Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-325/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonske avenije 6, isplatiti tužitelju ĆŽ iz [adresa], na ime povrata pretplaćenih mjesečnih anuiteta prema ništetnim odredbama ugovora iz ad. I./ ove tužbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i na ime povrata više plaćenog iznosa glavnice kreditne obveze vezane uz valutu švicarski franak prema ništetnim odredbama ugovora iz ad. I./ ove tužbe o valutnoj klauzuli, ukupan iznos od 8.027,20 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku u odnosu na pojedinačne dospjele iznose kako slijedi:

- na iznos od 14,68 eur počev od dana 28. rujna 2007. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 15,26 počev od dana 24. listopada 2007. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 18,99 eur počev od dana 27. studenoga 2007. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 14,65 eur počev od dana 27. prosinca 2007. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 20,39 eur počev od dana 30. siječnja 2008. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 20,90 eur počev od dana 26. veljače 2008. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 26,80 eur počev od dana 28. ožujka 2008. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 20,15 eur počev od dana 30. travnja 2008. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 17,79 eur počev od dana 30. svibnja 2008. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 20,70 eur počev od dana 30. lipnja 2008. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 15,89 eur počev od dana 1. kolovoza 2008. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 16,64 eur počev od dana 1. rujna 2008. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 20,08 eur počev od dana 1. listopada 2008. god., pa do konačne isplate,

na iznos od 40,42 eur počev od dana 1. studenoga 2008. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 25,49 eur počev od dana 1. prosinca 2008. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 54,35 eur počev od dana 1. siječnja 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 56,70 eur počev od dana 1. veljače 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 58,36 eur počev od dana 1. ožujka 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 55,07 eur počev od dana 1. travnja 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 54,66 eur počev od dana 1. svibnja 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 65,45 eur počev od dana 1. lipnja 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 61,34 eur počev od dana 1. srpnja 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 62,77 eur počev od dana 1. kolovoza 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 65,83 eur počev od dana 1. rujna 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 64,09 eur počev od dana 1. listopada 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 62,39 eur počev od dana 1. studenoga 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 66,28 eur počev od dana 1. prosinca 2009. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 69,97 eur počev od dana 1. siječnja 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 73,85 eur počev od dana 1. veljače 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 72,83 eur počev od dana 1. ožujka 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 79,36 eur počev od dana 1. travnja 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 77,68 eur počev od dana 1. svibnja 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 80,96 eur počev od dana 1. lipnja 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 99,47 eur počev od dana 1. srpnja 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 95,26 eur počev od dana 1. kolovoza 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 111,06 eur počev od dana 1. rujna 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 102,72 eur počev od dana 1. listopada 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 96,45 eur počev od dana 1. studenoga 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 115,51 eur počev od dana 1. prosinca 2010. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 121,53 eur počev od dana 1. siječnja 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 113,13 eur počev od dana 1. veljače 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 114,36 eur počev od dana 1. ožujka 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 108,33 eur počev od dana 1. travnja 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 110,19 eur počev od dana 1. svibnja 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 130,70 eur počev od dana 1. lipnja 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 133,59 eur počev od dana 1. srpnja 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 156,29 eur počev od dana 1. kolovoza 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 148,05 eur počev od dana 1. rujna 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 135,20 eur počev od dana 1. listopada 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 110,92 eur počev od dana 1. studenoga 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 109,61 eur počev od dana 1. prosinca 2011. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 113,96 eur počev od dana 1. siječnja 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 118,74 eur počev od dana 1. veljače 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 118,88 eur počev od dana 1. ožujka 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 115,88 eur počev od dana 1. travnja 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 117,10 eur počev od dana 1. svibnja 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 118,89 eur počev od dana 1. lipnja 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 116,96 eur počev od dana 1. srpnja 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos 116,28 eur od počev od dana 1. kolovoza 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 116,19 eur počev od dana 1. rujna 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 112,04 eur počev od dana 1. listopada 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 116,06 eur počev od dana 1. studenoga 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 117,52 eur počev od dana 1. prosinca 2012. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 116,94 eur počev od dana 1. siječnja 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 111,07 eur počev od dana 1. veljače 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 115,14 eur počev od dana 1. ožujka 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 116,07 eur počev od dana 1. travnja 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 114,24 eur počev od dana 1. svibnja 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 108,82 eur počev od dana 1. lipnja 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 105,46 eur počev od dana 1. srpnja 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 108,44 eur počev od dana 1. kolovoza 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 110,50 eur počev od dana 1. rujna 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 115,74 eur počev od dana 1. listopada 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 112,85 eur počev od dana 1. studenoga 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 114,15 eur počev od dana 1. prosinca 2013. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 115,20 eur počev od dana 1. siječnja 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 74,49 eur počev od dana 1. veljače 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 76,33 eur počev od dana 1. ožujka 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 75,39 eur počev od dana 1. travnja 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 73,55 eur počev od dana 1. svibnja 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 72,72 eur počev od dana 1. lipnja 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 73,08 eur počev od dana 1. srpnja 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 75,40 eur počev od dana 1. kolovoza 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 77,76 eur počev od dana 1. rujna 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 77,55 eur počev od dana 1. listopada 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 78,74 eur počev od dana 1. studenoga 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 80,44 eur počev od dana 1. prosinca 2014. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 79,75 eur počev od dana 1. siječnja 2015. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 80,72 eur počev od dana 1. veljače 2015. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 80,72 eur počev od dana 1. ožujka 2015. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 80,71 eur počev od dana 1. travnja 2015. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 80,71 eur počev od dana 1. svibnja 2015. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 80,72 eur počev od dana 1. lipnja 2015. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 80,72 eur počev od dana 1. srpnja 2015. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 80,72 eur počev od dana 1. kolovoza 2015. god., pa do konačne isplate,

