REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2891/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15A, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o je

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-98949/2022 od 25. rujna 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 77,03 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 19,58 eura od dana 24. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 18,93 eura od dana 24. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 19,67 eura od dana 26. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 18,85 eura od dana 27. svibnja 2022. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-98949/2022 od 25. rujna 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 39,82 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25. rujna 2023.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 220,68 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 2. rujna 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg je javni bilježnik Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 98949/2022 dana 25. rujna 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 77,03 eura/580,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 19,58 eura/147,54 kn od dana 24. veljače 2022. do isplate, iznos od 18,93 eura/142,65 kn od 24. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 19,67 eura/148,19 kn od dana 26. travnja 2022. do isplate, te na iznos od 18,85 eura/142,02 kn od dana 27. svibnja 2022. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući kako prigovara vjerodostojnoj ispravi temeljem koje je izdano rješenje o ovrsi, smatra kako nije jasno određena naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina, da spisu nisu priloženi računi za utuženo razdoblje iz kojih bi proizlazilo na koga isti glase, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te osporava osnov predmetnog potraživanja. Također ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja. Slijedom svega tuženik predlaže da sud predmetno rješenje o ovrsi odbaci te da tužitelju naloži podmirenje troškova postupka.

3. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-2891/23-2 dana 23. veljače 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tužitelj se na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 16. travnja 2024. kojim ukazuje kako su navodi tuženika neosnovani i paušalni te da tužitelj u svojim evidencijama ima zavedenog upravo tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine, kao i da je dužan obavijestiti tužitelja o bilo kakvim izmjenama koje se odnose na stambeni/poslovni prostor uz dostavu relevantne dokumentacije. Navodi i kako je prigovor zastare utuženog potraživanja neosnovan.

5. Tuženik se na predmetne navode tužitelja očitovao podneskom od 2. listopada 2024. u kojem ističe kako ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije, osporava osnov i visinu utuženog potraživanja te ostaje kod prigovora zastare utuženog potraživanja.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 28. kolovoza 2022., ispis utuženih računa sa lista 30-33, 35-38 spisa, Izvješće o poslovanju kupca toplinske energije u 2021. godini za zgradu/građevinu:

[adresa], Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 119015201401 od 4. studenog 2015., Odluku suvlasnika zgrade – građevine sa lista 49-76 spisa sa popisom suvlasnika, Zahtjev za usklađenje evidencije od 13. studenog 2018. sa lista 77 spisa, Ugovor o najmu stana od 21. studenog 2003., Očitovanje na dopis od 12. studenog 2018. sa lista 83 spisa, te Zaključak sa lista 84 spisa.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim do visine kao pod toč. I. izreke.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od siječnja do travnja 2022.

9. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija.

10. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika te osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i je li protekao zakonski rok za zastaru utuženog potraživanja.

11. Nadalje, tuženik je uredno pozvan na ročište dana 21. siječnja 2025., a što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena na poleđini lista 83 spisa, te isti nije ispričao svoj izostanak ili zatražio odgodu navedenog ročišta čime je sud temeljem članka 295. ZPP-a proveo ročište na prijedlog tužitelja u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na ročištu dana 21. siječnja 2025. zaključio glavnu raspravu i okončao postupak u ovoj pravnoj stvari, vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile bespotreban trošak za stranke, a i s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti.

12. U odnosu na prekluziju prava za predaju dokumentacije tužitelja podneskom od dana 16. travnja 2024. gdje tuženik smatra kako je ista predana izvan roka propisanog čl. 461.a ZPP-a sud ističe kako je odredbom čl. 461.a ZPP-a propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinuto rješenje o ovrsi, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tužitelj je rješenje ovog suda o stavljanju van snage rješenja o ovrsi, poslovni broj Povrv-2891/23-2 od 23. veljače 2024. zaprimio 2. travnja 2024. (potvrda o primtku na poleđini lista 24 spisa), dok je podnesak sudu predao 16. travnja 2024. putem e- komunikacije odnosno unutar roka od 15 dana čime sud predmetni prigovor tuženika smatra neosnovanim.

13. Sud u odnosu na navode tuženika o neurednosti prijedloga za ovrhu i da rješenje o ovrsi ne sadrži propisane podatke, te da izvadak iz poslovnih knjiga nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom odgovorne osobe ukazuje kako je odredbom čl. 39. OZ-a propisano da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim treba ovrhu provesti i po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Sud je uvidom u priloženi ovršni prijedlog utvrdio kako isti sadrži potrebne podatke, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojne isprave. Nadalje, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze kako je to prethodno navedeno te je pregledom priloženog izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno da isti udovoljava traženim pretpostavkama i predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 146/05) kao i citiranom članku OZ-a. Slijedom navedenog, sud predmetne navode tuženika smatra neosnovanim, paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti.

14. Također, za istaknuti je kako je na temelju pravovremenog prigovora tuženika protiv predmetnog rješenja o ovrsi, sud rješenjem od 23. veljače 2024. stavio izvan snage platni nalog sadržan u istom rješenju, te se postupak nastavio kao parnični u kojem se odlučuje o osnovanosti zahtjeva za isplatom, čime sud u ovoj fazi postupka ne preispituje urednost prijedloga za ovrhu.

15. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

16. Na temelju čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14. i 129/15., dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

17. Nadalje, odredbom čl. 3. Općih uvjeta propisani su odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca, pri čemu se odnos između njih regulira ugovorom o potrošnji toplinske energije, a sklapaju ga kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

18. Na temelju odredbe čl. 18. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23, dalje ZOO) tuženik je kao sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnjom dobrog domaćina), kao i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja sukladno odredbi čl. 12. ZOO-a te je u tom smislu tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja o bilo kakvim nastalim promjenama, a što isti nije učinio niti je tijekom postupka tvrdio da je to učinio. Isto tako, valja naglasiti da tužitelj obavlja specifičnu djelatnost - pružanje usluge isporuke toplinske energije velikom broju fizičkih i pravnih osoba i da korisnike utvrđuje prema svojoj evidenciji, a koja je sastavljena na temelju prijava i odjava.

19. Navedenim jasno proizlazi kako tužitelj nije ovlašten samoinicijativno mijenjati podatke u matičnim evidencijama, a budući iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tuženik dostavio bilo kakvu dokumentaciju koja bi bila razlog razduživanja u matičnim evidencijama prije ili u utuženom razdoblju.

20. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 1. rujna 2022., a sa stanjem na dan 28. kolovoza 2022. i prijepise računa sa lista 30-33, 35-38 spisa, sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja i vlasnik zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi u [adresa], te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od siječnja do travnja 2022. u ukupnom iznosu od 77,03 eura/580,40 kn.

21. Uvidom u Odluku suvlasnika zgrade građevine na adresi u [adresa] i popis suvlasnika, sud je utvrdio kako je tuženik naznačen u navedenom opisu pod brojem 191 kao vlasnik nekretnine površine 38,97 m2.

22. Uvidom u Zahtjev za usklađenje evidencije od 13. studenog 2018. sa lista 77 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik zatražio da se za stan na adresi u [adresa], šifra objekta 04948122, izvrši promjena u evidenciji tužitelja na način da se kao obveznika plaćanja evidentira ŠS kao člana obitljskog domaćinstva, a nakon smrti najmoprimke koji je nastavio koristiti kao njezin sin i to od datuma smrti pokojne najmoprimke.

23. Uvidom u Ugovor o najmu stana od 21. studenog 2003. sud je utvrdio kako je isti sklopljen između tuženika kao Najmodavca i MS kao Najmoprimca za stan na adresi u [adresa] kao i da će navedeni stan osim Najmoprimke koristiti i članovi obiteljskog domaćinstva i to JS, FS i ŠS te da je navedeni Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme.

24. Uvidom u Očitovanje od 12. prosinca 2018. sud je utvrdio kako je tužitelj obavijestio tužeika kako je izvršio izmjenu u evidenciji i naznačio ŠS kao bespravnog korisnika stana i da je u navedenom smislu izmijenjena šifra krajnjeg kupca sada broj 30190042673 te da je tuženik evidentiran kao vlasnik predmetnog stana. Nadalje, navedenim očitovanjem tužitelj je naveo da ukoliko ŠS ne bude uredno podmirivao račune za isporučenu toplinsku energiju da će u tom slučaju tužitelj biti prisiljen namiriti svoja potraživanja u ovršnim postupcima protiv Grada Zagreba kao tuženika.

25. Uvidom u Zaključak sa lista 84 spisa od 13. prosinca 2016. sud je utvrdio kako će Grad Zagred, ovdje tuženik, za gradske stanove i poslovne prostore u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, odnosno koji iste koriste bez sklopljenog ugovora o najmu/zakupu/korištenju, podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju tužitelju ukoliko se tužitelj ne uspije naplatiti od korisnika.

26. Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije od 4. studenog 2015. sud je utvrdio kako je isti sklopljen između tužitelja i suvlasnika stambene zgrade u [adresa], za isporuku toplinske energije na predmetnoj adresi.

27. Dakle, tuženik je na osnovu Odluke o najmu stanova (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 22/09, dalje Odluka) bio u položaju davatelja u najam stanova u vlasništvu Grada Zagreba (čl. 1. Odluke). Također, nekretnine kojima upravlja Grad Zagreb čine njegovu imovinu kojom raspolaže kako proizlazi i iz odredbe čl. 67. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08 i 36/09) prema kojoj sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava koje pripadaju jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čine njezinu imovinu kojom mora upravljati, koristiti se i raspolagati pažnjom dobrog gospodara.

28. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik izvanknjižni (predmnijevani) vlasnik stambenog prostora na adresi u [adresa], šifra kupca 30190042673, a koja šifra je naznačena i na izvatku iz poslovnih knjiga i na ispisu utuženih računa sa lista 30-33, 35-38 spisa te da tuženik navedenom nekretninom raspolaže kao svojom imovinom u smislu čl. 166. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV), te da je obzirom na činjenicu da pokojni najmoprimac, nije podmirio nastale režijske troškove bio dužan raskinuti predmetni Ugovor o najmu i po podmirenju navedenih troškova iskoristiti mogućnost i pravo regresnog potraživanja prema navedenom najmoprimcu.

29. Kako iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio evidentiran kao korisnik usluge tužitelja, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na tuženiku je bio teret da dokaže da je, prije utuženog razdoblja, pisanim putem obavijestio tužitelja o prenošenju obveze na novog korisnika odnosno o odjavi dosadašnjeg korisnika. Kako tuženik nije predočio dokaz na navedenu okolnost, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio kako tuženik nije obavijestio tužitelja, prije utuženog razdoblja, o promijeni korisnika nekretnine na način propisan odredbom čl. 42. Općih uvjeta te je time tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, slijedom čega sud smatra navedeni prigovor tuženika u cijelosti neosnovanim.

30. Slijedom navedenog, na temelju utvrđenja da je tuženik vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta kojem je pružena usluga isporuke toplinske energije, dakle, potrošač toplinske energije, to je tuženik u obvezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a.

31. Nadalje, sukladno čl. 9. st. 1. Ugovora uređeno je da će krajnjim kupcima koji ne plate račun u roku dospijeća, kupac obračunati zakonsku zateznu kamatu i iskazati je u narednom računu dok je sukladno čl. 10. Ugovora ugovoreno da krajnji kupci mogu pisanim prigovorom djelomično ili u cijelosti kupcu osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio dužni su platiti u roku dospijeća.

32. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ukazuje kako je odredbom čl. 232. st. 1. ZOO-a propisano da tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijeva za jednu godinu, a uvidom u predmetne račune sa lista 30-33, 35-38 spisa, sud je utvrdio kako je kategorija potrošnje naznačeno kućanstvo na koje se primjenjuje navedena odredba čl. 232. st. 1. ZOO-a, slijedom čega sud ukazuje kako najstarije utuženo potraživanje za mjesec siječanj 2022. sa dospijećem dana 23. veljače 2022., što je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i ispisom računa sa lista 30- 33, 35-38 spisa, dok je uvidom u prijamni pečat javnog bilježnika jasno vidljivo da je ovršni prijedlog sada tužbeni zahtjev zaprimljen dana 2. rujna 2022. iz čega proizlazi kako za navedeno razdoblje (siječanj 2022.) nije protekao zakonom propisani rok od godinu dana za zastaru koji ističe 23. veljače 2023. Kako za navedeni mjesec nije protekao zakonom propisani rok za zastaru obzirom je tužitelj predmetni prijedlog za ovrhu podnio prije proteka roka za zastaru utuženog potraživanja, svi ostali utuženi računi za veljaču, ožujak i travanj 2022., kako je vidljivo iz citiranog izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, dospijevaju na naplatu nakon računa za siječanj 2022. u ukupnom iznosu od 77,03 eura, slijedom čega je predmetni prigovor zastare za utužno razdoblje od siječnja do travnja 2022. ocijenjen u cijelosti neosnovanim.

33. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se da iz izvatka iz poslovnih knjiga i preslike utuženih računa jasno proizlaze datumi očitanja, stanje brojila, potrošnja i cijena, odnosno svi podaci na temelju kojih su dobiveni iznosi navedeni u svakom pojedinačnom računu.

34. Uvidom u prijepise računa sa lista 30-33, 35-38 spisa, razvidno je da su isti ispostavljani na ime tuženika za uslugu isporuke toplinske energije na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca 30190042673 i to za siječanj 2022. dospijeva 23. veljače 2022., za veljaču 2022. dospijeva dana 23. ožujka 2022., za ožujak 2022. dospijeva dana 25. travnja 2022., te za travanj 2022. dospijeva dana 26. svibnja 2022.

35. Obzirom tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojega bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu toplinsku energije za utuženo razdoblje, niti da je navedeno potraživanje podmirio stari ili novi najmoprimac, a kako je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga u iznosu od 77,03 eura, to je tuženik primjenom odredbe 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta te odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene tražbine u iznosu od 77,03 eura.

36. Obzirom da u trenutku pokretanja ovršnog postupka nisu bili plaćeni utuženi računi, tužitelj je imao dospjelo i nepodmireno potraživanje prema tuženiku pa je temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate. Okolnost da na rješenju u ovrsi i vjerodostojnoj ispravi nije naznačeno brojilo ne ukazuje na njegovu nevjerodostojnost jer je iz istog razvidno da je tuženik obveznik plaćanja pružene usluge isporuke toplinske energije kao krajnji kupac predmetne samostalne cjeline. Za istaknuti je osim toga, da je na izvatku iz poslovnih knjiga naznačena šifra krajnjeg kupca.

37. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose od idućega dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (čl. 183. st. 1. ZOO-a) s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje datume dospijeća je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga te ispis utuženih računa sa lista 30-33 i 35-38 spisa.

38. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je u odnosu na iznos od 77,03 eura i pripadajuće kamate održan na snazi kako je navedeno u točki I. izreke presude.

39. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

40. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 39,82 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

41. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa), sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 77,03 eura pa je tako tužitelju priznat trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 19,91 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 16.4.2024. i 30.10.2024. te za pristup na ročište dana 21.1.2025. za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, uz pripadajući PDV prema Tbr. 42, te trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 220,68 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. Izreke.

42. Tužitelju nije priznat trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika niti trošak dostave budući navedeni trošak tužitelj nije dokazao ni u pogledu osnove niti visine sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.

43. Tuženik nije pristupio na ročište dana 21.1.2025. na kojem je zaključen prethodni postupak i provedena te zaključena glavna rasprava te time nije niti zatražio trošak postupka.

44. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 14. ožujka 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku

U Zagrebu, dana 14. ožujka 2025 godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja