Poslovni broj: Psp-48/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja 1. JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĆF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. UF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ZVJEZDANE BALEN-VUGLAČ, Marinići 80 B, Viškovo, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. ADRIANE PALCICH, Ulica 7. maja 6, 6250 Ilirska Bistrica, Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. POLONE ŠENTJURC, [adresa], 3230 Šentjur, Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. TF, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. ĐF, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. GF, [adresa], Ljubljanska cesta 72, Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 14. IF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 15. DF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 16. BOŠTJANA KALANA, Poljanska cesta 22, 4220 Škofja Loka, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Alenu Boškoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika HOTELI NJIVICE d.o.o., Primorska cesta 30, Njivice, OIB: 860964345385, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Uskoković & partneri iz Varaždina, radi smetanja posjeda, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 14. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelje u njihovom posjedu mobilnih kućica u auto kampu Aminess Atea Camping Resort u Njivicama kojim upravlja tuženik na način da je u vremenskom razdoblju od 02.10.2024. godine pa nadalje isključio dostavu pitke vode za mobilne kućice u vlasništvu tužitelja pa se nalaže tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje napajanjem pitkom vodom na način da uspostavi opskrbu pitkom vodom otvaranjem vodovodnih ventila ili na drugi odgovarajući način kao i drugom potrebnom vodom mobilnih kućica u vlasništvu tužitelja te mu se zabranjuje takvo i slično zadiranje u vlasništvo odnosno posjed tužitelja u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženika 7. listopada 2024. podnijeli tužbu zbog smetanja posjeda u kojoj navode da su korisnici auto kampa Aminess Atea Camping Resort u Njivicama temeljem ugovora o korištenju koje dostavljaju u privitku te su vlasnici mobilnih kućica spojenih na komunalnu infrastrukturu – vodu, kanalizaciju, napajanje električnom energijom i ostalo. Napominju da je u najmanje dva ugovora ugovoreno korištenje autokampa do 31. prosinca 2024. godine. Tuženik da je 2. listopada 2024. isključio isporuku pitke vode za tužitelje te tužitelji za vikend 4. -6. listopada 2024. kada su došli do svojih mobilnih kućica iste nisu mogli koristiti jer nije bilo vode u cijevima. Ponašanje tuženika da predstavlja akt samovolje kojim želi iseliti mobilne kućice u vlasništvu tužitelja u svrhu postavljanja svojih mobilnih kućica u svezi s čime da se vodi parnični postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem P-711/2024.

1.1. Tužbenim zahtjevom traže da sud utvrdi da je tuženik smetao tužitelje u posjedu mobilnih kućica u kampu kojim upravlja na način da je isključio dostavu pitke vode za mobilne kućice u vlasništvu tužitelja, da se tuženiku naloži uspostaviti ranije posjedovno stanje napajanjem pitkom vodom na način da uspostavi opskrbu pitkom vodom otvaranjem vodovodnih ventila ili na drugi odgovarajući način i drugom potrebnom vodom te da mu se zabrani takvo ili slično zadiranje u vlasništvo odnosno posjed tužitelja.

2. Tužitelji su već uz tužbu, podnijeli i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine – prava na korištenje pitke vode i vode za potrebe korištenja mobilnih kućica, o kojem prijedlogu je odlučeno rješenjem poslovnog broja Ovr-470/2024-2 od 14. studenog 2024. na način da je isti odbijen, protiv kojeg rješenja su tužitelji uložili žalbu te se preslika spisa povodom žalbe nalazi na Županijskom sudu u Splitu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tvrdi da ne može isključiti dostavu vode jer nije isporučitelj vodnih usluga koji da je jedini nadležan za uključenje odnosno isključenje vode budući da djelatnost opskrbe i isporuke vode ne predstavlja predmet tuženikovog poslovanja a što da je vidljivo iz izvatka iz sudskog registra. Čl. 11 st. 1 Zakona o vodnim uslugama (NN 16/19) da je propisano da djelatnost vodnih usluga obavljaju isporučitelji vodnih usluga, dok je čl. 12. st. 1 tog zakona propisano da je javni isporučitelj vodnih usluga društvo kapitala kojem su jedini osnivači jedinice lokalne samouprave na uslužnom području. Budući da tuženik ne može obavljati djelatnost isključenja vode smatra da samim time ne može biti pasivno legitimiran u ovoj parnici. Kao pružatelj usluga kampiranja da može jedino dati nalog pravnoj osobi a da predmetni tužbeni zahtjev nije tako postavljen, slijedom čega istog valja odbiti jer isti nije ovršiv ni u slučaju da sud istog prihvati jer tuženik nije ovlašteni opskrbljivač vodom slijedom čega da je činidba nemoguća za izvršenje od strane tuženika. Poziva se na presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1708/2019-2 od 17. travnja 2020. koja se odnosi na sličan slučaj iz koje da proizlazi da se tužbom ne može od osobe koja nije nadležna za samu radnju tražiti izvršenje činidbe već samo od pravne osobe koja je radnju doista izvršila a ne i od one koja joj je za to dala nalog.

3.1. Ukoliko sud ne prihvati prigovor promašene pasivne legitimacije tuženik smatra da poduzimanje radnji u svrhu isključenja vode nikako ne može predstavljati samovlasno postupanje tuženika pa se poziva na čl. 20. st. 4 ZV-a da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. S tim u vezi navodi da čl. 3 st. 1. točka 6 Zakona o vodnim slugama propisuje da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine a ako vlasnika nije moguće utvrditi ona posjednik. Čl. 59. st. 1 Zakona o vodnim uslugama da je propisano da je javni isporučitelj vodnih usluga dužan na zahtjev korisnika isključiti priključak na komunalne vodne građevine i ukloniti vodomjer ako se priključena građevina ne koristi zbog devastiranosti ili drugih razloga za vrijeme dok se ne koristi. Kamp u kojem su se nalazile mobilne kućice da se ne koristi iz razloga izvođenja radova na rekonstrukciji i reorganizaciji kampa stoga smatrajući da iz toga proizlazi da je isključenje dopušteno zakonom da nema govora o samovlasnom smetanju. Navedena zakonska odredba da je u skladu i sa činjenicom da je tuženik morao poduzeti radnje za isključenje vodne infrastrukture jer se radi o kraju sezone te bi se cijevi kojima se osigurava dobava vode pri niskim temperaturama smrzle slijedom čega bi nastala šteta te da se voda isključivala u kampu nakon završetka svake sezone što da je tužiteljima vrlo dobro poznato.

3.2. Poziva se i na ugovornu odredbu iz čl. 3 st. 3 ugovora zaključenih s tužiteljima, u kojoj da je izričito navedeno da "Gost može boraviti u kampu isključivo u vrijeme kada je kamp otvoren za kampiranje, pa budući da je kamp zatvoren 1. listopada 2024., o čemu da su svi tužitelji već nekoliko mjeseci prije obaviješteni, nijedan tužitelj da nije mogao boraviti u kampu, a samim time nije mogao niti koristiti vodu.

3.3. Iz ugovora o uslugama kampiranja koje su dostavili tužitelji, da se jasno može vidjeti da su svi gosti-tužitelji u roku od 8 dana od prestanka važenja ugovora bili dužni parcelu na kojoj se nalazi mobilna kućica slobodnu od osoba i stvari predati u posjed tuženik, odnosno u tom roku su bili dužni iseliti svoje mobilne kućice te da su svi tužitelji osim ĐF i OF tijekom listopada dobrovoljno odvezli svoje mobilne kućice iz kampa . U trenutku podnošenja odgovora na tužbu u prostoru kampa da nema više nijedne mobilne kućice što kampa, što tužitelja, a što drugih osoba, čime se smatraju tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim i bespredmetnim, jer da čak i kada bi se utvrdilo da je tuženik počinio smetanje posjeda isti da ne bi mogao uspostaviti ranije posjedovno stanje napajanjem pitkom vodom jer u kampu trenutno nema niti mobilnih kućica niti vodne infrastrukture pa da ne postoji ni fizička mogućnost da se uspostavi prijašnje stanje, a sve kada bi postojala isto da bi bilo apsurdno obzirom da je većina tužitelja samostalno odvezla svoje kućice iz kampa. Također uspostava da bi bila protivna i ugovornim odredbama. Kako kondemnatorni zahtjev za uspostavom ranijeg stanja nije moguće provesti te je samim time isti neosnovan smatra da nije moguće prihvatiti ni deklaratorni dio zahtjeva tužitelja obzirom da isti nema samostalni karakter.

3.4. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelje da tuženiku solidarno naknade parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate, u roku od 15 dana.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelji smatraju da vrijeme nije učinilo tužbeni zahtjev bespredmetnim, da je tužba podnesena na vrijeme zbog čina koji također po njihovom mišljenju nije sporan.

5. Sud je proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, dok je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem stranaka, uviđajem, pribavom spisa ovog suda poslovnog broja P-711/2024 i saslušanjem kao svjedoka predsjednika uprave tuženika, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno čl. 304. Zakona o parničnom postupku obzirom da je prema utvrđenju ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke iz razloga koji će biti u nastavku obrazloženi.

6. Brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu čl. 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Pročitani su ugovori koje su s tuženikom zaključili tužitelji i utvrđeno je

- da su tužitelji sa tuženikom zaključili Ugovor o uslugama kampiranja u kampu "Aminess Atea Camping Resort", kojim tuženik daje gostu (tužiteljima) na raspolaganje određenu parcelu namijenjenu postavljanju mobilne kućice, na određeno razdoblje, za što tužitelji, definirani u ugovoru kao gost, plaćaju cijenu usluge kampiranja, a cijena kampiranja uključuje postavljanje mobilne kućice, osiguran priključak za električnu energiju, vodovodnu instalaciju, kanalizaciju i odvoz smeća;

- da prema čl. 3 st. 3. Ugovora o uslugama kampiranja u kampu gost može boraviti u kampu isključivo kada je kamp otvoren.

7.1. Iz dopisa od 23. kolovoza 2024. utvrđeno je da tuženik najavljuje da će kamp biti zatvoren s danom 1. listopada 2024. te se radi skraćivanja razdoblja korištenja kampa nudi povrat dijela naknade u visini 10% ovogodišnje uplaćene naknade.

7.2. Čitanjem dopisa kojeg je tuženik 26. listopada 2024. uputio tužitelju RF utvrđeno je da tuženik istog obavještava da je temeljem čl. 9 Ugovora o uslugama kampiranja nakon prestanka važenja ugovora bio obvezan prostor iz čl. 1 ugovora osloboditi od stvari i osoba i predati u posjed tuženiku u roku od 8 dana od dana prestanka ugovora i da se unatoč izričitoj obavijesti da će tuženik pristupiti preuzimanju posjeda oglušio na preuzetu obvezu pa ga obavještava da je preuzeo neposredan posjed te pristupio poduzimanju daljnjih radnji u svrhu deponiranja na k.č.

317/3 i 317/2 k. o. [katastarska općina].

8. Nije sporno da su tužitelji bili u posjedu mobilnih kućica do 1. listopada 2024., naime tu činjenicu tuženik nije osporio, dok tvrdnju da je kamp zatvoren 1. listopada 2024. nisu osporili tužitelji. Nije sporno niti da je tuženik dao nalog društvu Ponikve (javnom isporučitelju vodnih usluga na otoku Krku) za isključenje vode i da je voda isključena 2. listopada 2024. (učinjeno nespornim na ročištu 6. studenoga 2024.). Nije sporan niti izgled kampa na fotografijama koje su dostavili tužitelji niti da je u međuvremenu stanje izmijenjeno na način da su sve mobilne kućice uklonjene što od strane samih tužitelja što od strane tuženika stoga je odbijen dokazni prijedlog za provođenjem uviđaja. Nije sporno niti da je posjed preuzet od strane tuženika kako se to navodi u dopisu od 26. listopada 2024. što je učinjeno nespornim na ročištu 10. veljače 2025. S obzirom da dakle te činjenice nisu sporne odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem stranaka i predsjednika uprave tuženika koje tužitelj na ročištu 10. veljače 2025. predlaže saslušati na okolnost posjeda, čina smetanja, odnosa između pojedinih tužitelja i tuženika u smislu načina korištenja zemljišta za smještaj mobilnih kućica. Odbijen je i dokazni prijedlog tužitelja da se pribavlja spis ovog suda poslovnog broja P-711/2024, koji kako je to utvrđeno uvidom u e-spis se vodi radi ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Postupak smetanja posjeda je hitan postupak te ne može čekati okončanje tog postupka, a i postupak smetanja posjeda je postupak ograničenog raspravljanja pa se prema stavu ovog suda u postupku radi smetanja posjeda ne može kao o prethodnom pitanju odlučivati o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora.

9. Suprotno prigovoru tuženika sud je stava da tuženik je legitimiran u ovom postupku budući da kako je mogao dati nalog za isključenje društvu za opskrbu vodom jednako tako može i izvršiti činidbu iz tužbenog zahtjeva nalaganjem istom uključenja vode. Upravo iz čl. 59 st. 1 Zakona o vodnim uslugama na koji se tuženik poziva proizlazi da je javni isporučitelj vodnih usluga dužan na zahtjev korisnika isključiti priključak dakle dužan je postupati po nalozima korisnika odnosno analogno i uključiti priključak.

10. Tužitelj i tuženik su u ugovornom odnosu te su tužitelji neposredni posjednici, ali istovremeno je i tuženik posredni posjednik. Naime, prema članku 10. stavku 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posredan posjed ima osoba koja faktičnu vlast na stvari izvršava preko druge osobe, kojoj je po osnovi plodouživanja, zakupa, čuvanja, posudbe ili drugog pravnog posla dala stvar u neposredan posjed. Budući da je odnos posrednog i neposrednog posjednika određen ugovorom treba i u sporu zbog smetanja posjeda poći od ugovornih utanačenja stranaka bez obzira na odredbu čl. 22. st. 2 ZV-a koja propisuje da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Stranke su ugovorno utanačile da tužitelji mogu boraviti u kampu isključivo u vrijeme kada je kamp otvoren pa budući da je kamp zatvoren s 1. listopadom 2024. to tužiteljima isključenjem opskrbe vodom nije smetan posjed mobilne kućice. Dakle, činjenica jest da su isključenjem vode tužitelji onemogućeni u korištenju pitke vode ali je ta radnja po nalogu tuženika izvršena nakon zatvaranja kampa, kada prema ugovoru tužitelji nemaju pravo boraviti u kampu dakle niti koristiti vodu. Naime, budući da je odnos posrednog i neposrednog posjednika određen ugovorom treba i u sporu zbog smetanja posjeda poći od ugovornih odredbi jer je temeljem ugovora uspostavljen takav odnos između stranaka kao posrednog i neposrednog posjednika stvari koji ovlašćuje posrednog posjednika da određuje ponašanje neposrednog posjednika u odnosu na stvar kojom se koristi, što znači da faktična vlast neposrednog posjednika prestaje zatvaranjem kampa sukladno ugovoru, na kojem ugovoru je uopće i zasnovan posjed tužitelja pa im se ne može pružiti posjedovna zaštita koju traže navodeći da im je isključenjem vode smetan posjed mobilnih kućica, stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, a čini trošak tuženika potreban radi vođenja postupka. Pritom, tuženiku pripada parnični trošak u iznosu od 250 bodova, što se odnosi na jednokratnu nagradu za zastupanje profesionalnog punomoćnika u parnicama radi smetanja koja je predviđena Tbr. 7 toč. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) pri čemu je vrijednost boda 2,00 eura, što uvećano za PDV od 25 % iznosi 625,00 eura.

11.1. Tuženik je zahtijevao da tužitelji troškove naknade solidarno, međutim sukladno odredbi čl. 161. st. 1 ZPP-a suparničari troškove podmiruju na jednake dijelove a jedino suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj stvari, što ovdje nije slučaj, stoga tužitelji imaju naknaditi troškove na jednake dijelove.

11.2. Tuženik je zahtijevao zatezne kamate na parnični trošak koje mu pripadaju temeljem čl. 29. st. 1 Zakona o obveznim odnosima pa su iste dosuđene i to od donošenja prvostupanjske odluke po stopi određenoj čl. 29. st. 2 ZOO.

12. Iz iznesenih je razloga riješeno kao u izreci.

U Krku 14. ožujka 2025.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koje se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od objave, a o žalbi odlučuje županijski sud.