Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-494/2025-53

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I.tužiteljice PP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II.tužitelja HP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III.tužitelja GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV.tužitelja TP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], V.tužiteljice UP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], VI.tužiteljice LP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje sve zastupa Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 (OIB:14036333877), zastupa ga Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 28. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 63000109314/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, zaključenog dana 30.03.2005. godine, a potvrđenog dana 05.04.2005. godine po javnom bilježniku Krpačić Mati iz Slatine, broj: OU-116/05, između tužitelja ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Slavonska Avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877 kao Banke, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb da isplati tužiteljima PP, HP, GP, FP, UP i LP na jednake dijelove iznos od 2.781,19 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,67eura računajući od 24.01.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 4,76 eura računajući od 24.01.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 7,07 eura računajući od 21.02.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 3,12 eura računajući od 16.04.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 3,01 eura računajući od 20.05.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 0,60 eura računajući od 30.07.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 0,37 eura računajući od 20.08.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 1,20 eura računajući od 14.11.2009. godine pa do isplate

- na iznos od 5,08 eura računajući od 21.01.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 6,26 eura računajući od 23.02.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 9,34 eura računajući od 23.04.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 13,28 eura računajući od 21.05.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 15,33 eura računajući od 24.06.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 18,58 eura računajući od 14.08.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 23,20 eura računajući od 21.09.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 23,99 eura računajući od 20.11.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 34,50 eura računajući od 22.12.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 37,39 eura računajući od 30.12.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 39,09 eura računajući od 11.01.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 31,60 eura računajući od 09.02.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 36,23 eura računajući od 19.03.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 31,03 eura računajući od 19.04.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 37,51 eura računajući od 20.05.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 54,73 eura računajući od 21.07.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 58,92 eura računajući od 27.08.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 59,17 eura računajući od 30.08.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 45,70 eura računajući od 23.09.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 41,94 eura računajući od 19.11.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 49,86 eura računajući od 25.01.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 50,38 eura računajući od 22.02.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 49,64 eura računajući od 24.03.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 50,70 eura računajući od 01.05.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 50,60 eura računajući od 19.05.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,89 eura računajući od 20.07.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 49,34 eura računajući od 26.07.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,04 eura računajući od 21.08.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 48,78 eura računajući od 24.10.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 49,93 eura računajući od 20.11.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 49,90 eura računajući od 01.01.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 45,06 eura računajući od 01.02.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,98 eura računajući od 29.03.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 47,92 eura računajući od 01.05.2013 godine pa do isplate

- na iznos od 43,30 eura računajući od 22.06.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 44,14 eura računajući od 16.07.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 44,01 eura računajući od 01.08.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 45,20 eura računajući od 10.09.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 47,46 eura računajući od 12.10.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 47,52 eura računajući od 08.11.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 48,31 eura računajući od 03.12.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 45,95 eura računajući od 11.01.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 48,92 eura računajući od 08.02.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 49,63 eura računajući od 08.03.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 48,58 eura računajući od 08.04.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 47,97 eura računajući od 09.05.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 47,54 eura računajući od 10.06.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 48,21 eura računajući od 09.07.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 49,72 eura računajući od 09.08.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 51,55 eura računajući od 02.09.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 50,32 eura računajući od 08.10.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 52,45 eura računajući od 11.11.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 52,92 eura računajući od 10.12.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 53,17 eura računajući od 10.01.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 53,08 eura računajući od 08.04.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 53,08 eura računajući od 28.04.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 52,99 eura računajući od 01.07.2015. godine pa do isplate, i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima PP, HP, GP, FP, UP i LP parnični trošak od 2.522,62 eura sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik tužitelja, pok. IP, podnio je 27.4.2020. protiv tuženika tužbu u kojoj navodi da je 30.5.2005. s prednikom tuženika sklopio ugovor o kreditu br. 5140030242-63000109314/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojim mu je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF prema srednjem tečaju prednika tuženika, Slavonske banke d.d., Osijek za devize tuženika na dan korištenja kredita. Tim je ugovorom ugovoren rok otplate od 120 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja. Tužbu podnosi smatrajući da su tim ugovorom povrijeđena prava njega kao potrošača, time što je tuženik koristio nedopuštenu i nepoštenu ugovornu odredbu, onu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak. Prilikom ugovaranja tuženik nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pritom se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2018. i odredbe čl. 81.,87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).

2. S obzirom da je navedenom presudom donesenom u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača – korisnika kredita na način da je ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu obvezu kojom je glavnica vezana uz valutu u CHF, tužitelj ovom tužbom traži da utvrdi tu odredbu ništetnom, a tuženiku naloži da isplati tužitelju sve iznose više od onih utvrđenih početnim otplatnim planom. Nakon provedenog vještačenja, od tuženika traži isplatu iznosa od ukupno 20.954,88 kn (sada 2.781,19 eura) i presudu kao u izreci.

3. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti. Ukazuje na okolnost da je tužitelj kredit sklopio sa Slavonskom bankom d.d., Osijek, koja nije bila obuhvaćena kolektivnom tužbom na koju se tužitelj poziva pa ne može biti govora da je utvrđeno kako je i ta banka koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za ugovaranje u valuti CHF. Ističe prigovor zastare, nedostatak pravnog interesa tužitelja za utvrđenje pojedinih ugovornih odredbi iz predmetnog ugovora o kreditu. Tužitelj je dužan dokazati da je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Podredno, tvrdi da je riječ o jasnim, lako uočljivim i razumljivim odredbama pa njihovu nepoštenost nije ni dopušteno ocjenjivati. Osim toga, o spornim se odredbama pojedinačno pregovaralo, tužitelj je mogao birati između ugovora s fiksnom i promjenjivom stopom, valutnom klauzulom u EUR ili ugovora u kunama. Ugovaranje valutne klauzule u CHF bilo je dopušteno i tužitelj je potpisivanjem ugovora iskazao svoju jasnu volju za sklapanjem ugovora. Pored toga, ugovor je i solemniziran. U trenutku sklapanja ugovora tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja je uslijedila i sporna odredba ne može biti nepoštena. Predlaže zahtjev odbiti.

4. Tijekom postupka sud je pročitao svu dokumentaciju u spisu i izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 215-224).

5. Ocjenom izvedenih dokaza po čl. 8. Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Nakon smrti prednika tužitelja, IP, postupak su preuzeli njegovi zakonski nasljednici PP, HP, GP, TP, UP i LP

7. Nije sporno da su prednik tuženika kao kreditor i prednik tužitelja kao korisnik kredita 30.3.2005. zaključili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka prema kojoj se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća.

8. Sporno je, je li ova odredba u skladu s odredbama zakona koje su uređivale pitanja zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te je li kao takva bila u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama. Sporna je i visina zahtjeva te je li tužiteljeva tražbina zastarjela.

9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je presudom P-1401/12 od 4.7.2013. utvrdio da je ovdje tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i švicarski franak te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda P-1401/12 u odnosu na ovdje tuženika i u dijelu koji se odnosi na nedopuštenost odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi jer je utvrđeno da je i tuženik u ranije navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupio protivno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 86/03), a nadalje od 7.8.2007.-31.12.2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske 3.9.2019. donio je presudu Revt-2221/18 kojom je, između ostaloga, odbijena revizija tuženika protiv presude VTSRH Pž- 6632/17 od 14.6.2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda TS u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ranije opisano ugovaranje valutne klauzule i redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu na taj način promjenjiva i valutne klauzule.

12. Prednik tuženika, Slavonska banka d.d., Osijek prestala je postojati pripajanjem Hypo Alpe-Adria-Banci d.d., sada tuženiku, koji je postao univerzalni pravni sljednik Slavonske banke d.d., Osijek i kao takav sudjelovao u ranije navedenome kolektivnom sporu na koji se tužitelj poziva, a postupak se odnosi i na razdoblje u kojem je sklopljen predmetni ugovor. Zbog toga se i na ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka odnose utvrđenja iz kolektivnog spora.

13. Po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika (također i odredba čl. 138.a ZZP/07).

14. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni. Pritom se naglašava da se kolektivna presuda odnosi na sve ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojemu je glavnica kredita vezana uz valutu CHF prilikom zaključenja kojih kreditor nije potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima, mogućim promjenama i rizicima takvoga ugovaranja.

15. Tuženik je, osporavajući tužiteljeve tvrdnje iz tužbe, istakao prijedlog za saslušanjem svjedoka NP, djelatnice prednika tuženika. Iz njezinog je iskaza sud utvrdio da načelno (s obzirom da se – razumljivo – zbog proteka vremena nije mogla sjetiti okolnosti sklapanja konkretnog ugovora) nije sugerirala klijentima odabir konkretnog ugovora (s valutnom klauzulom u EUR, CHF ili HRK), da ih je upozoravala na činjenicu da će otplata kredita biti vezana uz tečaj strane valute uz koju je vezan. Iz ovog je dokaza sud utvrdio da su pregovori vezani uz sklapanje ugovora bili koncentrirani na mogućnost dodjele kredita s prezentacijom ponude, da klijenti nisu bili informirani o tome da HNB štiti tečaj kune u odnosu na euro, no ne i u odnosu na druge valute, jer taj podatak ni svjedokinji nije bio poznat. Ni iz čega ne proizlazi da je prednik tužitelja od strane prednika tuženika da je prednik tuženika valjano informirao prednika tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF (rizik „valute utočišta“ i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja HRK prema valuti CHF, kao što je provodi prema valuti EUR).

16. Prijedlog da se sasluša javni bilježnik pred kojim je solemniziran ugovor o kreditu sud je odbio kao neodlučan za rješenje spornih pitanja u ovome postupku jer nije riječ o svjedoku koji je s tužiteljem vodio pregovore prije sklapanja ugovora niti je to mogao, niti je njegova uloga u solemnizaciji ugovora o kreditu bila i mogla biti saniranje propusta tuženika.

17. Slijedom navedenog, presudom donesenom u spomenutom kolektivnom sporu za koju je ovaj sud vezan, sud nalazi utvrđenim osnovu tužbenog zahtjeva, koja se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, a te su odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu.

18. Kako su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju tih ugovornih odredbi. Zato je tuženik po čl. 323. ZOO dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Tužitelj, dakle, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojega je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF koji je bio važeći na dan sklapanja ugovora i jasno utvrđen.

19. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb.

20. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je u utuženom razdoblju visina tako obračunate tražbine tužitelja koja proizlazi iz razlike između tečaja za CHF primijenjenog kod otplate na dan dospijeća i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita 20.954,88 kn, sada 2.781,19 eura.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer ga je ocijenio objektivnim, jasnim, sačinjen je na temelju sve relevantne dokumentacije, a ni parnične stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na konačni izračun, odnosno računsku točnost. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se izračunaju i eventualne negativne razlike zbog promjena tečaja, u kojem je pravcu tuženik iznio i uvjetni prijeboj. Naime, prijeboj je moguće istaknuti samo za konkretnu tražbinu, u konkretnom iznosu, što tuženik nije učinio. S druge strane, za eventualnu bi tražbinu tuženika prema tužitelju zbog tečajnih razlika bio osnovan prigovor zastare istaknut u tužiteljevom podnesku od 25.9.2021. jer je do prekida zastare došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i odnosi se na individualne restitucijske zahtjeve potrošača, a ne i trgovaca. Odbijen je i prijedlog tuženika da se vještačenje provede na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite jer su stranke sklopile ugovor s valutnom klauzulom.

22. Tuženikov prigovor zastare odbijen je kao neosnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (konkretno 14.6.2018.). Kako je tužba podnesena 27.4.2020., zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05).

23. Iz navedenoga proizlazi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare. Zato zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe pa je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan, dok je tužitelju valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih iznosa, kao u izreci.

24. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je po čl. 154. st. 2. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po odvjetniku po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđen mu je trošak za sastav tužbe od 200,00 eura (tbr. 7/1), podnesaka od 14.6.2020., 2.6.2021., 25.9.2021., 3.1.2023. od po 200,00 eura (tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 2.3.2021.,3.12.2021., 28.2.2025. po 200,00 eura (tbr. 9/1), za podnesak od 1.4.2023. i 3.1.2023. iznos od 50,00 eura (tbr 8/1, 8/3), za ročište 6.6.2023. iznos od 50,00 eura (tbr 9/5), za ročište 14.1.2022. iznos od 66,36 eura (tbr 9/3), ukupno 1.816,36 eura, što uvećano za pripadajući PDV od 454,09 eura, financijsko vještačenje od 199,08 eura, pristojbu na tužbu od 53,09 eura iznosi 2.522,62 eura. Trošak podneska od 31.5.2021. nije mu dosuđen jer je sadržaj toga podneska mogao iznijeti u onome od 2.6.2021., kao niti trošak podneska od 3.2.2025. koji nije bio neophodan (čl. 155. ZPP).

26. Zatezna kamata je dosuđena po čl. 29. st. 2. ZOO, a kamata na parnični trošak po čl. 151. st. 3. ZPP od dana donošenja presude do isplate.

Zagreb, 14. ožujka 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Karlovcu. Žalba se predaje ovom sudu, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte