka 441. ZPP prema kojoj se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a što proizlazi i iz prethodno navedene odredbe članka 22. stavak 2. ZV, i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.
14. Sukladno odredbama članka 42. stavak 1. i 2. ZV svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, a oni mogu odlučiti i međusobno podijeliti posjed stvari. Donošenje odluke u svezi navedenog, posao je redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu ranije odluke o tome. Slijedom navedenog razvidno je da su suvlasnici zajedničkih dijelova zgrade donijeli valjanu odluku o načinu posjedovanja predmetnih zajedničkih dijelova sukladno članku 20. stavak 4. ZV, a u vezi sa člankom 40. stavak 1. i 2. ZV.
15. Upravo suprotno žalbenom prigovoru tužitelja prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci naveo da su se u zajedničkim prostorijama faktično nalazile stvari koje su vlasništvo i ostalih suvlasnika, a ne samo tužitelja, što uz utvrđenu činjenicu da je tužitelj predao svoj posjed stana pa i zajedničkih prostorija zgrade 8. tuženiku, nije bilo od utjecaja za pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
16. Osim toga činjenica predaje u posjed 8. tuženiku stana i zajedničkih prostorija zgrade u suvlasništvu vlasnika zgrade, proizlazi iz iskaza samog tužitelja. Također, iz iskaza svih tuženika proizlazi da su svi suvlasnici stambene zgrade bili slobodni koristiti sve zajedničke prostorije i uređaje zgrade osim šupa u podrumu, koje su pripadale svakom pojedinom stanu i koje su suvlasnici samostalno koristili te da tužitelj nije samostalno koristio pojedine zajedničke prostorije, od kojih bi jedino on imao ključeve, a niti je u tim prostorijama jedini ostavljao svoje stvari.
17. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada smatra da tužitelj ničim nije dokazao da se nalazio u isključivom faktičnom posjedu pojedinih prostorija zgrade koje bi nastavio samostalno koristiti nakon predaje stana u faktični i vlasnički posjed kupcu, odnosno da bi tužitelj u trenutku promjene brava od ulaznih vrata i zajedničkih prostorija zgrade bio u statusu posjednika, koji bi bio ovlašten svoj posjed štiti u smislu odredbe članka 21. stavak 1. ZV, u vezi sa člankom 19. stavak 1. ZV.
18. Tužitelj također ničim nije dokazao da bi se radilo o stvarima u njegovom vlasništvu, a niti bi to proizlazilo iz iskaza svjedoka, kako to tužitelj pogrešno navodi u žalbi. Nesporno je utvrđeno da zajednički dijelovi zgrade pripadaju svim suvlasnicima stambene zgrade, nesporno je 8. tuženiku predan posjed kupljenog stana, a kako mu je predan posjed stana i posjed zajedničkih dijelova zgrade, koji ne mogu samostalno pravno egzistirati bez stana (glavne stvari) kojem pripadaju pa stoga tužitelj u žalbi pogrešno zaključuje da je posljednji mirni posjednik.
19. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da suvlasnici nisu počinili akt samovlasnog smetanja suposjeda u odnosu na tužitelja (jer ga tužitelj više nije niti imao), već su, nakon stjecanja predmeta kupoprodaje od strane 8. tuženika i izvršenoj primopredaji, dakle nakon što je tužitelj prestao biti suposjednik, tuženici kao suvlasnici zgrade zakonito donijeli odluku o promjeni brave na ulaznim vratima zajedničkih dijelova zgrade, u skladu sa zakonskim ovlaštenjem iz odredbi članka 20. stavka 4. ZV, u vezi sa člankom 40. stavak 1. i 2. ZV, kojom je propisano je da u poslovima koji se tiče samo redovitog upravljanja stvarju, kao što je predmetna odluka, odlučuju suvlasnici većinom glasova.
20. Radi svega navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava je prvostupanjski sud odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom, a žalbeni prigovori pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ničim nisu doveli u sumnju.
21. Žalbeni prigovor tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka je neosnovan jer je prvostupanjski sud primijenivši odredbu članka 154. stavak 1. ZPP osnovano odlučio o parničnom trošku tuženika pa takvu odluku prvostupanjskog suda neobrazloženo osporavanje tužitelja u žalbi ničim ne dovodi u sumnju.
22. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom I.
23. Kako tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, odbijen je sa zahtjevom za nadoknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.
24. Zahtjev tuženika za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer ta radnja nije nužna za postupak, a kako to propisuje odredba članka 155. stavak 1. ZPP pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.
25. Točka III. izreke pobijanog rješenja nije bile predmet preispitivanja ovog postupka jer protiv tog dijela izreke prvostupanjske odluke nije izjavljena žalba.
U Sisku 14. ožujka 2025.
Sutkinja
Renata Košir Skračić
