REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-205/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Matei Mariji Jandras Crnalić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici ZŠU, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 45 P-7748/21-11 od 30. listopada 2023., dana 14. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se uvažava te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 45 P-7748/21-11 od 30. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

I. Ovaj sud se proglašava nenadležnim, ukidaju se sve provedene radnje te se tužba tužitelja podnesena ovom sudu dana 30.09.2021. godine kojom se traži proglašenje prijenos i pljenidba u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem rješenja tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, poslovni broj: Klasa: UP/I-363-03/2013-80/4045, Urbroj: 251-13-01/1- 2013-1 od 17.06.2013. godine nedopuštenom odbacuje u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog postupka u cijelosti kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužitelj iz kako navodi "svih žalbenih razloga", iako se u sadržaju žalbe vidi da se istom samo osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o apsolutnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, zbog čega tužitelj predlaže da se isto preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti, jer tužitelj u žalbi nije naznačio na koju bitnu postupovnu povredu se poziva, sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je prihvaćajući prigovor tuženika pobijanim rješenjem odlučio da je sud apsolutno nenadležan za vođenje konkretnog parničnog postupka pokrenutog radi proglašenja ovrhe, odnosno zapljene i prijenosa njegovih novčanih sredstava u postupku kod Financijske agencije nedopuštenim, iz razloga što se radi o postupku naplate po upravnom rješenju tuženika od 17. lipnja 2013. radi naplate rješenjem o ovrsi utvrđene tražbine na ime komunalnog doprinosa, koja je dostavljena na provedbu FINI na temelju Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20), a ne postupka izravne naplate u smislu odredbe članka 209. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20 i 114/22 dalje: OZ), te sud smatra da je za odlučivanje o zahtjevu kakav je postavio tužitelj nadležno neko drugo tijelo, pri čemu se iz prethodnog navođenja odredaba o komunalnom gospodarstvu i poreznim propisima može zaključiti da sud smatra da je predmetni spor u nadležnosti upravnog tijela.

7. Iako su točni navodi pobijanog rješenja da Financijska agencija nije postupala po odredbama ovršnog postupka koje reguliraju izravnu naplatu, i da je određivanje i naplata naknade za komunalni doprinos u nadležnosti upravnih tijela, te ni za ovrhu radi provedbe takovih ovršnih rješenja donesenih u upravnom postupku nije nadležan sud, osim za rješenja o ovrsi na nekretninama, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da se u konkretnom slučaju radi o parnici u kojoj je tužbom zatraženo donošenje presude radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, što ne može biti u nadležnosti upravnih tijela, jer ni jedno upravno tijelo ne provodi parnični postupak i ne odlučuje o osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva, već takav postupak može provesti i na temelju njega donijeti odgovarajuću odluku samo sud. Zbog toga je prvostupanjski sud pogrešno odlučio kada je na temelju odredbe članka 16. stavak 1. i 2. ZPP-a odlučio odbaciti tužbu zbog apsolutne nenadležnosti suda.

8. Sud prvog stupnja osim toga nije uzeo u obzir da je tužitelj nakon što je povodom podnesenog zahtjeva za naplatu tuženikove tražbine, Financijska agencija izvršila blokadu tužiteljevih računa, zbog čega je on podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za odgodu ovrhe i prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, između ostalog i zbog zastare tuženikove tražbine. Prvostupanjski sud je u ovršnom postupku prihvatio svoju nadležnost i dana 14. rujna 2021 donio rješenje i zaključak broj Ovr 2702/2021-2, kojim je odbijen prijedlog tužitelja kao ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos njegovih zaplijenjenih sredstava Gradu Zagrebu kao ovrhovoditelju, te je djelomično odbijen i njegov prijedlog za proglašenje tog prijenosa sredstava nedopuštenim, s tim što je u pogledu njegovog prigovora zastare, sud donio zaključak kojim je ovršenik, ovdje tužitelj, upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim. Po uputi iz tog zaključka tužitelj je postupio i podnio tužbu o kojoj se odlučuje u konkretnom parničnom postupku.

9. Budući je predmetna tužba podnesena u smislu odredbe članka 210. OZ-a, koji kaže da se tužba radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom podnosi sudu, jedina dvojba koja proizlazi iz činjenice što za provedbu rješenja o ovrsi u vezi naplate komunalnog doprinosa nije nadležan sud, je da li je tužbu trebalo podnijeti mjesno nadležnom Općinskom sudu ili Upravnom sudu, što znači da je prvostupanjski sud trebao odlučivati o stvarnoj nadležnosti, a ne apsolutnoj sudskoj nadležnosti, kao što je odlučeno pobijanim rješenjem.

10. Kada se uzme u obzir da je prvostupanjski sud kao ovršni sud već prihvatio svoju nadležnost, te da tuženik u odgovoru na tužbu nije prigovorio stvarnoj nadležnosti, u smislu odredbe članka 17. stavak 1. ZPP-a, prvostupanjski sud se mogao proglasiti stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti samo prije upuštanja tuženika u raspravljanje, a ne kako je isti o pitanju nadležnosti odlučio pobijanim rješenjem nakon zaključenja glavne rasprave, pa stoga sud drugog stupnja smatra da je zbog svega iznesenog u konkretnom slučaju došlo do ustaljivanja nadležnosti suda prvog stupnja, zbog čega je odlučio prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i ukinuti pobijano rješenje.

11. Na temelju naprijed iznesenog, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi, 14. ožujak 2025.

Sudac

Berislav Devčić