REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: P-1611/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu tog suda Jasenki Glavan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Dariji Krajina Štivičić, odvjetnici u Zadru protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb zastupane po OD Porobija & Porobija, OD u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03.02.2025 godine u prisutnosti pun. tužitelja. pun. tuženika, te objave dana 14. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke odredbačl.2. Ugovora o kreditu br. 3210203605 u dijelu koji glasi: „u skladu sa važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Zagrebačke Banke“, sklopljenog dana 17.07.2007. godine između tužitelja i tužene, a ovjerenog dana 13.10.2008. godine pod brojem ovjere OV-25339/08 kod javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba.

II. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA D.D. OIB:92963223473 Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju K OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati ukupan novčani iznos od 9.762, 12 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućoj od 23.01.2016. godine po stopi od 8,05%, od01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88%, od 01.01.2017. do30.06.2017. po stopi 7,68%, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41%, od 01.01.2018. pa do 30.06.2018. po stopi od 7,09%, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82%, od01.01.2019. pa do isplate po stopi od 6,54%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate - na iznos od 68,90 eura od 16.02.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 143,13 eura od 16.03.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 142,29 eura od 16.04.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 137,62 eura od 16.05.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 139,36 eura od 16.06.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 137,96 eura od 16.07.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 137,65 eura od 16.08.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 137,58 eura od 16.09.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 142,83 eura od 16.10.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 146,02 eura od 16.11.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 141,44 eura od 16.12.2008. godine do konačne isplate

- na iznos od 153,71 eura od 16.01.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 153,81 eura od 16.02.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 149,66 eura od 16.03.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 150,57 eura od 16.04.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 150,73 eura od 16.05.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 149,08 eura od 16.06.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 149,34 eura od 16.07.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 197,02 eura od 16.08.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 199,29 eura od 16.09.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 196,71 eura od 16.10.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 198,33 eura od 16.11.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 198,03 eura od 16.12.2009. godine do konačne isplate

- na iznos od 202,46 eura od 16.01.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 205,28 eura od 16.02.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 204,62 eura od 16.03.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 207,43 eura od 16.04.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 212,59 eura od 16.05.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 187,30 eura od 16.06.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 192,61 eura od 16.07.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 192,38 eura od 16.08.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 203,44 eura od 16.09.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 196,91 eura od 16.10.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 198,36 eura od 16.11.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 142,11 eura od 16.12.2010. godine do konačne isplate

- na iznos od 142,48 eura od 16.01.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 140,70 eura od 16.02.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 141,70 eura od 16.03.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 141,69 eura od 16.04.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 144,82 eura od 16.05.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 151,52 eura od 16.06.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 159,15 eura od 16.07.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 133,88 eura od 16.08.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 123,22 eura od 16.09.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 95,63 eura od 16.10.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 95,77 eura od 16.11.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 96,09 eura od 16.12.2011. godine do konačne isplate

- na iznos od 98,50 eura od 16.01.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 99,18 eura od 16.02.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 98,31 eura od 16.03.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 98,14 eura od 16.04.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 98,49 eura od 16.05.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 99,13 eura od 16.06.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 98,18 eura od 16.07.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 97,87 eura od 16.08.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 95,65 eura od 16.09.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 97,45 eura od 16.10.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 98,25 eura od 16.11.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 97,60 eura od 16.12.2012. godine do konačne isplate

- na iznos od 96,85 eura od 16.01.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 96,55 eura od 16.02.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 96,23 eura od 16.03.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 97,87 eura od 16.04.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 95,29 eura od 16.05.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 94,82 eura od 16.06.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 94,99 eura od 16.07.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 94,65 eura od 16.08.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 95,50 eura od 16.09.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 96,02 eura od 16.10.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 96,24 eura od 16.11.2013. godine do konačne isplate

- na iznos od 97,18 eura od 16.12.2013. godine do konačne isplate

u roku od 15 dana na ruke ili na račun IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.450,03 eura zajedno sa zakonskom zateznom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koje teku od dana donošenja odluke o troškovima pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženom 17.07.2007 godine sklopio ugovor o namjenskom kreditu, a koji kredit je solemiziran kod javnog bilježnika. Stranke su 16. rujna 2008 godine i 28. siječnja 2011 godine sklapale dodatke ugovora mijenjajući sredstva osiguranja. Predmetni ugovor stranke su sklopile po unaprijed formuliranom obrascu tužene i da tužitelj nije mogao imati utjecaj na sadržaj. Nadalje da je ugovorena kamatna stopa 4,30% godišnje. Tuženik da je od listopada 2007 godine zaključno do prosinca 2013 godine jednostavno povećavao kamatnu stopu po kriterijima koji tužitelju nisu bili poznati i na koje nije mogao utjecati. Stoga da je tužitelj tuženiku na ime razlike koja je nastala zbog promjene kamatne stope platio iznos od 70.043,93 kune. Tužitelj da potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je pretplatio temeljem povećane kamatne stope jer da se radi o ništetnoj odredbi. Nadalje navodi da je nesporno da je sa tuženikom 22 siječnja 2016 godine sklopio dodatak predmetnog ugovora i da je promijenjena valuta plaćanja i kamatna stopa i da je banka iskazala potraživanje tada tužitelju u iznosu od 47.584,56 kuna. Prema izračunu sudskog vještaka Tomislava Pedića na dan sklapanja navedenog dodatka tužitelj je tuženiku pretplatio novčani iznos od 72.440,33 kune po osnovnoj kamatnoj stopi. Vještak je obračunao zatezne kamate i to u visini od 47. 584,56 kuna. Na dan sklapanja konverzije tužiteljeva potraživanja od banke po osnovi nezakonito naplaćene kamatne stope jesu u visini od 117.628,49 kuna. Slijedom navedenih obračuna tužitelj umanjuje svoja potraživanja prema banci i to za iznos od 47.584,56 kuna, a to da je iznos koji je tuženik priznao tužitelju te mu umanjio obvezu. Razliku ovih novčanih iznosa tužitelj potražuje od tuženika ovom tužbom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. siječnja 2016 godine. Predlaže po provedenom postupku usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je to precizirano u podnesku od 27. prosinca 2024 godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava pravnu osnovu, kao i visinu, izračun kao i činjenice i razloge kojima tužitelj obrazlaže svoju tužbu. Osporava osnov i tijek zateznih kamata. Protivi se prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja, ističe prigovor zastare. U odnosu na sve iznose dospjele prije 10.06.2014 godine. Također da je deklaratorni tužbeni zahtjev neuredan i predlaže isti odbaciti, a podredno odbiti. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno zakonskim odredbama i da su stranke 22. siječnja 2016 sklopile dodatak predmetnom ugovoru i izvršena konverzija sa CHF valutnom klauzulom u kredit EUR valutnom klauzulom i da su tada uzete u obzir sve tužiteljeve uplate prilikom izrade konverzije i uračunate za otplatu usporednog EUR kredita. Tužitelj da je svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju i da je sklapanjem toga aneksa nastao između stranaka pravni odnos koji je zakonodavac upravo imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti. Tužitelj da su kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, u dodatake ugovora o kreditu, otplatnu tablicu, proveo financijsko vještačenje, izvršio uvid u nalaz i mišljenje, saslušao tužitelja.

4. Iz ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 17.07.2007 godine proizlazi da je isti odobren u kunskoj protuvrijednosti CHF 189.030,00 sa promjenjivom kamatnom stopom 4,30 %, a rok otplate 30 godina, Odredbom čl. 6 je propisano da je namjena kupovina stana . Odredbom čl.2 propisano je da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po predmetnom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta.

5. Iz dodatka III. ugovora o kreditu proizlazi da ugovorne strane potvrđuju da su sklopili prethodno navedeni ugovor o kreditu, kao i dva dodatka ugovora o kreditu, te da ide u skladu s odredbama zakona, a temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita ovim dodatkom da se mijenjaju odredbe o valuti kredita, kamatnoj stopi i iznosu preostalog neotplaćenog kredita. Prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u eure po srednjem tečaju HNB na dan uplate veći je od zbroja anuiteta po kreditu u eurima računajući do 30. rujna 2015. Njihova razlika da predstavlja pretplatu koja na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 47.584,56 HRK.

6. Stalni sudski vještak Sandra Došen, u svom nalazu i mišljenju od 01.02.2022 godine navodi da za vrijeme otplate kredita do 17.07.2007 godine korisnik kredita da je preplatio razliku kamata u ukupnom iznosu od 73.553.08 HRK i da je na pojedinačni iznos razlike kamata izvršen je izračun zakonske zatezne kamate i to dana 22.01.2016 godine koja iznosi 47.170,55 HRK. Nadalje da kada se računa razlika kamata po pojedinačnim datumima uvećana za obračunate zakonske zatezne kamate tužitelj da je po osnovi mijenjanja kamatne stope više preplatio iznos od 120.723,63 HRK. Isto tako navodi ukoliko se na prethodno navedenog ukupnog iznosa preplate umanji iznos konverzije od 50.024,67 HRK tužitelj da je tuženiku više preplatio iznos od 70.698,96 HRK.

7. Navedenoj vještakinji je dostavljen podnesak tuženika u kojem isti prigovara na nalaz, te se vještakinja očitovala na način da je navela da se tuženik u podnesku od 11. lipnja 2022. očitovao da nije iznos pretplate priznat u konverziji i to pogrešno i da je odbila od zakonskih zateznih kamata, a ne od glavnice te da sukladno čl. 19. st. 1. toč. 4. na preplatu u konverziji nisu se obračunavale zatezne kamate pa da se preplata ne može odbijati od zateznih kamata. Prigovor tuženika da se odnosi na rješenje suda za izradu nalaza i mišljenja te da ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 01. veljače 2022. godine.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je bio klijent Zagrebačke banke i da je kredit tražio za kupnju jednosobnog stana u [adresa] gdje je tada živio da bi riješio stambeno pitanje. Bankarica da mu je rekla da sukladno njegovoj kreditnoj sposobnosti ne može dobiti kredit u EUR-ima već u CHF. To da je bio tipski ugovor, da je bio svjestan promjenjivosti kamate ali da su mu rekli u banci ukoliko bude nešto mijenjano da će to biti u minimalnim iznosima. On da je kupio stan u [adresa], da nije mogao pregovarati da se uglave neke druge odredbe u ugovor osim navedenih. Kada je omogućena konverzija da je istu prihvatio. Nadalje iskazuje da je pročitao ugovor i da mu je isti bio nejasan jer da to nije terminologija koju poznaje, da je tražio objašnjenje za kamatu pa da su mu rekli da može ići i gore i dolje negdje minimalno do 100,00 HRK. On da se ne sjeća da su mu dostavljane obavijesti o promjeni kamatne stope i da nije pisano prigovarao. U trenutku sklapanja ugovora da nije imao u vlasništvu niti obrt niti nikakvo trgovačko društvo.

9. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

10. Isto tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Citirana presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. U ovom konkretnom slučaju sud zaključuje da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, formulirala banka, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužitelja, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru nalazeći njegov iskaz uvjerljivim, istinitim i životnim.

13. Kako promjenjivost kamate ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.

14. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora.

15. Stoga u predmetnom slučaju analizom spornog ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što isti ne osporava. Ovakva ugovorena odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

16. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-2521/2015, U-III-2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

17. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku

– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.

18. Međutim, ništavost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

19. Tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je tužitelj s tuženom bankom sklopio predmetni ugovor o namjenskom kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

20. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je odlučeno u izreci presude presude pri čemu je visina tražbine utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo Sandre Došen, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju.

21. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

22. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

23. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.

24. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik uslijed promjenjive kamatne stope više obračunao tužitelju iznose anuiteta kako je to dosuđeno.

25. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.

27. Na kraju tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.

28. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

29. Sukladno navedenom pravno shvaćanju za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći s naslova preplaćene kamate 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj odredbi kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 10. lipnja 2019. to je ista podnesena prije nastupa zastare jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.

30. Što se tiče istaknutog prigovora tuženika u odnosu na provođenje konverzije ovaj sud i taj prigovor nalazi neosnovanim. Iz provedenog vještačenja proizlazi da konverzijom utvrđen iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz tog razloga kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj.

31.Slijedom iznesenog, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kako je to dosuđeno u izreci presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22– u daljnjem tekstu ZPP), te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika jer je tužitelj bilo zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, te se tužitelju priznati troškovi za: sastav tužbe 100 bodova, sastav prigovora 25 bodova, zastupanje na ročištima 27. studenoga 2020., 25. svibnja 2023., 14. veljače 2024., 19. prosinca 2024., 03. veljače 2025. za svako zastupanje po 100 bodova, sastav podnesaka 17. studenoga 2020., 28. studenoga 2020., 10. studenoga 2023., 03. siječnja 2024. i 27. prosinca 2024. za svaki po 100 bodova, što ukupno iznosi 2.250,00 eura, a uz uračunati PDV sveukupno iznosi 2.812,50 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 139,36 eura, trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura i trošak dopune vještačenja u iznosu od 100,00 eura, što sveukupno iznosi 3.450,03 eura.

Zadar, 14. ožujka 2025. godine

Sutkinja

Jasenka Glavan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, za nadležni Županijski sud.

DNA: 1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.