- na iznos od 80,72 eur počev od dana 1. rujna 2015. god., pa do konačne isplate."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita] – 63000125018/2007 koji je potvrđen po javnom bilježniku KŽ iz [adresa] pod brojem: OV-4734/2007 od 29.8.2007. godine. U smislu ugovora iz ove tužbe tužitelju je odobren kredit u visini od 58.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita sa promjenjivom kamatnom stopom i koji kredit je tužitelj bio u obvezi otplatiti u roku od 20 godina u jednakim mjesečnim anuitetima.

U pogledu predmetnog ugovora ništetne su bez pravnog učinka odredbe o valutnoj klauzuli i odredbe o kojima se uređuje pitanje kamatne stope s obzirom da su odnosne odredbe nepoštene i protivne postupanju prema načelu savjesnosti i poštenja.

Ispunjavajući obveze prema ništetnim ugovornim odredbama tužitelj je na ime otplate glavnice prema ugovorenoj valutnoj klauzuli i svakomjesečnih anuiteta tuženiku neosnovano tj. više isplatio iznos od onog koji bi bio u obvezi u vrijeme zaključenja ugovora iz ove tužbe.

2. Obzirom da je zbog nedopuštenog postupanja tužitelju prouzročena šteta u vidu povrede zakonom zaštićenih prava i interesa tužitelja, koja se očituje u više plaćenom iznosu glavnice kreditne obveze vezane uz valutu švicarski franak, u odnosu da je ova bila izražena u kunama prema tečaju švicarskog franka u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i u preplaćenim mjesečnim anuitetima prema ništetnim odredbama ugovora temeljem kojih je tuženik ostvario imovinsku korist bez zakonom priznate pravne osnove, tužitelj je podnio ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelj navodio ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu kojega je sklopio s tuženikom te vraćanje stečenog bez osnove, iako su strane ugovora o kreditu navedene odredbe zamijenile drugima i to s retroaktivnim učinkom, pa stoga sporne odredbe više ne egzistiraju, kao što su se i sporazumjele oko iznosa kojega tužitelj potražuje u ovom postupku. Tužitelj je pravo koje traži u ovom postupku već ranije u cijelosti ostvario pa mu se osporava pravni interes za vođenje ovog postupka.

4. Ističe da su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: u tekstu: ZIDZPK). Spomenuti Zakon predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojim je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u EUR-ima, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. Ističe da je čl. 19.b ZIDZPK određeno načelo konverzije kredita koja određuje da se konverzija kredita denominiranog u CHF provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranih u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR.

5. Ističe da se ne može raspravljati o ništetnosti odredbi ugovora o kreditu za koje je prisilni propis presumirao ništetnost i naložio zamjenu istih nedopuštenima kroz Aneks uz Ugovor o kreditu, a koje radi navedenog ne postoje. Ističe da je zakonodavac navedenim prisilnim propisom uredio način potpune restitucije potrošača kao posljedicu presumirano ništetnih odredbi ugovora o kreditu te da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Pravo koje tužitelj traži ovom tužbom je ostvario kroz konverziju kredita, na način da je suglasnošću volja ugovornih strana kao posljedicu prisilnog propisa, sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu, koji po svojim učincima predstavljaju res iudicatu u smislu nepostojanja procesnih pretpostavki za daljnje raspravljanje u ovome predmetu.

6. Kondemnatorni zahtjev koji je predmetom raspravljanja u ovom postupku jest u potpunosti konzumiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu. Upravo je iznos kojega tužitelj potražuje u ovome postupku tuženik uzeo u obzir prilikom izračuna konverzije i za taj iznos kao i za sve iznose određene ZIDZPK koje je tužitelj uplatio radi namirenja anuiteta u CHF, umanjio obveze po konvertiranom kreditu u EUR. Sve navedeno kao posljedicu prisilnih odredbi ZIDZPK, a što je dodatno izraženo kroz volju ugovornih strana sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu.

7. Kada bi tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom na isplatu, upravo bi za taj iznos nastao manjak kod konvertiranog kredita jer je za taj iznos tuženik umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu, a pri tom tuženik ne bi na raspolaganju imao sredstvo da ostvari povrat više priznatih uplata tužitelja. Radi navedenog, tužitelj ne može tražiti povrat onoga što je uplatio do dana sklapanja Aneksa uz Ugovor o kreditu. U tom smislu potrebno je sagledati ne samo iznos preplate ili manjka na dan 30.9.2015. godine, kao dan konverzije, nego i stanje glavnice izražene u HRK prije i poslije provedene konverzije.

8. Ističe da predmetom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu s ZIDZPK. Dakle, jedini egzistentni odnos između parničnih stranaka jest onaj koji proizlazi iz Aneksa uz Ugovor o kreditu.

9. Tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja radi nedostatka pravnog interesa, te obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer iz specifikacije uplata proizlazi da nije samo tužitelj obavljao uplate.

9. U dokaznom postupku sud je saslušao sudsku vještakinju Tonku Vulić dipl. oec. (list 193) te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 (list 4-10), u Aneks ugovora o kreditu broj: 5140030250- 63000125018/2007 (list 17-19), u izračun konverzije (list 20-22), u specifikaciju uplata (list 23-27), u obavijest o provedenoj konverziji (list 35-36), u otplatni plan (list 37-39), u obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 45-46), u otplatni plan (list 47-49), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 50), u otplatni plan (list 51-54), u obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita (list 55), u specifikaciju uplata (list 57-58), u pregled prometa za klijenta (list 59-70), u isplatni nalog (list 71), u otplatni plan (list 72-78), u otplatni plan (list 80-82), u izračun konverzije (list 83-86), u izračun konverzije (list 87-89), u obavijest o provedenoj konverziji (list 90), u otplatni plan (list 92-94), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tonke Vulić dipl. oec. – Ivando Konta j.d.o.o. od 6.3.2020. godine (list 98-110), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: GOS 1/2019 – 36 (list 120-126), u simulirani otplatni plan (list 127-133), u izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH od 15.6.2018. godine (list 149-151), u presudu Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-73/19-5 od 28.4.2020. godine (list 152-166), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj: Gž-925/2017-2 (list 167-172), u presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj: Gž-794/2018-2 (list 173-178), u presudu Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-3486/2019-2 od 9.1.2020. godine (list 179-182), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-385/2017-4 od 6.2.2019. godine (list 183-186) i u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž- 2460/2017-2 od 4.3.2020. godine (list 187-191), u metodologiju promjene kamatnih stopa (list 309-310), u kretanje tečaja CHF i EUR (list 314), u članke iz stručne literature (list 316-346), u dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tonke Vulić dipl. oec. od 11.11.2024. godine (list 355-368), te u presudu VSRH broj: Rev-637/2019-2 (list 409-418).

10. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita] – 63000125018/2007 od 28.8.2007. godine (list 4-10), solemniziranog kod javnog bilježnika KŽ iz [adresa] dana 29.8.2007. godine, pod brojem: OV- 4734/2007 (list 11), utvrđeno je da je Slavonska banka d.d. Osijek pravni prednik tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb i Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., s tužiteljem RŽ kao korisnikom kredita i BŽ kao sudužnicom, zaključila Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 58.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za kupnju i adaptaciju kuće, a rok vraćanja je 20 godina. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se kamate od 4,40 % godišnje dekurzivno. Efektivna kamatna stopa (EKS) odnosno realna godišnja kamatna stopa (RGKS) iznosi 4,64 % godišnje. Otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća. Prvi anuitet dospijeva do 1.10.2007. godine, a dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu. Kamatna stopa je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.

11. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 5. tužena bila ovdje pravna prednica tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d.

12. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 5. utvrđeno da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 1.6.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 96/03) u razdoblju od 1.6.2004. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Potom je drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom žalbi tuženika protiv navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je preinačio između ostalog i presudu u dijelu točke 5. koja se odnosi na 5. tuženu Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

14. Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

15. Nakon toga je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu broj:

Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je odbio žalbu tuženih banaka te je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 5. izreke kojom je utvrđeno da je 5. tužena Addiko Bank d.d. – ranije Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je 5. tužena banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82., 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP).

16. Dakle, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

17. U daljnjem tijeku postupka Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena Addiko Bank d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

18. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjive kamate i promjene tečaja CHF po Ugovoru o kreditu broj: 5140030250 – 63000125018/2007 od 28.8.2007. godine, zaključenog između tužitelja i prednika tuženika.

19. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Addiko Bank d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnog ugovora. Stoga nije bilo nužno u ovome postupku ponovno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule vezane za CHF.

20. Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2018-10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva s jednostranom odlukom banke o kojima se nije pregovaralo.

21. Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem tih ništetnih povećanih kamatnih stopa i ništetne valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

22. U ovome slučaju osnova plaćanja promjenjivih kamata i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te bi tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a bio obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

23. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Tonke Vulić dipl. oec. od 6.3.2020. godine (list 98-110) i prema dopuni nalaza i mišljenja od 11.11.2024. godine (list 355- 368) tužitelj je tuženiku temeljem povećanih kamatnih stopa koje su bile iznad početne od 4,40 % godišnje i kretale su se do 6,75 % godišnje i temeljem promjene tečaja vezanog za CHF, koji je bio iznad početnog tečaja od 4,475956 kn za 1 CHF tijekom otplate kredita koji se je otplaćivao u razdoblju od 28.9.2007. godine pa do 30.9.2015. godine nakon čega je izvršena konverzija kredita, uplatio više, tj. preplatio ukupan iznos od 8.027,20 EUR (60.480,84 kn), u mjesečnim iznosima kao u izreci. Navedeni nalaz i mišljenje, kao i dopuna nalaza su jasno obrazloženi i sud ih je stoga prihvatio u cijelosti. Dakle, činjenica preplate po predmetnom kreditu nastala temeljem ništetnih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i valutne klauzule u CHF do dana konverzije po ocjeni suda nije bila sporna.

24. Vještakinja je u svome nalazu utvrdila da je po predmetnom kreditu vršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, te da je konverzija ispravno provedena. U konverziji je vještakinja utvrdila preplatu u iznosu od 3.550,46 EUR (26.750,90 kn), te je zbog te preplate tužitelj u razdoblju od 1.4.2016. do 1.7.2018. godine otplaćivao 50 % manje EUR anuiteta. Dakle, ova preplata je iskorištena za ostatak otplate ovog kredita nakon izvršene konverzije u EUR. U konverziji nisu uzete u obzir činjenice ništetnosti promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule vezane za CHF. Prema dopunskom nalazu vještakinje od 11.11.2024. godine (list 355-368) preplata iz konverzije je preplata koju je tuženik utvrdio kao razliku između kredita koji se otplaćivao po CHF valutnoj klauzuli u odnosu na kredit koji bi se plaćao po EUR valutnoj klauzuli.

25. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj:

26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.

26. Međutim, kako je po predmetnom kreditu izvršena konverzija, preplata nastala temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, kao i ostale uplate po kreditu, obračunate su sukladno Aneksu Ugovora o kreditu od 5.4.2016. godine (list 17-19) za otplatu kredita u EUR-ima, te je tužitelju prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze po osnovu preplate i prigovor zastare nije osnovan.

27. Nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj je dana 10.12.2024. godine dostavio podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev (list 378-385). Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b st. 3. i 4. i čl. 325.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP), te je nakon što je tuženik dostavio potrebne podatke za provođenje vještačenja i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev. U takvim okolnostima je temeljem čl. 190. ZPP-a dozvoljena preinaka tužbe te prigovori tuženika u tome dijelu nisu osnovani.

28. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Aneks Ugovora o kreditu broj: 5140030250 – 63000125018/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 5.4.2016. godine, sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZOPK) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

29. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon.

30. Prema nalazu vještakinje utvrđeno je da je zbog ništetnosti odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i odredbi o valutnoj klauzuli u CHF po predmetnom kreditu za razdoblje od početka otplate kredita pa sve do konverzije kredita tužitelj izvršio preplatu po predmetnom kreditu u iznosu od 8.027,20 EUR. Na drugoj strani utvrđeno je da je tužitelju u konverziji koja je obavljena prilikom promjene obveze po predmetnom kreditu iz CHF u kredit u EUR-ima priznata preplata u iznosu od 3.550,46 EUR. Dakle, očito je da su se pojavile dvije preplate po predmetnom kreditu, jedna je za razdoblje otplate kredita do konverzije, a druga je preplata priznata u konverziji. Kako se konverzija po predmetnom kreditu temelji na sredstvima uplaćenim u otplati kredita u CHF, sva uplaćena sredstva ušla su u konverziju. Stoga je po ocjeni suda u konverziju ušla i preplata nastala temeljem ništetnih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u CHF. Nakon toga je u konverziji utvrđena preplata u iznosu od 3.550,46 EUR, te su za tu preplatu prema nalazu vještakinje umanjene uplate za 50 % obveze za anuitete u razdoblju od 1.4.2016. do 1.7.2018. godine.

31. Kako je konverzija kredita izvršena sukladno zakonu na koju je tužitelj pristao sklapanjem Aneksa ugovora, tužitelj po ocjeni suda nema pravo na preplatu nastalu temeljem ništetnih odredbi ugovora koja je dalje iskorištena za otplatu konvertiranog kredita u EUR-ima. U takvim okolnostima tužbeni zahtjev nije osnovan i sud je odlučio kao pod točkom I. izreke.

32. Kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, sud nije prihvatio prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika KŽ i djelatnika banke ĐŽ na okolnosti pregovaranja i pojašnjenja spornih ugovornih odredbi.

33. Kako je tužitelj u ovome postupku zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv tuženika kao trgovca i jače stranke u njihovom pravnom odnosu i kako sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije kredita nije ustaljena i tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh u sporu, unatoč činjenici što je tužbeni zahtjev odbijen, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. (Slično pravno shvaćanje zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u predmetu Ć i K, zahtjev broj: 72152/2013).

34. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 14. ožujka 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, Vinkovačka cesta 14,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, Bužanova 4.