Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1264/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Sokal, odvjetnici u Rijeci, protiv tužene SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Kovačiću, odvjetniku u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave od 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci - Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-607/2022 od 10. svibnja 2022., proglašava se nedopuštenom.

2.Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja ove presude pa do isplate."

II-Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 400,00 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presude pa do konačne naplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj ĆK u tužbi, izjavljenoj 27. rujna 2022., navodi da je putem svoje punomoćnice zaprimio dana 13. rujna 2022. Zaključak Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. broj Ovr-607/2022 od 29. kolovoza 2022., kojim je upućen da u roku od 15 dana od dana dostave predmetnog Zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditeljice (ovdje tužene) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj sukladno navedenom Zaključku, u ostavljenom roku, podnosi ovu tužbu.

2.Tužitelj ističe da je prethodno, u navedenom ovršnom postupku, ovrhovoditeljice (ovdje tužene) SK, protiv ovršenika ĆK i ŽK, podnio žalbu protiv Rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-607/2022 kojim je temeljem pravomoćne Presude Općinskog suda u Rijeci posl. Povrv-1512/2015 od 1. kolovoza 2015., radi naplate novčane tražbine od 33.000 EUR u kn protuvrijednosti, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka, određena ovrha na nekretnini koja se nalazi u vlasništvu ovršenika.

3.Tužitelj je predmetnu žalbu podnio iz razloga navedenih u čl. 50 st. 1. t. 3, t. 7. t. 9 i t. 10. Ovršnog zakona, jer smatra da tužena nije ovlaštena zahtijevati ovrhu na temelju ovršne isprave, jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka, te jer je riječ o tražbini čije je ispunjenje zabranjeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

4.Naime, između parničnih stranaka vođen je pred Općinskim sudom u Rijeci parnični postupak Povrv-1512/2015 povodom tužbe ovdje tužene kao tužiteljice, protiv ovdje tužitelja (i ŽK) kao tuženika, radi naplate novčane tražbine, a koja novčana tražbina proizlazi iz Ugovora o zajmu od 13. lipnja 2011., ovjerenog kod javnog bilježnika Marine Paić Čerin, iz [adresa], pod brojem OV-5618/11.

5.Predmetni postupak okončan je pravomoćnom presudom kojom je naloženo tužitelju (i ŽK) da podmire tuženoj novčani iznos od 33.000,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

6.Tužena je potom na temelju navedene presude kao ovršne isprave ishodila (pobijano) Rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-607/22 od 10. svibnja 2022.

7.Tužitelj u ovoj tužbi ustraje kod svih navoda iz žalbe podnesene protiv citiranog Rješenja o ovrsi, te ističe da se ovrha koja je određena u predmetnom ovršnom postupku, provodi radi namirenja ništetne tražbine iz ništetnog pravnog posla - Ugovora o zajmu od 13. lipnja 2011., ovjerenog kod javnog bilježnika Marine Paić Čerin, iz [adresa], pod brojem OV-5618/11. Riječ je o Ugovoru o zajmu sklopljenom između tužitelja i ŽK s jedne strane i prednika tužene ZK, oca tužene, s druge strane, predmet kojeg ugovora je zajam u stranoj valuti iznosa od 33.000,00 EUR.

8.Predmetnim ugovorom izrijekom je utvrđeno da se zajam predaje u valuti EUR te da se povrat zajma ima izvršiti u valuti EUR (članak 2.2. i čl. 3 Ugovora). Tako čl.2.st.2. glasi: „Prijam navedenog novčanog iznosa zajma u visini od 33.000,00 EUR-a (u valuti EUR-a) ĆK i ŽK kao dužnik-hipotekarni dužnik potvrđuje svojim potpisom na ovom ugovoru, pa se o tome neće sastavljati posebna priznanica“.

Članak 3. glasi: „ Dužnik-založni dužnik obvezuje se vratiti pozajmljeni iznos vjerovniku-založnom vjerovniku u primljenom iznosu od 33.000,00 EUR-a (u valuti EUR-a), koji iznos u cijelosti predstavlja glavnicu...“

9.Tužitelj navodi da je predmetni ugovor o zajmu ništetan pravni posao jer je riječ o zajmu odobrenom u stranim sredstvima plaćanja (valuti EUR), uslijed čega je protivan prisilnim propisima RH, i to konkretno odredbi čl. 17. Zakona o deviznom poslovanju koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora, a koja izričito zabranjuje fizičkim osobama davanje zajma u stranim sredstvima plaćanja. Takve zajmove građanima mogu odobravati isključivo banke. Stoga da je predmetni ugovor ništetan temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima jer je protivan prisilnim propisima te ne proizvodi pravni učinak.

10.Tako i Vrhovni sud RH u svojoj revizijskoj odluci Rev-1396/11 od 20.02.2018.g. navodi „.. ukoliko bi se u konkretnom slučaju radilo o zajmu u stranoj valuti (eurima), onda bi predmetni ugovor o zajmu bio ništav jer bi bio protivan odredbama čl. 17.st.1. i st.2. Zakona o deviznom poslovanju. Naime odredbom čl. 17.st.1. Zakona o deviznom poslovanju kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobriti samo banke. Prema st. 2 istog zakonskog članka ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja.“

11.U parničnom postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava temeljem koje se vodi sporni ovršni postupak (pravomoćna Presuda Općinskog suda u Rijeci Povrv- 1512/2015 od 01.08.2015.g.) nije se odlučivalo o prigovoru ništetnosti niti su se utvrđivale odlučne činjenice na navedenu okolnost, te su stoga tužitelj i ŽK dana 19. svibnja 2022. podnijeli Općinskom sudu u Puli-Pola tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu. Navedeni parnični postupak vodi se pod poslovnim brojem P-345/2022.

12.Odluka suda u predmetu P-345/2022 da predstavlja prethodno pitanje za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužene u predmetu Povrv-1512/2015. Stoga je tužitelj u predmetu Povrv-1512/2015 podnio dana 19. svibnja 2022. i prijedlog za ponavljanje postupka s ciljem da se navedena ovršna isprava ukine, odnosno preinači na način da se tužbeni zahtjev tužene odbije.

13.Naime, u slučaju uspjeha tužitelja u parnici radi utvrđenja ništetnosti koja se vodi pred Općinskim sudom u Puli posl.br. P-345/2022, ostvarile bi se pretpostavke za ponavljanje parničnog postupka Povrv-1512/2015 i ukidanje Presude Povrv-1512/2015 od 1. kolovoza 2015., a koja presuda predstavlja ovršnu ispravu u spornom ovršnom postupku Ovr-607/2022.

14.Odredbama čl. 327. Zakona o obveznim odnosima propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozvati svaka zainteresirana osoba. Odredbom čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

15.Tužitelj navodi da ovršni sud ne bi smio provoditi i dozvoliti ovrhu ništetne tražbine, odnosno kondemnatorne presude koja je obuhvaćena ništetnošću.

16.Tužitelj se poziva i na odluku Ustavnog suda RH posl. broj U-III-5072/2013 od 9. siječnja 2014. u kojoj Ustavni sud ističe da je dužnost i ovršnog suda da po službenoj dužnosti pazi na ništetnost te navodi da „sudovi (više) ne mogu dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću.“ U toj odluci Ustavni sud RH obrazlaže:

„7. Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, u pravnoj situaciji u kojoj postoji kondemnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorna presuda donesena naknadno između istih stranaka kojom se utvrđuje da je dio obveze koja je utvrđena kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponavljanje postupka u kojemu je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću.

Navedeno stajalište temelji se na primjeni odredbe članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a, jer se u konkretnom slučaju može smatrati da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao uspješno isticati u postupku u kojem je nastala kondemnatorna - ovršna presuda. Isto tako, uzevši u obzir odredbu članka 109. stavka 1. ZOO-a prema kojoj se na ništavost pazi po službenoj dužnosti, dužnost je sudova, kada ih ovršenik upozori da je ovršna isprava ništava, a ta ništavost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom između istih stranaka koje sudjeluju u ovršnom postupku, da utvrde da je ovrha nedopuštena u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću.

Navedeno stajalište Ustavni sud zauzeo je u odluci broj: U-III-2656/2004 od 11. studenoga 2004. ("Narodne novine" broj 160/04.). Ustavni sud utvrđuje da je to stajalište primjenjivo i u konkretnom slučaju.

7.1. Naime, u konkretnom slučaju ovrha je provedena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vrbovcu (P-72/99-3) kojom je utvrđeno da su podnositelji (tuženici), na temelju Ugovora o zajmu sklopljenog 1. ožujka 1994., dužni ovrhovoditelju (tužitelju) isplatiti iznos od 14.000 DEM s deviznom kamatnom stopom i troškovima parničnog postupka.

Budući da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vrbovcu (5 P- 299/2010-38) utvrđen ništavim (ništetnim) navedeni Ugovor o zajmu, to sudovi (više) ne mogu dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću.“

17.Tužitelj navodi da tražbina ovrhovoditeljice (ovdje tužene) u spornom ovršnom postupku potječe iz ništetnog pravnog posla, te je tužitelj pokrenuo postupak u kojem će se utvrditi odlučne činjenice – ništetnost ugovora o zajmu (P- 345/2022) koje će deklaratorno dovesti do prestanka tražbine odnosno do zabrane ispunjenja tražbine ovrhovoditeljice prema ovršeniku (ovdje tužitelju), a očigledno je riječ o činjenicama koje se nisu utvrđivale u postupku u kojem je donesena ovršna isprava (Povrv-1512/29015) nego u postupku koji je pokrenut nakon donošenja ovršne isprave (P-345/2022), slijedom čega da u predmetnom ovršnom postupku tužena kao ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu temeljem sporne ovršne isprave protiv tužitelja kao ovršenika, te je riječ o tražbini koja je prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka, te je riječ o tražbini čije je ispunjenje zabranjeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, to tužitelj smatra da su osnovani njegovi žalbeni razlozi istaknuti u žalbi protiv Rješenja o ovrsi (čl. 50 st..2 t. 7., 9., i 10.), kao i da je osnovan njegov zahtjev za obustavu predmetnog ovršnog postupka, odnosno ovdje postavljeni tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

18.Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da se ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci - Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-607/2022 od 10. svibnja 2022., proglasi nedopuštenom. Potražuje i naknadu parničnog troška.

19.Tužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, no isti prigovor je povukla na pripremnom ročištu od 28. siječnja 2025. Tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti. Ističe da se u ovom postupku ima raspravljati samo o onim tvrdnjama i razlozima koji su izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

20.Ovaj postupak da je pokrenut samo i isključivo s ciljem da se ovršni postupak koji se vodi na Općinskom sudu u Rijeci poslovni broj Ovr-607/2022 pokuša otežati i odužiti. Naime, Presuda Povrv-1512/2015 je postala pravomoćna nedavno, 31. kolovoza 2021. te je u tom postupku raspravljano potraživanje tuženice kao ovrhovoditeljice. U tom predmetu su saslušane stranke, ovdje tužitelj koji je u tom postupku sudjelovao u svojstvu tuženika je u cijelosti osporavao potraživanje tužiteljice (ovdje tuženice) i u tom postupku koji je nedavno završen tužitelj nije niti jednom riječju ukazao na navodnu „ništetnost“ . U tom je postupku parnični sud pazio na ništetnost i to po službenoj dužnosti, ali nije našao niti jedan jedini razlog ništetnosti u provedenom postupku.

21.Tek nakon što je tuženica kao ovrhovoditeljica pokrenula postupak ovrhe, a prijedlog za ovrhu je predan sudu 19. travnja 2022., i tek nakon što je sud izdao rješenje o ovrsi 10. svibnja 2022., tek nakon toga tužitelj iznosi po prvi puta argument navodne, a zapravo izmišljene ništetnosti. To da dovoljno govori o neosnovanosti i promašenosti njegovih tvrdnji, kao i potpunu neosnovanost ove tužbe kao i tužbe radi utvrđenja ništetnosti.

22.Da je tomu tako je dovoljno uvjeriti se uvidom u predmetni Ugovor o zajmu, za kojeg tužitelj tvrdi da je navodno ništetan i to članak 2. ugovora koji glasi: „…vjerovnik predaje u zajam … iznos novca u visini od 60.000,00 eura u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate.“ 23.Navedeno se ponavlja i u članku 4. Ugovora u kojem piše: „…radi osiguranja novčanog potraživanja u visini od 33.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti…

24.Navedeno se ponavlja i u članku 5. Ugovora u kojem jasno piše: „… a radi osiguranja novčane tražbine po osnovu zajma u iznosu od 33.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.“

25.Dakle, predmetni je zajam sukladno svim propisima RH dan u domaćoj valuti, a sve tvrdnje drugačije od ove jesu samo jedan pokušaj tužitelja da osujeti pravo tuženice kao ovrhovoditeljice na naplatu, koje još nije ostvareno.

26.Ova tužba da je samo još jedna u nizu radnji tužitelja usmjerene na to da tuženica kao ovrhovoditeljica ne dobije natrag svoj novac, kojeg je njen otac pozajmio tužitelju još 2011.godine. Dakle, tužitelj je dužnik oca tuženice, a nakon njegove smrti je dužnik tuženice ukupno već više od 10 godina. Za to vrijeme tužitelj i njegova supruga nisu vratili niti jedne jedine kune svog duga, što da dovoljno govori o njihovoj prirodi. Tužena navodi da isti sve vrijeme izmišljaju nove potencijalne razloge, tužbe, osporavanja, tvrdnje, kojima neistinito i neosnovano se protive potraživanju tuženice kao ovrhovoditeljice.

27.Nadalje, tužena ističe da nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog iznesen u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Navodi da je njen otac, uz ovaj zajam dan tužitelju, dao i puno veći zajam majci tužitelja, NK i to u iznosu od 60.000,00 eura u protuvrijednosti kuna uvećano za kamate. Niti taj zajam nije vraćen, pa je ovdje tuženica morala podnijeti tužbu, potom ovrhu. I u odnosu na taj zajam je majka tužitelja, sada zastupana po istoj odvjetnici, iznijela i prigovor ništetnosti ugovora o zajmu, podnijela je tužbu radi utvrđenja te navodne ništetnosti, ali je ta tužba odbijena kao neosnovana.

28.Dakle, obitelj NK da je dugovala tuženici ukupno temeljem obje presude skoro 200.000,00 eura u protuvrijednosti kuna (uključujući glavnice, kamate, troškove). Tuženica se samo u postupku ovrhe protiv majke tužitelja nešto naplatila, a većina duga je i dalje nenaplaćeno. Tuženica je s druge strane samohrana majka koja naporno radi i pokušava za svoje dijete ostvariti sve što i druga djeca imaju, a obitelj NK da za to vrijeme s njenim novcem radi, odbija ga vratiti i uživa u plodovima istog. Gotovo 200.000,00 eura u protuvrijednosti kuna.

29.Tužena navodi da dug tužitelja nikako nije i ne može biti sporan jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Sudske presude se imaju i moraju poštovati i ispunjavati, a tuženik, zajedno sa svojom suprugom i majkom na sve moguće načine to krši i ne ispunjava ono što mu (im) je naloženo pravomoćnim ovršnim ispravama. Predmetni Ugovor o zajmu je sklopljen 13. lipnja 2011., a tužitelj nije nikada prigovorio navodnoj ništetnosti niti je ranije istaknuo da bi zajam navodno bio dan u stranoj valuti.

30.Nakon što je otac tuženice dao tužitelju u zajam predmetni iznos dakako u kunama, tužitelj pozajmljeni iznos nije vraćao po dospijeću, a niti kasnije. Upravo suprotno, tuženik je čekao i nadao su se da će njihovo dugovanje pasti u zastaru, ali to se srećom nije dogodilo, jer je tuženica nakon smrti oca na vrijeme, još 18. prosinca 2014. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Temeljem toga prijedloga je izdano rješenje o ovrsi, protiv kojeg je tužitelj kao ovršenik podnio žalbu. U toj žalbi tužitelj kao ovršenik nije nikada ustvrdio da bi „ugovor o zajmu bio ništetan ili „da bi zajam bio dan u stranoj valuti“.

31.Kasnije je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj je bio zastupan po profesionalcu – odvjetniku (i to više njih), a unatoč tome, tužitelj nikada nije tijekom trajanja tog postupka koji se vodio na Općinskom sudu u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod poslovnim brojem 79 Povrv-1512/2015, izjavio niti istaknuo činjenicu da bi „ugovor o zajmu bio ništetan“ odnosno da bi „zajam bio dan u stranoj valuti“. To nije tužitelj napravio ni na pripremnom ročištu 18. listopada 2018., ni u podnesku od 13. studenog 2018., ni na pripremnom ročištu 15. studenog 2018., ni na ročištima za glavnu raspravu 29. siječnja 2019., 12. ožujka 2019., 16. svibnja 2019., ni u žalbi koju je izjavio protiv prvostupanjske presude.

32.Upravo suprotno, tužitelj je iznosio potpuno drugu argumentaciju tijekom postupka, svoje je protivljenje tužbi zasnivao na tvrdnjama „da je dug vraćen“… „da je dug u zastari“…“prigovor promašene pasivne legitimacije“ i sl.

33.Da je kojim slučajem zajam bio „dan u stranoj valuti“, to bi tužitelj tijekom više od 10-godišnjeg svojeg dužničkog odnosa spram tuženice (i njenog oca) i tijekom opisanih postupaka zasigurno izjavio. Ovako, kada to nije istaknuo u postupku koji se vodio protiv njega i koji je gotovo pa jučer okončao, a „sjetio se je“ to tek sada izjaviti, jasno je zašto je to učinio i što smjera.

34.Naime, predmetni parnični postupak posl.br. 79 Povrv-1512/2015, je okončan prvostupanjskom presudom od 1. kolovoza 2019., koja je u cijelosti potvrđena drugostupanjskom presudom od 31. kolovoza 2021. Dakle, ovršna isprava je postala pravomoćna 31. kolovoza 2021., a ovršna 12. listopada 2021. Tužitelj tada nije podnio tužbu radi ništetnosti, a nije niti platio dužnu tražbinu koje plaćanje mu je naloženo tim presudama.

35.Dakle, tužitelj kao dužnik, a niti njegova supruga kao druga dužnica do danas nisu platili niti jedne jedine kune od dugovanja koje im je naloženo ovršnom ispravom pa je tuženica kao ovrhovoditeljica protiv tužitelja i njegove supruge kao ovršenika dana 17. ožujka 2022. podnijela FINI Zahtjeve za izravnu naplatu (i tako se izložila dodatnim troškovima), ali se je izravna naplata pokazala nemoguća zbog velikih dugova u kojima se tužitelj i njegova supruga očito nalaze.

36.Međutim, tužitelj kao dužnik tuženice ima u vlasništvu vrlo vrijednu nekretninu u kojoj živi, to je k. č. br. [katastarska čestica]- IVANA I MATKA BAŠTIJANA, ukupne površine, 1432 m2, od toga DVORIŠTE 1129 m2, NADSTREŠNICA, IVANA I MATKA BAŠTIJANA 13 m2, KUĆA, IVANA I MATKA BAŠTIJANA 247 m2, GARAŽA, IVANA I MATKA BAŠTIJANA 43 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U jednom drugom postupku je sam tužitelj dostavio u spis elaborat procjene vrijednosti te nekretnine, tvrdeći da ista ima (odnosno imala je 2010.godine) vrijednost od 3.429,050 eura. Imaju tako vrijednu nekretninu u vlasništvu, ali dug svojoj vjerovnici (ovdje tuženici) ne vraćaju. Zbog neplaćanja tužitelja kao dužnika je tuženica morala pokrenuti ovrhu na nekretnini, prijedlog za ovrhu je tuženica podnijela 19. travnja 2022. Povodom tog prijedloga za ovrhu je Općinski sud u Rijeci-Stalna služba u Opatiji donio rješenje o ovrsi na nekretnini posl.br. Ovr-607/2022. dana 10. svibnja 2022.godine. Tek nakon donošenja tog rješenja, tužitelj podnosi žalbu protiv rješenja o ovrsi te tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu u kojima da tek prvi puta izmišlja za potrebe tih postupaka navodni zajam u stranoj valuti i navodnu ništetnost. Iz navedenog da je očito da je ova tužba podnesena samo kao argument kojim tužitelj pokušava opstruirati ovršni postupak i odugovlačiti ga i tako dodatno oštetiti svoju vjerovnicu (ovdje tuženicu) jer joj tako onemogućava naplatu. Tužitelj je istoga dana podnio i Prijedlog za ponavljanje postupka, s istim ciljem.

37.Upravo iz ovog redoslijeda radnji proizlazi da je po prvi puta 11 godina nakon danog zajma, tužitelj istaknuo ovu činjenicu o navodnoj ništetnosti i navodnoj stranoj valuti i da je to učinio tek nakon što je tuženica pokrenula ovrhu na njegovoj nekretnini. Tuženica ističe da sve ovo naprijed ukazano nepobitno dokazuje da je tvrdnja o navodnoj „ništetnosti ugovora o zajmu jer je dan u stranoj valuti“ neosnovana, neutemeljena i netočna.

38.Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, pa da je parnični Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pri donošenju presude Povrv-1512/2015 po službenoj dužnosti ispitao valjanost ugovora o zajmu, kao temelja potraživanja tužiteljice, i tom prilikom razloge ništetnosti sud nije našao, kao niti drugostupanjski Županijski sud u Šibeniku pri donošenju Presude posl.br. Gž-725/2019 kada je odbijao žalbe tuženika i utvrdio da potraživanje tužiteljice jest osnovano. Radi se o presuđenoj stvari u kojoj je pravomoćno utvrđeno da je potraživanje vjerovnice (ovdje tuženice) utemeljeno i da ugovor o zajmu nije ništetan, jer inače bi vjerovnica bila odbijena s tužbenim zahtjevom.

39.Tužena navodi da se radi o velikom potraživanju vjerovnice (ovdje tuženice). Sastoji se od glavnice u iznosu od 33.000,00 eura, kamate na taj iznos koje teku od 2. studenog 2011. pa do isplate, a koje na današnji dan iznose cca 31.000,00 eura, troškova ovršnog i parničnog postupka, i kamata na taj što iznosi cca 7.400,00 eura. Dakle, ukupno potraživanje tuženice prema tužitelju i njegovoj supruzi temeljem ovršne isprave iznosi cca 71.400,00 eura. Od tog iznosa niti jednog eura nisu vratili tuženici tužitelj i njegova supruga kao dužnici. Postupanje dužnika-tužitelja u kojem nije niti jedan euro vratio tuženici kao vjerovnici jasno upućuje na to da on nije imao niti ima namjeru uopće ni pokušati vratiti zajam. Takvo postupanje je protupravno, nesavjesno, nepošteno, te ukazuje na činjenicu da je ponašanje tužitelja, pa i njegovo procesno ponašanje kao što je podnošenje ove tužbe, samo i isključivo usmjereno na daljnje otežavanje vjerovnici-tuženici da naplati svoju tražbinu. Vjerovnica-tuženica je ta koja trpi nenadoknadivu štetu već više od 11 godina, koja svoju tražbinu vjerojatno neće ni moći namiriti ni u ovršnom postupku koji je u tijeku.

40.Dakle, vjerovnici-tuženici da nastaje nenadoknadiva šteta svakim danom vođenja postupaka i odugovlačenjem istih, a da ne namiri tražbinu. Tuženica je samohrana majka koja na sve moguće načine pokušava preživjeti ova teška vremena, pokušava odgojiti dijete za koje sama brine i školuje ga, a sve bi joj bilo lakše kada bi tužitelj i njegova supruga nakon 11 godina dugovanja vratili barem dio duga. Prave nakane tužitelja da dolaze na vidjelo kada se sagledaju i sljedeće činjenice : ovaj predmetni zajam nije jedini zajam kojeg je otac tuženice pozajmio obitelji NK. Naime, dana 4. veljače 2010. je otac tuženice pozajmio majci 1. - tuženika, NK, novčani iznos od čak 60.000,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, sve temeljem Ugovora o zajmu ovjerenog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke dana 4. veljače 2010. pod brojem OV-2634/2010. Predmetni iznos zajma se NK obvezala vratiti do 1. studenog 2010., a svoju obvezu nije ispunila niti u kojem iznosu pa je tužiteljica podnijela tužbu radi isplate. Predmet se vodio na Općinskom sudu u Rijeci pod poslovnim brojem P-197/15 te je donesena Presuda i Presuda na temelju priznanja od 29. rujna 2015.godine, djelomično preinačena Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1111/2016 od 1. lipnja 2016., a kojim je presudama naloženo NK da ovdje tuženici isplati novčani iznos od 60.000,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počev od dana 2.11.2010. do konačne naplate te isplati parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 29. rujna 2015.godine pa do konačne naplate i isplati dodatni parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 29. rujna 2015. pa do konačne naplate, isplati trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 1. lipnja 2016. pa do konačne naplate.

41.Tuženica je radi naplate navedenih iznosa pokrenula ovrhu te ishodovala Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-8057/16 od 17. listopada 2016. na stanu u vlasništvu NK, dug postoji još od 2010. te je donedavno ukupno iznosio oko 1.000.000,00 kuna. Tek je nedavno nešto smanjen prodajom nekretnine u ovršnom postupku u vlasništvu majke tužitelja. Vrlo je simptomatično što je identičnu tvrdnju i tužbu radi utvrđenja ništetnosti tog ugovora o zajmu, NK pokrenula protiv ovdje tuženice, sa istim navodima i tvrdnjama, tvrdeći da je i taj zajam „dan u stranoj valuti, pa da je ugovor o zajmu zbog toga ništetan“. U tom je postupku (između ostalih) zastupala ju ista punomoćnica. Predmet se vodio na Općinskom sudu u Puli-Pola pod poslovnim brojem P-112/2021 te je u istom donesena presuda od 7. travnja 2022.godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

42.Naknadno je tužena saznala da je tijekom parnice Povrv-1512/2015 tužitelj darovao svojoj kćerci CK temeljem Ugovora o darovanju od 12. listopada 2018., nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ta pravna radnja - darovanje predmetnih nekretnina tužitelja kao dužnika tuženice svojoj kćerci, učinjeno je na štetu vjerovnice-ovdje tuženice jer zbog te pravne radnje tužitelj kao dužnik tuženice nema dovoljno sredstava za ispunjenje duga, pa je ovdje tuženica podnijela protiv istog tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Predmet se vodi na Općinskom sudu u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod poslovnim brojem P- 716/2021.

43. Nadalje, znajući da se protiv tužitelja vodi postupak poslovni broj 79 Povrv- 1512/2015 ranije spomenute nekretnine u k. o. [katastarska općina] je ĆK darovao svom ocu, KK, temeljem Ugovora o darovanju od 30. svibnja 2017., koji je ovjeren kod javnog bilježnika Radosne Mavrinac iz Kastva dana 31. svibnja 2017. pod brojem OV-2728/17, koji je predan na uknjižbu dana 5. lipnja 2017. te je u predmetu Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Ogulin posl.br. Z- 6168/2017 na predmetnim nekretninama upisan kao vlasnik otac tuženika, KK. Nedugo zatim je KK kao otac tužitelja preminuo, pa ga je naslijedio tužitelj kao njegov sin i opet stekao u vlasništvo te iste nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-1526/2018 od 15. svibnja 2018. i odmah je tužitelj ĆK nakon što ih je naslijedio darovao svojoj kćerki CK temeljem Ugovora o darovanju od 12.10.2018.godine. Na tim istim nekretninama, prilikom darovanja svojoj kćerki, koja u to vrijeme očito studira i nema nikakve poveznice uopće s vlasništvom ili posjedom tih nekretnina (kćerka je upravo u vrijeme darovanja 12. listopada 2018. bila upisana na prvu godinu Fakulteta, a ujedno je pohađala i fakultet u Rimu), tužitelj ĆK CK sebi zadržava pravo plodouživanja tih istih nekretnina. Upravo iz ove činjenice da proizlazi zaključak da nije bila namjera tužitelja da otac daruje kćerci nekretnine koja iste niti posjeduje, niti koristi, niti zna uopće gdje su, već je bila samo namjera i svrha ugovora da se formalno zemljišnoknjižno vlasništvo nekretnina prenese na ime treće osobe, koja nije dužnik vjerovnice-ovdje tuženice. Opisanim rješenjem o nasljeđivanju tužitelj je naslijedio pored nekretnina u k. o. [katastarska općina] (navedene u rješenju o nasljeđivanju pod b), c) i d)), i stan upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etaža E-14. Iz ZK izvatka je razvidno da je taj stan također bio u vlasništvu tužitelja, potom ga je ugovorom o darovanju od 30. svibnja 2017.darovao ocu. To je darovanje učinjeno od strane tužitelja prema svom tada živom ocu, s namjerom tužitelja kao dužnika da prije ovršnog postupka otuđi/prikrije svoju imovinu, a sve s ciljem da osujeti namirenje tuženice kao vjerovnice. Međutim, otac je umro, pa je nakon smrti oca, tužitelj taj stan natrag dobio rješenjem o nasljeđivanju, pa ga je brže bolje prodao Ugovorom o kupoprodaji od 15. svibnja 2018. Ugovor je predan na uknjižbu istoga dana, 16. svibnja 2018., kada i rješenje o nasljeđivanju da ne bi vjerovnica-ovdje tuženica u međuvremenu mogla nešto poduzeti. Taj stan je tužitelj prodao za iznos od najmanje 30.000,00 eura (barem je taj iznos naveden u ugovoru o kupoprodaji, a moguće je cijena i puno veća), a da ni jednu kunu nije dao vjerovnici-ovdje tuženici na ime ispunjenja duga. Tužitelj da postupa s upornošću te da svojim ponašanjem on i obitelj žele uništiti vjerovnicu-ovdje tuženicu.

44.Tuženica se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima koji da su neosnovani i bespredmetni. Predlaže da sud iste odbije i naloži tužitelju da tuženici plati prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presude pa do konačne naplate.

45.Stranke su pokušale postići mirno rješenje svojih sporova, no međutim nagodba nije postignuta.

46.Na pripremnom ročištu od 28. siječnja 2025. tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih dokaznih prijedloga te je predloženo da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred Općinskim sudom u Puli, P-345/2022 radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu.

47. Tužena je ustrajala kod odgovora na tužbu te se protivila svim prijedlozima za odgodu ili prekid postupka. Ovaj postupak kao i ovršni iz kojeg je ovaj postupak protekao je strogo formalan postupak. Tužitelj temelji tužbu na razlozima iz čl. 50. st. 1. točka 3.,7.,9.,10. OZ-a pa da treba utvrditi slijedeće : točka 3. tog čl. pretpostavlja da je " da je ovršna isprava ukinuta…" pa kako ovršna isprava nije ukinuta… već je samo podnesena tužba s izmišljenim razlogom ništetnosti, to je točka 3. kao razlog tužbe je potpuno neosnovan. U odnosu na toč. 7. koja glasi " ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave…", jasno je da aktivna legitimacija ovdje tuženice kao ovrhovoditeljice nije ničim dovedena u pitanje pa je i taj razlog potpuno neosnovan. U odnosu na toč. 9. koja glasi" ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad ju ovršenik nije mogao isticati…." valja primijetiti kao prvo da tražbina nije prestala, a kao drugo da navodna isplata u stranoj valuti ( koja se u cijelosti osporava) je poznata tužitelju još od 2011. od kada datira ugovor o zajmu, pa je jasno da je tu činjenicu ovdje tužitelj mogao isticati u postupcima koji su prethodili ovom. To znači da i pozivanje na točku 9. čl. 50. st 1. OZ-a potpuno neosnovano. Konačno tužitelj da se poziva na točku 10. koja glasi " ako je ispunjenje tražbine odgođeno, zabranjeno….. zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik nije mogao isticati….." i ovdje su jasne dvije stvari. Kao prvo ispunjenje tražbine nije ( pravomoćnom odlukom) odgođeno, zabranjeno…. a kao drugo opetovano se ističe da navodna strana valuta kao razlog zbog kojeg je tužitelj pokrenuo ovaj postupak je mogla biti isticana u postupku koji su prethodili ovom postupku, a nije.

48.Stoga, tuženica predlaže da sukladno načelu strogo formalnog legaliteta ovršnog postupka kao i parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, već sada utvrdi da nije osnovan niti jedan razlog ove tužbe koju tužitelj iznosi u tužbi i da je to jasno i bespredmetno neosporivo.

49.Tužena je dostavila sve isprave na koje se pozvala u odgovoru na tužbu, a koje potječu iz svih sudskih postupaka koje su se vodili između stranaka, kojima se ukazuje na neosnovanost tvrdnji tužitelja oko navodne strane valute i ništetnosti ugovora o zajmu i kojima se dokazuje pravi razlog zbog kojeg je podnesena ova tužba, a to da je pokušaj obezvrjeđenja pravomoćnih sudskih odluka te izbjegavanje tužitelja da plati svoj dug koji ima prema ovdje tuženici. Tužena je povukla prigovor o mjesnoj nenadležnosti.

50.Punomoćnica tužitelja osporavala je sve iznesene navode punomoćnika tužene te se pozvala na pravno stajalište Ustavnog suda zauzeto u odluci broj U-III- 2656/2004 u kojoj je rečeno da u pravnoj situaciji u kojoj postoji kondemnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorna presuda donesena naknadno između istih stranaka kojom se utvrđuje da je dio obveze koja je utvrđena kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponavljanje postupka u kojemu je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću. Navedeno se temelji na primjeni odredbe čl. 50 st 2 .t. 9. Ovršnog zakona jer su u konkretnom slučaju ima smatrati da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao uspješno isticati u postupku u kojem je donesena kondemnatorna presuda. Uzevši u obzir odredbu Zakona o obveznim odnosima prema kojoj na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti, sud je dužan kada ga ovršenik upozori da je ovršna isprava ništava, a ta ništavost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom između stranaka koji sudjeluju u ovršnom postupku, sud je dužan utvrditi da je ovrha nedopuštena u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću. Stoga tužitelj ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu.

51.Punomoćnik tužene naveo je da je pozivanje tužitelja na konkretnu odluku Ustavnog suda potpuno promašeno, upravo iz razloga što se u toj odluci Ustavni sud referira kao prvo na postojanje pravomoćne presude, kakva u konkretnom slučaju ne postoji jer je tužitelj tek podnio tužbu sudu, a kao drugo da odluka ukazuje na pravni put ovdje tužitelja koji će uslijediti kad i ako bude donesena pravomoćna presuda u njegovu korist u predmetu radi utvrđenja ništetnosti. Dakle tužitelj je preskočio korake postupanja. Ovu tužbu da treba odbiti jer je potpuno neosnovana i bez predmetna, a u hipotetskom slučaju uspjeha u parnici P-345/2022 ( a do kojeg da sasvim sigurno neće doći) on će se moći protiviti ovrsi u za to predviđenom postupku. To sasvim sigurno nije sada i u ovom postupku.

52.Tuženica je predložila zaključenje glavne rasprave, čemu se tužitelj usprotivio.

53.Sud je na pripremnom ročištu zaključio prethodni postupak te je odmah na istom održao glavnu raspravu ocijenivši da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 292.. stavak 8. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, dalje : ZPP), koju glavnu raspravu je sud na tom ročištu i zaključio obzirom da je temeljem provedenih dokaza uvidom u priložene isprave činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

54.Uvidom u žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe u predmetu posl.br. Ovr- 607/2022 od 19. svibnja 2022. (listovi 6-10 te 119-123 spisa), ovrhovoditeljice SK, protiv ovršenika ŽK i ĆK, utvrđeno je da je ovršenik u tom predmetu, ĆK, izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi od 10. svibnja 2022., pozivom na razloge navedene u članku 50. stavak 1., t.3,t.7., t.9. i t.10. Ovršnog zakona. Navodi da je ovrha predložena radi namirenja tražbine iz ništetnog pravnog posla – Ugovora o zajmu od 13. lipnja 2011., koji da je ništetan jer da je riječ o zajmu odobrenom u stranim sredstvima plaćanja (valuti eur), pa da je stoga protivan prisilnim propisima RH, odnosno odredbi članka 17. Zakona o deviznom poslovanju koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog pravnog posla. U parničnom postupku posl.br. Povrv-1512/2015 iz kojeg proistječe ovršna isprava – presuda od 1. kolovoza 2015. da se nije odlučivalo o prigovoru ništetnosti te je ovršenik podnio tužbu pred Općinskim sudom u Puli – Pola P-345/2022 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zajmu, a u slučaju uspjeha u tom sporu, ostvarile bi se pretpostavke za ponavljanje parničnog postupka Povrv-1512/2015, koji prijedlog je ovršenik i izjavio. Ovršenik smatra da su ispunjeni razlozi iz članka 50. stavak 1.t.3. OZ-a za ovu žalbu, jer je dokazao da je protiv ovršne isprave podnio pravni lijek kojim zahtijeva njezino ukidanje (prijedlog za ponavljanje postupka Povrv-1512/2015), a isto tako i iz t. 7., 9. i 19. istog članka i stavka, jer da ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati ovrhu radi naplate ništetne tražbine (koja proizlazi iz ništetnog pravnog posla), jer je dokazao da je pokrenuo postupak u kojem će se utvrditi odlučne činjenice – ništetnost ugovora o zajmu (P-345/2022) koje će deklaratorno dovesti do prestanka tražbine odnosno do zabrane ispunjenja tražbine ovrhovoditeljice prema ovršeniku, a riječ je o činjenicama koje se nisu utvrđivale u postupku u kojem je donesena ovršna isprava, nego u postupku koji je pokrenut nakon donošenja ovršne isprave. Ovršenik ujedno predlaže i odgodu ovrhe.

55.Uvidom u Ugovor o zajmu uz zasnivanje založnog prava na nekretnini – hipoteke, od 13. lipnja 2011., ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Marine Paić Čerin u Puli, pod br. OV-5618/11, (listovi 11-13 te 90–92 spisa) utvrđeno je da je sklopljen između ĆK i ŽK kao dužnika – založnih dužnika te ZK kao vjerovnika – založnog vjerovnika, utvrđeno je da u članku 2. ugovorne strane ugovaraju da ZK predaje u zajam ĆK i ŽK iznos novca u visini od 33.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Rok povrata novca ugovoren je u članku 3 i to najkasnije do 1. studenog 2011.

56.Uvidom u prijedlog za ponavljanje postupka (listovi 14-15 spisa) od 19. svibnja 2022., utvrđeno je da ga je podnio tuženik u predmetu Povrv-1512/2015 ĆK, navodeći da je pravomoćna presuda u tom predmetu od 1. kolovoza 2019., kojom je tuženima ĆK i ŽK naloženo da tužiteljici SK plate iznos od 33.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, donesena na temelju ništetnog ugovora o zajmu od 13. lipnja 2011., a o kojoj ništetnosti da nije odlučivano niti su provođeni dokazi radi utvrđenja odlučne činjenice o kojoj ovisi ništetnost. Prijedlog za ponavljanje postupka izjavljen je pozivom na odredbu članka 421. stavak 9. i 10. Zakona o parničnom postupku, te tuženik navodi da je saznao za nove činjenice i dokaze na temelju kojih bi za tužene mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice i dokazi bili upotrijebljeni i provedeni u prijašnjem postupku. Također navodi da je pred Općinskim sudom u Puli – Pola podnio tužbu posl.br. P-345/2022 koji da će odlučivati o ovim činjenicama, pa je predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja navedene parnice. Ta tužba prileži listovima 19- 21 spisa.

57.Uvidom u Ugovor o zajmu uz zasnivanje založnog prava na nekretnini – hipoteke, od 4. veljače 2010., ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci, (listovi 63-65 spisa), utvrđeno je da je sklopljen između NK kao dužnika – založnog dužnika i ZK kao vjerovnika – založnog vjerovnika, a u istom u članku 2. je ugovoreno da ZK predaje NK iznos novca u visini od 60.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, s rokom povrata do najkasnije

1. studenog 2010. (članak 3.).

58.Uvidom u Presudu Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. P-112/2021 od 7. travnja 2022. (listovi 66-72 spisa), utvrđeno je da je istom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice NK, protiv tužene SK, a na utvrđenje da je ništetan Ugovor o zajmu uz zasnivanje založnog prva na nekretnini – hipoteke, ovjeren kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod br. OV-2634/2010 dana 4. veljače 2010. te da je tužena dužna trpjeti brisanje založnog prava upisanog u njenu korist na nekretnini – stanu u zgradi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz obrazloženja je razvidno da je i u tom predmetu tužiteljica tvrdila da je zajam ugovoren i dan u stranoj valuti eur te da se radi o ništetnom pravnom poslu, a sud je ocijenio da tužiteljica nije dokazala istinitost svojih tvrdnji.

59.Uvidom u Presudu Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-327/2023 od 11. listopada 2023. (listovi 74-78 spisa) utvrđeno je da je istom odbijena žalba tužiteljice NK te je potvrđena Presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. P-112/2021 od 7. travnja 2022.

60.Uvidom u Presudu i Presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-197/15 od 29. rujna 2015. (listovi 79-82 spisa), tužiteljice SK, protiv tužene NK, utvrđeno je da je tuženoj naloženo da tužiteljici isplati iznos od 60.000,00 eur u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2. studenog 2010. do isplate. Presuda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1111/2016 od

1. lipnja 2016. (listovi 83-84 spisa).

61.Temeljem navedene Presude i Presude na temelju priznanja je SK podnijela prijedlog za ovrhu protiv NK te je Općinski sud u Rijeci odredio predloženu ovrhu Rješenjem posl.br. Ovr-8057/16 od 17. listopada 2016. (listovi 85-89 spisa).

62.Uvidom u Presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl.br. Povrv-1512/2015 od 1. kolovoza 2019. (listovi 93-105 spisa), u pravnoj stvari tužiteljice SK, protiv tuženih ĆK i ŽK, utvrđeno je da je Presudom usvojen tužbeni zahtjev te je održan na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije, posl. br. Ovrv- 405/2014 od 23. prosinca 2014. u dijelu u kojem se nalaže tuženima isplatiti tužiteljici iznos od 33.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, što na dan 6. kolovoza 2014. iznosi 251.806,73 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. studenog 2011. do isplate, po stopi određenoj člankom 29. ZOO-a, primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, tekućim od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Naloženo je tuženima i da tužiteljici naknade trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.585,08 kn te parnični trošak u iznosu od 43.493,00 kn, sve sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

63.Uvidom u Presudu Županijskog suda u Šibeniku, posl.br. Gž-725/2019 od 31. kolovoza 2021. (listovi 106-109 spisa) utvrđeno je da su istom odbijene žalbe tuženih te je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl.br. Povrv-1512/2015 od 1. kolovoza 2019. Pravomoćnost presude utvrđena je s danom 31. kolovoza 2021., a ovršnost 12. listopada 2021. (list 110 spisa).

64.Iz Potvrde FINA-e od 22. ožujka 2022. utvrđeno je da je ovrhovoditelj SK u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, spram ovršenika ĆK, upisana na 17. mjestu, osnova iznosi 200.464,99 kn, a spram ovršenice ŽK na 15. mjestu, osnova iznosi 20.415,30 kn. (listovi 112- 113 spisa).

65. SK podnijela je prijedlog za ovrhu protiv ovršenika ŽK i ĆK, na temelju ovršne isprave - Presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl.br. Povrv-1512/2015 od 1. kolovoza 2019. te je ovaj sud odredio predloženu ovrhu Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-607/2022 od 10. svibnja 2022. (listovi 114-118 spisa) i to na nekretnini ovršenika k. č. [katastarska čestica] – Ć i IK, ukupne površine 1432 m2, od toga dvorište 1129 m2, nadstrešnica, [adresa], kuća [adresa], garaža [adresa], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ovrha je zabilježena u zemljišnoj knjizi (listovi 124-127 spisa).

66.Uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga za nekretnine u z. k. ul. [broj ZK uloška] i 276k.o. Jasenak (listovi 128-136 spisa) utvrđeno je da je vlasnica NK sklopila s ĆK ugovor o darovanju tih nekretnine od 27. studenog 2015., a isti ih je darovao KK ugovorom o darovanju od 30. svibnja 2017. (prileži listovima 142-144 spisa), Rješenjem o nasljeđivanju O-1526/2018 od 15. svibnja 2018. (listovi 145-146 spisa) nekretnine nasljeđuje i upisuje se ĆK, koji ih daruje CK ugovorom o darovanju od 12. listopada 2018., uz ugovorenu osobnu služnost – pravo plodouživanja na istim nekretninama. SK podnijela je tužbu protiv Milana i CK radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji (ugovora o darovanju od 12. listopada 2018.) od 26. travnja 2021.(listovi 137-141 spisa), koja je i zabilježena na nekretninama u k. o. [katastarska općina].

67.Iz izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu stan br. 9 na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (listovi 147-148 spisa) utvrđeno je da je ĆK od KK, nekretninu od istoga naslijedio, a ugovor o kupoprodaji trećoj osobi sklopljen je 15. svibnja 2018.(listovi 156-158 spisa). ĆK je prethodno bio darovao nekretninu KK, a ovaj njemu ranije, ugovorom od 20. listopada 2015 (listovi 149-151 spisa). Ugovor o darovanju nekretnina u k. o. [katastarska općina] između darovatelja ĆK i daroprimatelja KK od 30. svibnja 2017. prileži listovima 152-155 spisa.

68.Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

69.Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva da se proglasi nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl.br.

Ovr-607/2022 od 10. svibnja 2022.

70.Provedenim dokazima uvidom u isprave koje prileže spisu utvrđeno je, a koja činjenica i nije sporna među strankama, da je predmetnim Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-607/2022 od 10. svibnja 2022. ovrha određena na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl.br. Povrv-1512/2015 od 1. kolovoza 2019. i to u pravnoj stvari tužiteljice SK, protiv tuženih ĆK i ŽK, kojom Presudom je usvojen tužbeni zahtjev te je održan na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije, posl. br. Ovrv- 405/2014 od 23. prosinca 2014. u dijelu u kojem se nalaže tuženima isplatiti tužiteljici iznos od 33.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, što na dan 6. kolovoza 2014. iznosi 251.806,73 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. studenog 2011. do isplate, te je tuženima naloženo da tužiteljici naknade trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.585,08 kn te parnični trošak u iznosu od 43.493,00 kn, sve sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Ovrha je određena na nekretnini ovršenika k. č. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

71.Utvrđeno je da je žalbu protiv rješenja o ovrsi izjavio ovršenik ĆK, koji žalbu temelji na razlozima iz odredbe članka 50. stavak 1., t.3, t.7., t.9. i t.10. Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje : OZ).

72.Nije sporno da je isti Zaključkom posl.br. Ovr-607/2022 od 29. kolovoza 2022. upućen da pokrene parnicu protiv ovrhovoditeljice SK, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz žalbenih razloga. Tužitelj je podnio ovu tužbu sukladno uputi ovršnog suda.

73.U odnosu na iznesene razloge traženja proglašenja ovrhe nedopuštenom, tužbeni zahtjev nije osnovan i to iz razloga koji će se nastavno obrazložiti.

74.Odredbom članka 50. stavak 1. t. 3. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.

75.U konkretnom slučaju, ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka. Rečena Presuda posl.br. Povrv- 1512/2015 od 1. kolovoza 2019. potvrđena je Presudom Županijskog suda u Šibeniku, posl.br. Gž-725/2019 od 31. kolovoza 2021. Pravomoćnost presude utvrđena je s danom 31. kolovoza 2021., a ovršnost 12. listopada 2021. Nije dakle osnovan niti ostvaren žalbeni razlog iz odredbe 50. stavak 1. t. 3. OZ-a.

76.Odredbom članka 50. stavak 1. t. 7. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Nije ostvaren niti taj žalbeni razlog. Tužena SK je kao tužiteljica, a temeljem pravomoćne i ovršne presude u predmetu posl.br. Povrv- 1512/2015 od 1. kolovoza 2019., obzirom da joj tuženici nisu dobrovoljno isplatili presuđeni iznos, a radi se dakle o ovršnoj ispravi – ovršnoj sudskoj odluci, sukladno odredbi članka 23. stavak 1., t. 1 OZ-a, ovlaštena tražiti ovrhu temeljem rečene ovršne isprave, protiv ovršenika, ovdje tužitelja ĆK, tuženika u predmetu posl.br. Povrv-1512/2015, kojem je naložena isplata prethodno navedenog iznosa sa zateznom kamatom ovdje tuženoj, a tamo tužiteljici. Stoga je ista aktivno legitimirana kao ovrhovoditeljica u predmetnom ovršnom postupku.

77.Nadalje, člankom 50. stavak 1. t. 9. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. U konkretnom slučaju tražbina ovdje tužene nije prestala.

78.Tužitelj navodi da je ovrha predložena radi namirenja tražbine iz ništetnog pravnog posla – Ugovora o zajmu od 13. lipnja 2011., obzirom da je predmet ugovora zajam u stranoj valuti iznosa od 33.000,00 eur te da se povrat zajma ima izvršiti u stranoj valuti, odnosno na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ju on više nije mogao isticati u postupku iz kojeg odluka potječe. Tužitelj navodi da je rečeni ugovor ništetan pravni posao, protivan odredbi članka 17. Zakona o deviznom poslovanju koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pravnog posla, a koji je fizičkim osobama zabranjivao davanje zajma u stranim sredstvima plaćanja. Tužitelj je iz tih razloga i izjavio tužbu Općinskom sudu u Puli – Pola od 19. svibnja 2022., posl.br. P- 345/2022, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu te je podnio i prijedlog za ponavljanje postupka u ovosudnom predmetu posl.br. Povrv-1512/2015.

79.Uvidom u priložene isprave, utvrđeno je da je tužitelj ĆK izjavio tužbu posl.br. P-345/22 te podnio prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu Povrv-1512/2015. No tužitelj u parnici Povrv-1512/2015 nije isticao prigovor ništetnosti ugovora, a činjenice za koje navodi da su nastale u vrijeme kada ih više nije mogao isticati u toj parnici, a tiču se sadržaja propisa Zakona o deviznom poslovanju te tvrdnje o isplati zajma u stranoj valuti, nisu nastale u vrijeme kad ih on više nije mogao isticati u postupku Povrv-1512/2015, već su tužitelju bile poznate od sklapanja ugovora. Tužitelj tijekom trajanja te parnice niti jednom nije doveo u pitanje pravnu valjanost ugovora, već je isticao druge prigovore, o isplati, zastari i sl.

80.Također, sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost (članak 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje : ZOO), a niti Općinski sud u Rijeci, kao ni Županijski sud u Šibeniku, nisu po službenoj dužnosti utvrdili niti jedan razlog ništetnosti pravnog posla. Ne radi se dakle o činjenici koju tužitelj nije mogao istaknuti u postupku Povrv-1512/2015, a to što je tužitelj2022. pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu, odnosno predložio ponavljanje pravomoćnog okončanja postupka u kojem je donijeta presuda – ovršna isprava, ne predstavlja osnovani razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

81.Također, uvidom u sam Ugovor o zajmu uz zasnivanje založnog prava na nekretnini – hipoteke, od 13. lipnja 2011., ovjeren istog dana kod javnog bilježnika, sklopljen između ĆK i ŽK kao dužnika – založnih dužnika te ZK (oca tužene) kao vjerovnika – založnog vjerovnika, utvrđeno je da u članku 2. stavak 1. ugovorne strane ugovaraju da ZK predaje u zajam ĆK i ŽK iznos novca u visini od 33.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate te u članku 4. ugovorne strane zasnivaju založno pravo na nekretnini radi osiguranja novčanog potraživanja u visini od 33.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Isto je navedeno i u članku 5. ugovora u kojem se dozvoljava upis založnog prava u zemljišnim knjigama, a radi osiguranja novčane tražbine po osnovu zajma u iznosu od 33.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Iz navedenog proizlazi da je ugovor sukladan propisima.

82.Konačno, člankom 50. stavak 1. t. 10. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

83.Konkretno, ispunjenje predmetne tražbine nije niti odgođeno, niti zabranjeno, niti izmijenjeno, a niti onemogućeno. Tužitelj je aktivno sudjelovao u parnici Povrv-1512/2015, dao svoj iskaz, izjavio žalbu protiv presude te niti u jednom trenutku nije istakao prigovor ništetnosti ugovora o zajmu, kao niti njegovi punomoćnici iz reda odvjetnika, a kao što je već prethodno navedeno, niti sud prvog niti sud drugog stupnja, nisu po službenoj dužnosti utvrdili da bi se radilo o ništetnom pravnom poslu.

84.Ugovor o zajmu zaključen je 2011., a tužitelj tek 2022., nakon 11 godina, i nakon što je pokrenuta ovrha, po prvi puta ističe u žalbi protiv rješenja o ovrsi, da bi ugovor o zajmu bio ništetan pravni posao.

85.Tužena u ovoj parnici dostavlja isprave koje se odnose na zajam kojeg je otac tužene, ZK, dao majci tužitelja, NK. Iako te isprave nisu odlučne za presuđenje u ovom predmetu, tek će se navesti da je između istih također bio zaključen Ugovor o zajmu uz zasnivanje založnog prava na nekretnini od 4. veljače 2010., iznosa od 60.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama, da je NK bila podnijela tužbu protiv tužene SK pred Općinskim sudom u Puli – Pola, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu, iz istih razloga (strana valuta) i da je taj sud Presudom P-112/2021 od 7. travnja 2022. odbio tužbeni zahtjev, a presudu je potvrdio Županijski sud u Karlovcu presudom Gž-327/2023 od 11. listopada 2023.

86.Utvrđeno je i da je SK, kao tužiteljici u predmetu Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-197/15 od 29. rujna 2015. usvojen tužbeni zahtjev te je tuženoj NK naloženo da joj isplati iznos od 60.000,00 eur u protuvrijednosti kuna, s pripadajućom zateznom kamatom, a temeljem te presude je određena ovrha u predmetu Ovr-8057/16 rješenjem od 17. listopada 2016.

87.Sadržaj izvadaka iz zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] ukazuju na raspolaganja tužitelja s tim nekretninama, od kojih su one u k. o. [katastarska općina] darovane ugovorom o darovanju od **.**.2018. CK, a u k. o. [katastarska općina] prodane temelje ugovora o kupoprodaji od 15. svibnja 2018.

88.Slijedom svega navedenog, ovaj je sud ocijenio da nisu osnovani razlozi koje tužitelj u tužbi navodi i temeljem kojih zahtijeva da se proglasi nedopuštenom ovrha određena Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-607/2022 od 10. svibnja 2022., te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti.

89.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. To su radnje sastava odgovora na tužbu (tbr.8.st.1.) te trošak zastupanja na ročištu od 28. siječnja 2025. tbr.9.st.1.), u iznosima od po 200,00 eur po radnji, što ukupno iznosi 400,00 eur.

90.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 14. ožujka 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja uz sudsku pristojbu na presudu

2. Pun. tužene