REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2319/2023-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice EL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. Trnjanske ledine 5, zastupane po punomoćniku Borisu Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, OIB: 84924656517 iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, uz sudjelovanje Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 10. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, punomoćnica tuženika i umješača, dana 14. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice isplatiti tužiteljici EL iznos 8.447,80 eur sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos 7.731,10 eur od 20. lipnja 2017. do isplate;
- na iznos 716,70 eur od 14. ožujka 2025. do isplate
te joj isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 2.835,66 eur sa zateznom kamatom od 14. ožujka 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 4. travnja 2011. stradala u prometnoj nezgodi kojom prilikom je zadobila ozljede: udarne ozljede i natučenje glave i prsnog koša, iščašenje lijevog kuka sa prijelomom acetabuluma, udarne ozljede i oguljotine kože sa prijelomom ivera i ranu lijeve potkoljenice. Navodi da je liječenje ozljeda primarno provedeno u OB Karlovac gdje su obrađene oguljotine rane te je reponiran lijevi kuk. Navodi da je 6. travnja 2011. premještena kod tuženika u Kliniku za traumatologiju gdje je 12. travnja 2011. učinjena krvava repozicija slomljenog acetabuluma i krvava repozicija slomljenog ivera. Navodi da je 22. travnja 2011. otpuštena iz Klinike za traumatologiju, a nakon čega je u razdoblju od 13. -20. srpnja 2011. bila na rehabilitaciji u Varaždinskim Toplicama nakon koje da su zaostali jaki bolovi u lijevom kuku i koljenu uz teškoće hodanja. Navodi da joj je 19. rujna 2011. utvrđena posttraumatska artroza lijevog kuka te indicirana totalna plastika, nakon čega je u Klinici za traumatologiju tuženika 15. veljače 2012. obavljen operativni zahvat zamjene lijevog zglobnog kuka totalnom endoprotezom. Navodi da su prilikom operativnog zahvata zamjene lijevog zglobnog kuka totalnom endoprotezom 15. veljače 2012. tuženikovi djelatnici učinili liječničku grešku koju da predstavlja ugradnja totalne proteze u nesanirani prijelom acetabuluma te prestrma ugradnja acetabularne komponente totalne proteze, a koja greška da je dovela do dva spontana iščašenja totalne proteze. Tvrdi da joj je 30. lipnja 2014., radi nestručno ugrađene totalne proteze, u Klinici za ortopediju KBC Zagreb obavljen operativni zahvat reacetabuloplastike te da od tada više nema spontanih iščašenja totalne proteze. Dalje navodi da, sve kada bi se i utvrdilo da postupanje tuženika ne predstavlja liječničku grešku, u svakom slučaju se radilo o komplikaciji koja prelazi granice uobičajenog rizika, a zbog čega je bila potrebna reoperacija pa da se, u konkretnom slučaju, ne radi o uobičajenom riziku koji svaki operativni zahvat sa sobom nosi, već o komplikaciji nastaloj uslijed nedovoljno stručno izvedenog operativnog zahvata, a za koji tuženik nije imao valjani informirani pristanak. Tvrdi da je potpisala suglasnost međutim, da je iz iste razvidno da od tuženika nije dobila niti jednu od potrebnih informacija iz čl. 8. Zakona o zaštiti prava pacijenata, a što znači da nije dala valjani informirani pristanak za predmetni operativni zahvat. Tužiteljica tvrdi da je uslijed posljedica počinjene liječničke greške pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u vidu pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja te da joj je bila potrebna pomoć i njega druge osobe pa potražuje isplatu pravične novčane naknade neimovinske i imovinske štete i to prema tužbenom zahtjevu preciziranom u podnesku od 1. srpnja 2020. na način da za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti potražuje iznos 58.250,00 kn te za imovinsku štetu u vidu potrebne tuđe pomoći i njege 5.400,00 kn odnosno sveukupno 63.650,00 kn te predlaže tuženika obvezati na isplatu navedenog iznosa sa zateznom kamatom tekućom na iznos 58.250,00 kn od 20. lipnja 2017. do isplate i na iznos od 5.400,00 kn od presuđenja do isplate uz naknadu troška parničnog postupka. Na ročištu 10. veljače 2025. tužiteljica je novčane iznose iz podneska od 1. srpnja 2020. iskazala u važećoj valuti eur.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu zahtjeva u cijelosti, ističe prigovor zastare. Ističe da su netočni navodi tužiteljice da je prilikom njenog liječenja došlo do greške jer da je isto provedeno prema pravilima medicinske struke, metodom koja se uobičajeno, svakodnevno koristi u liječenju pacijenata kod ugradnje totalne proteze lijevog kuka te da su netočni navodi da je acetabularna komponenta totalne proteze ugrađena prestrmo. Ističe da luksacija proteze, koja je izvedena kod tužiteljice, predstavlja komplikaciju u liječenju te da tuženik unatoč svojoj primijenjenoj pažnji nije mogao izbjeći niti spriječiti nastalu komplikaciju, a čime nije odgovoran za utuženu štetu. Ističe da je netočan navod tužiteljice kako ista prije predmetnog zahvata nije obaviještena o mogućim rizicima i komplikacijama te da ista nije dala pristanak na zahvat jer da je upravo iz suglasnosti od 14. veljače 2012. razvidno da je tužiteljica, nakon što je od strane liječnika operatera tuženika dr. LL, u potpunosti obaviještena o predmetnom zahvatu- dala svoj pristanak na isti. Predlaže odbiti zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: medicinsku dokumentaciju prednice tužiteljice (list 5-147, 157-166 i 190-219 spisa), presliku police osiguranja broj [broj police osiguranja] sa privitkom (list 154-156 spisa), nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. ŠL kao i pisano očitovanje istog te usmeno obrazloženje istog (list 234- 247, 301 i 362-363 spisa).
4. Temeljem tako provedenog postupka, cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Budući da je nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari tužiteljica AL umrla, postupak je nastavljen sa njenom nasljednicom EL (kćer), sada tužiteljicom.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade štete koji tužiteljica temelji na činjeničnim tvrdnjama da je zbog greške djelatnika tuženika njena majka (prednica tužiteljice) pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu. Prema činjeničnim tvrdnjama tužiteljice do greške djelatnika tuženika došlo je prilikom operativnog zahvata zamjene lijevog zglobnog kuka totalnom endoprotezom 15. veljače 2012.
7. Između stranka nije sporno da je prednica tužiteljice 15. veljače 2012. kod tuženika izvršila operaciju zamjene lijevog zglobnog kuka totalnom endoproteznom.
8. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva budući da tuženik tvrdi da je netočno da bi acetabularna komponente totalne proteze bila ugrađena prestrmo odnosno jer da je liječenje prednice tužiteljice provedeno prema pravilima struke metodom koja se uobičajeno koristi u liječenju pacijenata kod ugradnje totalne proteze lijevog kuka.
9. Tijekom postupka Croatia osiguranje d.d. je podneskom od 28. srpnja 2017. prijavila miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika, a kao njegov osiguratelj temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] sa privitkom u vrijeme nastanka štetnog događaja (list 154-156 spisa), a koji prijedlog je sud prihvatio na temelju odredbe čl. 206. st.1. ZPP te je o prihvaćanju sudjelovanja umješača na strani tuženika odlučeno pravomoćnim rješenjem od 3. ožujka 2021. (list 318 spisa).
10. Radi utvrđenja osnovanosti i visine zahtjeva sud je cijenio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka liječnika dr. ŠL, spec. ortopedije i traumatolgije te utvrdio da je operativni zahvat ugradnje totalne endoproteze lijevog kuka prednice tužiteljice učinjen po pravlima struke, ali da je prilikom postavljanja implantata došlo do pogreške u postavljanju istih - premala natkrivenost acetabuluma i prevelika anteverzije femoralnog dijela proteze, a što je dovelo do višestrukih lukasacija endoproteze. Vještak navodi da postoji mogućnost infekcije TEP-a kuka bakterijom Streptococcus species (viridans) no da iz med. dokumenatcije ne može sa sigurnošću zaključiti radi li se o kolonizaciji uzorka ili stvarnoj infekciji obzriom da se, osim inicijalnog uključivanja antibiotika po antibiogramu tijekom boravka na odjelu, ne spominje više ništa glede liječenja te radi navedenog smatra potrebnim obaviti vještačenje po kliničkom mikrobiologu. Vještak dalje navodi da je radi greške u liječenju kod prednice tužiteljice postojao sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 10 dana ukupno (luksacija kuka, revizijski zahvat, ponovljena luksacija kuka), srednjeg intenziteta u trajanju 21 dan ukupno i blagog intenziteta u trajanju daljnjih 90 dana ukupno (po 30 dana nakon svakog medicinskog postupka). Prednica tužiteljice je trpjela jake bolove u trajanju 10 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju 30 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana. Bolovi koje je trpjela povrh gore navedenih ulaze u ocjenu trajnih posljedica. Štetni događaj rezultirao je umanjenjem opće, životne i radne aktivnosti tužiteljice u omjeru 10% i to zbog narušene biomehanike endoproteze kao i višestrukih opetovanih intervencija na zglobu kuka. Štetni događaj nije ostavio dodatno naruženje jer su svi zahvati obavljeni po starom rezu. U medicinskoj dokumentaciji nema zapisa o eventualnom šepanju. Prednici tužiteljice je tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od 3x 30 dana u opsegu od 2 sata dnevno te 3 x 30 dana u opsegu od 1 sat dnevno.
11. Nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik, u bitnom, navodeći kako ne može prihvatiti navod vještaka da se radi o pogreški prilikom ugradnje totalne proteze kuka iznoseći tvrdnju da se u konkretnom slučaju radi o komplikaciji u liječenju koja je uzrokovana otežanom mogućnošću postizanja adekvatne pozicije acetabularne komponente TEP- a kuka, a koja je uvjetovana prethodnom pozicijom osteosintetskog materijala pri osteosintezi acetabuluma.
12. Odgovarajući na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, vještak liječnik u pisanoj dopuni od 19. svibnja 2020. (list 301 spisa) navodi da je, u konkretnom slučaju, upravo loš položaj protetskih komponenti uzrokovao luksaciju temporalne proteze kuka, a koji loš položaj komponenti je, u konkretnom slučaju, utvrdio uvidom u rtg snimke koje je pažljivo citirao u nalazu i mišljenju. Napominje da je zahvat ugradnje TEP-a lijevog kuka kod prednice tužiteljice trebao služiti kako u svrhu razrješenja bolova uslijed posttraumatske artroze zgloba kuka, tako i za pružanje stabilnog oslonca, a što da je u ovom slučaju izostalo upravo uslijed loše postavljenih protetskih komponenti. Nadalje, ističe da čak i da postoje određene zapreke adekvatnom položaju protetskih komponenti (u ovom slučaju moguće zapreke osteosintetskim materijalom), na tržištu ne postoji samo jedan model acetabuluma, već različiti modeli kojim se može osigurati adekvatan položaj implantata. Vještak je naveo i da se, glede datuma stabilizacije zdravstvenog stanja ne može izjasniti jer da je iz dostupne med. dokumentacije vidljivo da je pok. AL dana 1. rujna 2014. unatoč revizijskom zahvatu, imala još jednu luksaciju TEP-a lijevog kuka zbog koje je bila hospitalizirana u Klinici za traumatologiju te je tijekom hospitalizacije zatražila premještaj u drugu ustanovu, a nema podataka o nastavku liječenja o kojem liječenju luksacije se ne može razlučiti niti iz zdravstvenog kartona.
13. I nakon ovakvog pisanog očitovanja vještaka tuženik je podneskom od 24. srpnja 2020. istaknuo da ostaje kod svih istaknutih prigovora u vezi s provedenim vještačenjem te je predložio izvođenje dokaza po novom vještaku liječniku i na glavnoj raspravi 14. siječnja 2021. ostao kod navedenog prijedloga.
14. Sud je, po prethodno opisanom postupanju tuženika, na ročištu za glavnu raspravu 10. veljače 2025. i usmeno saslušao vještaka liječnika dr. ŠL u skladu sa odrebom čl. 260. st.1. ZPP i koji u svom usmenom obrazloženju, na poseban upit glede izmjere anteverzije femalnog dijela proteze kuka ugrađenog pok. AL na rengenskim snimkama koje je tuženika citirao u svojem pitanju, a koje je i vještak citirao u svom nalazu i mišljenju – navodi da je vidljivo ono što je i naveo kako u nalazu i mišljenju tako i u dopunskom pisanom očitovanju odnosno, da je femoralni dio proteze postavljen u prevelikoj anteverziji, što znači da vrat i glava proteze gledaju previše "prema van", a što dovodi do neadekvatnog kontakta femoralnog dijela proteze sa acetabulumom. Također je na istim rengenskim snimkama vještak utvrdio i premalu natkrivenost acetabuluma odnosno acetabulum je postavljen previše okomito u odnosu na zglobnu liniju, a ne pod kutom od 45 stupnjeva pa i u nekim slučajevima i većim. Kombinacija dovodi do onoga što se dešavalo, a to je nestabilnost endoproteze. Vještak navodi da je navedeno utvrdio direktnim uvidom u RTG snimke. Objektivna metoda za utvrđivanje anteverzije femoralnog dijela proteze bila bi pretraga CT koju djelatnici tuženika nisu nikada zatražili u svojoj obradi nestabilnosti proteze pokojnice. Glede acetabuluma objektivna metoda je kutomjer s kojim se uvijek može poslužiti u ovim slučajevima. Anteverziju proteze vještak je utvrdio empirijski te uvidom u RTG snimke jer se na RTG snimkama, obzirom na položaj i kut snimanja, vide koštane anatomske strukture koje se prilikom normalne anteverzije ne vide, a u slučaju da se snimanje provodi po pravilima struke. To je bila metoda kojom se vještak koristio u utvrđivanju navedenog. Glede pitanja o uobičajenoj anteverziji - ona ovisi uglavnom o anatomiji pacijenta te postoje i značajne anatomske varijacije. No uglavnom se proteza postavlja na anatomski način centralizirana u vrat bedrene kosti, a što je u pravilu nekih 10 stupnjeva anteverzije. Na poseban upit kako vještak određuje način postavljanja acetabularne komponente u svom radu, vještak odgovara da u ovom predmetu nije on osoba koja je operirala pokojnicu, tako da pitanje kako određuje postavljanje protetskih komponenti je apsolutno besmisleno jer on nije stranka u postupku. Na daljnje pitanje da li vještak na današnjoj raspravi može objasniti strankama u postupku od čega se sastoji endoproteza kuka tj. konkretno pitanje čemu služi umetak od polietilena, vještak smatra da isto također nije dužan objašnjavati na ročištu, međutim razumijevanja radi, navodi da se proteza kuka sastoji se od 4 dijela, jedan je acetabulum odnosno, čašica koja se ugrađuje direktno u kosti najčešće je od neke od metalnih legura ovisno o proizvođaču i vrsti proteze. U čašicu se ugrađuje umetak od specijalne plastike visoke molekularne čvrstoće koji služi kao jedan dio zglobnog tijela. U bedrenu kost se ugrađuje femoralni dio proteze koji oponaša vrat bedrene kosti na što se ugrađuje i četvrti dio odnosno glava endoproteze koja oponaša glavu bedrene kosti, a koja se direktno umeće u acetabulum nakon repozicije zgloba kuka. U ovako ugrađenoj endoprotezi kontakt zglobnih tijela je plastika i glava bedrene kosti. Na poseban upit da li je sa polietilenom sa krilcem odnosno krovićem moguće kompenzirati strmije postavljenu acetabularni dio proteze - vještak je naveo da isti upravo tome i služi da te određene male varijacije može kompenzirati. Na poseban upit, kod revizijskoj zahvata u drugoj ustanovi, učinjena je samo promjena položaja acetabuluma. Međutim, navedeno, kao što je vidljivo iz medicinske dokumentacije, nije riješilo problem u pokojnice jer je već 1. rujna 2014. došlo do ponovno luksacije endoproteze lijevog kuka. Na poseban upit tuženika vještaku kako objašnjava iščašenje proteze nakon revizijskog zahvata odnosno, gdje su stvari trebale biti popravljenje, tužiteljica se istom usprotivila te sud nije dopustio odgovor na to pitanje jer je isto irelevantno za ovaj postupak. Na daljnji poseban upit vještaku kako je trebao biti proveden operativni zahvat po pravilima struke- vještak navodi kako smatra da se, po pravilima struke, trebalo voditi svim anatomskim pokazateljima te protezu postaviti u adekvatnom položaju. Na poseban upit koji datum smatra datumom stabilizacije zdravstvenog stanja pokojnice odnosno da li je to dan 1. rujna 2014. kada je došlo do ponovljenog iskakanja endoproteze - smatra da se navedeni datum može uzeti kao najraniji datum kada je bilo moguće predvidjeti da je kod pokojne došlo do problema s ugrađenom endoprotezom, a koji se nisu mogli riješiti ni konzervativnim putem niti su riješeni operativnim.
15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te njegovu pisanu dopunu, te usmeno obrazloženje na glavnoj raspravi budući da je sačinjeno stručno i detaljno obrazloženo u skladu sa dakle pravilima struke i na temelju relevnatne med. dokumentacije. Iz opisanog nalaza i mišljenja sud je mogao nedvojbeno zaključivati o tome da je pri operativnom zahvatu prednice tužiteljice 15. veljače 2012. počinjena greška na način da je došlo do pogreške pri postavljanju implantata - premala natkrivenost acetabuluma i prevelika anteverzija femoralnog dijela proteze, a što je dovelo do višestrukih lukascija endoproteze. Vještak je jasno u nalazu i mišljenju naveo i citirao rtg snimke na kojim se uočavaju posljedice opisane pogreške u postavljanju te je jasno u svojoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja otklonio mogućnost da se radi o komplikaciji jer na tržištu postoje različitii modeli kojima se može osigurati adekvatan položaj implantata. Navedeno je potvrdio i usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja. Time je nalaz i mišljenje, kako u pogledu opisane pogreške u liječenju, tako i u pogledu ocjene tegoba zaostalih kod prednice tužiteljice po opisanom zahvatu na kojem je učinjena pogreška (kojima stranke nisu posebno prigovarale), jasan, potpun i neproturječan, a čime nisu ispunjeni uvjeti za obnovom medicinskog vješatačenja kako to predlaže tuženik i koji prijedlog sud nije prihvatio (čl. 261. st.2. ZPP).
16. Sud nije uzeo u obzir članak koji tuženik prilaže uz podnesak od 31. listopada 2019. (list 279-290 spisa) jer je isti priložen u spis nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 3. ZPP), a niti bi isti bio od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari jer se radi o znanstvenom članku na temelju kojeg sud ionako ne donosi odluke. Nije izveden niti dokaz saslušanjem svjedoka LL operatera prednice tužiteljice budući da je isto, kraj utvrđenja iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika, suvišno za donošenje odluke.
17. Odredbe čl. 1045. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), propisuju da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da se predmnijeva obična nepažnja. U situacijama u kojima postoji odgovornost na osnovi krivnje, govori se o subjektivnoj odgovornosti, pri čemu se krivnja štetnika presumira, što znači da se štetnik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno slučajno, a teret dokaza je na štetniku. Standard obične nepažnje u konkretnom slučaju podrazumijeva pažnju koja se može očekivati od savjesnog medicinara, odnosno sukladno čl. 10. st. 2. ZOO, radi se o pažnji dobrog stručnjaka, koja podrazumijeva dužnost sudionika u obveznom odnosu da u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupa s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običaja. Dakle, u konkretnoj situaciji, tuženik odgovara po načelu krivnje, odnosno bolnica odgovara za štetu koju pretrpi pacijent ako u njezinu djelovanju, odnosno u postupanju njezinih radnika postoji krivnja, s time da je na tuženiku bio teret dokaza da je bolnica prilikom operacije 15. veljače 2012. postupila sukladno pravilima liječničke struke. S druge strane, na tužiteljici je teret dokaza da je povreda prava osobnosti nastupila upravo kao posljedica postupanja tuženika, odnosno njegovih liječnika.
18. Naime, odredba čl. 1061. st. 1. ZOO propisuje da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Dakle, u odnosu prema pacijentu u pravilu će odgovarati bolnica kod koje su zaposleni liječnici koji su vršili određeni medicinski zahvat.
19. Valja istaknuti kako na strani prednice tužiteljice sud ne nalazi niti jedan razlog koji bi upućivao na zaključak da bi ista u bilo kojem omjeru doprinijela nastanku štetnog događaja (čl. 1092. ZOO). Navedeno stoga što iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika jasno proizlazi da je prilikom operacije 15. veljače 2012. došlo do ranije opisane pogreške. Pritom suglasnost prednice tužiteljice od 14.veljače 2012. (list 45 spisa), u vezi operativnog zahvata od 15. veljače 2012. ne predstavlja valjani informirani pristanak jer se ocjenom sadržaja iste zaključuje da se radi o paušalno formuliranoj suglasnosti iz koje, suprotno čl. 8. Zakona o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine 169/04, 37/08) nije vidljiva niti jedna informacija u vezi konkretnog zahvata, mogućim rizicima, postoperativnim komplikacijama i dužini oporavka, čime ista ni na koji način ne može ekskulpirati tuženika.
20. Cijeneći izvedene dokaze sud zaključuje da je zbog propusta liječnika tuženika, prilikom operativnog zahvata 15. veljače 2012. došlo do pogreške, a čime je prednici tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu ZOO), čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navela: fizički bolovi, strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te zaostale trajne posljedice u omjeru 10% u kojem omjeru bi prednica tužiteljice još dugi niz godina morala ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to opisano u nalazu i mišljenju vještaka liječnika, činjenice da je prednica tužiteljice obavila brojne preglede i potrebne dijagnostičke pretrage kod kirurga, ortopeda i anesteziologa, sud je tužiteljici kao nasljednici utvrdio da istoj na temelju odredbe čl. 1105. ZOO pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini 7.731,10 eur, a koliko je tužiteljica po navedenoj osnovi i potraživala te joj je taj iznos i dosuđen u cijelosti kao osnovan.
21. Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika proizlazi da je prednici tužiteljice bila potrebna i pomoć druge osobe u trajanju od 3x 30 dana u opsegu od 2 sata dnevno te 3 x 30 dana u opsegu od 1 sat dnevno (pri čemu prednica tužiteljice nije saslušana jer je tijekom postupka preminula), dakle ukupno za navedeno razdoblje 270 sati. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 3,00 eur po satu i koji iznos sud smatra primjerenim u skladu sa čl. 223. st. 1. ZPP, tako bi tužiteljici temeljem čl. 1095. st. 1. u vezi čl. 1105. ZOO pripadalo pravo na iznos 810,00 eur. Kako je ista po toj osnovi potraživala iznos 716,70 eur, tako joj je isti u okviru zahtjev u cijelosti dosuđen kao osnovan.
22. Vodeći računa o svim navedenim okolnostima, sud je utvrdio da tužiteljici na temelju odredbe čl. 1105. ZOO pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u ukupnoj visini 8.447,80 eur.
23. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci zahtjeva povišenjem (podnesak tužiteljice od 1. srpnja 2020.), u odnosu na onaj visinom postavljen u zahtjevu iz tužbe, valja reći da je o tome pravomoćno odlučeno pravomoćnim rješenjem suda poslovni broj Pn-2239/19-18 od 3. ožujka 2021. (list 318 spisa) te je isto u ovoj fazi postupka bespredmetno.
24. U odnosu na istaknut prigovor zastare valja reći da iz usmenog obrazloženja vještaka liječnika proizlazi kako smatra da se 1. rujna 2014., a kada je došlo do ponovljenog iskakanja endoproteze - može uzeti kao najraniji datum kada je bilo moguće predvidjeti da je kod pokojne AL došlo do problema s ugrađenom endoprotezom, a koji se nisu mogli riješiti ni konzervativnim putem niti su riješeni operativnim putem. Stoga sud utvrđuje da je prednica tužiteljice najkasnije za posljedice, kako u opsegu tako i visini, štete nastale pri zahvatu od 15. veljače 2012. mogla saznati dakle, 1. rujna 2014. (kada je imala još jednu luksaciju TEP-a lijevog kuka), a čime je prigovor zastare, s obzirom podnošenje tužbe 20. lipnja 2017., neosnovan na temelju odredbe čl. 230. ZOO.
25. Nisu osnovani niti navodi tuženika kojima upire na to da je dio tužbenog zahtjeva (postavljen preinakom tužbe) u zastari, a obzirom da je u konkretnom slučaju tužba preinačena povišenjem zahtjeva iz iste činjenične osnove. U skladu sa pravnim shvaćanjem VSRH Građanski odjel Broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., radi se o tzv. nepravoj preinaci, ista je dakle, moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), pa je zastara i za preinačeni dio zahtjeva prekinuta već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare nije došlo tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Time je za i preinačeni dio zahtjeva prigovor zastare neosnovan (čl. 230. ZOO).
26. Budući da je odredbom čl. 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a obzirom na utvrđeni datum nastanka štete prednici tužiteljice, to tužiteljica osnovao potražuje isplatu zatezne kamate na neimovinsku štetu od utuženja, odnosno od 20. lipnja 2017. do isplate, dok joj je zatezna kamata ne imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći njege suđena od presuđenja do isplate, a kako je to tužiteljica potraživala.
27. Suprotno navodima tuženika, povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu (na neimovinsku štetu) od utuženja. Navedeno obzirom na sadržaj odredbe čl. 1103. ZOO pa tuženik koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji bi oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) se ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate na istu od utuženja.
28. Posljedično tome, a u odnosu na istaknuti prigovor tijeku zateznih kamata na povećani dio zahtjeva, ističe se da tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka kamata u odnosu na početno postavljeni zahtjev jer je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka zbog čega se ne može reći da je, u konkretnom slučaju, riječ o drugom obliku štete pa se istaknuti prigovor tijeku zatezne kamate na povećani dio zahtjeva ukazuje neosnovanim.
29. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.
30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. st.1. ZPP i isti je suđen u cijelosti tužiteljici. Sastoji se od zastupanja iste po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa). prema visini zahtjeva u trenutku poduzimanja a i prema priloženom troškovniku.
30.1. Tužiteljici je priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 20.listopada 2017., 3. listopada 2019. , 1. srpnja 2020. i 28. rujna 2020., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 8. ožujka 2018., 14. rujna 2018. i 30. svibnja 2019. svaki po 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife) i za zastupanje na ročištima 20. studenog 2017., 7. svibnja 2018., 14. siječnja 2021. i 10. veljače 2025., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 975 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.950,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (487,50 eur) te uz uvećanje za uplaćen predujam za med. vještačenje ukupno 398,16 eur, sveukupno iznosi 2.835,66 eur.
30.2. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 18. srpnja 2017. jer istim dostavlja Potvrdu iz 2011. koju je mogla i trebala priložiti već uz tužbu niti joj je priznat trošak sastava podnesaka od 13. veljače 2018. i 9. rujna 2019. je istim dostavlja dokaz o uplati predujma čime se ne radi o nužnim troškovima postupka, a zdravstveni karton je mogla priložiti već uz tužbu. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je prvobitna tužiteljica pok. AL bila udovica smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (Potvrda, list 150 spisa) te da je postupak nastavljen sa kćeri EL (dijete poginulog branitelja; rješenje o nasljeđivanju, list 259 spisa) to je tužiteljica oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi temeljem odredbe čl. 11. st.1. toč. 6. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) pa joj taj trošak nije suđen.
31. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.
.
U Zagrebu 14. ožujka 2025.
Sudac
Vlatka Toplak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- punom. tužiteljice
- tuženik
- umješač
