Poslovni broj: P-1193/2023-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 29.01.2025., dana 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju CŽ isplati 3.219,08 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 04.07.2008. do isplate, i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju LŽ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14.03.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 12.06.2023. tužitelj CŽ zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Nova hrvatska banka d.d. naložilo da mu vrati iznos 3.219,08 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime onoga što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom ističući prigovor zastare te navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivne presude te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna.

3. Budući da je u tijeku postupka na strani tuženika Nova hrvatska banka d.d. došlo do statusne promjene na način da je ista pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., to je raspravnim rješenjem od 04.12.2024. (str. 69 spisa) utvrđen prekid i nastavak postupka u odnosu na Hrvatsku poštansku banku d.d. kao novog tuženika.

4. U provedenom postupku pročitani su ugovor o kreditu (str. 6-13 spisa), otplatni plan (str. 14-16, 36-40 spisa), promet po kreditu (str. 26-35 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 76 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet parnice je povrat iznosa 3.219,08 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime onoga što je prednik tuženika kao banka primio od tužitelja kao potrošača na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF iz Ugovora o kreditu od 04.07.2008.

6.1. Neosnovan je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti jer je tužitelj tužbu prvotno podnio mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a potom je na temelju čl. 11. Zakona o sudovima određena delegacija predmeta ovom sudu.

7. U postupku nije sporno da je tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. danas pravni slijednik prijašnje banke Volksbank d.d. Zagreb, Varšavska ulica 9. Naime, banka Volksbank d.d. je najprije 2012. godine promijenila tvrtku u Sberbank d.d., a potom 2022. godine u Nova hrvatska banka d.d., nakon čega se konačnici tijekom 2023. godine pripojila Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.

7.1. Nadalje, u postupku nije sporno da je prednik tuženika tužitelju isplatio ugovoreni iznos kredita, kojeg je potom tužitelj u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle prema valutnoj klauzuli u CHF.

8. Sporno je prije svega je li ugovorna odredba navedenog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetna, a podredno je li nastupila zastara tužiteljevog restitucijskog zahtjeva.

9. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bila i Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), prednik ovopredmetnog tuženika.

10. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je prednik tuženika (jednako kao i ostale tužene banke) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita

12. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 218419 od 04.07.2008. utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između prednika tuženika (Volksbank d.d.) kao kreditora i tužitelja CŽ kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa 14.698,99 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate (čl. 1. i čl. 4.), uz rok otplate od 84 mjeseca (čl. 5.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan dospijeća (čl. 8.), s time da se radilo o kreditu za kupnju vozila (čl. 3.).

13.1. Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on, osim paušalne konstatacije o tome da je banka tužitelju objasnila rizik valutne klauzule, u niti jednom dijelu ne sadrži nikakve konkretne podatke pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.

14. Iz iskaza tužitelja CŽ (str. 76 spisa), kojem ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivao na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan, proizlazi da je predmetni kredit podigao za osobne potrebe radi motora kojim se kretao po [adresa] gdje je živio, s time da je kredit podigao kod tuženika jer ga je na to uputio prodajni savjetnik preko kojeg je kupovao motor. Po njegovom iskazu u banci mu nisu nudili nikakav drugo kredit osim u CHF, za kojeg su mu rekli da je najpovoljniji, a nije mu se ništa objašnjavalo pod kojim uvjetima se tečaj može mijenjati te je on mislio da će mu rata ostati onakva kakvu je ugovorio. Tužitelj je u konačnici iskazao da je po struci elektromehaničar te da nije imao obrt niti trgovačko društvo.

15. Dovodeći u vezu sadržaj konkretnog ugovora u kreditu, koji predstavlja tipski ugovor unaprijed pripremljen od strane banke, sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj u svojstvu potrošača (za svoje osobne potrebe) u srpnju 2008. godine sa prednikom tuženika sklopio predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF te da pritom od strane prednika tuženika kao banke nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.

16. Iz tog razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu koji je bio sklopljen između tužitelja i prednika tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv prednika tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 8. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

17. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu od 04.07.2008. koji je bio sklopljen između tužitelja i prednika tuženika ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF, po kojoj je kunski iznos kredita i posljedično mjesečnog anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka.

18. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.

19. To znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku isplate kredita.

20. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

21. Stoga je tuženik u dužan tužitelju vratiti novčane iznose koje je njegov prednik primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

22. Tuženik se u odgovoru na tužbu izričito očitovao na način da visina tužbenog zahtjeva nije sporna (str. 60 spisa).

23. Slijedom navedenoga, budući da je u provedenom postupku utvrđeno kako postoji pravna osnova tužiteljevog potraživanja, dok je tuženik visinu tužbenog zahtjeva izričito učinio nespornom u cijelosti (dakle i u pogledu glavnice i u pogledu zateznih kamata), sud zaključuje da je tuženik dužan tužitelju vratiti iznos onako kako je utužen, i to 3.219,08 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 04.07.2008.

24. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO) računa tek od 14.06.2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 12.06.2023., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

25. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

26. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1.

ZPP dužan naknaditi troškove postupka.

26.1. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 3.219,08 EUR, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 25.06.2024. – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 04.12.2024. i 29.01.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

što sveukupno iznosi 1.000,00 EUR (sa uračunatim PDV-om), pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnica Sanja Barbarić;

2. Hrvatska poštanska banka d.d.