Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Pn-6/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po odvjetnicima Kovačević Branku i Kovačević Mireli, iz ZOU iz Zagreba, Mandrovićeva 1A, protiv tuženika Specijalne bolnice za ortopediju, OIB: 10704055828, Zadarska 62, Biograd na moru, radi naknade štete, VPS:

63.385,00 EUR, nakon održane glavne javne rasprave 3. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 13. ožujka 2025. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete ukupni iznos od 38.538,00 eura i to na ime:

- neimovinske štete iznos od 37.908,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 15.02.2022. do isplate,

- imovinske štete iznos od 630,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do isplate,

sve po stopi iz čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima time da se stopa zateznih kamata od dospijeća do 01.01.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 30.12.2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do naplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dostave odluke.

II. Nalaže se tuženiku da mjesečno isplaćuje tužitelju, na ime rente za tuđu pomoć i njegu, iznose od po 315,00 eura, a to počevši od 23. listopada 2021. pa nadalje dok za to postoje uvjeti, a koji mjesečni iznosi dospijevaju svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da dospjele iznose isplati odjednom u roku 15 dana od dana presuđenja, a dospijevajuće da isplaćuje svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do naplate, a obračunavaju se po stopi iz čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima time da se stopa zateznih kamata od dospijeća do 01.01.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 30.12.2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do naplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dostave odluke.

III. Odbija se tužitelj sa viškom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske štete i to sa iznosom od 24.532,00 eura, kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 12.286,24 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi naknade štete navodeći da je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete zbog povrede prava osobnosti u odnosu na tjelesno zdravlje jer je tužitelju izvršena amputacija lijeve noge radi infekcije bakterijom za vrijeme hospitalizacije tužitelja kod tuženika. Naime, da je tužitelj kod tuženika hospitaliziran 6.7.2021. radi planirane ugradnje totalne endoproteze lijevog koljena radi čega je kod tuženika boravio u vremenu od 6.7. do 21.7.2021. godine nakon čega je otpušten na kućnu njegu. Tužitelj je potom hospitaliziran kod tuženika od 10.8. – 22.9.2021. te mu je za vrijeme boravka na odjelu za ortopedsko dugotrajno liječenje dijagnosticirano postojane bakterije Pseudomonas aeruginosa koja je dovela do nekroze tkiva i proširenja infekcije na čitavu potkoljenicu tužitelja što je u konačnosti rezultiralo amputacijom noge u visini lijeve natkoljenice. Tužitelj smatra da je amputacija njegove noge u uzročnoj vezi sa postupanjima tuženika za vrijeme hospitalizacije na odjelu za ortopedsko dugotrajno liječenje II u vremenu od 23.8.-2.9.2021. godine, a nakon operativnog zahvata lijevog koljeno (početak infekcije na lijevom koljenu), za što je odgovoran tuženik pa tužitelj potražuje naknadu štete. Nadalje se navodi da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti jer da mu je nastupilo smanjenje životne aktivnosti budući više ne može obavljati one aktivnosti koje je obavljao do sada (pomaganje u poljoprivrednim radovima, briga oko domaćih životinja), a da smanjena životna aktivnost utječe i na životnu zajednicu tužitelja jer da tužitelj stanuje u kući sa sinom i njegovom djecom. Također, da trpi bolove i strah za vrijeme operativnog zahvata i poslije njega, da je došlo do vrlo uočljivog naruženja te da mu je nužna tuđa pomoć i njega do njegove prilagodbe u svakodnevni život.

Tužitelj po provedenom vještačenju uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 11. travnja 2024. godine predlažući donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva te se ističe da ne proizilazi uzročno posljedična veza amputacije tužiteljeve noge sa postupanjem tuženika za vrijeme hospitalizacije. Naime, da je iz dostupne literature i stručnih zdravstvenih članaka jasno vidljivo kako je rizik za razvoj periprotetičke infekcije veći u slučaju dobi starije od 80 godina, alkoholičara, pušača, kronične pothranjenosti, šećerne bolesti te bolesnika koji su ranije imali prijelom na operiranoj regiji. Cilj liječenja periprotetičke infekcije endoproteze je ukloniti infekciju te uspostaviti bezbolan i pokretan zglob. Opcije uspješnog liječenja uvijek uključuju operacijsko i antibiotsko liječenje. Antibiotska terapija u slučaju kada se ne zna koji je točno uzročnik je uvijek empirijska širokog spektra sukladno EBJIS smjernicama, a po dolasku mikrobiološkog nalaza i antibiograma daje se ciljana terapija. Dodatna antibiotska terapija uključuje antibiofilm terapiju sa rifampicinom ili ciprofloksacijom ovisno o uzročniku. Uspješnost liječenja je 88 – 96%, međutim, koja ponajviše ovisi o samom uzročniku. Kod rezistentnih uzročnika, kao što je i Pseudomonas aeruginosa da uspješnost liječenja pada na 24 – 82%. Generalno, nevezano uz uzročnika prevalencija amputacije u smislu neuspjeha ili komplikacija nakon postupka ugradnje totalne endoproteze koljena procijenjena je između 0,1 – 10% u različitim studijama, a s 0,025 – 5,1% stopom amputacije u slučajevima infekcije. Nadalje se navodi da je natkoljenična amputacija nakon ugradnje totalne endoproteze koljena iznimno rijedak operacijski zahvat koji se izvodi u slučaju postojanja komplikacija najčešće infekcije uzrokovane multiplo-rezistentnim uzročnikom. Ona se izvodi kad više niti jedan operacijski zahvat nije moguće izvesti kod bolesnika te amputacijska kirurgija nije neuspjeh već je ona u velikom broju slučaju vitalno indicirana. Tuženik zaključuje da iz svega navedenog proizlazi da tužitelj ničim nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu amputacije tužiteljeve noge sa postupanjem tuženika za vrijeme hospitalizacije, a nakon operativnog zahvata lijevog koljena. Prema tužitelju se postupalo prema pravilima struke što da je i vidljivo iz medicinske dokumentacije tužitelja, a infekcija je komplikacija na koju svaki pacijent mora biti spreman ukoliko se priprema za operacijski zahvat. Svaki operativni zahvat nosi sa sobom određene rizike i mogućnost komplikacije koja ne mora biti posljedica postupanja medicinskog osoblja. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, list 5 – 11 spisa, 41 – 43 spisa, 132 – 134 spisa, 153 – 156 spisa, 159 – 319 spisa, u zdravstveni karton tužitelja, list 44 – 130 spisa, saslušana je svjedokinja VE te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 28 – 32 spisa, izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, list 324 – 331 spisa, saslušan je vještak prof. dr. sc. Ivan Puljiz, list 344 – 346 spisa, izvršen je uvid u pisano očitovanje navedenog vještaka, list 358 – 360 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je st. 2. istog čl. propisano da se predmnijeva obična nepažnja. Sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi proizilazi da za štetu nastalu za vrijeme liječenja pacijenta u bolnici, bolnica odgovara po principu pretpostavljene krivnje. To znači da tuženik ako se želi osloboditi odgovornosti mora dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje odnosno, u konkretnom slučaju, tuženik mora dokazati da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke te da šteta nije došla ni zbog obične nepažnje liječnika koji je provodio zahvat. Prema tome, o odgovornosti tuženika se može govoriti ako je šteta posljedica pogreške u liječenju, a ne i komplikacije do koje dođe u liječenju. S druge pak strane, tužitelj mora dokazati uzročnu vezu između postupka odgovorne osobe i nastale štete pa i činjenicu da je riječ o postupanju ili propuštanju suprotno pravilima zdravstvene profesije.

6. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, odnosno ocjenom provedenih dokaza i to svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19

- u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj Sud drži da tuženik nije uspio dokazati da je nastupjela šteta nastala bez njegove krivnje, dok je, naprotiv, tužitelj dokazao uzročno- posljedičnu vezu između postupaka tuženika i nastale štete.

7. Svjedokinja dr. VE, spec. ortopedije i traumatologije, navodi da je tužitelj bio njezin pacijent, da je bio kod nje na pregledu te je utvrdila da je kod njega indicirana ugradnja lijevog koljena tj. umjetnog lijevog koljena. Prema kazivanju pacijenta to lijevo koljeno bilo je, misli, 1981. godine u dva navrata operirano i kao posljedica tih prijeloma nastao je posttraumatski osteoartritis. Uslijed toga, kao jedina opcija ukazivala se ugradnja totalne endoproteze, koja je zapravo zadnja kaskada u liječenju kada se već iscrpe sve druge mogućnosti konzervativnog liječenja. Operativni zahvat da je ona obavila 7.7.2021. te je tijek zahvata prošao uredno i pacijent je zadržan 14 dana u bolnici nakon zahvata. Tužitelj je kao pacijent imao povećane rizike za nastup periprotetičke infekcije i to upravo zbog spomenutog posttraumatskog asteoartritisa, zatim zbog loše vaskularizacije budući je tužitelju ugrađen srčani stent 2016. godine i bio je na terapiji Marivarinom. Isto tako, ovaj zahvat obavljen je u ljetnom periodu kada se inače nastoje izbjegavati operativni zahvati odnosno pacijentima se preporuča da se zahvati obavljaju u hladnijem dijelu godinu upravo kako bi se smanjila mogućnost infekcije odnosno komplikacije. Na to da je upozoren i tužitelj jer prije zahvata pored ostalih usmenih i pismenih uputa pacijent dobije i letak na kojem je pojašnjen tijek operativnog zahvata i moguće komplikacije. Sjeća se da je tužitelj izjavio da želi operaciju obaviti što prije kako bi sudjelovao u svojim svakodnevnim aktivnostima, primjerice cijepanje drva u jesenskom periodu. Kao što je kazala, navodi da je zahvat protekao uredno, uobičajeno je da se pacijenti otpuštaju iz bolnice nakon 7 dana, međutim, budući je tužitelj zbog operativnog zahvata bio "skinut" sa Marivarina, trebalo ga je ponovno vratiti na ovaj lijek zbog čega je tužitelj ostao u bolnici ukupno 14 dana. Prije otpuštanja tužitelja, rana je previjena, šavovi su izvađeni i dobio je uputu za kuću kao i uputnicu za kontrolni pregled. Nakon otprilike 3 tjedna, svjedokinja misli da je to bilo 10.8.2021., tužitelj je zaprimljen kroz hitnu ambulantu u njihovu bolnicu, a ona je upravo taj dan bila dežurna te je pregledala pacijenta te je vidjela da je koljeno iznad ivera odnosno patele bilo nekrotično, odnosno, bila je riječ o suhoj nekrozi kože, a pacijent je bio slabije uhranjen. Ispod zone nekroze bila je vidljiva dehiscijencija rane, također je bilo vidljivo okolno crvenilo oko ove suhe nekroze kože, a takvo koljeno da je upućivalo na periprotetičku infekciju pa je zato odlučila pacijenta odmah primiti u bolnicu kako bi se sačinio plan liječenja. Napominje da je da periprotetička infekcija infekcija koja se pojavljuje uslijed operativnog zahvata prema statističkim podacima od 0,5 – 3% slučajeva, a infekcija se liječi operacijom i antibioticima, s tim što se antibiotici uvode nakon što se operacija već izvede. Kod tužitelja da su izvađeni laboratorijski parametri, isključena je sepsa, nije imao temperaturu i bolove, osim što je bio povećani upalni marker CRP. Nadalje navodi da je slučaj tužitelja, kako i inače rade, predstavila na indikacijskom sastanku bolnice, predstavili su mogućnosti liječenja koje bi dolazile u obzir i zaključeno je da u obzir jedino dolazi retencija proteze uz promjenu mobilnih dijelova, debridement (uklanjanje mrtvog tkiva iz rane), ispiranje i zatvaranje kožnog defekta režnjom mišića iz potkoljenice. Budući je pacijent bio na terapiji Marivarinom, da su ga ponovno morali "skinuti" sa njega kako bi ga pripremili za novi operacijski zahvat i zamijeniti sa drugim antikoagulansom što je opet iziskivalo izvjesno vrijeme, a s obzirom da pacijent nije bio septičan, da to nije bilo odlučno. Nakon preoperacijske pripreme da se pristupilo operacijskom zahvatu kako je bilo predloženo na indikacijskom sastanku bolnice te je zahvat izveden u spinalnoj anesteziji u suradnji sa specijalistom plastične i rekonstrukcijske kirurgije. Kada se tijekom zahvata ušlo u zglob vidjela se prisutnost zamućenog izljeva uz upalnu reakciju zglobne čahure što je klinički upućivalo da se radi o periprotetičkoj infekciji. Tijekom zahvata da su uzeta sva tri tkiva za mikrobiološku analizu, a što je zlatni standard u dijagnozi periprotetičke infekcije. Navedeni zahvat je protekao uredno, pacijent je potom smješten u jedinicu intenzivne njege te se nakon operacijskog zahvata započelo sa intravenskom antibiotskom terapijom u skladu sa smjernicama Europskog društva za koštano zglobne infekcije i to tri puta dnevno do dolaska antibiograma. U tom postoperativnom boravku prema navodima anesteziologa pacijent je bio povremeno dezorijentiran u vremenu i prostoru, bio je nemiran,a što da je posljedica anestezije i loše vaskularizacije cijelog organizma. U međuvremenu da su dobili rezultate mikrobiološke analize kojoj treba par dana da se izolira iz uzoraka i kao rezultat dobili su gram negativnu bakteriju Pseudomonas aeruginosa. Uz uzročnika dobije se antiogram koji pokazuje na što je osjetljiv. Svjedokinja navodi da se ovaj uzročnik smatra teško izlječivim jer se visoko rezistentan i reagira isključivo na antibiotik koji se primjenjuje u veni, nema mogućnosti peroralne terapije i nema mogućnosti antibiofilm liječenja. Nakon dolaska antibiograma da su učinili konverziju antibiotske terapije, a da je prilikom četvrtog previjanja primijećena sekrecija rane sa neugodnim mirisom, okolnim crvenilom i propadanjem presatka, na način da je endoproteza koljena bila eksponirana na van, te je bio prisutan "znak ogledala", kad se svoj odraz vidi na protezi. Pacijent je previjen, opet je predstavljen na indikacijskom sastanku bolnice, upalni parametri bili su u porastu i donesena je odluka da se kod pacijenta napravi nadkoljenična amputacija lijevo kao jedina mogućnost liječenja periprotetičke infekcije lijevog koljena. U slučaju periprotetičke infekcije sa navedenom bakterijom koja je rezistentna na antibiofilm i peroralnu terapiju prema dostupnoj literaturi nadkoljenična amputacija izvodi se čak do u 10% slučajeva. Nakon prije operativnih priprema učinjen je zahvat nadkoljenične amputacije lijevo uz formiranje bataljka te je operativni zahvat protekao uredno. Pacijent je potom smješten u jedinicu intenzivne njege, upalni parametri bili su u padu te se nastavilo sa intravenskom antibiotskom terapijom te je pacijent premješten na odjel, a potom ga se otpustilo na kućnu njegu nakon što je rana uredno cijelila bez znakova nekroze i infekcije bataljka. Svjedokinja navodi da sve što je opisala da je navedeno u medicinskoj dokumentaciji poglavito u otpusnim pismima. Također je iznijela da je moguće da periprotetička infekcija nastane i tijekom samog operativnog zahvata jer ova infekcija može nastati kako za vrijeme operativnog zahvata tako i nakon njega i to širenjem sa nekog okolnog mjesta ili krvlju, pa primjerice, može doći do infekcije i sa širenjem sa nekog okolnog mjesta. Takva infekcija može nastati čak i desetak godina nakon operativnog zahvata, naime, da zbog prisutnosti stranog materijala je veća mogućnost infekcije za čak 10000 puta.

8. Tužitelj u svome iskazu navodi da je operiran kod tuženika, da je otpušten kući te je išao na previjanja u Dom zdravlja Otočac. Prilikom previjanja da se rana "čula", odnosno osjetio se neugodni miris te je bilo crvenilo,a da je to opazila i obiteljska liječnica, a i sam je vidio. Osmog dana da se rana otvorila i konci su sami poispadali te ga je sin ponovno odvezao u Biograd na Moru gdje ga je pregledala doktorica VE i rekla da mora ostati u bolnici. Navodi da je sa svim tim bio šokiran, a onda da su mu "rezali nogu" te da mjesec dana nije mogao doći k sebi. Prije operacije da je živio u [adresa] sa suprugom, sinom, snahom i dvoje unučadi, da je odnos u obitelji bio dobar, da su zajedno radili i gradili, obrađivali polje, čuvali ovce, a on da je vozio traktor, bicikl i motor. Sve to da više ne može raditi, da ga žena vodi do toaleta, a kada želi malo izaći van da mora imati pratnju. Također, da je za vrijeme operacije osjećao strah kako će sve to završiti, a osjećao je bolove počevši od ove prve operacije. Loše se osjeća što nema noge, osjeća se kao malo dijete te ne zna što bi bilo da nema žene i sina. Prije operacije da je imao oko 85 kg, a sada ima 100, a da ne može nositi umjetnu protezu jer da ga žulja te da upravo mora ići kod liječnika u Zagreb kako bi se to malo popravilo. Isto tako, navodi da ima pumpicu zbog bronhitisa, a apetit da mu je dobar.

9. Prof. dr. sc. Ivan Puljiz, dr. med., specijalist infektologije, stalni sudski vještak, dostavio je svoj Nalaz i mišljenje u kojem je na temelju priložene medicinske dokumentacije kronološki opisao hospitalizacije tužitelja u Specijalnoj bolnici za ortopediju Biograd na Moru kao i Općoj bolnici Gospić, a što je podudarno iskazu svjedokinje dr. VE. Potom je vještak opisao hodogram tijeka bolesti prema priloženoj dokumentaciji te tako navodi da je tužitelju 7. srpnja 2021. godine kod tuženika učinjena planirana totalna endoproteza lijevog koljena (vještak je pogrešno naveo lijevog kuka, no, potom se naknadno ispravio). Također navodi da je rani postoperativni tijek prošao uredno, tužitelj da je 21.7.2021. otpušten na kućnu njegu dobrog općeg stanja i uredno nalaza, da bi dana 10. kolovoza 2021. tužitelj preko hitne ambulante ponovno primljen u bolnicu zbog kliničke sumnje da ima infekciju endoproteze koljena (periprotetska infekcija) te mu je 19. kolovoza 2021. učinjen operativni zahvat (revizija endoproteze, debridement, lavaža, zamjena mobilnog dijela endoproteze, rekonstrukcija defekta kože). Nakon operativnog zahvata da je započeta empirijska intravenska antibiotska terapija, inicijalno amoksicilin/ klavulanska, a nakon prispijeća mikrobioloških nalaza nastavljena intravenskom kombinacijom meropenema i gentamicina. Tijekom boravka na odjelu od 27. kolovoza 2021. bilježi se pogoršanje lokalnog nalaza i općeg stanja tužitelja te se indicira natkoljenična amputacija lijeve noge koja se učini 3. rujna 2021. godine uz nastavak kombinirane intravenske antibiotske terapije. Postoperativna rana kod otpusta 22. rujna 2021. godine da je bila bez znakova upale, a slijedeći dan, 23. rujna 2021. da se tužitelj hospitalizira u Općoj bolnici Gospić zbog pogoršanja KOPB te srčanog zatajenja, a da na primijenjenu terapiju se bilježi kliničko poboljšanje te se otpušta na kućnu njegu.

Vještak nadalje obrazlaže da su periprotetičke infekcije (PPI) infekcije kosti i mekih tkiva oko ugrađenog umjetnog zgloba (endoproteze), a da prisustvo implantata povećava rizik za nastanak infekcije. Stoga čak i u uvjetima najveće kontrole i infekcije pojavljuju se infekcije povezane s ugrađenim implantatima,. Nakon ugradnje ortopedskog implantata da proteini izvan staničnog matriksa ga oblažu i olakšavaju atherenciju bakteriju. Ugrađeni implantati da su jako osjetljivi na lokalnu infekciju koja može nastati egzogeno (izvan organizma), hematogeno (krvlju iz nekog žarišta u organizmu) ili kontagioznim širenjem iz okolnih žarišta infekcije. Egzogeni način stjecanja infekcije uključuje inokulaciju uzročnika za vrijeme operacije ili u ranom postooperativnom tijeku. Bakterije tvore tzv. biofilm koji ih štiti od fagocitoze i djelovanja antibiotika. Nadalje navodi da čimbenici rizika za nastanak PPI uključuje one sa strane pacijenta, samog kirurškog zahvata, postoperativnog razdoblja te rizike za vrijeme bakterijemije (prisustvo bakterija u krvi). Prethodni kirurški zahvat se također opisuje kao čimbenik rizika te praktički svaki uzročnik može uzrokovati infekciju ugrađenih proteza. Nadalje, da se u kliničkoj praksi koristi klasifikacija PPI kao akutna, rana postintervencijska i kronična. Nadalje navodi da pravovremeno dijagnosticiranje infekcije je od najvećeg značaja za uspješno liječenje te što se ranije postavi dijagnoza da je to manja potreba za agresivnim kirurškim zahvatom. Princip je da se izabere što je moguće manje invazivni zahvat kojim bi se izliječila PPI. Isto tako navodi da antimikrobno liječenje bez kirurške intervencije ne izliječi nego samo suprimira infekciju. Nadalje, da intravenska antimikrobna terapija počinje iza uzimanja mikrobioloških uzoraka, a izbor antimikrobnog lijeka ovisi o uzročniku. Potom vještak daje mišljenje te ponovno elaborira da je tužitelju 7. srpnja 2021. godine učinjen planirani operativni zahvat – totalna endoproteza lijevog koljena, a da je nakon dva tjedna bolničkog liječenja odnosno 21. srpnja 2021. godine tužitelj otpušten na kućno liječenje bez znakova postoperativne infekcije. 10. kolovoza 2021. godine da je tužitelj hospitaliziran zbog kliničke sumnje na infekciju totalne endoproteze lijevog koljena odnosno periprotetsku infekciju (PPI). Navedena infekcija da je potvrđena te je učinjen operativni zahvat i nastavljena antibiotska terapija, inicijalno empirijsko, a po prispijeću mikrobiološkog nalaza prema nalazu antibiograma. Na navedeno liječenje da se bilježi relaps (ponovno pogoršanje) PPI koja je neposredno ugrožavala život tužitelja te se nakon pregleda indicira natkoljenička amputacija lijeve noge. PPI u tužitelja rezultat je komplikacije operativnog zahvata koja može nastati usprkos medicinski ispravno provedenom postupku koji je izveden prema pravilima medicinske struke. Također navodi da je prema kliničkim karakteristikam infekcija nastala u ranom postoperativnom razdoblju nakon operativnog zahvata (rana postintervencijska).

Odgovarajući na postavljena pitanja, vještak navodi da se ne može sa sigurnošću utvrditi koji je uzrok doveo do infekcije bakterijom Pseudomonas aeruginosa te da se postoperativne infekcije mogu pojaviti nakon svakog kirurškog zahvata unatoč svim poduzetim antiseptičkim mjerama. Nadalje navodi da su glavni načini prijenosa navedene bakterije tijekom kirurških zahvata u bolnicama preko kontaminiranih instrumenata, predmeta, opreme, vode, površina i slično, a da isto tako koža pacijenata može biti kolonizirana navedenom bakterijom te može prodrijeti kroz oštećenu kožu u operativnu ranu. Na daljnje pitanje navodi da učestalost poslije operacijskih infekcija ovisi o bolnici i bolničkom odjelu, vrsti kirurškog zahvata, kirurgu i njegovom timu te o samom bolesniku, a da se infekcije nakon ugradnje umjetnog zgloba ili periprotetske infekcije (PPI) u većini vodećih svjetskih centara kreću za proteze koljena od 0,5 – 2%.

Nadalje, da se bakterija Pseudomonas aeruginosa može naći u okolišu čovjeka gdje ima sposobnost preživljavanja, a da pripada skupini oportunističkih patogena što znači da obično ne inficiraju zdrave domaćine, ali uzrokuju infekcije u bolnicama, imunosupresivnim osobama ili pacijentima koji imaju osnovne bolesti koje mogu pogodovati infekciji. Bolnička infekcija uzrokovana bakterijom Pseudomonas aeruginosa predstavlja komplikaciju koja se mogla desiti u svakoj bolnici na svijetu te je bakterija odgovorna za 3-5% svih PPI.

Na daljnje pitanje navodi da su bolničke infekcije u suvremenoj zdravstvenoj zaštitit sve važniji problem, stalno im raste broj, težina i komplikacija te da se postoperativne infekcije mogu pojaviti unatoč svim poduzetim antiseptičkim mjerama. Dobar program kontrole bolničkih infekcija rezultira smanjenjem broja tih infekcija, a za provedbu svih mjera, da je zaduženo Povjerenstvo za bolničke infekcije koje postoji u svakoj bolnici i koje usvaja Pravilnik o nadzoru, sprječavanju i suzbijanju bolničkih infekcija. Zbog svega navedenog, bolničke se infekcije smatraju komplikacijom liječenja.

Potom vještak odgovara da je pravovremeno dijagnosticiranje infekcije od najvećeg značaja za uspješno liječenje, da antimikrobno liječenje bez kirurške intervencije ne izliječi nego samo suprimira infekciju te da postoje 4 različite kirurške opcije. Intravenska antimikrobna terapija počinje iza uzimanja mikrobioloških uzoraka, inicijalno se počinje empirijska antibiotska terapija, a nakon prispijeća mikrobiološkog nalaza da se može prijeći na ciljanu antimikrobnu terapiju. PPI uzrokovana bakterijom Pseudomonas aeruginosa da se smatra jedna od najtežih za liječenje i povezana je sa lošijom prognozom zbog rezistencije na mnoge antibiotike kao i sposobnost stvaranja biofilma. Prema podacima iz literature uspješnost liječenja PPI uzrokovane navedenom bakterijom iznosi 66 – 85%.

Na daljnje pitanje, vještak je naveo da postoji jasna uzročno-posljedična veza između infekcije uzrokovane navedenom bakterijom i amputacije noge tužitelja te da je navedena bakterija uzrokovala infekciju ugrađene zglobne proteze lijevog koljena, a provedena kombinirana kirurška i antimikrobna terapija nije dovela do kliničkog poboljšanja te u konačnici bilo neophodno učiniti amputaciju lijeve noge tužitelja. Nadalje, objašnjava da se poslije operacijske bolničke infekcije mogu pojaviti nakon svakog kirurškog zahvata, a da im učestalost ovisi o bolnici i bolničkom odjelu, vrsti kirurškog zahvata, kirurgu i njegovom timu te samom bolesniku. Mogućnost oblijevanja od bolničkih infekcija postoji za sve hospitalizirane bolesnike, a rizik je osobito velik za one koji se liječe u jedinicama intenzivne skrbi i na kirurškim odjelima.

U odnosu na tužitelja, vještak navodi da kod njega postoji trajno umanjenje opće životne aktivnosti zbog natkoljenične amputacije lijeve noge uz mogućnost opskrbe protezom ukupno realno 50%. Zbog gubitka lijeve natkoljenice tužitelj za hodanje mora koristiti dvije podlaktične štake te natkoljenu protezu, a da tužitelj otežano hoda niz stepenice i neravnine te na dulje relacije po ravnome, a da samostalno ne može obaviti kupanje, kao ni pomaganje u poljoprivrednim radovima niti može stajati na jednoj nozi.

Vještak procjenjuje da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 50 dana, a povremene bolove slabog intenziteta da će imati i u budućnosti. Vezano za strah navodi da primarni strah nije postojao, a sekundarni strah da je trajao kao zabrinutost za zdravlje i neizvjesnost o ishodu liječenja u jakom stupnju 10 dana, srednjem stupnju 20 dana, slabom stupnju 3 mjeseca. Također, da kod tužitelja postoji trajna naruženost u jakom stupnju koja se sastoji u stanju po natkoljeničnoj amputaciji lijeve noge, ožiljaka nakon operativnih zahvata te vidljivom šepanju i korištenju štaka tijekom hodanja. Tužitelju da je trebala tuđa pomoć i njega po otpustu s bolničkog liječenja u trajanju od 6 sati dnevno tijekom 30 dana radi pomoći kod prijevoza, odlaska na liječničke preglede, pomoć pri oblačenju, svlačenju i održavanju osobne higijene. Postoji trajna potreba za tuđom pomoći u trajanju od 3 sata dnevno.

Vještak zaključuje da analizom priložene medicinske dokumentacije postoji uzročna veza radnji liječenja tužitelja i sadašnjeg stanja tužitelja. Radnje tuženika da se ne mogu smatrati greškom u liječenju, a sadašnje stanje tužitelja je posljedica komplikacije učinjenih operativnih zahvata.

Vještak smatra da nije došlo do greške u liječenju te je u konačnici u tužitelja došlo do izlječenja PPI uz posljedičnu natkoljeničnu amputaciju lijeve noge.

10. Usmeno saslušan na glavnoj raspravi od 3. rujna 2024. vještak je iznio da ostaje pri svome nalazu i mišljenju. Vezano za pitanje punomoćnika tužitelja da pojasni vremenski period između 27.8.2021. kada je na previjanju tužitelja primijećen neugodni miris sa danom 3. rujna 2021. kada je učinjena operacijska priprema, dakle, da se opravda vremenski raskorak između uočenog stanja i prije operacijskih priprema, vještak navodi da nije medicinski uobičajeno da ukoliko se indicira operacija da se čeka toliko dugo, a s druge strane, ukoliko je pacijent bio kardiocirkularno nestabilan, da ga je trebalo stabilizirati kako bi se pristupilo operativnom zahvatu. Također navodi da pretpostavlja da je do PPI u konkretnom slučaju došlo u ranom postoperativnom razdoblju s obzirom na tip infekcije i vrijeme nastanka pa se konkretna infekcija kod tužitelja smatra bolničkom infekcijom. Vještak je također naveo da se predmetna bolnička infekcija ne mora nužno pojaviti zbog propusta u sterilizaciji opreme i pribora jer da se ona može pojaviti unatoč svim poduzetim mjerama, a da koliko je mogao vidjeti iz priležeće medicinske dokumentacije, da je tuženik poduzeo sve mjere kako bi spriječio nastanak bolničkih infekcija pa i konkretne. Također je naveo da iz spisa nije vidljivo da li je kod tuženika formirano Povjerenstvo za bolničke infekcije kakvo povjerenstvo mora postojati u bolnicama te da nije mogao utvrditi da li je u razdoblju kada je kod tužitelja dijagnosticirana infekcija da li su se kod tuženika pojavile i druge slične infekcije. Vještak pojašnjava da je razlika između komplikacije i greške u tome da se komplikacija u liječenju može javiti unatoč provedenim svim principima medicinske struke, a da je greška u liječenju ukoliko se ta komplikacija adekvatno ne liječi. Također navodi da s obzirom na dostupno dokumentaciju koju je imao na raspolaganju, smatra da bolnica odnosno tuženik nije učinio grešku u protokolu liječenja infekcije.

11. Punomoćnik tužitelja je nakon usmenog saslušanja vještaka zatražio njegovo dodatno pisano očitovanje vezano za koje se navedeni vještak i očitovao. Vezano za pitanje tužitelja čime je utvrđeno da bi kod tužitelja bila uklonjena infekcija koja je evidentirana 10.8.2021. što čini preduvjet za operativni zahvat 19.8.2021. te da se točno naznači dokaz o tome, vještak je iznio da pitanje nije posve jasno te navodi da jedan dio priložene kopije medicinske dokumentacije nije jasno čitljiv te da se prilikom pisanja svoga nalaza i mišljenja najviše rukovodio otpusnim pismima koje su pisali nadležni liječnici. Na pitanje koje su medicinske mjere provođene radi uklanjanja infekcije u vremenu od 19.8.2021. pa do mikrobiološkog nalaza 24.8.2021. te da se naznači točno dokumentacija koja potkrjepljuje odgovor, vještak navodi da je uvidom u otpusno pismo vidljivo da je nakon operativnog zahvata 19.8.2021. započeta empirijska intravenska antibiotska terapija.

Na daljnje pitanje koje su medicinske mjere provedene u odnosu na tužitelja nakon mikrobiološkog nalaza od 24. -8. 2021. te da se izvrši razgraničenje u odnosu na terapiju sa antibioticima te u odnosu na toaletu lijevog koljena, uklanjanje mrtvog tkiva, protočnu drenažu te da se točno navede dokumentacija koja potvrđuje navode iz odgovora, vještak je iznio da je nakon prispijeća mikrobiološkog nalaza antibiotska terapija promijenjena da bi dana 27. kolovoza 2021. na previjanju bio primijećen neugodni miris, a 30.8. je bilo vidljivo da je došlo do nekroze presatka. Vještak navodi da su svi navodi prepisani iz otpusnog pisma Odjela za ortopedsko dugotrajno liječenje II.

Na daljnja pitanja, vještak je iznio da je na web stranici tuženika vidljivo da postoji Pravilnik o prevenciji i kontroli infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi.

12. Punomoćnik tužitelja u svome podnesku očitovao se na iznesene odgovore vještaka te je ukazao da je vještak potvrdio da prije izvođenja operativnog zahvata infekcija tužitelja nije izliječena nego samo suprimirana, da je PPI zahtijevala odgovarajuće liječenje, a da je tužitelj učinio operativni zahvat 19.8.2021. Punomoćnik tužitelja smatra da infekcija nije bila otklonjena prije izvođenja operativnog zahvata. Vezano za ostale odgovore iz pitanja, punomoćnik tužitelja ukazuje da je vještak odgovore na pitanja mogao iznijeti samo u odnosu na navode iz otpusnog pisma, a da u dokumentaciji nedostaju drugi prethodni upisi liječnika. Stoga punomoćnik tužitelja zaključuje da nije moguće potvrditi upise iz otpusnog pisma. Tako se ukazuje da na pitanje tužitelja koje točno mjere je tuženik poduzeo kako bi se spriječio nastanak bolničkih infekcija te da se točno navedu dokumenti iz kojih to proizlazi, da na isto nije odgovoreno jer da o tome nema podataka u spisu. Isto tako se ukazuje da nije odgovoreno da li je kod tuženika osnovano Povjerenstvo za bolničke infekcije niti tko su njegovi članovi osim što je vještak samoinicijativno izvršio uvid na web stranicu i u nedostatku druge valjane i relevantne dokumentacije "prepisao članke u tom pravilniku". Punomoćnik tužitelja je također ukazao da nisu dostavljeni niti zapisnici sa indikacijskih sastanaka za vrijeme boravka tužitelja kod tuženika slijedom čega da proistječe da je ostalo nedokazano i neutvrđeno postupanje tuženika u odnosu na sprječavanje i suzbijanje bolničkih infekcija.

13. Prvotno valja reći da ovaj Sud Nalazu i mišljenju navedenog vještaka poklanja punu vjeru budući doista vještak na temelju dokumentacije koja prileži spisu i nije mogao donijeti drugačiji zaključak od iznesenog. Proistječe da nije sporno da je kod tužitelja nastupila PPI uzročnika bakterije Pseudomonas aeruginosa i to u ranom poslijeoperativnom tijeku odnosno nedvojbeno za vrijeme hospitalizacije kod tuženika. Sud također prihvaća i da bolnička infekcija uzrokovana bakterijom Pseudomonas aeruginosa predstavlja komplikaciju koja se mogla desiti "u svakoj bolnici na svijetu", da su bolničke infekcije u suvremenoj zdravstvenoj zaštiti sve važniji problem, da se iste mogu pojaviti nakon svakog kirurškog zahvata, a da im učestalost ovisi o bolnici i bolničkom odjelu, vrsti kirurškog zahvata, kirurgu, njegovom timu te samo bolesniku.

14. Valja istaći da je vještak o predmetnoj periprotetičkoj infekciji, njezinim uzrocima, mogućnostima liječenja odgovarao načelno, uopćeno, dok je o konkretnom slučaju tužitelja nalaz temeljio (i mogao jedino temeljiti) na priležećoj medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj od strane tuženika.

15. Međutim, po stajalištu ovoga Suda, na temelju dostavljene medicinske dokumentacije (mahom otpusna pisma, temperaturne liste, nalazi laboratorijskih pretraga, obrasci za transfuzijsku liječenje…), a bez dostave cjelokupne tražene medicinske dokumentacije ne može se sa sigurnošću utvrditi da je nastupjela šteta nastala bez krivnje tuženika. Na navedeno je ukazao i punomoćnik tužitelja kada je molio da vještak točno označi dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo koje su to medicinske mjere provođene radi uklanjanja infekcije u vremenu od operativnog zahvata 19.8.2021. pa do prispijeća mikrobiološkog nalaza 24.8.2021. Isto tako, traženo je da se vještak očituje koje su to medicinske mjere provođenje u odnosu na tužitelja nakon prispijeća mikrobiološkog nalaza kao i da se točno označi dokumentacija koja bi potkrijepila navode vještaka, no, vještak je svoja znanja crpio uglavnom iz dostavljenih otpusnih pisama, a na što je punomoćnik tužitelja ustvrdio da u dokumentaciji "nedostaju drugi, prethodni upisi liječnika".

Isto tako valja istaći da je Sud od tuženika zatražio svojim dopisom od 3. travnja 2023. godine (list 36 spisa) preslike zapisnika sa svih indikacijskih sastanaka tijekom hospitalizacije tužitelja kod tuženika, no, što je izostalo. Isto tako, Sud je zatražio od tuženika na prijedlog imenovanog vještaka dostavu kompletne medicinske dokumentacije (sestrinske i liječničke) za vrijeme tužiteljeve hospitalizacije kod tuženika kroz sva relevantna razdoblja, vezano za što je tuženik dostavio određenu dokumentaciju, no, koja se očito ne može smatrati potpunom u smislu da bi iz iste bilo vidljivo da je tuženik provodio konkretne mjere i postupke u svrhu suzbijanja i sprječavanja bolničkih infekcija u konkretnom slučaju tužitelja. Također valja istaći da se tuženik nije očitovao da bi kod njega bilo osnovano Povjerenstvo za bolničke infekcije (a vještak je u svome Nalazu i mišljenju, list 329 spisa, izrijekom naveo da je za provedbu svih mjera sprječavanja i suzbijanja bolničkih infekcija, uključujući edukaciju osoblja, zaduženo Povjerenstvo za bolničke infekcije, "koje postoji i u svakoj bolnici") te je imenovanom vještaku postavljeno pitanje da li je isti utvrdio da bi kod tuženika bilo osnovano takvo Povjerenstvo te iz kojeg dokumenta to proizilazi i tko bi bili članovi toga Povjerenstva. Naprotiv, vještak je samoinicijativno izvršio uvid u na mrežnoj stranici tuženika te je naveo da je na stranici tuženika naznačen akt – Pravilnik o prevenciji i kontroli infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, temeljem kojeg Pravilnika se osniva Povjerenstvo za sprječavanje i suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, međutim, istovremeno vještak navodi da mu nisu poznati članovi bolničkog Povjerenstva. Vještak citira čl. 4. Pravilnika o prevenciji i kontroli infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi koji je objavljen na web stranici tuženika, a koje je donijelo Upravno vijeće navedene bolnice (list 360 spisa) te navodi da "bolničko povjerenstvo jest tijelo koji donosi programa sprječavanja i suzbijanja bolničkih infekcija te prati provođenje programa i analizira rezultate programa na godišnjoj razini". Zbog nedostavljanja podataka o imenovanju navedenog Povjerenstva Sudu nije poznat "programa sprječavanja i suzbijanja bolničkih infekcija" niti provođenje takvog programa.

16. S obzirom na izneseno, Sud nije mogao utvrditi koje je to mjere i postupke tuženik provodio kako bi i u kritično vrijeme osigurao suzbijanje i pojavu bolničkih infekcija, pa da je usprkos provođenju takvih mjera ipak došlo do pojave bolničke infekcije kod samog tužitelja.

17. Ponovno se ističe da je vještak u većem dijelu nalaza iznosio načelne stavove struke opisane u stručnoj literaturi, no, izostaje detaljna analiza protokola postupanja tuženika radi sprječavanja nastanka bolničke infekcije kod samog tužitelja, a što je razumljivo budući vještak nije imao na raspolaganju svu relevantnu medicinsku dokumentaciju (osim pretežito otpusnih pisama i laboratorijskih nalaza) kojom bi se mogao utvrditi takav protokol.

Iz tog razloga Sud ne može prihvatiti zaključak vještaka da je sadašnje stanje tužitelja tek "posljedica komplikacije učinjenih operativnih zahvata".

18. Naprotiv, premda je na strani tuženika teret dokazivanja da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke, odnosno da je postupao u potpunosti prema protokolu radi prevencije i kontrole infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, tuženik isto nije uspio dokazati upravo izostankom dostavljanja relevantne dokumentacije koja bi na nedvojben i jasan način ukazivala da je i u konkretnom slučaju tuženik poduzeo sve raspoložive radnje kako bi suzbio ili barem suzbio na najmanju moguću mjeru i spriječio bolničku infekciju kod tužitelja. Ponovno se ističe da je navedeno zasigurno moralo biti predviđeno programom koje donosi Povjerenstvo za sprječavanje i suzbijanje infekcija, a koji program treba biti praćen i analiziran od strane Povjerenstva uz neizostavnu edukaciju svog osoblja bolnice.

19. Odredba čl. 19. st. 1. ZOO-a propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. St. 2. dalje navodi da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

20. Odredba čl. 1100. citiranog Zakona navodi pak da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

21. Pretrpljene fizičke boli, duševne boli i strah, kao i naruženost nisu samostalni oblik povreda prava osobnosti, već su kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima navedenima u čl. 1100. ZOO. utječu na ocjenu suda da li je pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

22. Nedvojbeno je da je tužitelju uslijed amputacije lijeve potkoljenice povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje, a zdravlje je temelj ljudskih prava i preduvjet za dostojanstven život čovjeka.

23. Vezano za smanjenje životne aktivnosti, pretrpljeni strah i bol kao i naruženost, Sud je punu vjeru poklonio Nalazu i mišljenju medicinskog vještaka.

24. Vezano za smanjenje životne aktivnosti, sud je cijenio da je tužitelju ista bila smanjena za 50%. Sud je cijenio činjenicu da se tužitelj iako starije životne dobi (rođen 1951. godine) bavio poljoprivredom budući živi na selu te se bavio održavanjem imanja zajedno sa ostalim članovima obitelji kao što je obavljao i uobičajene poslove vezane za život na selu (cijepanje drva, košenje trave, vožnja traktora…). Cijeneći sve izneseno, a imajući u vidu sva ograničenja koja tužitelj ima u svakodnevnom životu zbog nastupjelog smanjenja životne aktivnosti, ovaj Sud je po ovom kriteriju dosudio tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 19.908,00 eura.

25. Vezano za pak pretrpljene fizičke boli, Sud je imao u vidu njihov intenzitet te duljinu trajanja prema nalazu vještaka, a pri čemu je valjalo uzeti u obzir i brojne dijagnostičke postupke kojima je tužitelj podvrgnut tijekom hospitalizacija i operativnih zahvata kojima je podvrgnut, a što je također nedvojbeno izazvalo nelagodu. Također je Sud uzeo u obzir i nalaz vještaka da će tužitelj povremene bolove slabog intenziteta imati i u budućnosti te je stoga tužitelju po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 eura.

26. U svezi pak, pretrpljenog straha, nedvojbeno je da je zbog jačine i duljine istog bila narušena psihička ravnoteža tužitelja, osobito ponovno imajući u vidu činjenicu da je tužitelj planirao i očekivao poboljšanje svoga zdravlje ugradnjom totalne proteze koljena kod tuženika, a uslijedio je krajnje neželjeni ishod u vidu amputacije lijeve noge, što je kod njega zasigurno kao i kod svakog prosječnog čovjeka izazvalo intenzivan stres te neizvjesnost i strah oko ishoda liječenja. Stoga Sud drži da bi tužitelju po kriteriju straha trebao biti isplaćen iznos od 4.000,00 eura kao pravična novčana naknada.

27. Vezano za naruženost vještak je u svome nalazu iznio da je riječ o naruženosti jakog stupnja budući je riječ o natkoljeničnoj amputaciji lijeve noge te vidljivom šepanju i korištenju štaka prilikom hodanja, a što je nedvojbeno vidljivo svim trećim osobama u svakom trenutku. Stoga Sud tužitelju po kriteriju naruženosti dosuđuje iznos od 4.000,00 eura.

28. S obzirom na sve navedene kriterije, tužitelju valja isplatiti na ime neimovinske štete pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 37.908,00 eura pri čemu je sud imao u vidu i nove orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete na način da se do tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (tada kune) povećavaju za 50% te da se tako povećani iznos primjenjuje i prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. g. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).

29. Vezano za naknadu imovinske štete koju je tužitelj pretrpio Sud je naknadu iste dosudio temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, a odnosi se na tuđu pomoć. Sud je o visini štete odlučio svojom slobodnom ocjenom, a temeljem čl. 223. st. 1. ZPP-a imajući pri tome u vidu nalaz i mišljenje vještaka, kao i postavljeni tužbeni zahtjev. Riječ je o pomoći druge osobe u obavljanju pomoći tužitelju pri oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kod pomoći radi prijevoza, odlaska na liječničke preglede i to kroz šest sati dnevno kroz trideset dana po otpustu s bolničkog liječenja.

30. Stoga je sud tužitelju na ime imovinske štete dosudio u cijelosti zatraženi iznos od 630,00 eura, kako je zatraženo uređenim tužbenim zahtjevom (list 340 spisa).

31. Vještak je iznio da kod tužitelja postoji trajna potreba za tuđom pomoći u trajanju od 3 sata dnevno, a vezano za što je tužitelj zatražio da mu tuženik isplaćuje na ime rente za tuđu pomoć i njegu iznos od po 315,00 eura mjesečno i to počevši od 23. listopada 2021. godine pa sve dok za to budu postojali uvjeti, a što je Sud prihvatio kao što je prihvatio i navedeni iznos od samog tužitelja od 3,50 eura kao cijena sata tuđe pomoći i njege.

32. Budući Sud dosuđene iznose smatra dostatnima, to je valjalo tužitelja odbiti sa viškom tužbenog zahtjeva iznad presuđenih kako je to navedeno u izreci.

33. Zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a dosuđene su od dana nakon podnošenja tužbe (15.2.2022.) kako to propisuje odredba čl. 1103. ZOO-a, a na dosuđeni iznos imovinske štete dosuđene su od presuđenja, a imajući u vidu da je riječ o naknadi štete koja je dosuđena u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja, a opseg naknade nenovčane materijalne štete, kao novčane obveze može biti poznat tek kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to je upravo donošenjem prvostupanjske presude.

34. Iz tog razloga valjalo je odbiti tužitelja sa viškom tužbenog zahtjeva i u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate kao u izreci.

35. Budući je tužitelj djelomično uspio sa tužbom i tužbenim zahtjevom to mu je tuženik temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) dužan naknaditi troškove postupka. Proistječe da je tužitelj djelomično uspio u parnici, s obzirom da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao ukupan iznos od 63.385,00 eura, a dosuđeno mu je ukupno 38.538,00 eura, iz čega proistječe da je tužitelj uspio sa 60,79% postavljenog tužbenog zahtjeva u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva dok je sa osnovom tužbenog zahtjeva uspio 100% pa proistječe da je ukupni uspjeh tužitelja u ovoj parnici kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu postotak od 80,39 %.

Valja reći da je u ovoj parnici naknadu troškova potraživao samo tužitelj, odnosno ne i tuženik, slijedom čega je valjalo gore navedeni postotak od 80,39% primijeniti na priznati trošak tužitelja.

36. Sud je priznao trošak tužitelja prema ispostavljenom troškovniku te je tako priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.764,00 eura, nadalje, priznat je trošak zastupanja na ročištima od 4.1.2023., 1.2.2023., 10.6.2024., 3.9.2024. i 3.2.2025. u iznosu od po 1.764,00 eura, kao što je priznat i trošak sastava podneska od 11.4.2024. i 12.11.2024. u kojim podnescima se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno dopunski nalaz vještaka i to u iznosu od po 1.764,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što daje ukupan iznos od 14.112,00 eura. Kada se na ovaj iznos primijeni postotak uspjeha tužitelja u parnici, dobije se iznos od 11.344,64 eura.

Također je priznat i trošak uplaćenog predujma za provedbu medicinskog vještačenja koji trošak je bio nužan te se isti ne umanje shodno uspjehu u parnicu, a iznosi 941,00 eur (u koji iznos je uračunat i trošak pristupa vještaka na glavnu raspravu te pisanog očitovanja) pa proistječe da je ukupni trošak kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 12.286,24 eura.

37. Zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška presuđene su temeljem čl. 29.st.1. i 2. ZOO-a.

38. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 13. ožujka 2025.

S u d a c:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Branko Kovačević, odvjetnik u Zagrebu

2. Specijalna bolnica za ortopediju Biograd na Moru, Zadarska 62, Biograd na Moru