Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-207/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama protiv 1. tuženice ĆŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tuženika LŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Pu P-2088/2019-27 od 25. srpnja 2023., 14. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice Republike Hrvatske i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Pu P- 2088/2019-27 od 25. srpnja 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 199,08 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:
"Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
2. Protiv toga rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku, dakle zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 199,08 eur.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Polazeći od utvrđenja:
-da je tužiteljica podnijela tužbu protiv prednika tuženika TŽ radi utvrđenja prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasništvo tih nekretnina stekla u postupku arondacije 80-tih godina prošlog stoljeća, ali da su nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika TŽ,
-da je u postupku arondacije doneseno rješenje kojim je određena arondacija kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], dok istovremeno za kč. br. [katastarska čestica] nije tuženiku izdana nikakva isprava,
-da tuženik nije sporio da je provedena arondacija i da je on tadašnjem [obrt] dao svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u zamjenu za nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 1530 čhv upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali da nije u posjedu te nekretnine, jer je upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske,
-da je tuženik TŽ bio spreman priznati pravo vlasništva tužiteljici na tim nekretninama i sa Republikom Hrvatskom zaključiti nagodbu, ako mu tužiteljica prizna pravo vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 1530 čhv k. o. [katastarska općina], a na ročištu održanom 16. prosinca 2015. je priznao tužbeni zahtjev te je potom donesena presuda koja je postala pravomoćna 8. siječnja 2016.,
- da tužiteljica tuženiku nije priznala pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 1530 čhv k. o. [katastarska općina], tako da nije mogao ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, dok tužiteljica ima valjanu ispravu za upis prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
-da je tužiteljicu u postupku zastupalo Općinsko građansko državno odvjetništvo, sud prvog stupnja odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, s obrazloženjem da zahtjev tužiteljice predstavlja dodatnu nepravdu i teret za tuženika, koji je ostao bez svojih nekretnina, nije dobio vlasništvo nekretnine koja mu je dana u zamjenu, a još bi morao platiti troškove postupka tužiteljici Republici Hrvatskoj.
6. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje koje tužiteljica ne spori žalbom, kada je odredio da svaka stranka, dakle i tužiteljica, sama snosi svoje troškove postupka.
7. Naime, iako je u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja je izgubila parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice, obveza plaćanja troškova državi može dovesti do povrede prava na pristup sudu i/ili prava na mirno uživanje vlasništva, čak i u situaciji kad je stranka u cijelosti izgubila spor protiv države. Europski sud za ljudska prava u svojoj sudskoj praksi ističe da se pravilo „gubitnik plaća“ samo po sebi ne može smatrati protivnim čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i/ili čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, čak i kad se primjenjuje na parnični postupak u kojem je stranka država, ali primjena tog pravila u okolnostima pojedinog predmeta može dovesti do nerazmjernog ograničenja prava, odnosno nametanja prekomjernog individualnog tereta.
8. Tužbe tužiteljice Republike Hrvatske nisu bile očigledno nerazumne (tužiteljica je za svaku nekretninu podnijela zasebnu tužbu, a postupci su spojeni na glavnoj raspravi 6. svibnja 2015.), mada su obje nekretnine koje su bile predmetom spora mogle biti obuhvaćene istom tužbom, no imajući u vidu da je tužiteljicu zastupalo državno odvjetništvo, koje se financira iz državnog proračuna, da bi plaćanje troškova postupka tužiteljici u zahtijevanom iznosu od 10.369,88 kn, sada 1.376,32 eur predstavljalo značajan financijski teret za tuženika, a da tuženik nije osporavao navode tužbe te konačno priznao tužbeni zahtjev te izgubio vlasništvo nekretnina na kojima je bio upisan vlasnikom, dok istovremeno nije stekao vlasništvo nekretnine koja mu je dana u zamjenu, plaćanje troškova postupka nedvojbeno bi predstavljalo nerazmjeran teret tuženiku.
9. Na žalbene navode tužiteljice kojima ističe da država ima pravo uživati zaštitu od neutemeljenih parnica je za reći da je to točno, no u ovoj pravnoj stvari parnicu je pokrenula upravo tužiteljica Republika Hrvatska.
10. Stoga je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje.
11. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njena žalba neosnovana.
12. U nepobijanom dijelu u odnosu na tuženike, prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 14. ožujka 2025.
Sutkinja
Verica Kos
