REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-898/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja ESTREMA d.o.o., Ivanić-Grad, Ulica 65. bataljuna ZNG 31, OIB: 22171900587, kojeg zastupa punomoćnik Rajko Marković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20/XXIII, protiv tuženika DRVO - OGRJEV d.o.o., Jasenovac, Ulica Žrtava domovinskog rata 4, OIB: 28626743570, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 7. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ive Medić, Kutina, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj Ovrv-910/2024 (UPP/OS-Ovrv-182/2024) od 16. travnja 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 6.337,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 775,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog i parničnog postupka iz točke II. izreke presude preko priznate kamatne stope iz točke II. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. ožujka 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javna bilježnica Iva Medić, Kutina, Trg kralja Tomislava 7, donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-910/2024 (UPP/OS-Ovrv-182/2024) od 16. travnja 2024. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 6.337,35 eura i nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega je Općinski sud u Kutini pravomoćnim rješenjem, poslovni broj Povrv-52/2024-2 od 8. kolovoza 2024., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga. Istim rješenjem navedeni sud oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis 11. rujna 2024. ustupljen ovome sudu.

3. Tuženik je u svom prigovoru od 15. srpnja 2024. naveo da mu tužitelj za usluge prijevoza nije dostavio predmetne račune, kao niti ispunjene CMR teretne listove koji su trebali biti potpisani i ovjereni od strane talijanskih kupaca kojima je roba isporučena.

4. S time u vezi, potrebno je istaknuti da je tuženik, nakon ulaganja prigovora protiv rješenja o ovrsi, u daljnjem tijeku postupka bio u potpunosti procesno pasivan te nije osporavao činjenice i dokaze koje je tužitelj iznosio tijekom postupka, niti je postupio prema točki I. rješenja ovog suda, poslovni broj Povrv-898/2024-3 od 17. rujna 2024., te u roku od petnaest dana od primitka podneska tužitelja iz članka 461.a stavka 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) nije iznio činjenice na kojima temelji svoje navode, odnosno, dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica.

5. Očitujući se na navode iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi sukladno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a, tužitelj je u podnesku od 10. listopada 2024. (kojeg je tuženik uredno zaprimio putem e-Oglasne ploče dana 23. listopada 2024., na temelju odredbe članka 133. stavak 5. i 6. ZPP-a) naveo da je on u cijelosti izvršio ugovorenu uslugu prijevoza za tuženika, što je potvrdio i sam tuženik izjavom ovjerenom od strane ovlaštene osobe za zastupanje tuženika. Pritom je tužitelj istaknuo kako je iz navedene izjave ujedno vidljivo da je tuženik potvrdio primitak utuženog računa te da mu je usluga izvršena prema dogovoru i svim odredbama CMR Konvencije. Naveo je da mu tuženik nikad nije izjavio prigovor na utuženi račun niti na izvršene usluge. Stoga, predložio je da sud da održi održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova ovršnih i parničnih troškova, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 7. spisa), izjavu od 5. ožujka 2024. (list 49. spisa), račun broj 43/ES/2 od 29. siječnja 2024. (list 50.-51. spisa), CMR teretne listove broj 281739, 281765 i 0000440 (list 52.-54. spisa) i dopis Porezne uprave od 22. listopada 2024. (list 58. spisa). Sud je ujedno službenim putem izvršio uvid u sudski registar.

7. Sud nije izveo dokazni prijedlog saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika iz razloga što se sporne činjenice koje bi se utvrdile navedenim dokazom mogu utvrditi i na temelju već izvedenih dokaza, pa bi izvođenje tog dokaza bilo nesvrhovito i protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka, a riječ je o sporu male vrijednosti (članak 464.a ZPP-a). Osim toga, spisu već prileži izjava (list 49. spisa) u odnosu na sporne činjenice koja je supotpisana od strane zakonske zastupnice tuženika, a tuženik nije osporio njezinu vjerodostojnost.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora predstavlja predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.337,35 eura na ime međunarodnog prijevoza robe sukladno izdanom računu tužitelja broj 43/ES/2 od 29. siječnja 2024.

10. Odredbom članka 1. stavak 1. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom ("Službeni list FNRJ - Međunarodni ugovori" broj 11-185/58 i "Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1-1/92; dalje: CMR Konvencija), kako je izmijenjena Protokolom od 5. srpnja 1978. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 6-55/16), propisana je primjena CMR Konvencije na svaki ugovor za prijevoz robe cestom na vozilima uz naknadu, kad se u ugovoru navedeno mjesto preuzimanja robe na prijevoz i mjesto isporuke nalaze u dvije različite države, od kojih je barem jedna država ugovornica, bez obzira na sjedište i državnu pripadnost stranaka.

11. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji od 13. studenoga 1992. ("Narodne novine" broj 1/92) konstatirano je, među ostalim, da je Republika Hrvatska od 8. listopada 1991. stranka navedene Konvencije koja se primjenjuje u Republici Hrvatskoj na temelju točke III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 31/91) i odredbe članka 29. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora ("Narodne novine" broj 28/96) te članka 134. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) kojim je određeno da međunarodni ugovori, sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske te su po pravnoj snazi iznad zakona.

12. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su prvenstveno odredbe CMR Konvencije s obzirom da se radi o međunarodnom cestovnom prijevozu robe.

13. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o prijevozu prema kojem je tuženik od tužitelja naručio usluge međunarodnog prijevoza robe koja je trebala isporučena u Republiku Italiju.

14. Nadalje, nije sporno niti pravo tužitelja da od tuženika potražuje naknadu na ime izvršenih usluga prijevoza robe, odnosno, da su parnične stranke ugovorile da će predmetnu naknadu podmiriti ovdje tuženik, a nije sporan niti ugovoreni iznos (visina) naknade na ime troškova prijevoza.

15. Međutim, iz navoda tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi proizlazi da je sporna činjenica je li tužitelj u cijelosti izvršio ugovorenu uslugu prijevoza.

16. Uvidom u međunarodni tovarni list (CMR) broj 281739 (list 52. spisa) utvrđeno je da je tužitelj izvršio prijevoz robe, i to 26 paleta ogrjevnog drva, na odredište u Republici Italiji (Venecija) dana 24. studenoga 2023., što je potvrdio primatelj robe, društvo GRANOBILE s.r.l., ovjerom svog pečata i potpisa. Također, potrebno je navesti i da je navedeni CMR list ovjeren pečatom i potpisom od strane tužitelja kao prijevoznika te tuženika kao pošiljatelja robe.

17. Nadalje, iz međunarodnog tovarnog lista (CMR) broj 281765 (list 53. spisa) vidljivo je kako je tužitelj izvršio prijevoz 26 paleta ogrjevnog drva na odredište u Republici Italiji (Camerano Casasco) dana 23. studenoga 2023., koju činjenicu je potvrdio primatelj robe - društvo MARGHERITA s.r.l. ovjerom svog pečata i potpisa. Također, i ovdje je potrebno navesti da je navedeni CMR list ovjeren pečatom i potpisom od strane tužitelja kao prijevoznika te tuženika kao pošiljatelja robe.

18. Konačno, uvidom u međunarodni tovarni list (CMR) broj 0000440 (list 54. spisa) proizlazi da je tužitelj izvršio prijevoz robe u Republiku Italiju (Mornago), što je potvrdio primatelj robe - Mornago Legna di Andena Paolo ovjerom svog pečata i potpisa. Također, i ovdje je potrebno navesti da je navedeni CMR list ovjeren pečatom i potpisom od strane tužitelja kao prijevoznika te potpisom tuženika kao pošiljatelja robe.

19. Sud je navedene CMR međunarodne teretne listove ocijenio vjerodostojnim u cijelosti budući da tuženik ničim nije osporio njihovu vjerodostojnost, kao niti vjerodostojnost svog potpisa i pečata na navedenim ispravama.

20. Prema odredbi članka 4. CMR Konvencije, ugovor o prijevozu potvrđuje se izdavanjem teretnog lista, dok nepostojanje, nevaljanost ili gubitak teretnog lista ne utječe na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu na koji se i dalje primjenjuju odredbe CMR Konvencije. Odredbom članka 9. CMR Konvencije određeno je da teretni list predstavlja oborivi dokaz o sklapanju ugovora o prijevozu, uvjetima ugovora i preuzimanju robe od strane prijevoznika.

21. Slijedom navedenog, uvidom u dostavljene međunarodne teretne listove sud je utvrdio da je tužitelj po nalogu tuženika izvršio prijevoz robe (paleta za ogrjevno drvo), kao i da je predmetna roba preuzeta od strane primatelja robe u Republici Italiji, koji su navedenu činjenicu potvrdili ovjerom svog potpisa i pečata.

22. Uvidom u utuženi račun tužitelja broj 43/ES/2 od 29. siječnja 2024. (list 50. - 51. spisa), s datumom dospijeća 5. ožujka 2024., utvrđeno je da je ispostavljen tuženiku u iznosu od 6.337,35 eura na ime prijevoza robe od strane tužitelja sukladno izdanim CMR teretnim listovima broj 281739, 281765 i 0000440.

23. S time u vezi, za ukazati je kako se utuženi račun, sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), smatra vjerodostojnom ispravom, a u njoj su u smislu odredbe članka 31. stavak 2. OZ-a naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

24. Stoga, usporedbom CMR teretnih listova i utuženog računa sud je doveo navedene isprave u međusobnu vezu budući da je na istima kao prijevoznik naveden ovdje tužitelj, kao i da je riječ o robi za koju je tuženik dao naloge za utovar te je uredno zaprimljena na ugovorenim odredištima.

25. Osim toga, i iz uvida u izjavu od 5. ožujka 2024. vidljivo je da je NZ (za koju je sud uvidom u sudski registar utvrdio da je bila osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u razdoblju od 2. ožujka 2021. do 8 veljače 2023.) potvrdila primitak utuženog računa te je ujedno navela da je usluga izvršena prema dogovoru i prema svim odredbama CMR Konvencije. Potrebno je napomenuti i da je navedenu izjavu supotpisala i LZ, koja je osoba ovlaštena za zastupanje tuženika od 8. veljače 2023., te je na istoj ovjeren i pečat tuženika.

26. Sud je i navedenu izjavu ocijenio vjerodostojnom jer je na istoj ovjeren potpis osobe ovlaštene za zastupanje tuženika te pečat tuženika, dok tuženik ničim nije osporio vjerodostojnost navedene isprave.

27. Stoga, na temelju sadržaja navedene izjave sud je zaključio da je sam tuženik 5. ožujka 2024. potvrdio da je zaprimio utuženi račun, kao i da je ugovorena usluga od strane tužitelja izvršena sukladno dogovoru te prema važećim propisima.

28. S obzirom da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, sud je zaključio je da je tuženik, sukladno odredbama članaka 4., 9. i 342. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos.

29. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je visina stope zatezne kamate određena na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za trgovačke ugovore. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

30. Stoga, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću sukladno datumu naznačenim na utuženom računu, dužan je osim glavnice platiti i zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon dolaska u zakašnjenje pa do isplate.

31. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi te odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa).

33. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na troškove ovršnog postupka koje je određeno zatražio u prijedlogu za ovrhu, i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11. točka 1. Tarife) što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 250,00 eura, kao i na javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00 eura, koja uvećana za PDV po stopi od 25% iznosi 25,00 eura (članci 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.).

34. Dakle, na ime troškova ovršnog postupka tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 275,00 eura.

35. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je, prema njegovom zahtjevu, priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav obrazloženog podneska od 10. listopada 2024. kojim se očituje na navode iz prigovora u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 7. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 500,00 eura.

36. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 775,00 eura (ovršni troškovi u iznosu od 275,00 eura i troškovi parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura).

37. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 14. ožujka 2025., kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

38. S druge strane, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime "sudskih pristojbi" iz razloga što zahtjev za naknadu troškova mora biti određeno postavljen, kako po osnovi, tako i po visini, sve sukladno odredbi članka 164. stavak 2. ZPP-a.

39. Konačno, tužitelj nema pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog i parničnog postupka preko stope predviđene za ostale odnose budući da se radi o troškovima postupka, a ne o trgovačkom ugovoru.

40. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).