REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4272/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koje zastupa generalna punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu na temelju generalne punomoći Su-779/2021, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i njenog punomoćnika Maria Patače, odvjetnika i punomoćnice tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012369725 od 28.03.2007., koji su zaključili tužiteljica ĐĐO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. (OIB: 02535697732) kao banka, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužiteljici ĐĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 5.926,31 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- na iznos od 6,09 EUR računajući od 29.3.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,42 EUR računajući od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,53 EUR računajući od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,70 EUR računajući od 1.1.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,81 EUR računajući od 31.1.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,80 EUR računajući od 1.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,45 EUR računajući od 28.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,35 EUR računajući od 30.4.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,47 EUR računajući od 30.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,61 EUR računajući od 27.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,12 EUR računajući od 1.8.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,25 EUR računajući od 1.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,90 EUR računajući od 1.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,25 EUR računajući od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,50 EUR računajući od 1.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,57 EUR računajući od 1.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,12 EUR računajući od 31.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,41 EUR računajući od 2.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,87 EUR računajući od 1.4.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,02 EUR računajući od 1.5.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,88 EUR računajući od 1.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,48 EUR računajući od 1.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,84 EUR računajući od 28.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,77 EUR računajući od 1.9.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,61 EUR računajući od 3.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,68 EUR računajući od 29.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,13 EUR računajući od 25.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 104,75 EUR računajući od 4.1.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,06 EUR računajući od 26.1.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,27 EUR računajući od 23.2.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,63 EUR računajući od 29.3.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,19 EUR računajući od 15.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,49 EUR računajući od 24.5.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,78 EUR računajući od 3.7.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 153,13 EUR računajući od 30.7.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 138,96 EUR računajući od 1.9.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 154,73 EUR računajući od 3.9.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,93 EUR računajući od 29.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,74 EUR računajući od 23.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,03 EUR računajući od 20.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,31 EUR računajući od 1.2.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,47 EUR računajući od 2.3.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,20 EUR računajući od 1.4.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,37 EUR računajući od 24.4.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,65 EUR računajući od 1.6.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 132,30 EUR računajući od 4.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,39 EUR računajući od 27.7.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,39 EUR računajući od 25.8.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,35 EUR računajući od 26.9.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,76 EUR računajući od 24.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 133,89 EUR računajući od 28.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,44 EUR računajući od 29.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,29 EUR računajući od 22.1.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,67 EUR računajući od 26.2.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,55 EUR računajući od 21.3.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,00 EUR računajući od 4.5.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,82 EUR računajući od 1.6.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,54 EUR računajući od 30.6.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,86 EUR računajući od 27.7.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,11 EUR računajući od 1.9.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,98 EUR računajući od 3.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,28 EUR računajući od 1.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,22 EUR računajući od 1.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,44 EUR računajući od 1.1.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,58 EUR računajući od 31.1.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,11 EUR računajući od 28.2.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 135,02 EUR računajući od 23.3.2014. godine pa do isplate, koja teče do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, naknaditi tužiteljici ĐĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.707,50 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 28.03.2007. kao Korisnik kredita s tuženikom kao Bankom, zaključila Ugovor o kreditu broj: 9012369725 radi kupnje osobnog vozila. Ugovorom o kreditu tuženik je stavio na raspolaganje tužiteljici, kunsku protuvrijednost iznosa od 38.385,32 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita. Nadalje, ugovoren je rok otplate kredita kroz 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 544,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. Tužiteljica je u cijelosti ispunila svoje obveze iz Ugovora o kreditu 22.03.2014. Tuženik, prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, nije tužiteljici pružio dovoljno informacija i obavijestio je o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu skočio je tijekom otplate kredita i do 50% u odnosu na početno ugovoreni te je na taj način tužiteljica preplatila tuženiku iznos od 6.040,10 € / 45.508,96 kn. Budući da se o ugovornim odredbama nije pregovaralo, tuženik je u Ugovor o kreditu uglavio odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužiteljicu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedene odredbe protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

1.1. Slijedom navedenog, odredbe o valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama članka 81. i 82 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako i za vrijeme njegovog izvršavanja, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03) kao i kasniji Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ broj: 79/07) s istim sadržajem u članku 81. odnosno kasnije u članku 96. reguliraju nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac (ovdje tuženik), zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

1.2. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoje pravomoćne presude: Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

1.3. S obzirom na to da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su zaključivani u razdoblju između 01.11.2004. - 31.12.2008. godine, to je tuženik, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi ugovora. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 2245/17 od 20.03.2018.) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

1.4. Tužiteljica još ukazuje da prema čl. 1111. st.1. ZOO-a „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi“. Sukladno stavku 3. istog članka „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“. Prema čl. 1115. ZOO-a „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva“. Također, čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) propisano je „fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ U konačno specificiranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 28.8.2024. (list 316-318 spisa) tužiteljica zahtjev usklađuje s nalazom i mišljenjem vještaka te traži utvrđenje i isplatu, kako je to pobliže navedeno u tom podnesku i izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja pozivom na odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, što detaljno elaborira. Tuženik još ističe da tužitelj neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, cilj postojanja i ostvarivanja kolektivne zaštite je preventivne prirode, a što je vidljivo iz samih zakonskih formulacija, a ne ostvarivanje individualnih parnica u kojima se zahtjeva isplata. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te i o tome detaljno izlaže u odgovoru na tužbu. Dalje tuženik ukazuje na dopuštenost valutne klauzule, sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima i u tom kontekstu ukazuje na praksu Suda Europske unije u presudi broj C-81/19.

