Poslovni broj: UsI-1662/24-19
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Dajane Mihelčić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Igoru Umićeviću, odvjetniku iz Zagreba, Dr. Pavla Markovca 7, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi poništavanja rješenja, 14. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/17-01/131, URBROJ: 519-08/9-18-7 od 25. svibnja 2018. godine i rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Dubrava, KLASA UP/I-551-06/15-04/72, URBROJ: 534-116-11/10-17-06 od 31. siječnja 2017. godine.
II. Tužitelju se počevši od 11. kolovoza 2015. godine priznaje pravo na osobnu invalidninu, uz uračunavanje u iznos osobne invalidnine svih u međuvremenu isplaćenih iznosa doplatka za pomoć i njegu.
III. Nalaže se prvostupanjskom upravnom tijelu u roku od 30 dana odlučiti o visini osobne invalidnine i o razlici osobne invalidnine za isplatu, isplatiti zaostatke razlike osobne invalidnine tužitelju i donijeti odluku o tužiteljevom nastavnom pravu na inkluzivni dodatak počevši od 01. siječnja 2024. godine nadalje.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 6.562,50 €.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ustavne tužbe.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 25. svibnja 2018. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 31. siječnja 2017. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim mu je odbijen zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu. Oba rješenja su bila donesena po provedenim vještačenjima pred stručnim i nezavisnim tijelom vještačenja.
Tužitelj u tužbi ukazuje na progresivno pogoršanje svog zdravstvenog stanja te ističe niz primjedbi na provedena vještačenja u upravnom postupku.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, a ročištima se nije odazivao uredno pozivan tuženik. U dokaznom je postupku sud pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je proveo vještačenje po nezavisnom sudskom vještaku Šimi Mijiću.
Osporavana rješenja su nezakonita.
Tužitelj je 11. kolovoza 2015. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
Taj zahtjev je u upravnom postupku bio odbijen osporavanim rješenjima, na temelju provedenih vještačenja u oba stupnja upravnog postupka, u kojima je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji ni teški niti teži invaliditet te da postoji prijeka potreba trajne pomoći i njege u smanjenom opsegu, trajna promjena u zdravstvenom stanju i ukupno II. stupanj tjelesnog oštećenja te više vrsta oštećenja.
Na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-3188/2021 od 05. ožujka 2024. godine u ponovljenom je upravnom sporu provedeno vještačenje po nezavisnom sudskom vještaku, sa zadatkom utvrđenja je li (i eventualno kada) kod tužitelja nastupio IV. stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Naime, na temelju čl. 50. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22 i 71/23 - ZSS) pravo na osobnu invalidninu se priznaje osobi kod koje je utvrđen IV. stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, u skladu s Listom težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, kao sastavnom dijelu Uredbe o metodologijama vještačenja (NN 67/17, 56/18 i 16/22).
ZSS se pak ovdje primjenjuje na temelju izričite prijelazne odredbe čl. 40. st. 1. sada važećeg Zakona o inkluzivnom dodatku (NN 156/23 - ZID), s obzirom na to da je postupak priznavanja prava na osobnu invalidninu započet prije stupanja na snagu ZID-a.
Vještačenje je sud povjerio stalnom sudskom vještaku Šimi Mijiću, koji je na temelju naloga suda analizirao svu tužiteljevu relevantnu medicinsku dokumentaciju te je izvršio detaljan klinički pregled tužitelja.
Vještak je u kliničkom pregledu utvrdio da je tužitelj samostalno nepokretan te da je s njim otežana komunikacija zbog dijelom nerazumljivog govora. Utvrđeno je da tužitelj živi sâm, da ne može samostalno pripremati hranu te da nema mogućnost kontrole urina, zbog čega nosi pelene. Tužitelj je samo dijelom orijentiran u prostoru i vremenu te prema ljudima, i to po psihotičnom tipu. Transfere vrši isključivo uz pomoć dviju osoba, a invalidskim kolicima nije u mogućnosti upravljati. Vještak je utvrdio da tužitelj teško diše te ukazuje na njegove autodestruktivne i heterodestruktivne pulzije, odnosno na povremenu agresivnost i destruktivnost sa suicidalnim sklonostima. Vještak detaljno opisuje i niz tužiteljevih ograničenja u tjelesnom aspektu pokretljivosti.
Vještak je zaključio da kod tužitelja postoji III. stupanj tjelesnog oštećenja, dok je oštećenje zbog psihičke bolesti IV. stupnja. Vještak smatra da kod tužitelja postoji više vrsta oštećenja i trajna promjena u zdravstvenom stanju. Vještak ističe da su uvjeti za ovakvu procjenu bili ispunjeni još s danom podnošenja zahtjeva u upravnom postupku 11. kolovoza 2015. godine (u tom je pogledu usmeno na raspravi precizirao i ispravio datum iz pisanog nalaza i mišljenja) - posebno u pogledu tužiteljevog psihičkog oštećenja, što je vidljivo uvidom u medicinsku dokumentaciju, a naknadno je došlo i do progresije tog oštećenja.
Vještak utvrđuje da se u slučaju tužitelja radi o osobi u dekompenziranom psihičkom stanju, s nizom somatskih bolesti kod koje ukupnost zdravstvenog stanja dovodi do potrebe za kontinuiranom zdravstvenom podrškom te je tužitelj ovisan o pomoći drugih osoba za zadovoljavanje potrebe dnevne rutine i u smislu psihosocijalne podrške. Tužitelju je potrebna pomoć kod održavanja kućanstva, obavljanja kupovine, plaćanja računa, posjeta liječniku, uzimanja lijekova i svih drugih aktivnosti primjerenih njegovoj dobi, što sve zajedno zahtijeva intenzivnu podršku tokom cijelog dana, a što u konačnici rezultira IV. stupnjem težine invaliditeta, odnosno oštećenja funkcionalnih sposobnosti.
Tuženik je proslijedio očitovanje nezavisnog tijela vještačenja iz upravnog postupka, koje je istaknulo općenite i u bîti nekonkretizirane primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Šime Mijića.
Zbog navedenih primjedbi je vještak pozvan na raspravno ročište te je tom prilikom u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, s obzirom na to da je tužitelju potrebna intenzivna podrška u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, što proizlazi još iz medicinske dokumentacije nastale do dana podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na osobnu invalidninu u upravnom postupku.
Na usmeno izlaganje vještaka Šime Mijića više nije bilo nikakvih pitanja ni primjedbi (tuženik - koji je dostavio općenite primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka - se uopće nije odazvao raspravnom ročištu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka).
Sud je vještačenje vještaka Šime Mijića u cijelosti prihvatio kao objektivno, stručno, detaljno i jasno i stoga utvrdio da je u smislu čl. 50. ZSS-a kod tužitelja još s danom podnošenja zahtjeva u upravnom postupku (11. kolovoza 2015. godine) nastupio IV. stupanj težine invaliditeta zbog psihičke bolesti, s dodatnim teškoćama u vidu tjelesnog oštećenja III. stupnja i uz trajnu promjenu u zdravstvenom stanju, što nadalje znači da na temelju čl. 136. st. 1. ZSS-a tužitelju još s danom 11. kolovoza 2015. godine treba priznati pravo na osobnu invalidninu.
U tom smislu osporavana rješenja iz upravnog postupka nisu pravilna i zakonita pa su usvajanjem tužbenog zahtjeva poništena, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Sud je potom u sporu pune jurisdikcije tužitelju počevši od 11. kolovoza 2015. godine priznao pravo na osobnu invalidninu, uz uračunavanje svih u međuvremenu isplaćenih iznosa doplatka za pomoć i njegu (čl. 51. t. 3. ZSS-a).
Prvostupanjsko upravno tijelo ima obvezu u daljnjem roku od 30 dana odrediti visinu osobne invalidnine koja pripada tužitelju počevši od 11. kolovoza 2015. godine nadalje, utvrditi razliku osobne invalidnine za isplatu (nakon uračunavanja svih u međuvremenu isplaćenih iznosa doplatka za pomoć i njegu), isplatiti zaostatke te razlike te za razdoblje nakon 01. siječnja 2024. godine odlučiti o nastavnom tužiteljevom pravu na inkluzivni dodatak, i to na temelju odredbe čl. 13. t. 1.n) ZID-a. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe, o trošku zastupanja na tri raspravna ročišta i o trošku sastava žalbe (kao pretpostavci za ustavnu tužbu, s kojom je tužitelj uspio) po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - Tarifa) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova za tužbu i za tri ročišta, odnosno na temelju Tbr. 27/3 Tarife 625 bodova za žalbu, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 6.562,50 €.
Tužitelju nije priznat trošak sastava ustavne tužbe, na koji načelno ima pravo, jer mu je taj trošak već priznat u samoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U- III-3188/2021 od 05. ožujka 2024. godine.
U Zagrebu, 14. ožujka 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Igor Umićević
2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
