Poslovni broj: P-1971/2023-13
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Marija Žužul Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 29.01.2025., dana 14. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članaka 2.1. i 2.4. Ugovora o kreditu broj 757809 od 19.06.2006. koji je sklopljen između tužitelja ZH i prednika tuženika Volksbank d.d., u dijelu u kojem glase: ''promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora'' i „Promjenljiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju ZH isplati iznos 448,05 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 6,89 EUR od 14.1.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 17.2.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 18.3.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 11.4.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 16.5.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.6.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 16.7.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 15.8.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 15.9.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 14.10.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.11.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 12.12.2009. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 16.1.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.2.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.3.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 15.4.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.5.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 15.6.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 15.7.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.8.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 14.9.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.10.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.11.2010. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.1.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 12.2.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 15.3.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.4.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.5.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 14.6.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.7.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 12.8.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.9.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.10.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 12.11.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 15.12.2011. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 15.2.2012. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 15.3.2012. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.4.2012. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 12.5.2012. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 15.6.2012. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 14.7.2012. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 14.8.2012. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.9.2012. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.10.2012. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.11.2012. do isplate;
- na iznos 6,89 EUR od 13.11.2012. do isplate;
- na iznos 131,11 EUR od 13.11.2012. do isplate,
i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9. Ugovora o kreditu broj 757809 od 19.06.2006. koji je sklopljen između tužitelja ZH i prednika tuženika Volksbank d.d. u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća“.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju ZH isplati iznos 4.571,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 2,14 EUR od 12.8.2006. do isplate;
- na iznos 1,76 EUR od 14.9.2006. do isplate;
- na iznos 4,35 EUR od 14.10.2006. do isplate;
- na iznos 3,53 EUR od 15.11.2006. do isplate;
- na iznos 1,41 EUR od 13.12.2006. do isplate;
- na iznos 1,53 EUR od 16.1.2007. do isplate;
- na iznos 0,56 EUR od 12.4.2007. do isplate;
- na iznos 3,12 EUR od 15.3.2008. do isplate;
- na iznos 5,56 EUR od 15.10.2008. do isplate;
- na iznos 4,45 EUR od 13.11.2008. do isplate;
- na iznos 3,98 EUR od 13.12.2008. do isplate;
- na iznos 16,62 EUR od 14.1.2009. do isplate;
- na iznos 17,97 EUR od 17.2.2009. do isplate;
- na iznos 12,52 EUR od 18.3.2009. do isplate;
- na iznos 13,05 EUR od 11.4.2009. do isplate;
- na iznos 13,54 EUR od 16.5.2009. do isplate;
- na iznos 11,48 EUR od 13.6.2009. do isplate;
- na iznos 11,68 EUR od 16.7.2009. do isplate;
- na iznos 11,58 EUR od 15.8.2009. do isplate;
- na iznos 11,38 EUR od 15.9.2009. do isplate;
- na iznos 9,89 EUR od 14.10.2009. do isplate;
- na iznos 12,33 EUR od 13.11.2009. do isplate;
- na iznos 13,76 EUR od 12.12.2009. do isplate;
- na iznos 16,13 EUR od 16.1.2010. do isplate;
- na iznos 17,76 EUR od 13.2.2010. do isplate;
- na iznos 20,39 EUR od 13.3.2010. do isplate;
- na iznos 20,79 EUR od 15.4.2010. do isplate;
- na iznos 24,04 EUR od 13.5.2010. do isplate;
- na iznos 27,99 EUR od 15.6.2010. do isplate;
- na iznos 29,91 EUR od 15.7.2010. do isplate;
- na iznos 36,32 EUR od 13.8.2010. do isplate;
- na iznos 37,54 EUR od 14.9.2010. do isplate;
- na iznos 36,57 EUR od 13.10.2010. do isplate;
- na iznos 38,28 EUR od 13.11.2010. do isplate;
- na iznos 50,99 EUR od 13.1.2011. do isplate;
- na iznos 48,61 EUR od 12.2.2011. do isplate;
- na iznos 49,35 EUR od 15.3.2011. do isplate;
- na iznos 51,56 EUR od 13.4.2011. do isplate;
- na iznos 48,88 EUR od 13.5.2011. do isplate;
- na iznos 55,39 EUR od 14.6.2011. do isplate;
- na iznos 65,05 EUR od 13.7.2011. do isplate;
- na iznos 74,58 EUR od 12.8.2011. do isplate;
- na iznos 82,41 EUR od 13.9.2011. do isplate;
- na iznos 67,99 EUR od 13.10.2011. do isplate;
- na iznos 59,70 EUR od 12.11.2011. do isplate;
- na iznos 61,65 EUR od 15.12.2011. do isplate;
- na iznos 65,62 EUR od 15.2.2012. do isplate;
- na iznos 69,36 EUR od 15.3.2012. do isplate;
- na iznos 70,06 EUR od 13.4.2012. do isplate;
- na iznos 67,45 EUR od 12.5.2012. do isplate;
- na iznos 68,34 EUR od 15.6.2012. do isplate;
- na iznos 70,39 EUR od 14.7.2012. do isplate;
- na iznos 70,17 EUR od 14.8.2012. do isplate;
- na iznos 68,14 EUR od 13.9.2012. do isplate;
- na iznos 67,19 EUR od 13.10.2012. do isplate;
- na iznos 63,97 EUR od 13.11.2012. do isplate;
- na iznos 68,48 EUR od 13.11.2012. do isplate;
- na iznos 2.611,92 EUR od 13.11.2012. do isplate,
i to do 31.12.2007. po čl. Uredbe o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
V. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7.1. Ugovora o kreditu broj 757809 od 19.06.2006. koji je sklopljen između tužitelja ZH i prednika tuženika Volksbank d.d. koja glasi: „7.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita:
Jednokratno 2,00% (slovima: dvaposto) od iznosa kredita, minimalno kn 200,00 (kn dvjesto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.“
VI. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju ZH isplati iznos 280,54 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21.06.2006. do isplate, i to do 31.12.2007. po čl. Uredbe o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju ZH naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.049,98 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14.03.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužbom od 13.06.2023. tužitelj ZH zatražio je donošenje presude kojom bi se utvrdilo da su ništetne ugovore odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o naknadi za obradu kredita koje su sadržane u Ugovoru o kreditu od 19.06.2006. kojeg je sklopio sa prednikom tuženika Volksbank d.d., uz nalaganje tuženiku Novoj hrvatskoj banci d.d. da mu vrati iznose koje je primio na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.
2. U odgovoru na tužbu tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom ističući prigovor zastare i navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivne presude te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita nije ništetna.
3. Budući da je u tijeku postupka na strani tuženika Nova hrvatska banka d.d. došlo do statusne promjene na način da je ista pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., to je raspravnim rješenjem od 04.12.2024. (str. 118 spisa) utvrđen prekid i nastavak postupka u odnosu na Hrvatsku poštansku banku d.d. kao novog tuženika.
4. U provedenom postupku pročitani su ugovor o kreditu (str. 14-17 spisa), otplatni plan (str. 72-75 spisa), promet po kreditu (str. 76-84 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 125 spisa).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od 19.06.2006. koji je bio sklopljen između tužitelja i prednika tuženika Volksbank d.d., i to ugovornih odredbi o:
- promjenjivoj kamatnoj stopi, uz povezani zahtjev za isplatu 448,05 EUR na ime povrata onog što je banka stekla po toj osnovi;
- valutnoj klauzuli u CHF, uz povezani zahtjev za isplatu 4.571,16 EUR na ime povrata onog što je banka stekla po toj osnovi;
- naknadi za obradu kredita, uz povezani zahtjev za isplatu 280,54 EUR na ime povrata onog što je banka stekla po toj osnovi.
7. U postupku nije sporno da je tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. danas pravni slijednik prijašnje banke Volksbank d.d. Zagreb, Varšavska ulica 9. Naime, banka Volksbank d.d. je najprije 2012. godine promijenila tvrtku u Sberbank d.d., a potom 2022. godine u Nova hrvatska banka d.d., nakon čega se konačnici tijekom 2023. godine pripojila Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.
7.1. Nadalje, u postupku nije sporno da je prednik tuženika tužitelju isplatio ugovoreni iznos kredita, kojeg je potom tužitelj u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle prema valutnoj klauzuli u CHF i prema promjenjivoj kamatnoj stopi. Nije sporno ni da je tužitelj prilikom ishođenja kredita platio naknadu za obradu kredita.
8. Sporno je prije svega jesu li navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita ništetne, a podredno je li nastupila zastara tužiteljevog restitucijskog zahtjeva.
U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF
9. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) i promjenjivoj kamatnoj stopi u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bila i Sberbank d.d.
(ranije Volksbank d.d.), prednik ovopredmetnog tuženika.
10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je prednik tuženika (jednako kao i ostale tužene banke) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) zaključujući ugovore o kreditu sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama:
- na način da je u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. kao valutu uz koju je vezana glavnica ugovarao švicarski franak, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,
- na način da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. ugovarao redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate,
što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je prednik tuženika time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
11.1 Nadalje je utvrđeno da se o odredbama koje su se odnosile na ugovorenu jednostrano promjenljivu kamatnu stopu sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.
12. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 757809 od 19.06.2006. utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između prednika tuženika (Volksbank d.d.) kao kreditora i tužitelja ZH kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa 23.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate (čl. 1. i čl. 4.), uz rok otplate od 120 mjeseci (čl. 5.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan dospijeća (čl. 9.) i sa promjenjivom kamatnom stopom u skladu sa Odlukom banke (čl. 2.), s time da se radilo o nenamjenskom kreditu (čl. 3.).
13.1. Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži nikakve konkretne podatke pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.
13.2. Također iz sadržaja tog ugovora o kreditu proizlazi da on, osim paušalne konstatacije da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom banke, ne sadrži određene parametre o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno podatke o objektivnom kriteriju po kojem će se kamatna stopa mijenjati.
14. Iz iskaza tužitelja ZH (str. 125 spisa), kojem ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivao na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan, proizlazi da je predmetni nenamjenski kredit podigao za zatvaranje dva ranija kredita kod iste banke, i to jednog kredita kojem je bio sudužnik, a kojom je njegov otac kupio automobil drugom sinu, i drugog kredita kojeg je bio podigao za kupovinu kućanskih aparata. Po njegovom iskazu u banci mu nisu nudili nikakav drugo kredit osim u CHF, za kojeg su mu rekli da je najpovoljniji, a nije mu se ništa objašnjavalo o čemu ovisi kretanje tečaja i kamatne stope.
15. Dovodeći u vezu sadržaj konkretnog ugovora u kreditu, koji predstavlja tipski ugovor sastavljen unaprijed od strane banke, sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj u svojstvu potrošača (za svoje osobne potrebe) u lipnju 2006. godine sa prednikom tuženika sklopio predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF i jednostrano promjenjivom kamatnom stopom te da pritom od strane prednika tuženika kao banke nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF, niti je bio upoznat sa objektivnim kriterijem po kojem bi se mijenjala kamatna stopa.
16. Iz tog razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu koji je bio sklopljen između tužitelja i prednika tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv prednika tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 8. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF i jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.
17. Stoga sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu od 19.06.2006. koji je bio sklopljen između tužitelja i prednika tuženika ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF po kojoj je kunski iznos kredita i posljedično mjesečnog anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka, kao i u dijelu u kojem je njime ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa.
18. Slijedom navedenoga tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti tih ugovornih odredbi je valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkama I. i III. izreke ove presude.
19. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.
20. To znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetnih ugovornih odredbi, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku isplate kredita te zbog povećanja kamatne stope u odnosu na onu koja je važila u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.
21. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.
22. Stoga je tuženik u dužan tužitelju vratiti novčane iznose koje je njegov prednik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
23. Tuženik se u odgovoru na tužbu izričito očitovao na način da visina tužbenog zahtjeva nije sporna (str. 106 spisa).
24. Slijedom navedenoga, budući da je u provedenom postupku utvrđeno kako postoji pravna osnova tužiteljevog potraživanja, dok je tuženik visinu tužbenog zahtjeva učinio nespornom, sud zaključuje da je tuženik dužan tužitelju vratiti utužene iznose, i to:
- 448,05 EUR na ime onoga što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi;
- 4.571,16 EUR na ime onoga što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku.
24.1. Na navedene iznose tužitelju u skladu sa čl. 1115. ZOO pripadaju zatezne kamate od dana preplate svakog pojedinačnog anuiteta, jer se u okolnostima konkretnog slučaja tuženikov prednik kao banka smatra nesavjesnim stjecateljem.
25. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO) računa tek od 14.06.2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu te promjenjivost kamatne stope u odnosu na prednika tuženika. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 13.06.2023., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.
26. Stoga je odlučeno kao pod točkama II. i IV. izreke ove presude.
U odnosu na naknadu za obradu kredita
27. Člankom 7.1. Ugovora o kreditu od 19.06.2006. bilo je predviđeno plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita, i to u visini 2% iznosa kredita, a najmanje 200,00 HRK, što se naplaćuje prilikom isplate kredita.
28. Nije sporno da je tužitelj prilikom ishođenja kredita platio navedenu naknadu za obradu kredita.
29. Na temelju uvjerljivog i logičnog iskaza tužitelja (str. 125 spisa) utvrđeno je kako mu je prilikom sklapanja ugovora o kreditu samo spomenuto da će mu se naknada za obradu kredita odbiti od iznosa kredita, bez da mu je pojašnjeno koji troškovi se podmiruju tom naknadom i zbog čega ona toliko iznosi.
30. Po čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).
31. S druge strane, po čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
32. Po stavu ovog suda, konkretna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita je jasna i lako uočljiva, ali za potrošača nije razumljiva, jer se iz njenog sadržaja ne može utvrditi na koje troškove se odnosi ta naknada, odnosno u čemu bi se sastojali troškovi obrade kreditnog zahtjeva koji se plaćaju tom naknadom. Na temelju tužiteljevoj iskaza utvrđeno je da mu to nije ni usmeno objašnjeno prilikom dizanja kredita. Nadalje, tuženik ni u ovom postupku nije objasnio, konkretizirao ni dokazao na koje stvarne troškove se odnosi naknada za obradu kredita.
33. Stoga se navedena ugovorna odredba za tužitelja kao potrošača ne može smatrati razumljivom, pa je sukladno čl. 84. ZZP dopušteno ocjenjivati njenu poštenost u smislu čl. 81. ZZP.
34. Nema nikakve dvojbe da konkretni Ugovor o kreditu 19.06.2006. predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor banke, pa se stoga sukladno čl. 81. st. 2. ZZP presumira da se o ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, pri čemu tuženik u tijeku postupka niti jednim dokazom nije oborio tu presumpciju u smislu čl. 81. st. 4. ZZP, već upravo suprotno ta presumpcija je potvrđena uvjerljivim iskazom tužitelja.
35. Nadalje, navedena ugovorna odredba predstavlja ugovornu odredbu koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, zbog same nerazumljivosti te odredbe tužitelj kao potrošač je bio doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca obzirom je jedino mogao znati kolika je visina naknade koju je dužan platiti, no ne i shvatiti na što se ova naknada odnosi odnosno što se njome naknađuje, a notorno je da bez prihvaćanja takve ugovorne odredbe – jer je bila sadržana u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru o kreditu – tužitelj ne bi uspio ishoditi kredit koji mu je bio potreban. Iz tih razloga radi se o ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
36. Stoga konkretna ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP, pa je ništetna kako to propisuje čl. 87. ZZP, zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje njene ništetnosti kako je to odlučeno pod točkom V. izreke ove presude.
37. Na temelju čl. 323. st. 1. ZOO tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je njegov prednik stekao temeljem te ništetne ugovorne odredbe.
37.1. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan ni u ovom dijelu, jer je ništetnost konkretne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita po prvi puta ustanovljena ovom presudom, pa stoga u smislu citiranog pravnog shvaćanja VSRH od 30.01.2020. zastara restitucijskog zahtjeva do sada nije mogla nastupiti.
38. Budući da je tuženik učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva, sud utvrđuje da je po toj osnovi tužitelju dužan vratiti utuženi iznos 280,54 EUR, i to sa zateznim kamatama od dana plaćanja (21.06.2006.) u skladu sa čl. 1115. ZOO jer se u okolnostima konkretnog slučaja banka smatra nesavjesnim stjecateljem.
39. Stoga je odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude.
40. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1.
ZPP dužan naknaditi troškove postupka.
40.1. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 5.299,78 EUR, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:
- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);
- sastav podneska od 05.06.2024. – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);
- zastupanje na ročištima od 04.12.2024. i 29.01.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);
- trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu – 49,98 EUR,
što sveukupno iznosi 1.049,98 EUR (sa uračunatim PDV-om), pa je odlučeno kao pod točkom VII. izreke.
U Zagrebu 14. ožujka 2025.
Sudac:
Ivo Đuratović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. odvjetnica Ana Marija Žužul Horvat;
2. Hrvatska poštanska banka d.d.
