REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2647/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebparking, Šubićeva 40/III, Zagreb, OIB 85584865987, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, protiv tužene PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-28398/2023 od dana 18. svibnja 2023.

II Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 1,93 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i iznos od 4,71 eura na ime kamate obračunate na glavnicu od dana dospijeća računa pa do 30. lipnja 2023., sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Tužba je djelomično povučena za iznos od 40,54 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 138,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14 ožujka 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Temeljem prijedloga tužitelja javni bilježnik Ilinka Lisonek donio je dana 18. svibnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 28398/2023 radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 42,47 eura sa zateznim kamatama po dospijeću svakog pojedinog iznosa i to na iznos od 15,93 eura od 1. veljače 2022., na iznos od 13,27 eura od 1. srpnja 2021. i na iznos od 13,27 eura od 1. prosinca 2020. te uz naknadu troškova ovršnog postupka, koje rješenje je povodom prigovora tužene rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-2647/2023-2 od dana 16. travnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje i određeno da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno odredbi članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

2. Tužena u prigovoru ističe kako je podmirila dio utuženog potraživanja o čemu dostavlja dokaz u spis te da će ostatak dugovanja namiriti iza 1. lipnja 2023. kada primi mirovinu.

3. Nadalje, sukladno daljnjim uplatama izvršenim nakon utuženja i donošenja rješenja o ovrsi, a koja je tužena prema navodima tužitelja izvršila dana 11. svibnja 2023. u iznosu od 14,00 eura (o čemu je tužena dostavila i doka u spis na listu 17 spisa), dana 25. svibnja 2023. u iznosu od 13,27 eura i 30. lipnja 2023. u iznosu od 13,27 eura, tužitelj podneskom od 15. listopada 2024. potražuje isplatu preostale glavnice u iznosu od 1,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2023. te iznos od 4,71 eura na ime kamate obračunate na glavnicu od dana dospijeća računa pa do 30. lipnja 2023., sve uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

4. Tužena je uredno zaprimila navedeni podnesak tužitelja, a što je sud utvrdio uvidom u dostavnicu sa lista 50 spisa, no ista se na navedeni podnesak nije očitovala ili prigovorila djelomično povučenoj tužbi, niti je tužena iako je uredno pozvana (list 82 spisa) pristupila na ročište dana 24. siječnja 2025. ili ispričala svoj nedolazak, slijedom čega je ovaj sud temeljem odredbe čl. 295. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) na prijedlog punomoćnika tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvane tužene. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na ročištu dana 24. siječnja 2025. zaključio glavnu raspravu i okončao postupak u ovoj pravnoj stvari, vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile bespotreban trošak za stranke, a i s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti.

5. Odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (tako i VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.). Kako se tužena nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja učinjenom podneskom od 15. listopada 2024., to je sud meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je u odnosu na povučeni dio sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. rješenja. Nadalje, obzirom na izmjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva tužitelja, valjalo je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke presude.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u priloženu dokumentaciju i to izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj 81274, presliku izvršene uplate sa lista 17 spisa, MUP podatke o vlasniku vozila sa lista 35 spisa, fotografije sa lista 37-40 spisa, specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata sa lista 41-43 spisa, obračun zateznih kamata, Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja od 14. studenog 2019. te Pravilnik o korištenju javnih parkirališta i javnih garaža od 1. siječnja 2023.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki I. izreke.

8. Između stranaka je sporna visina predmetnog potraživanja.

9. Uvidom u specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata te DPK 3441235, 3689452, 3908909 i 3922317, kao i fotografije vozila registarske oznake [registarska oznaka] sa lista 37-40 spisa, sud je utvrdio kako je predmetno vozilo zabilježeno na adresi u [adresa] dana 13. listopada 2020. u 19:36 sati prema DPK broj 3411235 kojom prilikom je izdan račun na iznos od 100,00 kn/13,27 eura (169519/000700001/2) s danom dospijeća 30. studenog 2020., potom na adresi u [adresa], dana 14. svibnja 2021. u 20:02 sati kojom prilikom je izdan račun na iznos od 100,00 kn/13,27 eura (74880/0007000018/2) s danom dospijeća 30. lipnja 2021., te dana 13. prosinca 2021. u 13:54 sati na adresi u [adresa] i 27. prosinca 2021. u 13:09 sati u Zagrebu Koturaška cesta kojom prilikom je izdan račun na iznos od 120,00 kn/15,93 eura (226330/0007000018/2) s danom dospijeća 31. siječnja 2022.

10. Uvidom u fotografije sa lista 37-40 spisa, sud je utvrdio kako je predmetno vozilo bilo parkirano na parkirališnom mjestu javnog parkirališta te da pri tome nije imao istaknutu valjanu parkirališnu kartu, a što jasno proizlazi iz predmetnih fotografija.

11. Uvidom o podatke iz evidencije MUP-a – informacija o vlasniku/korisniku vozila, sud je utvrdio kako je kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] na sve gore navedene datume kada su izdane DPK prema prethodno naznačenim računima evidentirana tužena.

12. Odredbom čl. 2. Odluke o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području Grada Zagreba od 26. veljače 2019. (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 4/19) propisano je da poslove organiziranja parkiranja obavlja trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebparking, dok je čl. 7. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba 22/19) određeno da parkiranjem vozila na javnoj parkirališnoj površini korisnik sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta u trajanju od 24 sata, a navedeno je propisano i čl. 3. st. 1. citirane Odluke gdje stoji da parkiranjem vozila na javnoj parkirališnoj površini korisnik sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javne parkirališne površine, prihvaćajući uvjete propisane ovom odlukom. Nadalje st. 3. istoga članka, korisnikom se smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova prema registarskoj oznaci vozila, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila se utvrđuje na drugi način, dok je st. 4. citiranog članka propisano da se korisnikom smatra i primatelj leasinga kojemu je vozilo prepušteno na korištenje na temelju pravnog posla leasinga, a čemu je ovdje slučaj.

13. Odredbom čl. 18. Odluke propisano je da za korištenje javnih parkirališta korisnik parkirališta mora imati valjanu parkirališnu kartu. Parkirališna karta se prema čl. 20. st. 1. Odluke izdaje kao dnevna karta za određenu parkirališnu zonu i vrijedi od trenutka izdavanja do istog vremena u prvom sljedećem danu u kojem se naplaćuje parkiranje, a za kraće vrijeme korištenja parkirališta dnevna karta izdaje se i kao polusatna, jednosatna ili višesatna parkirališna karta.

14. Nadalje, čl. 24. st. 1. Odluke propisano je kako je korisnik javnog parkirališta dužan valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku u roku od pet minuta od parkiranja vozila istaknuti na vozilu tako da organizator parkiranja može provjeriti njenu valjanost. Odredbom čl. 24. st. 2. Odluke propisano je da ako korisnik parkirališta ne istakne valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku ili je istakne tako da se ne može provjeriti njezina valjanost, smatrat će se da nema valjanu parkirališnu kartu dok prema čl. 24. st. 3. ako korisnik javnog parkirališta nema valjanu parkirališnu kartu, smatrat će se da je sa organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju jednoga parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata (dnevna karta), te da je prema st. 4. preuzeo dnevnu kartu što mu je osoba koju ovlasti organizator parkiranja, tužitelj, stavila na vjetrobransko staklo vozila i dužan ju je platiti u roku od 8 dana od dana preuzimanja. Odredbom čl. 24. st. 5. iste Odluke propisano da se dnevna karta s nalogom za plaćanje preuzeta na gore opisani način smatra uredno dostavljenom i kasnija oštećenja ili uništenja ne utječu na valjanost dostavljanja i ne odgađaju plaćanje.

15. Odluka o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području Grada Zagreba predstavlja opće uvjete ugovora, a to prema čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) predstavlja ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Prema st. 4. istog članka opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajen način, a prema st. 5. obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Nadalje, sud ističe kako Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja objavljena u Službenom glasniku Grada Zagreba predstavlja upravo navedene opće uvjete ugovora o naplati i korištenju parkiranja budući su isti objavljeni na uobičajen način te su bili poznati ili su morali biti poznati svim osobama koje su koristile uslugu parkiranja. Nadalje, iz priložene dokumentacije tužitelja vidljivo je kako je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] zatečeno na parkirališnim površinama kojima gospodari tužitelj, bez vidno istaknute valjane parkirališne karte, a u kojem slučaju kako je to već prethodno navedeno se smatra da je vlasnik vozila sa organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju javnog parkirališta sa naplatom uz korištenje dnevne parkirne karte.

16. U odnosu na visinu predmetnog potraživanja sud ističe kako je prema čl. 7. Pravilnika o korištenju javnih parkirališta (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17/18, 16/19, 21/20, 40/22, dalje Pravilnik) propisano kako cijena dnevne karte za prvu zonu iznosi 100,00 kn, I. 1. zonu 150,00 kn, I.2. zonu 120,00 kn, II. 1., II.2. i II.3. zonu 60,00 kn, III. zonu 20,00 kn te IV.1. i IV.2. zonu 30,00 kn.

17. Iz priložene specifikacije izdanih dnevnih parkirališnih karata, kao i fotografija vozila registarske oznake [registarska oznaka], sud je utvrdio kako je predmetno vozilo zabilježeno na adresama u [adresa] i [adresa], gdje je utvrđeno da je na navedene datume predmetno osobno vozilo bilo parkirano na parkiralištu u Zagrebu, u zoni I., te I.2. bez istaknute parkirne karte, dok je odredbom čl. 24. st. 3. Odluke propisano kako se smatra da je korisnik sa organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju javnog parkirališta sa naplatom uz korištenje dnevne parkirne karte, ukoliko je vozilo zaustavljeno i parkirano na označenom javnom parkiralištu pod naplatom, a da pri tome nije korištena valjana parkirališna kartu, da dnevne karte izdaju ovlaštene osobe Organizatora parkiranja, a da je korisnik parkirališta dužan istu platiti po dospijeću, te ukoliko ne plati prema prethodno navedenoj odredbi, dužan je osim iznosa dnevne karte platiti i stvarne troškove organizatora parkiranja te zatezne kamate.

18. Priloženu dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti obzirom je ista neproturječna dok izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga izdan temeljem gore navedene dnevne parkirališne karte, predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a te navedeno daje sudu dovoljno podataka da utvrdi osnovanost, visinu i dospijeće potraživanja tužitelja.

19. Nadalje, sud ukazuje kako iz priloženih fotografija sa lista 37-40 spisa vidljivo kako su parkirna mjesta na kojem je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo parkirano, bila jasno označena kao parkirna mjesta, a da je navedeno vidljivo i za druga parkirališna mjesta koja su ispred ili iza mjesta na kojem se nalazilo gore navedeno vozilo i to na sve naznačene datume iz priloženih DPK-a i izdanih računa.

20. Osim toga, sud ukazuje kako korisnik parkirališnog mjesta ima mogućnost, a ukoliko aparat za naplatu parkinga nije u funkciji, parkirnu kartu kupiti u kiosku. Sud ukazuje kako tužena niti ne tvrdi da je imala parkirnu kartu na gore navedene datume i na navedenim lokacijama već ista priznaje utuženo dugovanje te je ista većinu utuženog potraživanja i podmirila tijekom postupka kako je to navedeno u točki 4. obrazloženja.

21. Nadalje, za istaknuti je kako je tužena kao korisnik predmetnog vozila, a prema evidenciji MUP-a evidentirana na sve gore navedene datume kada je predmetno vozilo bilo bez istaknute parkirne karte.

22. Slijedom navedenog utvrđene su osnova i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje u iznosu od 42,47 eura, a nastalo sukladno izdanim računima broj 169519/000700001/2, 74880/0007000018/2, te 226330/0007000018/2 budući je tužena bila korisnik predmetnog vozila u trenutku izdavanja navedene dnevne karte, sukladno cijenama dnevne karte prema čl. 7. Pravilnika.

23. Također, za istaknuti je kako tužena u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a u spis ne dostavlja dokaz kako je predmetno potraživanje tužitelja podmireno u cijelosti niti dokaz da je vozilo bilo parkirano na mjestu koje nije pravilno naznačeno, da nije bila u mogućnosti kupiti parkirnu kartu na aparatu za naplatu parkiranja ili na kiosku, a niti da je prigovarala izdanim utuženim računima.

24. Kako je odredbom članka 9. ZOO-a propisano da su sudionici obveznog odnosa dužni ispuniti svoju obvezu, dok je odredbom čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano da je učinak obveze ovlaštenje vjerovnika da od dužnika zahtijeva njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, valjalo je na temelju odredbe čl. 3. i 24. Odluke u vezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u toč. I. izreke presude za glavnicu u iznosu od 1,93 eura obzirom je tužena preostali dio glavnice podmirila kako je to tužitelj naveo u podnesku od 15. listopada 2024.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i to od dana dospijeća pojedinih predmetnih iznosa. Kako tužitelj predmetne kamate potražuje upravo od prvog dana nakon dospijeća računa čiji su datumi prethodno navedeni u točki 10. obrazloženja ove odluke, to je utvrđeno da je zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata osnovan, čime je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke i u pogledu zatraženih zateznih kamata na glavnicu.

26. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.).

27. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 25,00 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

28. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

29. Obzirom se postupak, povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema troškovniku, a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 42,47 eura odnosno prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 1,93 eura, pa je tako tužitelju priznat trošak na ime jednokratne naknade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV, čemu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u visini 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23;) slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 138,27 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. II. izreke rješenja.

30. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

31. Nadalje, tužitelju nije priznat zatraženi trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika, budući isti kao takav nije dokazan, ni po osnovi ni po visini sukladno odredbi članka 164. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 14 ožujka 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sp na presudu – 13,27 eura

- tuženoj

U Zagrebu, dana 14. ožujka 2025. godine

Viši sudski savjetnik – specijalist: Lidija Đogaš Batovanja