REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-732/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ani Birnbaum, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. veljače 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Ane Birnbaum i punomoćnika tuženika ĆB, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu, broj: 3206121050/06, kreditna partija: 7103007443 koji je 4. veljače 2006. potvrđen od strane Javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, broj: OU -71/2006. sklopljenog između tužiteljice ŽB i tuženika Zagrebačke banke d.d. koja glasi:

„ u kunskoj protuvrijednosti 324,30 ( slovima: tristodvadesetčetiri i 30/100 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužiteljici ŽB na ime tečajne razlike isplati novčani iznos od 12.760,64 eura (slovima: dvanaesttisućasedamstošezdeseteurašezdesetčetiricenta) uvećano za zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi propisanom čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate te nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke i to:

- na iznos od 1,00 EUR od 19.10.2008. do isplate,

- na iznos od 0,18 EUR od 09.11.2008. do isplate,

- na iznos od 9,73 EUR od 17.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,69 EUR od 14.02. 2009. do isplate,

- na iznos od 3,77 EUR od 14.03.2009. do isplate,

- na iznos od 6,27 EUR od 16.04.2009. do isplate,

- na iznos od 6,76 EUR od 16.05.2009. do isplate,

- na iznos od 4,10 EUR od 18.06.2009. do isplate,

- na iznos od 5,02 EUR od 20.07.2009. do isplate,

- na iznos od 3,29 EUR od 19.08.2009. do isplate,

- na iznos od 4,37 EUR od 16.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2,01 EUR od 17.10.2009. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 24.11.2009. do isplate,

- na iznos od 5,04 EUR od 4.12.2009. do isplate,

- na iznos od 8,27 EUR od 11.01.2010. do isplate,

- na iznos od 10,95 EUR od 10.02.2010. do isplate,

- na iznos od 9,88 EUR od 09.03.2010. do isplate,

- na iznos od 14,36 EUR od 09.04.2010. do isplate,

- na iznos od 20,14 EUR od 14.05.2010. do isplate,

- na iznos od 23,31 EUR od 09.06.2010. do isplate,

- na iznos od 25,15 EUR od 13.07.2010. do isplate,

- na iznos od 17,85 EUR od 11.08.2010. do isplate,

- na iznos od 34,25 EUR od 13.09.2010. do isplate,

- na iznos od 30,15 EUR od 13.10.2010. do isplate,

- na iznos od 33,37 EUR od 12.11.2010. do isplate,

- na iznos od 48,53 EUR od 23.12.2010. do isplate,

- na iznos od 50,41 EUR od 11.01.2011. do isplate,

- na iznos od 37,82 EUR od 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 39,79 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 39,49 EUR od 29.04.2011. do isplate,

- na iznos od 46,79 EUR od 11.05.2011. do isplate,

- na iznos od 57,45 EUR od 11.07.2011. do isplate,

- na iznos od 59,21 EUR od 13.09.2011. do isplate,

- na iznos od 56,44 EUR od 13.09.2011. do isplate,

- na iznos od 58,22 EUR od 17.09.2011. do isplate,

- na iznos od 53,82 EUR od 07.10.2011. do isplate,

- na iznos od 53,27 EUR od 23.11.2011. do isplate,

- na iznos od 58,49 EUR od 29.12.2012. do isplate,

- na iznos od 61,75 EUR od 17.01.2012. do isplate,

- na iznos od 63,41 EUR od 28.02.2012. do isplate,

- na iznos od 61,71 EUR od 14.03.2012. do isplate,

- na iznos od 61,55 EUR od 14.05.2012. do isplate,

- na iznos od 61,09 EUR od 06.08.2012. do isplate,

- na iznos od 59,56 EUR od 23.08.2012. do isplate,

- na iznos od 59,99 EUR od 23.08.2012. do isplate,

- na iznos od 71,36 EUR od 23.08.2012. do isplate,

- na iznos od 60,64 EUR od 07.12.2012. do isplate,

- na iznos od 57,47 EUR od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 54,96 EUR od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 54,66 EUR od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 57,58 EUR od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 11.019,030 EUR od 16.01.2013. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 1 Ugovora o namjenskom kreditu, broj: 3206121050/06, kreditna partija: 7103007443 koji je 4. veljače 2006. potvrđen od strane Javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, broj: OU-71/2006. sklopljenog između tužiteljice ŽB i tuženika Zagrebačke banke d.d. koja glasi:

„ u kunskoj protuvrijednosti od 61.900,00 CHF (slovima: šezdesetjednatisućadevetsto i 00/100 CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita .“

„ … uz valutnu klauzulu…“

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Zagrebačke banke d.d. prema tužitelju ŽB u iznosu od 186,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi do dana 31.12.2007. godine koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.08.2007. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do 29.12.2023.g. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29.st.2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim na iznose od :

- 9,78 EUR od 28.04.2007. pa do isplate,

- 10,03 EUR od 01.05.2007. pa do isplate,

- 12,94 EUR od 20.06.2007. pa do isplate,

- 13,24 EUR od 07.07.2007. pa do isplate,

- 10,60 EUR od 16.08.2007. pa do isplate,

- 11,38 EUR od 18.09.2007. pa do isplate,

- 15,09 EUR od 16.10.2007. pa do isplate,

- 9,84 EUR od 13.11.2007. pa do isplate,

- 12,76 EUR od 18.12.2008. pa do isplate,

- 6,98 EUR od 16.01.2008. pa do isplate,

- 7,83 EUR od 16.02.2008. pa do isplate,

- 3,25 EUR od 15.03.2008. pa do isplate,

- 6,26 EUR od 12.04.2008. pa do isplate,

- 11,46 EUR od 17.05.2008. pa do isplate,

- 8,65 EUR od 17.06.2008. pa do isplate,

- 8,36 EUR od 17.07.2008. pa do isplate,

- 10,90 EUR od 09.08.2008. pa do isplate,

- 10,68 EUR 13.09.2008. pa do isplate,

- 5,97 EUR 13.12.2008. pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužiteljici ŽB naknadi trošak postupka u iznosu 1.363,06 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 14. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 765,95 eura tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. lipnja 2013. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom kao davateljem kredita 31. siječnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu br. 3206121050/06 prema kojem joj je tuženik odobrio namjenski kredit u iznosu od 61.900,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) na rok otplate od 31 godina. Navodi da joj prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF kao i uvećanje mjesečnog anuiteta zbog rasta tečaja, što ona kao prosječni potrošač nije mogla znati. Tužiteljica navodi da su se o ništetnosti navedene ugovorne odredbe već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare i promašene aktivne legitimacije navodeći da tužiteljica u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije imala status potrošača jer je sredstvima kredita obnovila objekt koji se bavio poslovnom djelatnošću. Navodi da iz prometa po kreditu nije vidljivo tko je plaćao anuitete za predmetni kredit pa i u tom smislu osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice. Navodi da je valutna klauzula zakonom dopuštena, te da banka nije znala niti je imala razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja valute CHF. Također navodi da je tužitelja u samom Ugovoru, te prilikom odobravanja kredita upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom, a isto tako i na poznate rizike predmetne valute prema drugim valutama u ponudi. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je podneskom od 23. rujna 2024. istakao i prigovor radi prebijanja u iznosu 192,53 eura sa zateznim kamatama, a koji se prigovor odnosi na razdoblja u kojima je tužiteljica plaćala manje anuitete zbog toga što je tečaj CHF na dan plaćanja bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita.

3. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije. Ovo stoga što je čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, u nastavku: ZZP/03), koji je vrijedio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da je ista predmetni pravni posao (Ugovor o kreditu) sklopila kao fizička osoba i to za adaptaciju obiteljske kuće u kojoj i danas živi, te da u kući nikada nije imala poslovni prostor niti obrt i da je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu radila u KBC Osijek kod kojeg radi danas. Budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužiteljica u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bila potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Za napomenuti je da iz Izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku (list 69-67) zaista proizlazi da je na adresi u [adresa] bilo sjedište tvrtke Sanatus d.o.o. za smještaj starijih i nemoćnih osoba čiji je osnivač bila tužiteljica, međutim iz izvatka proizlazi i to da je ta tvrtka osnovana 16. rujna 2010. dok je Ugovor o kreditu sklopljen četiri godine prije toga. Nadalje, tvrtka je brisana iz trgovačkog registra rješenjem od 18. studenog 2014. (list 129 spisa). U odnosu na prigovor tuženika da iz prometa po kreditu nije vidljivo tko je zaista plaćao anuitete pa da tužiteljica stoga ne bi bila aktivno legitimirana za vođenje ovog postupka, sud je ovaj prigovor također utvrdio neosnovanim iz razloga što je tužiteljica iskazala da je kredit otplaćivala ona, a tužitelj koji je uredno svaki mjesec primao uplate na ime dospjelih anuiteta nije dokazao suprotno.

4. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj 3206121050/06 (list 36- 43 spisa), promet po kreditu (list 11-16 spisa), prikaz efektivne kamatne stope (list 17- 35 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 64-67 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku (list 129-130 spisa), . Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić134-145 (list 95-106 i 167 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja ŽB (list 167-168 spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se pročita izlaganje viceguvernera Švicarske narodne banke ŽBG, novinski članak Večernjeg lista i intervju EB budući da činjenice koje bi se navedenim dokazom trebale utvrditi nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 3206121050/06 od 31. siječnja 2006. koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU -71/2006. 4. veljače 2006., a koje se tiču valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita 31. siječnja 2006. s tuženikom kao davateljem kredita zaključila Ugovor o kreditu broj: 3206121050/06 koji je potvrđen 4. veljače 2006. kod Javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OU -71/2006, a kojim je tužiteljici odobren namjenski kredit za adaptaciju kuće i refinanciranje kredita u iznosu od 61.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita;

- da se tužiteljica obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje 31 godinu u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju

HNB-a važećem na dan plaćanja,

- da je potpisom Ugovora tužitelj potvrdio da je upoznat sa činjenicom da su predmetni kredit i obveze iz kredita vezani uz valutnu klauzulu zbog čega pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa.

7.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 3206121050/06.

8. Među strankama je sporno jesu li ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 3206121050/06 koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

10. U smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15 i 14/19, u nastavku: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u nastavku: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

14. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

14.1. Čl.81. st.1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao.

14.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule tužitelj bio obaviješten prilikom sklapanja Ugovora, međutim navedene činjenice tuženik nije dokazao.

14.3. Tužiteljica je iskazala da je predmetni kredit uzela kod tuženika jer je to bila najjača banka u državi, da je kredit u većem dijelu iskoristila za adaptaciju kuće u [adresa] u koju su se vratili nakon Domovinskog rata jer obnova nije sve napravila, a manjim je dijelom kredit iskoristila za plaćanje ranijih dugovanja svojih roditelja, da su joj u banci prezentirali kredit u švicarcima kao najpovoljniji kredit i da joj nisu nudili nikakav drugi kredit u nekim drugim valutama, da joj u banci ništa nisu pojašnjavali o promjenjivoj kamatnoj stopi niti o valutnoj klauzuli, te da joj ništa nisu govorili o rizicima kredita u CHF valuti. Iskazala je da je ugovor o kreditu bio unaprijed sastavljen od strane djelatnika banke, da ju je čekao na stolu i da su joj samo pokazali gdje treba potpisati. Ugovor je pročitala, i razumjela ga je koliko jedan laik može razumjeti. Iskazala je da nije imala nikakvih dodatnih pitanja, da joj ni kod javnog bilježnika nitko ništa nije pojašnjavao, da je cijelo vrijeme radila u KBC Osijek, da je u toj kući isključivo živjela kao što živi i danas, da u njoj nije imala nikakav poslovni prostor ni obrt, te da je kredit otplaćivala sama.

14.4. Sud je povjerovao tužiteljici cijeneći njezin iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivala o svim odlučnim činjenicama.

15. Budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužiteljica imala utjecaja na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima iz točke 11. obrazloženja ove presude.

16. Test poštenosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

17. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 11. lipnja 2023. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO),.

18. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 8. veljače 2006., da je tečaj na dan korištenja bio 4,713265, da je rok otplate 31 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,50%, te da je kredit prijevremeno otplaćen 16. siječnja 2013. Vještak je u nalazu naveo da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 12.760,64 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju. Vještak je također naveo da je u promatranom razdoblju bilo ukupno 19 anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja bio manji od tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita zbog čega tzv. negativna tečajna razlika iznosi 186,00 eura.

18.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

18.2. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je u konačnici postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je potraživala iznos kao u točki II. izreke. Sud je na ročištu 10. veljače 2025. prihvatio preinaku tužbe budući da tužiteljica bez svoje krivnje istu nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka zbog provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja, sukladno čl. 190. st.2. i 9. ZPP-a. U odnosu na prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja po preinačenoj tužbi zastarjelo, za napomenuti je da prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024., Su-IV-123/2024-5, u slučaju tzv. neprave preinake tužbe do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva već podnošenjem tužbe u konkretnom predmetu što je u ovom slučaju 11. lipnja 2023. Stoga je navedeni prigovor tuženika neosnovan.

19. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćene tečajne razlike tužiteljici dosudio iznos od 12.760,64 eura u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki II. izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita.

20. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

21. U odnosu na procesnopravni prigovor tuženika radi prebijanja potrebno je navesti da tuženik nema svojstvo potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača zbog čega se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija pružanje usluga u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta pa da bi bio dužan vratiti drugoj ugovornoj strani nešto što je primio na temelju ništetnog ugovora (čl.323. ZOO). Dakle, nisu ostvareni zakonski uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita. U pravu je tužiteljica kada navodi i to da je tuženikovo potraživanje na ime tzv. negativnih tečajnih razlika u zastari budući da se radi o plaćanju anuiteta koji zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog anuiteta. Uzimajući u obzir da navedena potraživanja tuženika kao banke nisu bila predmetom tzv. kolektivne tužbe, te da je zadnji od ukupno 19 takva anuiteta u kojima je tečaj CHF bio manji od onog koji je vrijedio na dan korištenja kredita, dospio na naplatu 13. prosinca 2008. (prema nalazu i mišljenju vještaka, list 142 spisa), prošao je zastarni rok od tri godine ako se uzme u obzir činjenica da je tuženik svoje potraživanje na ime negativnih razlika istakao tek u podnesku od 23. rujna 2024. Stoga je sud utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor radi prebijanja zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

22. Sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijelova predmetnog Ugovora o kreditu kao u točki III. izreke jer u tim odredbama nije sadržana valutna klauzula u smislu ništetne odredbe. Da bi postojali neki drugi razlozi ništetnosti tih odredbi tužitelj niti ne tvrdi, niti se mogu kao takvi izvesti po službenoj dužnosti.

23. Budući da tužiteljica nije uspjela s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, sud je tužiteljici u cijelosti dosudio trošak postupka sukladno čl. 154. st.5. ZPP. Tužiteljici je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.363,06 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 16. srpnja 2024. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 11. prosinca 2024. 25 bodova prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 1. listopada 2024. i 10. veljače 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 206,25 eura. Sud je priznao tužiteljici i trošak vještačenja u iznosu 331,81 eura. Sud tužiteljici nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude 14. ožujka 2025. budući da će o tom trošku odlučiti naknadno nakon što presuda bude objavljena, a nije joj priznao ni trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu 86,10 eura svaka jer je za pristojbu na tužbu u tijeku postupak za povrat iste, a pristojbu na presudu nije ni platila. Za sastav podneska od 11. prosinca 2024. sud je priznao tužitelju 25, a ne 100 bodova budući da se radi o podnesku u kojem tužitelj nije ništa obrazlagao u smislu iznošenja novih činjenica ili primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka već je tužbeni zahtjev samo uskladio (prepisao) s matematičkim izračunom vještaka. Sud tužitelju nije priznao ni trošak sastava podneska od 5. veljače 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

Osijek, 14. ožujka 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika