REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 1628/23-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu protiv tuženika AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. iz odvj. društva Budimir & partneri u Splitu, radi utvrđenja i trpljenja, nakon glavne i javne rasprave održane dana 28. siječnja 2025. g. u prisutnosti z.z. tužitelja i pun. tuženika, dana 14. ožujka 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužan je tuženik AR OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti da tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, svoje potraživanje od ukupno 27.761,63 EUR sa zateznim kamatama propisanim zakonom koje na iznos od 25.139,96 EUR teku od 2. lipnja 2011. g. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima namiri prodajom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je bila predmet Kupoprodajnog ugovora od 4. svibnja 2012. g. koji je na temelju pravomoćne presude Vrhovnog suda RH broj Rev 1749/17 od 3. rujna 2019. g. izgubio učinak prema tužitelju i tuženiku te njegovim prednicima, a koja nekretnina je na temelju izjave o diobi vlasništva zgrade na suvlasničke dijelove i povezivanju prava vlasništva posebnih dijelova od 10. veljače 2021. g. uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo na ime tuženika i to baš na suvlasničkim dijelovima upisanim pod rednim brojevima:

-4. kao suvlasnički dio 113/318 etažno vlasništvo E-1 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine stan (S1) koji se nalazi na etaži prizemlja, a sastoji se od dvije spavaće sobe, 2 WC-a, 2 ostave, hodnika i kuhinje sa blagovaonicom i dnevnog boravka, ukupne podne površine 101,51 m², te pripadajućih sporednih dijelova: spreme, koja se nalazi na zapadnoj strani terase na južnoj strani, dostupa iz tog sporednog dijela, podne površine 0,57 m², spreme, koja se nalazi na istočnoj strani terase na južnoj strani, dostupa iz tog sporednog dijela, podne površine 0,60 m², parkirališnog mjesta izvan zgrade, označenog u naravi slovima "IVO" (PM2 u elaboratu), podne površine 12,50 m², natkrivene terase na južnoj strani zgrade, dostupne iz dijela čiji je dio, podne površine 9,88 m², nenatkrivene terase na južnoj strani zgrade (nastavak natkrivene terase), podne površine 12,75 m²,

-5. kao suvlasnički dio 76/318 etažno vlasništvo E-2 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine-stan (S2) koji se nalazi na etaži prvog kata jugozapadno a sastoji se od 2 spavaće sobe, hodnika, WC-a, dnevne sobe s kuhinjom i blagovaonicom ukupne podne površine 68,80 m² te pripadajućih sporednih dijelova: lođe koja se nalazi na južnoj strani prvog kata dostupna iz dijela čiji je dio podne površine 9,27 m²,

-6. suvlasnički dio 39/318 etažno vlasništvo E-3 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine-stan (S3) koji se nalazi na etaži prvog kata sjeveroistočno a sastoji se od sobe, hodnika, WC-a, dnevne sobe s kuhinjom i blagovaonicom ukupne podne površine 36,34 m² te pripadajućih sporednih dijelova: natkrivene terase na jugoistočnoj strani dostupne iz dijela čiji je dio, podne površine 5,50 m² i

-7. suvlasnički dio 90/318 etažno vlasništvo E-4 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine-stan (S4) koji se nalazi na etaži drugog kata a sastoji se od 2 spavaće sobe, hodnika, kupaonice, dnevne sobe s kuhinjom i blagovaonicom, WC-a i ostave ukupne podne površine 68,77 m² te pripadajućih sporednih dijelova: vanjskog stubišta koje se nalazi na sjevernoj strani, dostupnog iz zajedničkog dijela i dijela čiji je dio, podne površine 11,01 m², parkirališnog mjesta izvan zgrade označenog u naravi (u elaboratu PM1) koji se nalazi sjevernije od parkirališnog mjesta u naravi označenog "IVO" podne površine 12,50 m², nenatkrivene terase na južnom dijelu zgrade dostupne iz dijela čiji je dio, podne površine 9,57 m² i nenatkrivene terase na sjeveroistočnoj strani zgrade, podne površine 47,79 m².''.

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 1.875,00 EUR.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 28. travnja 2023. g. u kojoj je naveo da je u predmetu ovog suda broj Po 157/13 donesena presuda i rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-1749/17 od 3. rujna 2019. g. kojom je preinačena odluka Županijskog suda u Rijeci broj Gž 2320/16 od 10. siječnja 2017. g. u dijelu kojim su potvrđene presuda i rješenje ovog suda te je utvrđeno da Kupoprodajni ugovor koji je zaključio DR s tuženicima LR i AR gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 209.170,02 kn (27.761,63 EUR) s pripadajućim kamatama. Tuženicima LR i AR naloženo je i platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.000,00 kn (2.123,56 EUR). U zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] u z. u. [broj ZK uloška] da je bila zabilježena tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji rješenjem broj Z-2645/13 od 5. svibnja 2014. g. Zabilježba da ima učinak na način da djeluje protiv svakog kasnijeg nositelja knjižnog prava pa se i ovrha može provesti protiv svakog kasnijeg nositelja knjižnog prava u pogledu kojeg je provedena zabilježba. Nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Po 157/13 da je izvršena uknjižba brisanja zabilježbe spora pod brojem Z-32466/17 dana 19. rujna 2017. g. U predmetu koji se pred ovim sudom, Posebnim zemljišnoknjižnim odjelom u Kaštel Lukšiću vodio pod brojem Z- 5658/21 da je, na temelju izjave o diobi vlasništva zgrade na suvlasničke dijelove i povezivanju prava vlasništva posebnih dijelova od 10. veljače 2021. g., izvršena uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo na ime tuženika i to na suvlasničkim dijelovima upisanim pod rednim brojevima 4., 5., 6. i 7., koji su dijelovi pobliže opisani u narativnom dijelu tužbe. U ovršnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem Ovr-1374/21 da je, temeljem pravomoćne i ovršne presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1749/17 od 3. rujna 2019. g., određena ovrha na nekretnini opisanoj u tužbi, ali je rješenje ukinuto u dijelu u kojem je određena ovrha na opisanoj nekretnini te je prijedlog tužitelja odbačen kao nedopušten jer ovršna presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne sadrži nalog za ispunjenje ovrhovoditeljeve tražbine. Rješenje je i preinačeno u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretnini radi namirenja parničnog troška tužitelja u iznosu od 16.000,00 kn (2.123,56 EUR) radi ograničenja ovrhe na nekretninama. Kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1749/17 utvrđeno da već citirani Kupoprodajni ugovor nema učinka prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja u visini koja je navedena u tužbi, te kako ni tuženik ni njegova braća nisu podmirili potraživanje tužitelja, navedeno je da tužitelj ima pravni interes zahtijevati od tuženika trpljenje namirenja svog potraživanja utvrđenog pravomoćnom presudom iz vrijednosti nekretnine. Tužitelj je posebno naveo da je spreman prihvatiti da se tuženik oslobodi svoje obveze isplatom iznosa od 209.170,02 kn (27.761,63 EUR) s pripadajućim kamatama. Tužitelj da se tuženiku obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, a prema odredbi čl. 186 a ZPP-a. Pošiljka da se vratila s naznakom da tuženik nije preuzeo pošiljku, pa je 25. siječnja 2023. g. dostava ponovljena te je vraćena neuručena s istom naznakom. Stoga da je tužitelj postupio u skladu s odredbom čl. 38. st. 6. Zakona o državnom odvjetništvu i dostavu izvršio stavljanjem zahtjeva na oglasnu ploču Općinskog državnog odvjetništva u Splitu dana 20. veljače 2023. g. pa da se ima smatrati da je dostava obavljena istekom osmog dana od stavljanja pismena na oglasnu ploču. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti trpjeti da tužitelj svoje potraživanje u ukupnom iznosu od 209.170,02 kn (27.761,63 EUR) s pripadajućim kamatama namiri prodajom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je bila predmet Kupoprodajnog ugovora od 4. svibnja 2012. g., koji je na temelju pravomoćne presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1749/17 od 3. rujna 2019. g. izgubio učinak prema tužitelju i tuženiku te njegovim prednicima, a koja nekretnina je na temelju izjave o diobi vlasništva zgrade na suvlasničke dijelove i povezivanju prava vlasništva posebnih dijelova od 10. veljače 2021. g. uknjižena na ime tuženika za cijelo i to baš na suvlasničkim dijelovima upisanim pod rednim brojevima 4., 5., 6. i 7. U t. 2. petita tužbe iznesena je ponuda tuženiku prihvaćanjem koje se može osloboditi obveze iz t. 1. petita: ukoliko u roku od 15 dana isplati tužitelju već navedeni iznos s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužba po svom sadržaju odgovara ili hipotekarnoj tužbi iz odredbe čl. 336. do 340. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili se radi o ovlaštenju naplate po presudi povodom paulijanske tužbe u smislu odredbe čl. 66. Zakona o obveznim odnosima. Ako se radi o hipotekarnoj tužbi navedeno je da tužitelj nema nikakvo založno pravo niti bilo koje drugo stvarno pravo vezano za predmetne nekretnine tužitelja, a niti ima bilo kakvo potraživanje prema tuženiku (navedeno je prema tužitelju) osobno. Drugim riječima, tužitelj da nije založni vjerovnik tuženika. Tužitelj da nema u posjedu ni neku ispravu koja bi ga ovlastila tražiti namirenje protiv tuženika. Tužitelj da ima samo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1749/17 od 3. rujna 2019. g. kojom je djelomično preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2320/16 od 10. siječnja 2017. g. na način da sporni Kupoprodajni ugovor tuženika i njegove braće gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu koji se odnosi na tražbinu u iznosu od 209.170,02 kn s pripadajućim kamatama te je tuženicima naloženo platiti parnični trošak. U preostalom, ključnom dijelu postupka, revizija tužitelja da je odbačena. Radi se o dijelu kojim je pobijano rješenje sudova nižeg stupnja u dijelu kojim tužitelju nije bila dopuštena preinaka tužbe koja je identična zahtjevu u ovom postupku. Stoga da je očito da tužitelj u ovoj parnici postavlja isti tužbeni zahtjev želeći obvezati tuženika na trpljenje namirenja prodajom predmetnih nekretnina. Taj zahtjev da je u cijelosti neosnovan. Tuženik je istakao prigovor prekluzije jer je odredbom čl. 71. Zakona o obveznim odnosima propisan rok i to u najdužem trajanju od 3 godine od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija. Sasvim je jasno da je tužitelj za pobijani pravni posao saznao još davno i to prije podnošenja tužbe u parnici koja se vodila pred ovim sudom pod brojem Po 157/13 u kojem je tužba podnesena 6. studenog 2013. g. Tužitelj da je za Ugovor znao još i prije podnošenja tužbe jer je Ugovor bio ovjeren kod javnog bilježnika 4. svibnja 2012. g. i javni bilježnik ga je dostavio tužitelju, odnosno Poreznoj upravi, Područnom uredu Split 23. svibnja 2012. g., što da je vidljivo iz prijemnog pečata. Dakle, od saznanja tužitelja za Ugovor do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari da je prošlo više od 11 (jedanaest) godina. Čak je i od donošenja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari proteklo gotovo 4 (četiri) godine, iako je to pravno irelevantno. Upravo iz tog razloga tužitelj da je htio u predmetu Po 157/13 preinačiti tužbu na način da postavi actio pauliana, što sudovi nisu dopustili. Razlog za takvo postupanje tužitelja je što je tijekom tog postupka tužitelj saznao da se tuženik nije uknjižio na temelju spornog Kupoprodajnog ugovora jer je taj Ugovor bio nepodoban za uknjižbu, već na temelju pravomoćne presude. Naime, kad se provjeri povijesno stanje na verificiranom povijesnom izvatku za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je jasno da je pod brojem Z- 2436/12 zaprimljen prijedlog za uknjižbu na temelju presude na temelju priznanja ovog suda, Stalne službe u Kaštel Lukšiću broj Pst 581/12 od 10. listopada 2012. g. Opreza radi tuženik je istakao kako nisu ispunjeni ni ostali zakonom propisani uvjeti za podnošenje tužbe sa sadržajem na koji se odlučio tužitelj jer se radilo o naplatnom pravnom poslu, a tuženik i njegova braća nisu znali niti mogli znati da bi poduzetim raspolaganjem nanosili štetu tužitelju kao vjerovniku, a o čemu se tuženik detaljno očitovao u odgovoru na tužbu u predmetu ovog suda Po 157/13. Poanta svega je da je tužitelj uspio sa svojom revizijom u jednom dijelu tužbenog zahtjeva, ali je taj uspjeh ostao samo ''mrtvo slovo na papiru'' jer se ta presuda ne može na bilo koji način upotrijebiti protiv tuženika. Tužitelj da je toga jako dobro svjestan jer je nakon donošenja revizijske odluke pokušao u ovršnom postupku naplatiti predmetnu tražbinu protiv tuženika na način da je pokrenuo ovrhu na predmetnim nekretninama u predmetu ovog suda broj Ovr-1374/21 u kojem je sud donio rješenje o ovrsi od 14. svibnja 2021. g. koje je Županijski sud u Velikoj Gorici ukinuo rješenjem broj Gž Ovr 322/21 od 1. rujna 2022. g. te je tužiteljev prijedlog odbacio odnosno odbio kao neosnovan. Tuženik je ponovio da presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske nema nikakav kondemnatorni nalog, a posebno ne na isplatu iznosa od 209.110,02 kn i zateznih kamata, odnosno da nema nikakav nalog na ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje odnosno na ispunjenja tražbine na neko trpljenje ili propuštanje. Tuženik je dodao da se ni kasniji prijenos vlasništva s LR na tuženika nije temeljio na pobijanom Ugovoru već na dva nova Kupoprodajna ugovora od 30. listopada 2015. g. i od 5. siječnja 2016. g. koji Ugovori da nisu nikada pobijani ni osporavani od strane tužitelja. Tužitelj nije mogao provesti predmetnu presudu, nije mogao ustati novom brisovnom ili nekom drugom tužbom protiv tuženika, a rezultat toga da je podnošenje ove tužbe. Revizijska odluka na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanja, osim toga, da je donesena u odnosu na tri tuženika čija odgovornost ne bi bila solidarna već je podijeljena, tako da tuženik ne može odgovarati za više od trećine duga. Osim toga predmetni porezni dug nije njegov nego dug njegovog brata RR. I konačno porezni dug, a time i potraživanje koje je predmet tužbe, je u zastari jer je iz obračuna Porezne uprave na dan 6. veljače 2017. g. jasno kako isti dug potječe od najranije 2010. g. Stoga je istaknut i prigovor zastare.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 25. siječnja 2023. g., zemljišnoknjižnog izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i predmeta ovog suda broj Po 157/13 i Ovr 1374/21.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, kao vjerovnika, za donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti trpjeti da tužitelj svoje potraživanje u ukupnom iznosu od 27.761,63 EUR (ranije 209.170,02 kn) s pripadajućim kamatama namiri prodajom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je bila predmet Kupoprodajnog ugovora od 4. svibnja 2012. g.

Tužitelj je u tužbi naveo da se pred ovim sudom pod brojem Po 157/13 vodila parnica po tužbi tužitelja radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika u kojoj je donesena pravomoćna presuda.

Sud je u dokazne svrhe pregledao ovaj predmet te je utvrđeno:

-da se radilo o tužbi tužitelja podnesenoj protiv tuženika pod 1) VR, pod 2) LR i pod 3) AR kojom je zatraženo utvrđenje da Kupoprodajni ugovor koji je tuženik pod 1), kao porezni obveznik, zaključio sa svojom braćom-tuženicima pod 2) i 3) i kojim je otuđio nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 209.170,02 kn s pripadajućim kamatama,

-da je na ročištu od 3. prosinca 2014. g. zaključen prethodni postupak,

-da je tužitelj u podnesku predanom u spis na ročištu od 4. svibnja 2016. g., osim utvrđenja da je opisani Kupoprodajni ugovor izgubio učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje navedene tražbine tužitelja, zatražio i da sud naloži tuženicima pod 2) i 3) dopustiti da tužitelj svoje potraživanje namiri prodajom opisane nekretnine koja je bila predmeta tog Ugovora,

-da je prvostupanjski sud presudom od 2. rujna 2016. g. odbio tužbeni zahtjev kojim je zatraženo utvrđenje da je opisani Kupoprodajni ugovor izgubio učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje navedene tražbine tužitelja, te je doneseno rješenje kojim se ne dopušta preinaka tužbe iz podneska predanog u spis na ročištu od 4. svibnja 2016. g. kojom je zatraženo obvezivanje tuženika pod 2) i 3) dopustiti tužitelju namiriti potraživanje prodajom opisane nekretnine koja je bila predmeta tog Ugovora,

-da je drugostupanjski sud u odluci broj Gž-2320/16 od 10. siječnja 2017. g. potvrdio pobijanu presudu i rješenje suda prvog stupnja,

-da je Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-1749/17 od 3. rujna 2019. g. prihvatio reviziju tužitelja i preinačio presudu drugostupanjskog suda kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja te presudio da Kupoprodajni ugovor koji je zaključio tuženik pod 1) s tuženicima pod 2) i 3) gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 209.170,02 kn (27.761,63 EUR) s pripadajućim kamatama. Istom je odlukom odbačena kao nedopuštena revizija tužitelja protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim nije dopuštena preinaka tužbe.

Sud je pribavio i ovršni predmet ovog suda broj Ovr-1374/21 u kojem je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini radi naplate novčane tražbine temeljem pravomoćne i ovršne presude Vrhovnog suda RH broj Rev-1749/17 od 3. rujna 2019. g. protiv ovršenika AR i u kojem je ovršni sud donio rješenje o ovrsi broj Ovr-1374/21 od 14. svibnja 2021. g. Odlučujući o žalbi ovršenika, drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž Ovr-322/21 od 1. rujna 2022. g. ukinuo rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 209.170,02 kn s pripadajućim kamatama s obrazloženjem da presuda Vrhovnog suda RH broj Rev-1749/17 od 3. rujna 2019. g. nema svojstvo ovršnosti jer ne sadrži nalog za ispunjenje tražbine ovrhovoditelja. Stoga da se na temelju takve, deklaratorne, a ne i kondemnatorne presude, ne može odrediti ovrha.

Rješenje drugostupanjskog suda broj Gž Ovr-322/21 od 1. rujna 2022. g. dostavljeno je tužitelju 21. listopada 2022. g. te je nakon toga, 28. travnja 2023. g., tužitelj podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

U predmetu ovog suda Po 157/13 raspravljalo se o institutu pobijanja dužnikovih pravnih radnji iz glave V. Učinci obveza, Odjeljka 2 Pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), koji se u toj pravnoj stvari trebao primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.

Tužbom za pobijanje vjerovnik ima pravo zahtijevati da se određena dužnikova pravna radnja proglasi bez učinka u odnosu prema vjerovniku te zahtijevati i određeno činjenje ili propuštanje odnosno navesti na koji način i u kojem obliku treća osoba (u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija) ima nešto učiniti i trpjeti u svrhu vjerovnikova namirenja.

Tužitelj je, međutim, u predmetu Po 157/13, tek u podnesku predanom u spis na ročištu od 4. svibnja 2016. g., osim utvrđenja da je opisani Kupoprodajni ugovor izgubio učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja, zatražio da sud naloži tuženicima pod 2) i 3) dopustiti da tužitelj svoje potraživanje namiri prodajom opisane nekretnine koja je bila predmet Ugovora, te, kako je već interpretirano, prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka rješenjem koje je postalo pravomoćno.

Stoga je, prema ocjeni ovog suda, tužitelj prekludiran podnijeti kondemnatorni zahtjev kojim je zatraženo obvezivanje tuženika, kao kupca iz Kupoprodajnog ugovora od 4. svibnja 2012. g. koji je temeljem pravomoćne odluke suda (Vrhovnog suda RH) izgubio učinak u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja, trpjeti namirenje tužitelja tražbine tužitelja jer je taj zahtjev sastavni dio zahtjeva radi pobijanja pravnih radnji dužnika odnosno paulijanske tužbe, a tužitelj je potpunom paulijanskom tužbom mogao ustati u roku iz odredbe čl. 71. st. 1. ZOO-a, a u vezi sa čl. 67. st. 2. ZOO-a, koji teče od raspolaganja odnosno od zaključenje Kupoprodajnog ugovora od 4. svibnja 2012. g. i koji je istekao 4. svibnja 2015. g. Sve da se uzme da je rok iz odredbe čl. 71. st. 1. ZOO-a počeo teći od dana kad je tužitelj saznao za taj pravni posao, mora se uzeti da je saznao najkasnije danom podnošenja tužbe u predmetu Po 157/13 odnosno 6. studenog 2013. g. pa da je trogodišnji rok i u tom slučaju istekao.

Stoga je tužbeni zahtjev iz točke 1. petita trebalo odbiti kao neosnovan jer je tužitelj prekludiran u podnošenju tužbe takvog sadržaja.

Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva pod točkom 2. kojim tužitelj nudi tuženiku da se može osloboditi svoje obveze iz točke 1. ukoliko u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 27.761,63 EUR s pripadajućim kamatama, radi se o alternativnom ovlaštenju (facultas alternativa) odnosno građanskopravnoj ponudi, o kojoj sud ne donosi odluku niti ona predstavlja tužbeni zahtjev i koja se unosi u izreku samo u slučaju da sud prihvati kondemnatorni tužbeni zahtjev, a u skladu s odredbom čl. 327. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP). Radi toga ovu ponudu sud nije unosio u izreku presude.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa je tužitelja trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bio izložen tuženik, sudjelujući u parnici.

Tuženiku je trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 17. rujna 2024. g. i 28. siječnja 2025. g. po 250 bodova (ukupno 750 bodova) što, pomnoženo s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), iznosi 1.500,00 EUR. Taj iznos trebalo je uvećati za zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 1.875,00 EUR te ocijeniti da taj iznos predstavlja trošak kojim je bio izložen tuženik i koji je dužan podmiriti tužitelj, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 14. ožujka 2025. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).