2.1. Nadalje, tuženik u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev ističe da u ugovoru o kreditu nije određeno da je anuitet izražen u kunama, niti da se kredit otplaćuje u kunama. U ugovoru je jasno određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora o kreditu. U otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci Hrvatske narodne banke, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF, a kako ugovor o kreditu, tako i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Nadalje, odredbom članka 81. st. 1. ZZP-a iz 2003., propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, sukladno odredbi članka 1. ugovora o kreditu, banka, ovdje tuženik, se obvezuje korisniku kredita, ovdje tužitelju, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 38.385,32 CHF. Nadalje, ugovorom o kreditu određeno je da potpisom ugovora korisnik kredita, odnosno tužitelj, izjavljuje da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ga je Banka, odnosno tuženik, informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Navedene odredbe su nedvojbeno jasne te unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. U odnosu na razumljivost značaja valutne klauzule i konkretno valutne klauzule u CHF, tuženik ukazuje da je tužitelj poslovno sposobna osoba. Stoga je nelogično i neživotno da tužitelj nije znao za rizik. Zaključno tuženik ističe da je valutna klauzula izričito dopuštena zakonom te je tuženik tužitelja informirao o svim okolnostima vezanima uz kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja te predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je tijekom postupka proveo dokaze čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije i to: preslike Ugovora o kreditu (list 7-10 spisa), preslike otplatne tablice (list 11,12 spisa), preslike plana otplate (list 14,15 spisa), preslike pregleda uplata po kreditu na 16.5.2023. (list 16-18 spisa), preslike knjigovodstvene kartice (list 19-30 spisa) i ostalu dokumentaciju priloženu spisu (list 41, 53-60, 62-98, 99-300 spisa),obavijesti o konačnoj otplati kredita od 3.8.2011. (list 16 spisa), a provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 307-311 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 340,341 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale niti ih je sud izvodio jer je izvedenim dokazima utvrđeno relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari.

4. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

5. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 12.3.2025. (list 340,341 spisa) navela da joj je kredit bio potreban za kupnju osobnog auta za njene i potrebe njene obitelji, a nikada nije služio ni u kakve poslovne svrhe. Tužiteljica je izjavila da nije član trgovačkog društva niti vlasnik obrta, a ugovor je zaključila u auto kući gdje joj je predmetni kredit prezentiran kao najpovoljniji te nije bilo govora o riziku niti da HNB ne štiti CHF kao euro. Ugovor je prethodno bio pripremljen, a ona ga je, prije potpisivanja, pročitala i nije uočila nikakvih nejasnoća. Anuitete kredita je tužiteljica plaćala odlaskom u banku. Anuiteti su joj sa početnih oko 2.400,00 kn porasli na 3.800,00 kn, a što joj nije rečeno kod sklapanja ugovora jer da je, sigurno takav ugovor ne bi potpisala.

6. Iskaz tužiteljice sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je iskren, o onome što joj je poznato i čega se sjećala, a iskazivala je sigurno i uvjerljivo radi čega sud nije stekao dojam da bi nešto prešućivala ili lagala, pa joj i zato vjeruje.

7. Nesporno je da su tužiteljica i tuženi zaključili 28.3.2007. Ugovor o kreditu broj: 9012369725 u iznosu od 38.385,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 5,10% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom banke, tj. kreditora. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu. Sve izloženo proizlazi iz preslike predmetnog Ugovora na listovima 7 do 10 spisa.

8. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, jesu li ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja te je li tuženik, primjenom ugovorne odredbe, koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.

9. Tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je, između ostalih i u odnosu na tuženika Privrednu banku Zagreb d.d., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17, kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

10. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku, koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Imajući na umu da je odluka Trgovačkog suda u Zagrebu vezano za ovdje tuženika Privrednu banku Zagreb d.d. postala pravomoćna u odnosu na utvrđenje nepoštenim ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli po donošenju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., zastara je počela teći od dana pravomoćnosti. Slijedom izloženog, razvidno je da je tužiteljica, koja je tužbu podnijela 27. svibnja 2023., odnosno protekom vremenskog razdoblja od 4 godine, 11 mjeseci, 1 tjedan i 6 dana, istu podnijela unutar zastarnog roka, pa je takav tuženikov prigovor neosnovan.

11. Imajući na umu gore izložena utvrđenja najvišeg suda u Republici Hrvatskoj iz kolektivnog spora jasno je da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne te suprotna razlaganja tuženika nisu prihvaćena kao osnovana niti sud smatra potrebnim o tome nanovo detaljno elaborirati.

12. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22; dalje: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku, koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

13. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju od 17.7.2024. (list 307-311 spisa) stalni sudski vještak mr. sc. Zrinko Ručević je naveo da su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili su 28. ožujka 2007. Ugovor o kreditu broj 9012369725 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 38.385,32 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita

-ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,10 % godišnje na dan sklapanja Ugovora,

- prema otplatnom planu, dospijeće prve obveze bilo je 30. travnja 2007., a sljedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu,

- utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.

13.1. Kredit je isplaćen 31. ožujka 2007., s kojim danom je srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosio 4,549232 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 38.385,32 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 174.623,73 kn. Uvidom u Otplatni plan po predmetnom kreditu, vještak je utvrdio kako je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana, te je iznosila:

- 5,10 % godišnje do zaključno anuiteta s dospijećem 31. srpnja 2007.,

- 6,10 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2008.,

- 7,45 % godišnje od anuiteta s dospijećem 29. veljače 2008. do konca izračuna. Za odgovaranje na postavljeni zadatak, vještak će u Tabeli 1 dati otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju od isplate kredita (31. ožujka 2007.) do dana dospijeća posljednje obveze (31. ožujak 2014.), kao i specifikaciju uplata, te će na temelju toga iskazati

razlike u visini obveze po osnovi tečaja (stupac 'jᵢ' Tabele 1), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd' Tabele 1) pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan plaćanja svake pojedine obveze i početnog tečaja važećeg na

dan korištenja kredita).

13.2. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja kako slijedi:

- razlika obveza (ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila), u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. travnja 2007.) do dana dospijeća posljednje obveze (31. ožujak 2014.), a koja proizlazi iz razlike izmjene tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 5.926,31 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza (samo pozitivni iznosi),

- razlika obveza (ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno)), u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. travnja 2007.) do dana dospijeća posljednje obveze (31. ožujak 2014.), a koja proizlazi iz razlike izmjene tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 5.801,71 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1 iz nalaza (svi iznosi). Vještak je naglasio da su iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani u EUR, u skladu s

odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

14. Tužiteljica nije prigovarala nalazu i mišljenju vještaka te je podneskom od 28.8.2024. (list 316-318 spisa) zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka. Tuženik je podneskom od 11.9.2024. (list 321-323 spisa) naveo da je nalaz i mišljenje vještaka neupotrebljiv jer se bazira na pogrešnoj pretpostavci da su stranke ugovorile kunski kredit, što nije bila ugovorna volja stranaka niti to proizlazi iz sadržaja predmetnog ugovora. Dalje tuženik detaljno elaborira da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku, pri tom ne iznoseći nikakve primjedbe na matematički izračun vještaka te način izvođenja matematičkih operacija od strane vještaka.

15. Tuženik neosnovano navodi da je zadatak vještaka pogrešno određen jer da namjera ugovornih stranaka nije bila ugovaranje fiksnog tečaja CHF te se pogrešno pretpostavlja da su ništetne sve promjene valutne stope u utuženom razdoblju. Tuženik je još naglasio da je valutna klauzula zakonom dopuštena te da je tužitelj upoznat s rizikom rasta tečaja, pa je zadatak vještaka utemeljen na fiksnom tečaju protivan volji ugovornih strana. U odnosu na navedeno za naglasiti je da tuženikove navode ovaj sud nije prihvatio jer ih u kontekstu svih ranije obrazloženih okolnosti smatra pravno neodlučnima.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga vjerodostojnim jer je izrađen stručno i objektivno, u svemu u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, dok su prigovori tuženika neosnovani.

17. S obzirom da je sud u ovom postupku utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

18. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznose pobliže naznačene u izreci, a na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a. Sud je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate (čl.1115. ZOO-a) s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

19. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i konačno od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22). Konačno od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/2023.).

20. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT).

21. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu to joj je priznat trošak kako slijedi:

-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za pristup na ročišta 22.5.2024. i 12.3.2025. po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za sastav podnesaka od 22.11.2023. i 24.9.2024. po 100 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT),

-za sastav podnesaka od 28.5.2024., 28.8.2024. i 24.9.2024. po 25 bodova za svaki (Tbr. 8.t.4.OT), što ukupno iznosi 575 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi iznosi 1.150,00 €, a uvećano za PDV od 25% (287,50 €) iznosi 1.437,50 €, a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujma za vještačenje u iznosu od 270,00 € (l-304 i 325 spisa) tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 1.707,50 €. Tužiteljica ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a. Tužiteljica je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenula kao potrošač, pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa je u skladu s odredbom čl. 11. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23) oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi. Tužiteljici nije priznat kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer taj trošak nije ni nastao budući je sud, u skladu sa svojim ovlastima, ročište prezakazao i održao unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke, a kako to predviđa odredba čl. 335.st.6. ZPP-a.

22. Tuženik je spor izgubio, pa je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Zagreb, 14. ožujka 2025.

S u d a c:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika