REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53, 31300 Beli Manastir

P-913/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojević, u pravnoj stvari tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Šutalo odvjetnica iz Valpova, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po OD Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, zaključene 4. veljače 2025., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, objavljene 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6,OIB:14036333877 da u roku od 15 dana tužiteljici ĐS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati preplaćeni i konverzijom kredita nepriznati iznos od 2.386,73 eur (utvrđena preplata u iznosu od 27.372,78 kn konverzijom priznata preplata u iznosu od 9.389,99 kn = 2.386,73 eur) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6,OIB:14036333877 da tužitelju ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu 1.234,93 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. budući da je Hypo Alpe Adria bank d.d. (sada Addiko bank d.d.) pripojila Slavonsku banku d.d. Osijek. Dana 25. svibnja 2006. tužiteljica je sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006, koji je potvrđen po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka 29.5.2006. pod br. OV-13772/2006, kojim se Ugovorom ista, kao kreditor odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju CHF Slavonske banke d.d. s dospijećem prvog dana u mjesecu, zajedno sa početnom kamatnom stopom od 5,95 %. Tužena je tužitelju ponudila konverziju i dostavila joj izračun konverzije zajedno sa simuliranim otplatnim planom u eur i popisom uplata za namirenje obveza po predmetnom kreditu izvršenih do 30.9.2019. Aneksom Ugovor o kreditu br. 5140030250-60010460843/2006, od 9.2.2016. tuženik je utvrdio da mu tužitelj duguje na ime glavnoj duga 7.424,55 eur, da postoji preplaćeni iznos od 9.867,51 kn i da će taj iznos iskoristiti za plaćanje najviše 50% visine budućih rata kredita, sve dok ne bude iskorišten. Tužitelj je na ponuđenu konverziju pristao. Pravno shvaćanje tužitelja o ništetnosti ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasnovano je na odluci Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da su tužene, među kojima je i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita. Navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem br. Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo stav kako činjenica da su stranke sklopile aneks Ugovora o kreditu ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Navodi da će nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja specificirati tužbeni zahtjev. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

2. Tužitelj je nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 28. siječnja 2025. na listu 137.-141. specificirao tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. ožujka 2019. i tijekom postupka u cijelosti prijepori osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe kako su sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu riješene sve posljedice koje bi proizlazile iz eventualne ništetnosti spornih odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zbog toga tužitelj nema pravni interes tražiti ono što potražuje u ovom postupku. Osim toga, prijepori da bi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu bile ništetne s obzirom na to da je ugovaranje promjenjive kamatne stope odgovaralo stvarnoj volji ugovorenih strana, a predmetni ugovor o kreditu sadržavao je sve bitne pretpostavke pod kojima se kamatna stopa mogla izmijeniti. Pri sklapanju ugovora postupao je sukladno svim važećim prisilnim propisima a posljedično čemu činidba iz predmetnog ugovora o kreditu zadovoljava sve kriterije poštenosti, dopuštenosti i odredivosti. Isto tako, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba u predmetnom ugovoru te je u skladu s prisilnim propisom, Zakonom o obveznim odnosima. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

4. Sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2026 od 25. svibnja 2006. na listu 6. -8. spisa, otplatni plan na listu 9.-10. spisa, aneks uz ugovor o kreditu br. 5140030250- 60010460843/2026 od 9.2.2016. na listu 11.-12. spisa, simulirani otplatni plan u eur na listu 13.-14. spisa, otplatni plan na listu 15.-16. spisa, obavijest o provedenoj konverziji na listu 17. spisa, izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku na listu 18. spisa, izračun konverzije na dan 30.9.2015. na listu 19. spisa, popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.9.2015. na listu 23. -24. spisa, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu u eurima na listu 37. spisa, specifikacija uplata na listu 40.-44. spisa, nalaz i mišljenje vještaka Dajane Vuković na listu 66.-73. spisa, dopunu nalaza i mišljenja na listu 108.-117. spisa i saslušao tužitelja na listu 145. spisa.

5. Među strankama je nesporno:

- da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2026 od 25. svibnja 2006. koji je potvrđen 29. svibnja 2006. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod br. OV-13772/2006 na iznos od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 15 godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,95 %;

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja;

- da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za deviza Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja, a uključene su u anuitete;

- da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru, a potvrđuje svojim potpisom na ugovoru;

- da su stranke zaključile 9.2.2016. Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030250- 60010460843/2026 kojim je utvrđena preplata na dan 30.09.2015. u iznosu od 9.867,51 kn;

- da je kredit otplaćen.

6. Sporno je među strankama:

- da li su ništetni dijelovi odredaba predmetnog ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi a s obzirom da je između stranaka zaključen Dodatak ugovora o kreditu 9.2.2016.;

- da li je osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja i nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja kao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika i preinake tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj osobno saslušan navodi da je kredit podigla za adaptaciju kuće. U banci su joj rekli da krediti idu u CHF i da druge mogućnosti nema. Ne sjeća se da li su joj davali nekakva posebna objašnjenja za promjenu tečaja i kamata. Rata joj je tijekom otplate kredita porasla za najmanje 30%, zbog čega je pristala na konverziju. Kredit je otplatila u cijelosti. Već u vrijeme podizanja osnovnog kredita bila je u mirovini da kredit nije koristila ni u kakve gospodarske svrhe. Navodi da su ju osnovni ugovor i kasnije aneks ugovor čekali gotovi u banci i nije mogla raditi nikakve izmjene.

8. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještaka Dajane Vuković od 31. prosinca 2019. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da je tužitelj naspram početno ugovorene kamatne stope radi promjena istih i razlike tečaja iznosi 27.372,78 kn, a navedeni iznosi umanjen je za iznos priznate konverzije od 9.389,99 kn tako da je ostalo za platiti 17.982,79 kn što preračunato u euro iznosi 2.386,73 eur.

9. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Tuženik je u podnesku od 24. veljače 2020. na listu 81. spisa prigovorio pisanom nalazu i mišljenju ističući kako vještak nije odgovorio da li je tuženik sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na temelju Ugovora o kreditu pa tako i one uplate koje je tužitelj izvršio s osnove promjene kamatne stope i tečajne razlike iskoristio za zatvaranje obveza tužitelja po Aneksu uz Ugovor o kreditu, sve sukladno izračunu konverzije i metodologiji određenoj ZID ZPK, a ostali prigovori su pravna pitanja o kojima odlučuje sud.

11. Vještak je u podnesku od 10. ožujka 2020. na listu 108. spisa očitovao na podnesak tuženika na način da je tužitelj po partiji navedenog kredita u visini od 116.148,62 kn a tuženik je izvršio povrat u visini od 2.860,32 kn. Očitujući se na navode tužitelja navodi da nigdje u nalazu nije navedeno da se iznos pretplate treba umanjiti, već je samo naveden iznos pretplate koji je priznat u konverziji, a koji je iznos nakon dostave dokumentacije tuženika izmijenjen i iznosi 9.389,99 kn.

12. Podneskom od 28. siječnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka, čijoj preinaci se protivi tuženik. Međutim, budući je riječ o predmetu u kojem se raspravlja o tzv. švicarcima a takva preinaka je dopuštena nakon provedenog vještačenja.

13. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje jer je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

14. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, opisan kao u izreci presude.

15. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i prednika tuženika nije prijeporan, prijeporna su odredbe Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak i kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za adaptaciju kuće pa je banka u konkretnom slučaju banka jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora po kreditu iznosila 5,25 %, godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.

16. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati.

17. Prema odredbi čl. 96. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP-a/2014, tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

18. Ni odredbe ZZP-a ni Zakona o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.

19. U čl. 4. ZOO-a samo je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

20. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

21. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužitelju ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

22. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

23. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

24. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

25. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

26. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

27. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015.g. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

28. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09. 2003.g. do 31.12. 2008.g., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".

29. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

30. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

31. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

32. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanja kamata, tako i po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Aneks ugovoru.

33. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., RevRev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024. 35.

34. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

35. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

36. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu, sukladno mišljenju vještaka u dopuni nalaza i mišljenja, ali smatra da tužitelj nije u cijelosti obeštećen.

35. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, dok je ovaj izračun po drugoj osnovi, a kako je to objasnio vještak u svojoj dopuni nalazu i mišljenju. Zato je i vještak u svom nalazu i mišljenju od ukupne izračunate razlike između obveze i plaćanja po kreditu odbio preplatu priznatu u konverziji.

37. Sud je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

38. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

39. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

40. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 o 5.11.2024.).

41. Stoga sud smatra da je tužitelj oštećen te mu pripada pravo na povrat onoga što je temeljem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a, pa je usvojio specificirani tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

42. Sud ne prihvaća navode tuženika da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer prihvaća navode tužitelja da sukladno revizijskoj odluci VSRH br. Rev-2221/18 od 03.09.2019. nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita s obzirom da pravo na utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva.

43. Osim toga, sud ne prihvaća niti prigovor tuženika preinaci tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je već u prvo postavljenom tužbenom zahtjevu naveo da će konačni zahtijevani novčani iznos moći postaviti tek nakon provedenog vještačenja, a što je i učinio, jer nema stručna znanja po kojima bi mogao utvrditi visinu potraživanja zbog čega je provođeno vještačenje.

44. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a netuženik. Iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska bankad.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank, temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovore zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

44.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).

45. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14.06.2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 07.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 11.06.2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.

46. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st.1 i 2.ZOO-a.

47. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a.

48. Tužitelju su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 1.234,93 eur eur a koji se sastoje i to: 100,00 eur na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14., 138/23. dalje: Tarife), po 100,00 eur na ime sastava podneska po punomoćniku tužitelja od 29.1.2020., 4.2.2022. i 28.1.2025., i po 50,00 eur za podnesak od 13.9.1029. i 29.11.2019. sve po Tbr. 8/1. Tarife, po 100,00 eur na ime pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta održana 10.10.2019. i 4.2.2025., sve po Tbr. 9/1. Tarife, s pripadajućim PDV-om, na ime troškova vještačenja 331,81 eur, te po 28,12 eur na tužbu i na presudu.

48. Slijedom iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

Beli Manastir, 14. ožujka 2025.

S U D A C :

Robert Gojević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika