Poslovni broj: P-830/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari Grada Zadra, OIB: 09933651854 Narodni trg 1, zastupan po gradonačelniku UU, a ovaj po punomoćnici MU, diplomiranoj pravnici, protiv tuženika 1) RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao sljednik HU, a ova kao sljednik GU, a ova kao sljednica AU ud. ŠU, 2) ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao sljednik NU, a ova kao sljednik GU, a ova kao sljednica AU ud. ŠU, 3) EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao sljednik CU pok. ŠU i 4) PU pok. DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao sljednika DU, a ovaj kao sljednik AU pok. ŠU, svi tuženici zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kotlar & Vidov i partneri iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 3. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja MU, diplomirane pravnice kod tužitelja tuženika pod 2) i 4) osobno i punomoćnice tuženika Ane Vidov, odvjetnice u Zadru, 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev:

„ Utvrđuje se da je Grad Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854, vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 1328 m2, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude po pravomoćnosti iste ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i uz istovremenu uknjižbu brisanja prava vlasništva sa imena tuženika za cijelo, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.625,00 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Grad Zadar u tužbi podnesenoj 15. prosinca 2011. navodi da je stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem rješenja Narodnog odbora Općine Zadar, Odjela za financije broj: 06-5483/4-1959 od 30. lipnja 1959. Označena čestica zemlje po staroj izmjeri je nosila oznaku 888 te bila pisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te od dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist UUPI iz [adresa], ali da je citiranim rješenjem istome oduzeta tj. ista je bila nacionalizirana te u zemljišnim knjigama upisana kao društvena vlasnost s organom upravljanja Narodnog odbora Općine Zadar. Čestica 902/1 k. o. [katastarska općina] bila je upisana u zk ulošku [broj ZK uloška] u korist osoba po prezimenu U, te UUP. Tuženica se upisala kao vlasnica sporne nekretnine temeljem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P-1616/99. U tom postupku kao tuženik označen je bio MUP označavajući ga kao odsutna i nepoznata boravišta s tvrdnjom da je nekretnina stečena razrješenjem agrarnog odnosa, a što nikako ne može biti točno. Vlasnik čestice zemlje je Grad Zadar jer je nekretnina oduzeta naprijed navedenim rješenjem. U posjedu sporne nekretnine se nisu mogli nalaziti tuženici niti njihovi prednici iz razloga što se na spornoj nekretnini nalazi njemačko groblje u kojem su pokapani pripadnici stranih oružanih sila tijekom II. Svjetskog rata. Tužitelj je temeljem Zakona o obilježavanju groblja i grobova poginulih i umrlih interniraca, pripadnika stranih oružanih sila, političkih i ratnih zarobljenika na području Republike Hrvatske u I. i II. Svjetskom ratu. ("Narodne novine" br. 20/92. i 20/93) dužan brinuti i održavati isto u skladu sa Zakonom, primoran je ustati ovom tužbom, te predlaže da sud nakon provedenog postupka i predloženih dokaza usvoji tužbeni zahtjev.

1.1. Tijekom postupka tužitelj ističe kako su neosnovani navodi odgovora na tužbu, jer je na označenoj nekretnini bilo njemačko groblje i nije bila podobna za obrađivanje, niti se ista mogla obrađivati tako da tuženica nije mogla steći pravo vlasništva temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa iz 1947. godine. Tužena nije mogla steći pravo vlasništva niti po zakonu iz 1938. godine budući je ova nekretnina u to vrijeme bila na području Talijanske države tako da se taj zakon nije mogao odnositi na predmetno područje. Nadalje, iz preslike zahtjeva punomoćnika tužene slijedi da i sam izjavljuje da se na spornoj čestici nalazi groblje u koje su sahranjeni njemački vojnici koji su poginuli tijekom II. Svjetskog rata. Tim podneskom je tužena htjela ustupiti besplatno 1/5 dijela označene nekretnine za javne potrebe pod uvjetom da se premjeste posmrtni ostaci njemačkih vojnika ukoliko se još uvijek nalaze na terenu, te da se na ostatku nekretnine donese novi urbanistički plan temeljem kojeg bi na istom bila predviđena stambena izgradnja. Iz izvoda iz GIS-a je razvidno da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi nasuprot kbr. 21. Ulice Jurja Šižgorića, a upravo iz izvješća o iskopavanju i pokopavanju od 26. studenog 2012. je razvidno da se isto izvodilo u toj ulici predio Ričine. Presudom na koju se poziva tužena Grad Zadar nije bio obuhvaćen, a što se pak tiče odluke ovog suda poslovni broj P-1479/12 tamo označeni tuženici ishodili su uknjižbu u ispravnom postupku, i to uredskom identifikacijom tako da se ista ne može vezati za ovaj slučaj. Osim toga priložena presuda nije pravomoćna jer je Grad Zadar izjavio žalbu te se očekuje preinaka iste odnosno vraćanje na ponovan postupak. Slijedom svega navedenog predlaže se zahtjev tužitelja prihvatiti kao osnovan.

2. Prvotna tuženica pod 1) GU pok. ŠU se u odgovoru na tužbu usprotivila osnovanosti zahtjeva navodeći kako Grad Zadar nije vlasnik nekretnine niti je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva. Tužena je vlasništvo stekla nasljeđivanjem svojih prednika koji su vlasništvo stekli razrješenjem agrarnih odnosa. Rješenjem NOO Zadar koje tužitelj dostavlja nije od važnosti za ovaj postupak niti to rješenje može predstavljati valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva jer prijeporna nekretnina u vrijeme donošenja toga rješenja nije bila vlasništvo MUP već je bila vlasništvo tužene odnosno njezinih prednika što je i utvrđeno presudom ovog suda poslovni broj P-1616/99. Dakle, kako su prednici tužene pravo vlasništva stekli temeljem samog zakona, a prije donošenjem rješenja na koje se poziva tužitelj predlaže se zahtjev odbiti kao neosnovan. Tijekom postupka se ističe i to kako predmetna nekretnina u naravi nije groblje niti je ikada bila. Naime, na istoj nikada nisu bila nikakva spomenička obilježja niti su bilo kakvi grobovi bili ičim obilježeni. Iz izvješća o iskopavanju i pokopavanju njemačkih poginulih vojnika 1788- 2030 slijedi da na prijepornom zemljištu nema posmrtnih ostataka jer su isti iskopani i premješteni na groblje njemačkih vojnika u Splitu što znači da u svakom slučaju ista nije groblje i nema nikakvih posmrtnih ostataka pa nije jasno na temelju kojeg zakona bi predstavljala vlasništvo Grada Zadra. Tužitelj se poziva na Zakon o obilježavanju i održavanju groblja i grobova poginulih i umrlih interniraca, pripadnika stranih oružanih sila, političkih i ratnih zarobljenika na području Republike Hrvatske u I. i II. Svjetskom ratu ali tim Zakonom nije propisano da nekretnina na kojoj se nalaze posmrtni ostaci stranih državljana predstavlja vlasništvo lokalne samouprave već da su samo jedinice lokalne samouprave, na čijem se području nalaze, dužne grobove obilježiti i održavati. U konkretnom slučaju Grad Zadar nije obilježio grobove niti održavao. Grad Zadar ne može biti niti vlasnik temeljem Zakona o grobljima budući u odnosu na sporno zemljište nikad nije proveden odnosno pokrenut postupak izvlaštenja kako to regulira čl. 4. navedenog Zakona. Konačno da bi se radilo o divljem pokopavanju" zbog čega su posmrtni ostaci uz dužno poštovanje i otkopani i preseljeni u dostojnu i obilježenu grobnicu. U tom smislu tužena je uputila dopis Gradu Zadru na koji način da je tužena utuženu nekretninu držala kao svoju. Predlaže se zahtjev odbiti kao neosnovan i tužitelja obvezati na podmirenje parničnog troška.

3. Prvotna tuženica pod 2) AU pok. ŠU je preminula za vrijeme trajanja ovog postupka, te je sud odredio prekid postupka u odnosu na ovu tuženicu rješenjem od 11. ožujka 2014. poslovni broj P-2802/11.

4. Ovaj sud je presudom poslovni broj P-2802/11 od 12. listopada 2015. odbio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tužitelju da prvotnoj tuženici pod 1) GU naknadi parnični trošak. Županijski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Gž-2986/15-2 od 7. ožujka 2017. ukinuo presudu nižeg suda i vratio predmet na ponovni postupak.

5. U ponovljenom postupku je preminula prvotna tuženica pod 1) GU, te je sud pod poslovnim brojem P-484/17 od 13. srpnja 2020. (l.s. 140) donio rješenje o prekidu postupka koji je nastavljen rješenjem od 20. travnja 2022. (l.s. 149) nakon što su nasljednice HU i NU preuzele postupak u ovoj pravnoj stvari. [adresa]) NU, te je sud odredio prekid postupka rješenje P-1023/22 od 7. lipnja 2022. (l.s. 153-154), a koji postupak je nastavljen rješenjem poslovni broj P-1023/22 od 3. ožujka 2023. jer je nasljednik ĐU preuzeo postupak koji je prekinut radi smrti tuženice pod 2) NU (l.s. 160). Za vrijeme trajanja ovog postupka je preminula i ranija tuženica pod 1) HU te je postupak prekinut rješenjem P-812/2023 od 18. srpnja 2023. (l.s. 166) i isti je nastavljen rješenjem od 8. veljače 2024. budući je nasljednik RU preuzeo postupak u ovoj pravnoj stvari. Na koncu, iza smrti prvotne tuženice pod 2) AU pok. ŠU je postupak nastavljen budući su nasljednici DU i EU preuzeli postupak u ovoj pravnoj stvari, s tim da je u međuvremenu preminuo i DU te je postupak iza njegove smrti na raspravi pred sudom 3. veljače 2025. preuzeo njegov nasljednik PU.

6. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 27. rujna 2024. (l.s. 191) i precizirao na raspravi pred sudom 3. veljače 2025. (l.s. 202-203) na način da je u drugom redu tužbenog zahtjeva nakon riječi k. o. [katastarska općina] dodao riječ površine 1328 m2.

7. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem identifikacije čestica (l.s. 3), rješenja Narodnog odbora općine Zadar, Sekretarijat za financije, broj: 06-5483/4-1959 od 30. lipnja 1959. (l.s. 4-7), arkod preglednika (l.s. 8-9), povijesti posjedovanja (l.s, 10), rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-398/89 iza smrti TU pok. ŠU (l.s. 11-12), presude ovog suda poslovni broj P-1616/99 (l.s. 13-15), popisa katastarskih čestica sa posjednicima u k. o. [katastarska općina] (l.s. 16), izvješća o iskopavanju i pokopavanju njemačkih poginulih vojnika s fotografijom (l.s. 47-56), dopisa Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri upućen Gradu Zadru 22. prosinca 2010. (l.s. 64), preslike plana i arkod preglednika (l.s. 65-66), presude ovog suda poslovni broj P-1479/12 (l.s. 69-74), zapisnika redni broj 6701 (l.s. 80-82), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz učešće vještaka mjernika IU o čemu je sačinjena skica sudskog očevida i fotografije (l.s. 40-41), u svojstvu svjedoka saslušani su FU kći M, KU pok. BU i RU sin R te tužiteljica u svojstvu stranke, na okolnosti zk upisa saslušana je zk referentica (l.s. 76-77), izvršen je uvid u predmet ovog suda poslovni broj P-1616/99 koji se nalazi u privitku spisa, održan je očevid na licu mjesta 3. srpnja 2017. uz sudjelovanje vještaka mjernika, a na kojem očevidu su saslušani svjedoci VU (l.s. 112) i KU (l.s. 112-113), te je proveden i očevid na licu mjesta 17. svibnja 2024. uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Marka Gašparovića i Frane Vlatkovića (l.s. 181-181), te je izvršen uvid u skicu sudskog očevida vještaka Marka Gašparovića i Frane Vlatkovića, te fotografije očevida i nalaz vještaka sve zaprimljeno 29. svibnja 2024. (l.s. 183-187).

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8.1 Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja Grada Zadra je utvrđenje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a zahtjev temelji na činjenici da mu to pravo pripada temeljem rješenja Narodnog odbora općine Zadar od 30. lipnja 1959., a da su na istoj bili sahranjeni njemački vojnici poginuli u II. Svjetskom ratu radi čega se na istoj nije moglo steći pravo vlasništva temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja.

9. Iz izvješća o iskopavanju i pokopavanju njemačkih poginulih vojnika (l.s. 47- 56) i to uspoređujući fotografiju (l.s. 56) proizlazi da je u razdoblju od 31. kolovoza do 25. rujna 2012. bilo vršeno iskopavanje, zatim da grobovi nisu površinski prepoznatljivi, da je vojničko groblje bilo na napuštenoj livadi u okviru zatvorenog, izgrađenog građevinskog područja, a služilo za odlaganje otpada i da je po završetku radova prenošenja grobna površina vraćena u prvobitno stanje tako da nije došlo do oštećenja iste, a posmrtni ostaci da su pokopani na groblju Njemačkih vojnika u Splitu /odjel 2.

9.1. Radi utvrđivanja stvarnog stanja na licu mjesta izveden je dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika IU o čemu je sačinjena skica sudskog očevida 1. srpnja 2014. kao i snimljene fotografije (l.s. 40-41), te je utvrđeno da se radi o čestici 7333 k. o. [katastarska općina] koja u pretežitom dijelu u naravi predstavlja ledinu obraslu travom, zatim u manjem dijelu pošljunčani parking i asfaltirani put (Ulicu Jurja Šižgorića). Predmetna čest. zem. graniči sa čest. zem. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađen poslovni objekt-nekadašnja „Kožara" i dijele ih betonski stupovi sa žičanom ogradom visine preko 2 metra, da mapalnu medu sa česticom 7351/1 predstavlja pravac A-H- G, i da na terenu nema vidljivih međnih znakova, kao ni do čestice 7332, te konačno da na terenu nisu zatečeni vidljivi ostaci grobnica niti grobnih oznaka, a što je između ostalog razvidno i iz priloženih fotografija.

9.2. Sud je u ponovljenom postupku ponovo izašao na očevid uz sudjelovanje vještaka mjernika IU, te su na očevidu saslušani svjedoci VU (l.s. 112) i KU (l.s. 112-113). U odnosu na ranije stanje je utvrđeno da je provedena pretparcelacija predviđene nove prometnice, pa da predmetna nekretnina nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] označen žutom bojom površine 1305 m2 u naravi zemljana površina zarasla travom, kamp kućica, tri željezna stupa i dva stabla fafarikule i čest. zem. [katastarska čestica] površine 45 m2 označen zelenom bojom koja površina je zemljana površina s drvenim električnim stupom.

9.3. Potom je sud ponovo izašao na očevid dana 17. svibnja 2024. uz sudjelovanje novih vještaka geodeta Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića i temeljem nalaza vještaka (l.s. 184-187) je utvrđeno da je izvršena parcelacija predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su formirane čest. zem. [katastarska čestica], površine 1328 m2 na skici vještaka obojana žutom bojom i dio čest. zem. [katastarska čestica], površine 52 m2 na skici vještaka obojana zelenom bojom.

9.4. Vještak Frane Vlatković u nalazu zaključuje da nakon uvida u predmetni spis i Izvješće o iskopavanju i pokopavanju njemačkih vojnika br. 1788-2030, nije u mogućnosti locirati, a samim time ni približno prikazati položaj nekadašnjih grobnica. U samom izvješću prikazana je prostoručna skica grobnica, a koju nije mogao uklopiti u predmetne č. zem. Na istoj prostoručnoj skici nema nikakvih elemenata na temelju kojih bi mogao izvršiti lokaciju ni uklop u prostor. Priložena je jedna "geografska" koordinata sjever 44 06.344 i istok 015 15.256, a koja bi trebala definirati položaj grobnica. S obzirom da zapis koordinata nije uobičajen i ne otkriva u kojem sustavu je izmjera izvršena, ne mogu sa sigurnošću locirati položaj iste. Ovisno o iščitavaju zapisa položaj lokacije ne može se jednoznačno odrediti, ali svakako ne odgovara lokaciji predmetnih č. zem. Položaj okvirnog centra predmetnih č. zem u WGS 84 koordinatnom sustavu iznosi 44°06'14.78" i 15°15'13.75"

9.5. Čitanjem povijesti vlasništva je utvrđeno da predmetna čestica zemlje odgovarala je čestici 888 k. o. [katastarska općina] oranica u Arbanasima površine 3090 m2 koja je bila upisana u zk ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao tijelo 11, te da je na temelju zapisnika br. 253 izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za poreznu općinu Arbanasi i zadnjeg tvarnog posjeda pravo vlasništva bilo uknjiženo u korist kneza ŽU, a potom 1893. godine na ime MUPI. Na temelju rješenja Sekretarijata za financije Narodne općine Zadar broj 06-5483/4-1959 od 30. lipnja 1959. zemljište je uknjiženo kao društveno vlasništvo za cijelo s time što je u teretovnici na temelju istog rješenja uknjiženo pravo korištenja u korist LU, dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi, a citirano rješenje nalazi se priloženo na l.s. 4. Nadalje je nekretnina je otpisana u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je na osnovu zapisnika za osnivanje zemljišne knjige broj 6701 i 6712 i Pl br. 5579 uknjiženo pravo vlasništva u korist društvenog vlasništva, i prava korištenja Fanfogna Conte Colano, da bi 25. svibnja 2000. pod posl. brojem Z-1933/00 na temelju čl. 364. i 367. ZOV-a NN br. 91/96, bila izvršena uknjižba brisanja uknjižbe društvenog vlasništva i izvršena uknjižba prava vlasništva nekretnina u A listu na ime RUP za cijelo, a potom na temelju pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-1616/99 od 5. travnja 2000. bio izvršen prijenos prava vlasništva na GU i njezinu sestru AU pok. ŠU i nevjestu AU ud. TU (l.s. 13-15), prednike tuženika.

9.6. Uvidom u povijest posjedovanja (l.s. 10) proizlazi da su prema najstarijim podacima koji datiraju iz 1945. godine posjednicima stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bili upisani HUP i TU pok. HUP, i to za ½ dijela svaki. [adresa]. godine ista nekretnina utvrđena posjedom GUP. H, ČU pok. ŠU, ČU G pok. A i Mazija Š pok. A. Ovakvi upisi u ostali nepromijenjeni do nove revizije kojom je formirana nova čest. zem. [katastarska čestica] koja je revizijom po izmjeri utvrđena i evidentirana posjedom ČU pok. ŠU. [adresa]. godine na osnovi rješenja o nasljeđivanju upisuje njegova udova AU ud. TU i [adresa]. godine na osnovi presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1616/99 posjednicima su evidentirani AU za ¼ dijela, GU za 2/4 dijela i AU ud. TU za ¼ dijela, a 2010. godine iza smrti AU je temeljem rješenja o nasljeđivanju posjednikom njezinog dijela evidentirana GU pok. ŠU.

9.7. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O- 495/58-4 iza smrti ŠU pok. Đ (spis P-1616/99- l.s. 4) proizlazi da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere ušla u ostavinsku masu iza smrti ostavitelja, te da su nasljednicima proglašeni: sin TU, te kćerke GU, AU i SU za ¼ dijela svaki.

9.8. Dakle, sporno zemljište je prema čl. 8. Zakona o nacionalizaciji zgrada i građevinskih zemljišta (Sl. list FNRJ br. 52/58) nacionalizirano i postalo je društveno vlasništvo dana 26. prosinca 1958. Odredbom čl. 38. st. 1. tog Zakona propisano je da građevinsko neizgrađeno zemljište koje je nacionalizirano ostaje u posjedu prijašnjeg vlasnika sve dok on na osnovu rješenja Općinskog narodnog odbora ne preda u posjed općini ili drugoj osobi, radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova. Prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta je bila osoba koja je bila upisana u zemljišne knjige u trenutku prisilnog prenošenja u društveno vlasništvo, a to je bio MUP. Međutim, temeljem podataka povijesti posjedovanja i iskaza svjedoka slijedi da je sporno zemljište ostalo u posjedu članova obitelji SU i da isto nije bilo deposedirano niti dobrovoljno predano općini.

9.9. Nadalje je nakon nacionalizacije proveden i postupak nove katastarske izmjere i revizije katastarske općine [katastarska općina] 1964. godine kako to slijedi iz povijesti posjedovanja (l.s. 10), te je te prilike sačinjen spomenuti zapisnik broj 6701. (l.s. 80) iz kojeg slijedi da je nekretnina bila upisana u posjedovnom listu 480, a utvrđenim se nalazi da su 1964. godine posjednicima sporne nekretnine bili evidentirani članovi obitelji SU, između ostalih i brat tužene TU pok. ŠU (l.s. 10). Međutim, iz citiranog zapisnika ne slijedi da su isti sudjelovali u postupku osnivanja zemljišne knjige, a niti je vidljivo da li su sudjelovali predstavnici gradske vlasti. Navesti je da su se u to vrijeme primjenjivala pravna pravilima iz paragrafa 15., 36. do 60. bivšeg Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga ("Sl. nov." 1932, broj 146-LIII). Svakako prema tim pravilima sve zainteresirane osobe imale su pravo na prigovor u odgovarajućim rokovima, a u konkretnom slučaju tužitelj nije izjavio prigovor u svezi upisa prilikom obnove zemljišne knjige prava korištenja na ime AUP.

9.10. Osporavajući tvrdnju tužitelja da bi se na predmetu spora nalazilo groblje tuženici su predložili saslušati svjedoke FU, KU, VU i OU.

9.11. Svjedokinja KU, rođena 1931. godine, je navela da na predmetnoj nekretnini nisu bili sahranjeni vojnici. Na terenu gdje je danas skladište (7360/2) pa malo u sjever je netko iskopao tri velike rupe kako se tu ne bi sahranili vojnici, a onda su ti njemački vojnici bili sahranjeni ispod talijanskog groblja, te je danas Gradsko groblje, i to njih samo nekoliko jer su N to isto zabranili. Ovo zna jer je svaki dan išla na groblje brati travu jer je njezin otac unajmio groblje za to i ona je tamo bila svaki dan i to od svoje 12 godine do 22 godine kada se udala. U tom razdoblju je dolazila i prolazila pored predmetne nekretnine. Tamo gdje je sada asfaltirana ulica je bila velika široka mocira, a to joj je poznato jer su sa druge strane ove mocire bili tereni njezine majke i ona je tamo dolazila i radila. Predmetna nekretnine je bila obrađena, obrađivao ju je ŠU sve dok nije poginuo 1945. godine, a nakon njegove smrti par godina je ovo radila njegova žena E, a ne zna točno koliko dugo jer je i ona poginula od udara struje. Ona je sigurna da se ova parcela i tijekom II. Svjetskog rata obrađivala jer kada su ŠU digli u vojsku ovo je radila njegova žena dok nije poginula, a nakon toga je njezin otac ovaj teren unajmio, te je djeci znao dati krumpira i dr. Njezinom ocu je ova parcela služila za ispašu. Sigurna je da C ovu zemlju radili i kroz rat i radila ju je Šimina žena jer zemlja nije izgledala onako kao kada ju je ŠU obrađivao. ŠU je tu najviše sadio krumpire, biži i bob. Njezin otac je ovu parcelu unajmio od njihove djece, njima bi nešto dao. Kada je se pita kako je ŠU dobio ovu zemlju navodi da je ovo sve Krstićevo, da je to od njihovog plemena.

9.12. Svjedok VU, rođen 1923. godine, je saslušan na predmetnoj nekretnini naveo da stanuje na [adresa], što je 400 metara zračne linije od predmetnog terena. Uvijek su tu dolazili i lovili tiće. Ovaj teren je cijeli od pok. ŠU kod čega je pokazao na predmetnu nekretninu i na česticu 7332 k. o. [katastarska općina]. Ovo di je sada skladište, a konstatira se da svjedok pokazuje na teren oznake 7360/2 k. o. [katastarska općina], je bilo od P i od ZU. Najviše je ovdje bio JU i ovaj teren je bio sav obrađen, sađeni su krumpiri, fažol, biži, bila je divota vidjeti. Ovo što pamti je bilo od 1936. do 1941. godine, a kasnije je počelo bombardiranje i on više nije dolazio. Nije mu poznato je li se ovaj teren ikad kasnije obradivao. Čuo je da je na ovom terenu bilo njemačko groblje, oni nisu dolazili jer se svatko bojao D. Ne zna kada je to točno čuo da su tamo pokopani vojnici, ali je to čuo preko prijatelja. Nije mu poznato da li su ti vojnici sahranjeni do dana današnjeg, nakon bombardiranja on više nije dolazio. Zna da je JU imao tovara, ali s time tovarom nije dolazio na ovaj teren u polje nego gori na Ričine. Na predmetni teren se uvijek moglo doći ulicom koja danas nosi naziv T, a glavna ulica je bila južnije od sporne nekretnine. ŠU je umro mlad, imao je 45 godina kada je poginuo u ratu. Osobno ga je poznavao i na ovoj parceli su puno puta razgovarali. ŠU je dobio ovu parcelu od roditelja. Ne zna što je bilo 1946. godine, s prijateljima je dolazio od 1936-1941. godine kako je rekao, a kasnije nije.

9.13. Svjedok RU, rođen 1954. godine, je naveo da je dolazio na ovu nekretninu kao dijete do prve polovice 60-ih godina, odnosno do svog 5-6 razreda. U to vrijeme je tamo bila livada, a nešto se i sadilo, biži, bob. Tamo je znala otići njegova majka HU i teta GU. Nedaleko stanuje i ranije su pokraj ove parcele češće prolazili, a poslije manje. Na terenu je bila jedna mocira tamo di je završavala kožara pa u istok. Misli da je jedan dio mocire bio i tamo gdje je danas asfaltirani put. Poznaje KU pok. BU, njezin otac je tamo gonio blago ne bi znao reći kojih godina. Sjeća se da je imao konja i koze. Prvi put čuje da bi 2012. godine tamo bila ekshumacija, kasnije je njemu netko bio rekao da postoji neka slika da se vršila ekshumacija na ovom terenu. On je čuo da su preko puta potoka, a misli na ovoj strani gdje je sporni teren, bili sahranjeni neki vojnici, a gdje točno to ja ne zna. Na predmetnoj parceli nije vidio križeve i cvijeće. Pričalo se da je bila njihova oduvijek, da je njegov did ŠU tu zemlju radio. Inače did ŠU je poginuo u II. Svjetskom ratu.

9.14. Svjedokinja FU je navela da je na dijelu gdje je danas ulica bila mocira, a prostor unutar mocire da se dijelom obrađivao i da je dolazila jedna gospođa koja je tamo gonila kozu. Prema iskazu svjedokinje FU u vrijeme kada su se tamo gradile kuće da su stari ljudi govorili da su na ovom terenu našli mrtva tijela i tamo ih sahranili, da su govorili da su to bili talijanski vojnici, a neki da su njemački, ali unatoč tome se ta nekretnina obrađivala. Nakon što joj je predočena fotografija iskapanja mrtvih tijela (l.s. 56) navela je da nije sigurna da je to teren koji je opisivala.

9.15. Prvotna tužiteljica GU, rođena 1926. godine, je navela da se sjeća da je sa svojim ocem ŠU odlazila na ovu nekretninu, išli su je raditi i otac je govorio da je on nju naslijedio od svoga oca, a kad bi išli na tu parcelu govorili bi da idu na Fanfonjino. Inače je njezin otac ŠU poginuo 1945. godine a majka tri godine kasnije odnosno 1948. godine. Tu nekretninu su nastavili raditi, na jednom komadu su sadili bob i čičvardu, a na drugom dijelu su znali vezati konja i kozu, pa su tu najviše dolazili njezin brat TU, sestra HU i ona. Ne zna kada je napravljen zid između njih i kožare, možda prije 60-ih. Njihov međaš je bio ĆU to je otac od spomenutog UO a Zlatova djeca su MO i I. Njihovo je bilo sve od puta pa do zida od bloketare, nisu obrađivali sve nego jedan komadić od zida od kožare pa prema RO. Poslije su ovu nekretninu dali BU, možda 60-ih da tamo goni blago. Ne zna da bi ova nekretnina njima bila nacionalizirana, onda bi to rješenje onda bilo dostavljeno njoj jer je ona tu živjela, a brat TU je tada živio u [adresa]. Nikada ja nisam čula da bi na njihovoj nekretnini bili sahranjeni vojnici koji su poginuli tijekom 2. Svjetskog rata. Kada je se pita kada je prvi put čula da bi tamo bili sahranjeni vojnici navodi da možda 2-3 godine nakon rata, da je bilo govora da su tamo negdi sahranjeni, nije se govorilo točno gdje. Nije čula da bi se 2012. godine tamo vršila ekshumacija. Ona se nije putem odvjetnika obraćala Gradu Zadru u svezi ove nekretnine. KU, odnosno njezinom ocu su dozvolili da na ovoj parceli drži blago, oni su imali krave i tamo su brali travu, a možda 2-3 godine nakon rata bilo govora da su tamo negdje sahranjeni vojnici, ali nije se govorilo točno gdje.

10. Ocjenjujući iskaze svjedoka ovaj sud nalazi da su FU kći M, KU pok. BU, RU sin R i VU iskazivali uvjerljivo i prema svojim saznanjima, da njihovi iskazi nisu u proturječju, a niti su u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima te njihove iskaze sud uzima istinitim, životnim i logičnim.

