Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-22/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Luka Marok, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-1445/2024-9 od 10. siječnja 2025., dana 14. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja B2 KAPITAL d.o.o. i preinačava rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-1445/2024-9 od 10. siječnja 2025. te se rješava:

Uvažava se prigovor predlagatelja osiguranja B2 KAPITAL d.o.o. izjavljen 9. siječnja 2025. i ukida rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr- 1445/2024-6 od 8. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja osiguranja kao neosnovan i potvrđeno je u cijelosti rješenje prvostupanjskog suda pod posl. br. Ovr- 1445/2024-6 od 8. siječnja 2025.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja, a zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ). Predlaže ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. Prvostupanjski je sud odbio prigovor predlagatelja osiguranja protiv rješenja kojim je pozvan na plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv rješenja u iznosu od 191,31 eura te sudske pristojbe na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 eura, u bitnom obrazlažući da obveza plaćanja sudske pristojbe za odluku o prijedlogu za osiguranje, neovisno kakva ta odluka bila, nastaje već u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje i da stoga rješenje toga suda pod posl. br. Ovr-1445/2024-2 od 2. prosinca 2024., kojim je odbačen prijedlog predlagatelja osiguranja, predstavlja odluku koja također podliježe plaćanju pristojbe, pa je predlagatelj osiguranja obvezan platiti sudsku pristojbu na žalbu protiv takvog rješenja.

6. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilno.

7. S pravom predlagatelj osiguranja u žalbi ističe da odredbe Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP) kojima je određen trenutak nastanka obveze plaćanja pristojbe nisu od utjecaja na pitanje koji pravni lijekovi podliježu plaćanju sudskih pristojbi, a koje je pitanje uređeno Uredbom o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23 – dalje: Uredba).

8. Naime, odredbom čl. 4. toč. 4. ZSP-a propisano je da obveza plaćanja pristojbe, ako ZSP-om nije drukčije propisano, nastaje za sudske odluke kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke, osim za odluku o prijedlogu za ovrhu, protuovrhu, osiguranje dokaza ili osiguranje po zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe te odluku povodom tužbe kojom se predlaže izdavanje platnog naloga, za koje obveza plaćanja pristojbe nastaje u trenutku podnošenja prijedloga ili tužbe.

9. S druge strane, prema Tar. br. 3. st. 4. Uredbe za žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća se pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po Tar. br. 2. ili ako se pobija rješenje o troškovima postupka.

9.1. Nastavno na prethodno, za naglasiti je da po Tar. br. 2. Uredbe, na koji izrijekom upućuje prethodno citirani tarifni broj, nije predviđeno plaćanje pristojbe za rješenje kojim se odlučuje o prijedlogu za ovrhu, odnosno osiguranje, već samo za rješenje o ovrsi, odnosno osiguranju.

9.2. Stoga u smislu Tar. br. 3. st. 4. Uredbe ne postoji obveza plaćanje pristojbe na žalbu protiv rješenja kojim se na negativni način odlučuje o prijedlogu za ovrhu, odnosno osiguranje, jer taj tarifni broj kriterij nastanka obveze isključivo veže uz Tar. br. 2. Uredbe, dok niti iz jedne odredbe ZSP-a kao višeg propisa ne proizlazi obveza plaćanja pristojbe na žalbu protiv rješenja o prijedlogu za ovrhu, odnosno osiguranje.

10. Uvažavajući navedeno, a budući da na strani predlagatelja osiguranja nije postojala obveza plaćanja pristojbe za žalbu protiv rješenja o odbacivanju prijedloga za osiguranje, to nije bilo uvjeta ni za plaćanje pristojbe na rješenje o pristojbi prema čl. 28. ZSP-a.

11. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu predlagatelja osiguranja uvažiti kao osnovanu i pobijano rješenje preinačiti i ukinuti rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-1445/2024-6 od 8. siječnja 2025. kojim je naloženo predlagatelju osiguranja platiti pobijane pristojbe.

U Velikoj Gorici 14. ožujka 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak