REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-1157/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Anti Topiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐMB, Svib, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Livajić, odvjetniku u Omišu, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, 2. HMB pok. Đ, 3. ŠMB ž. H rođ. ŠMB, 4. ĐM ž. Š rođ. ŠMB, tuženici pod 2 do 4 zastupani po privremenom zastupniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, nakon zaključene glavne rasprave 14. ožujka 2025., dana 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj OMB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine ukupne površine 1364 m2, a koja se sastoji od dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 690 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 170 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 504 m2, sve K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana u vještvu vještaka Davora Bubala ing. geod. od 5. veljače 2025. na skici mjerenja M 1:400 od 5. veljače 2025., a koja skica je sastavni dio presude, te omeđena točkama „A-B-C-D-E-F-G-A“. Slijedom prednjeg tužitelj se ovlašćuje, a temeljem ove presude, zahtijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženi dužni trpjeti.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka naveo da je vlasnik za cijelo nekretnine pobliže opisane u izreci ove presude, a koja se u zemljišnim knjigama ovog suda pogrešno vodi upisana kao vlasništvo tuženih, jer da je istu nekretninu stekao kupnjom tj. dosjelošću budući da je ova nekretnina nesmetani posjed i vlasništvo tužitelja i njegovih pravnih prednika unazad više od 150 godina. Za tužene pod 2 do 4 je navedeno da su odsutna i nepoznatog boravišta te je predloženo da im se postavi privremeni zastupnik u osobi odvjetnika. Sud je nakon što je provjerio te tvrdnje tj. bezuspješno pokušao saznati adrese za te tuženike putem Jedinstvenog registra osoba MUP-a RH, tim tuženicima postavio privremenog zastupnika u osobi Zvonimira Perkušića, odvjetnika u Imotskom, o čemu je izdat oglas na oglasnoj ploči ovog suda kod Organa starateljstva Imotski te u listu Narodne novine.

2. Zakonski zastupnik tužene pod 1 Republike Hrvatske kao i privremeni zastupnik tuženika pod 2 do 4 u odgovoru na tužbu usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvidu u dokumentaciju koju je tužitelj tijekom postupka priložio u spis, i to u z.k. izvatke za utužene čest.zem, u ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između tužitelja kao kupca i HM kao prodavatelja, ugovor o darovanju zaključen između ŠM pok. O kao darovatelja, te HM kao obdarenika, u rješenje o nasljeđivanju iza smrti ŠM pok. HMB, u izjavu ŠM pok. O, u prijepis posjedovnog lista broj 119 koji glasi na HM, u dopis tužene pod 1 kojim se očituje za zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanja vještaka geometra dana 10.01.2025., prilikom očevida saslušani su svjedoci HM, DMB, TMB.

4. Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

5. Prilikom obavljanja očevida konstatirano je da nekretnina koja je predmet ovog postupka zajedno sa dijelom čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 243 m2 K. O. [katastarska općina] (u odnosu na dio ove čestice tužitelj je utvrđen vlasnikom presudom na temelju priznanja ovog suda broj P-179/25 od 12.03.2025.) predstavlja jednu cjelinu - u naravi predstavlja pašnjak i dijelom slabiju bjelogoričnu šumu, od susjedno položenih nekretnina ograđena visokim suhozidom starije izgradnje. Predmet ovog postupka predstavlja dio ove cjeline prikazan na skici vještaka Davora Bubala od 05.02.2025. koja sačinjava sastavni dio nalaza i mišljenja tog vještaka između točaka „A-B-C-D-E-F-G-A“.

6. Iz iskaza svjedoka saslušanih nedvojbeno proizlazi da je nekretnina koja je predmet ovog postupka bila vlasništvo tužitelja i njegovih prednika zasigurno 200 godina unazad, da je tužitelj vlasništvo i posjed iste nekretnine stekao kupnjom od HM sina OMB, a koji je ovu nekretninu stekao darovanjem od svojeg oca ŠM pok. O nakon što je isti u vlasništvo stekao nasljeđivanjem iza smrti djeda ŠM pok. D. Iz iskaza svjedoka proizlazi da tužitelja, kao niti njegove pravne prednike u posjedovanju i vlasništvu predmetne nekretnine nitko nikada nije smetao niti polagao bilo kakvih prava na ovu nekretninu, da je ova nekretnina zajedno sa preostalim dijelom cjeline (u odnosu na koji je tužitelj gore navedenom presudom na temelju priznanja utvrđen vlasnikom) oduvijek bila omeđena suhozidom, kao i da je ista cjelina ranije korištena za sadnju povrtlarskih kultura te za ispašu stoke. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite iskaze navedenih svjedoka. Naime, svjedoci su raniji vlasnici ove nekretnine (svjedok HM), odnosno cijeli život žive u blizini predmetne nekretnine, tako da im je dobro poznato po osobnom znanju i po pričanju njihovih prednika vlasničko stanje u pogledu predmetne nekretnine. Navedeni svjedoci ostavili su na sud dojam da govore istinu, a njihov iskaz je podudaran sa navodima u tužbi, sa dokumentacijom koja je dostavljena u spis (ugovorom o kupoprodaji nekretnina zaključenom između tužitelja kao kupca i HM kao prodavatelja, ugovorom o darovanju zaključenom između ŠM pok. O kao darovatelja, te HM kao obdarenika, rješenjem o nasljeđivanju iza smrti ŠM pok. HMB, izjavom ŠM pok. O, te prijepisom posjedovnog lista broj 119 koji glasi na HM – koji je tužitelju prodao predmetnu nekretninu, a gdje je isti upisan kao posjednik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]).

7. Dakle, iz iskaza svjedoka saslušanih tijekom postupka, gore navedenih isprava priloženih u spis, kao i na temelju očevida na licu mjesta kojom prilikom je sačinjen nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka za geodeziju kojem su priložene fotografije lica mjesta, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj vlasnik nekretnine pobliže opisane u izreci ove presude.

8. Prema odredbi članka 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr.- dalje ZV), samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema odredbi članka 159. stavak 3. ZV, samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Odredbom članka 159. stavak 4 ZV, propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. ovog članka. Prema odredbi članka 18. stavak 3. ZV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema stavku 5., istog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

9. Ocjena je ovog suda, da je tužitelj i njegovi pravni prednici dosjelošću stekli vlasništvo na spornoj nekretnini, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način, temeljem članka 159. stavak 4. ZV, stekli vlasništvo. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. listopada 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388 stavak 4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

10. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan. U Imotskom, 14. ožujka 2025.

S u d a c

Ante Topić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.