10.1. Tako sud vjeruje svjedokinji KU koja je navela da na predmetnoj nekretnini nisu bili sahranjeni vojnici, te da je to zemlja od RO. Predmetna nekretnine je bila obrađena, obrađivao ju je ŠU sve dok nije poginuo 1945. godine i on je najviše sadio krumpire, biži i bob, a nakon njegove smrti par godina je ovo radila njegova žena Neta par godina dok nije poginula, a nakon toga je otac svjedokinje BU ovaj teren unajmio od njihove djece i tamo je gonio blago do 1980. godine i njihovoj djeci je znao dati krumpira i dr. Sud vjeruje svjedoku VU kada navodi da je ovaj teren bio od pok. ŠU i bio je sav obrađen, sađeni su krumpiri, fažol, biži, bila je divota vidjeti. Ovo što pamti je bilo od 1936. do 1941. godine, a kasnije je počelo bombardiranje i on više nije dolazio. Tome je sukladan iskaz tuženika RU, rođenog 1954. godine, saslušanog ranije u postupku u svojstvu svjedoka koji je naveo da je dolazio na ovu nekretninu kao dijete do prve polovice 60-ih godina, odnosno do svog 5-6 razreda. U to vrijeme je tamo bila livada, a nešto se i sadilo, biži, bob. Tamo su znale otići njegova majka HU i teta GU. Na koncu, iskaz svjedokinje FU nije proturječan iznesenom kada svjedokinja navodi da su stari ljudi govorili da su na ovom terenu našli mrtva tijela, ali nije bila sigurna da je to bilo na predmetnom terenu, ali da se unatoč tome nekretnina obrađivala.

10.2. Prednja utvrđenja suda sukladna su iskazu ranije tuženice GU, rođene 1926. godine, kojoj sud vjeruje kada u iskazu navodi da je sa svojim ocem ŠU odlazila na ovu nekretninu, išli su je raditi i otac je govorio da je on nju naslijedio od svoga oca, a kad bi išli na tu parcelu govorili bi da idu na F. Inače je njezin otac ŠU poginuo 1945. godine a majka tri godine kasnije odnosno 1948. godine. Tu nekretninu su nastavili raditi, na jednom komadu su sadili bob i čičvardu, a na drugom dijelu su znali vezati konja i kozu, pa su tu najviše dolazili njezin brat TU, sestra HU i ona. Poslije su ovu nekretninu dali BU, možda 60-ih da tamo goni blago i 2-3 godine nakon rata bilo govora da su tamo negdje sahranjeni vojnici, ali nije se govorilo točno gdje.

11. Stoga tužitelj nije dokazao da je na predmetnoj nekretnini bilo groblje, dok su s druge strane tuženici dokazali da je predmetna nekretnina bila u posjedu njihove obitelji u kontinuitetu najmanje 100 godina, da ju je prednik tuženika ŠU naslijedio od svoga oca i obrađivao do smrti 1945. godine, da su prednici tuženika bili upisani posjednicima prema najstarijim podacima od 1945. godine, da je prema rješenju o nasljeđivanju iz 1958. godine predmetna nekretnina navedena kao dio ostavinske mase iza smrti ŠU i da je prešla na njegove nasljednike nakon njegove smrti 1945. godine. Nadalje je utvrđeno da se radi o plodnom poljoprivrednom zemljištu na kojem je obitelj ŠU neprekidno uzgajala povrtne kulture prije, za vrijeme i nakon II. Svjetskog rata.

11.1. Tako je temeljem iskaza saslušanih svjedoka i prvotne tuženice GU utvrđeno da na prijepornoj nekretnini nisu vidjeli označena grobna mjesta niti bilo kakva obilježja, da je predmetnu nekretninu obrađivao ŠU sve dok nije poginuo 1945. godine i on je najviše sadio krumpire, biži i bob, a nakon njegove smrti par godina je ovo radila njegova žena E koja je poginula 1948. godine, pa su ovu nekretninu nakon njihove smrti nastavila raditi njihova djeca GU, HO udana HU i TU, pa su tako na jednom komadu su sadili bob i čičvardu, a na drugom dijelu su znali vezati konja i kozu. Djeca ŠU su potom 1960-ih dali na korištenje ovu nekretninu BU koji je do 1980. godine na ovoj nekretnini gonio blago i davao je djeci ŠU zauzvrat je znao dati krumpire i druge poljoprivredne proizvode. Saslušani svjedoci su imali određenih saznanja da su negdje na ovom području sahranjivani njemački vojnici, ali iz njihovih iskaza nije bilo moguće utvrditi lokaciju groblja. Temeljem provedenog geodetskog vještačenja vještaka Frane Vlatkovića utvrđeno da koordinate grobnica iz Izvješća o iskopavanju i pokopavanju njemačkih vojnika br. 1788-2030 ne odgovaraju lokaciji predmetne nekretnine već da se radi o drugoj lokaciji obzirom da se ne radi o istim koordinatama u WGS 84 koordinatnom sustavu.

11.2. Dakle, sporno zemljište nije ni prije, a niti danas predstavljalo zemljište koje predstavlja groblje u smislu Zakona o grobljima tj. ograđeni prostor na kojem se nalaze grobna mjesta, komunalna infrastruktura i prateće građevine.

12. Nadalje je utvrđeno da tužitelj nije postupao po odredbama Zakona o obilježavanju groblja i grobova poginulih i umrlih interniraca, pripadnika stranih oružanih sila, političkih i ratnih zarobljenika na području Republike Hrvatske u I. i II. Svjetskom ratu (narodne novine br. 20/92 i 20/93), odnosno nije sukladno čl. 2. obilježio grobove, nadalje nije dokazao da je sukladno čl. 3. zaključio ugovor o obilježavanju i održavanju takvih groblja i grobova s komunalnim poduzećem, i zaključno nije sukladno čl. 5. istog Zakona o tim grobovima vodio knjigu evidencije.

12.1. Što se tiče teze tužitelja da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao brigom i održavanjem groblja u kojem su pokapani njemački vojnici, iz iskaza svjedoka i izvedenih dokaza ne može se zaključiti da su upravo na predmetnoj nekretnini bili sahranjivani njemački vojnici, odnosno da se baš na toj lokaciji nalazi groblje, pa kako tužitelj nije dokazao da je u smislu čl. 2. Zakona o obilježavanju obilježio grobove, da je sukladno čl. 3. toga Zakona zaključio ugovor o obilježavanju i održavanju groblja i grobova s komunalnim poduzećem, niti sukladno čl. 5. Zakona o obilježavanju o tim grobovima vodio knjigu evidencije, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na taj način. Naime, odredbama Zakona o obilježavanju predviđene su obveze nadležnih organa u jedinicama lokalne samouprave da su dužni groblja i grobove pripadnika stranih oružanih sila obilježavati i održavati (čl. 2.), zaključivati ugovore o održavanju i obilježavanju takvih groblja i grobova s komunalnim poduzećem (čl. 3.), o tim grobljima i grobovima voditi knjigu evidencije i dostaviti Ministarstvu podatke o grobljima i grobovima pripadnika stranih oružanih sila koje se nalaze na njihovom području (čl. 5. st. 1. i 2.), a u tom Zakonu ne postoji odredba kojom bi bilo propisano da će jedinica lokalne samouprave steći pravo vlasništva nekretnina na kojima se nalaze groblja i grobovi pripadnika stranih oružanih sila poginulih u I. i II. svjetskom ratu.

13. Dakle, polazeći od utvrđenja da je sporno zemljište bilo u posjedu prednika tužene, pa i 1946. godine odnosno u vrijeme stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, zatim da je nacionalizirano, ali da nikada nije predano u posjed općini, zatim da je dana 7. listopada 1996. izdan tuženoj izvadak iz zemljišne knjige s upisom društvenog vlasništva s pravom korištenja Fanfogna Conte Colano dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi (l.s. 6 predmeta P-1616/99), a dana 4. travnja 2000. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da je pravo vlasništva uknjiženo u korist GO i to temeljem čl. 360. i 364. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da je tužena 5. travnja 2000. ishodila pravomoćnu odluku kojom je utvrđena suvlasnicom prijeporne nekretnine i to razrješenjem agrarnih odnosa temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, te iako je točno da pravomoćna presuda djeluje samo u odnosu na osobe koje su u parnici sudjelovale kao stranke, navesti je da isto tako pravomoćna odluka djeluje kao pravno relevantna činjenica u odnosu na sve treće osobe i kao javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, pa tako i citirana presuda. Kada se gornjim utvrđenjima doda činjenica da tužitelj nije dokazao da bi sporno zemljište predstavljalo groblje odnosno komunalne objekte koji bi kao takvi bili u vlasništvu jedinice lokalne samouprave slijedi da tužitelj nije dokazao da je vlasnik sporne čestice radi čega je zahtjev odbijen kao neosnovan.

14. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13) pa je tuženicima priznat trošak zastupanja u ovoj pravnoj stvari od strane punomoćnika iz redova odvjetnika i to na ime sastava odgovora na tužbu 100 bodova, žalbe protiv rješenja od 4. siječnja 2012. 25 bodova (Tbr. 8.4.), za sastav podnesaka od 29. svibnja 2017., 28. srpnja 2020., 25. kolovoza 2020., 20. veljače 2023., 29. siječnja 2024. i 28. listopada 2024 po 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.4.), sastav obrazloženih podnesaka od 30. siječnja 2014., 30. srpnja 2014. po 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.1.), za pristup na odgođeno ročište 8. svibnja 2017. 25 bodova (Tbr. 9.5.),za pristup na ročišta od 1. srpnja 2014., 3. veljače 2015., 11. lipnja 2015., 10. rujna 2015., 3. srpnja 2017., 1. listopada 2018., 9. srpnja 2020.,17. svibnja 2024. i 3. veljače 2025. po 100 bodova (Tbr.9.1.), ročište za objavu 12. listopada 2015. 50 bodova (Tbr. 9.3.), ukupno 1.450 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % ukupno iznosi 3.625,00 EUR, dok je preko dosuđenog odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

14.1. Sud nije priznao tuženicima trošak za pristup na ročište 27. srpnja 2020. jer toga dana nije održano ročište u sudu, kao ni trošak sudskih pristojbi jer iste nisu plaćene.

U Zadru, 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 355. ZPP, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju osobno

- Tuženicima po punomoćniku