REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1729/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Josipu Biliću, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa opunomoćeni Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., protiv prvotuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885 i drugotuženika ČAGALJ d.o.o., Zagreb, Jurišićeva ulica 1A, OIB: 43637631406, kojeg zastupa opunomoćeni Ivan Štambuk, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković Ćurić, Janušić & Banić j.t.d., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 24. svibnja 2023., zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika drugotuženika, 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se prvotuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, isplatiti tužitelju iznos od 955,60 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 7,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 12,25%, a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u odnosu na drugotuženika ČAGALJ d.o.o., Zagreb, Jurišićeva ulica 1A, OIB: 43637631406, a kojim se nalaže drugotuženiku da solidarno s prvotuženikom isplati tužitelju iznos od 955,60 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III/ Nalaže se prvotuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, naknaditi tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, troškove parničnog postupka u visini od 1.409,41 EUR sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 13. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u odnosu na drugotuženika ČAGALJ d.o.o., Zagreb, Jurišićeva ulica 1A, OIB: 43637631406, a kojim se nalaže drugotuženiku da solidarno s prvotuženikom isplati tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 13. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke.

V/ Nalaže se tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 naknaditi drugotuženiku ČAGALJ d.o.o., Zagreb, Jurišićeva ulica 1A, OIB: 43637631406, troškove parničnog postupka u visini od 750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 13. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako potražuje regresnu isplatu naknade štete koju je kao osiguratelj isplatio svom kasko osiguraniku čije vozilo je oštećeno u prometnoj nezgodi, na način da se u vozilo zaletjela divljač. Obrazlaže kako se, 23. studenoga 2019. u mjestu Tomići, na državnoj cesti broj 3, na vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] osigurano kod tužitelja kasko policom broj K06840045795, s lijeve strane kolnika zaletjela srna. Navodi kako protiv vozača nije pokrenut prekršajni postupak niti mu je izrečena mandatna kazna. Ističe kako je oštećeniku isplatio iznos naknade štete u visini od sveukupno 955,60 EUR/7.200,00 HRK. Navodi da tuženici zajednički provode mjere osiguranja sigurnosti prometa od naleta vozila na divljač pa su i solidarno odgovorni za nastanak prometne nezgode. Ističe da je isplatom iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženicima temeljem odredaba Uvjeta za kasko osiguranja motornih vozila i zakona. Obrazlaže kako je drugotuženik odgovaran prema objektivnom kriteriju dok je prvotuženik odgovoran prema subjektivnom kriteriju. Predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 955,60 EUR / 7.200,00 HRK sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik osporava odgovornost za štetu, visinu štete kao i tijek zateznih kamata. Navodi da Hrvatske ceste d.o.o. odgovaraju za štetu od divljači na temelju krivnje, a teret dokazivanja pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju pa navodi kako tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazila odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o., jer nije dostavio zahtjev lovačkog društva iz kojeg bi proizlazilo da su Hrvatske ceste d.o.o. trebalo postaviti znak A 44 "Divljač na cesti" na mjestu štetnog događaja pa ne postoji odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na prvotuženika.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, svoju odgovornost za štetu, opseg i visinu štete. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer državnim cestama upravlja, gradi ih i rekonstruira društvo Hrvatske ceste d.o.o. Navodi da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovni krivnje, ali da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom. Navodi da je zahtjev za postavljanjem znakova dostavio prvotuženiku 26. srpnja 2019. te da unatoč navedenom zahtjevu odgovarajuća signalizacija nije bila postavljena. Ističe kako iz tužbe i popratne dokumentacije nije moguće utvrditi je li vozač BV vozilom upravljao u skladu s propisima odnosno je li vožnju prilagodio uvjetima na cesti. Također, ističe da se na dan štetnog događaja nije provodio lov u lovištu VIII/12 Litorić kojim upravlja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na drugotuženika.

4. U nastavku postupka prvotuženik ističe da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu da je vozač upravljao vozilom sukladno prometnim pravilima, jer da bi postojala odgovornost lovačkog društva ili upravitelja ceste vozač mora upravljati vozilom u skladu s propisima. Ističe kako je teret dokaza navedene činjenice na tužitelju, a s obzirom da tužitelj navedeno nije dokazao, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao Ponudu K06840045795 za zaključivanje ugovora za kasko osiguranje motornog vozila od 24. svibnja 2019. (list 8 spisa), Uvjete za kasno osiguranje motornih vozila Jadranskog osiguranja d.d. (list 9- 20 spisa), Posebne uvjete za potpuno kasko osiguranje motornih vozila – kasno povjerenja Jadranskog osiguranja d.d. (list 21-24 spisa), Potvrdu s podacima o prometnoj nesreći od 3. prosinca 2019. (list 25-30), Prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska (list 31-38 spisa), Izvid štete broj 198403221209 (list 39-40 spisa), Odluku po odštetnom zahtjevu od 9. siječnja 2020. (list 41-42 spisa), Policu autokaska broj K06840045795 od 24. svibnja 2019., (list 43-44 spisa), Regresni zahtjev od 23. rujna 2020. (list 45-46 spisa), Opomenu pred tužbu od 3. studenoga 2020. (list 47-48 spisa), Zahtjev za postavljanjem znakova upozorenja na državnoj cesti broj 3 od 24. srpnja 2019. (list 66 spisa), Zapisnik o obavljenom lovu od 21. studenoga 2019. (list 68 spisa), Zapisnik o obavljenom lovu od 21. studenoga 2011. (list 69 spisa), Zapisnik o obavljenom lovu od 8. prosinca 2019. (list 70 spisa), Zapisnik o obavljenom lovu od 2. studenoga 2019. (list 71 spisa), Zapisnik o obavljenom lovu od 12. studenoga 2019. (list 72 spisa), Zapisnik o obavljenom lovu od 4. prosinca 2019. (list 73 spisa), Službenu bilješku Policijske uprave primorsko-goranske od 25. studenoga 2019. (list 92-93 spisa), Zapisnik o očevidu Policijske uprave primorsko- goranske od 25. studenoga 2019. (list 94-97 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 25. studenoga 2019. (list 98 spisa), Potvrdu o prometnoj nesreći od 20. prosinca 2019. (list 100-101 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića od 23. kolovoza 2024. (list 123-129 spisa) i saslušao svjedoka EV (list 81 spisa) te svjedoka BV (list 82 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za regresnu isplatu naknade štete koju je tužitelj isplatio svom kasko osiguraniku zbog štete koja mu je nastala na vozilu uslijed naleta divljači.

8. Među strankama je sporna odgovornost prvotuženika i drugotuženika za predmetni štetni događaj, visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija drugotuženika i dinamika nastanka štetnog događaja.

9. Iz potvrde Policijske uprave primorsko-goranske od 3. prosinca 2019. proizlazi da se 25. studenoga 2019. oko 7,30 sati na mjestu Tomići na 12 km + 400 m dionice državne ceste broj 3 Zagreb-Rijeka dogodila prometna nesreća naleta na divljač – srnu u kojoj je, kao vozač, sudjelovao BV te, kao putnik na prednjem desnom sjedalu, EV. Proizlazi kako na navedenoj dionici nema postavljenog prometnog znaka "Divljač na cesti".

10. Iz obračuna djelomične štete tužitelja broj 198403221209 od 2. prosinca 2019. proizlazi kako ukupno utvrđeni iznos štete u ovom štetnom događaju iznosi 1.570,90 EUR / 11.681,14 HRK.

11. Iz dostavljenih Zapisnika o obavljenom lovu serijski broj [serijski broj], 885616, 885617, 885589, 885590 i 885591 proizlazi kako se u lovištu VIII/12 Litorić kojim upravlja drugotuženik lov provodio 2. studenoga 2019., 12. studenoga 2019., 21. studenoga 2019., 4. prosinca 2019. i 8. prosinca 2019.

12. Iz iskaza svjedoka EV proizlazi kako je toga dana bila slabija vidljivost zbog magle, a oštećeno vozilo kretalo se brzinom od oko 50 km/h. Navodi kako je u jednom trenutku osjetio udarac u prednji dio vozila te je potom vidio divljač kako se udaljava. Navodi kako je došlo do oštećenja prednjeg svjetla i branika na vozilu.

13. Iz iskaza svjedoka BV proizlazi kako je toga dana oko 5,30 sati vozio prema Rijeci zajedno s EV. Vozilom se kretao između 40 i 50 km/h te je u mjestu Tomići, prije desnog zavoja, s lijeve strane osjetio udarac u vozilo na mjestu branika i vrata. Navodi kako se radilo o udarcu srne koju nije uočio prije samog udarca već tek nakon, kada se ista počela udaljavati natrag u šumu. Navodi kako su tom prilikom bili oštećeni lijevi branik, blatobran, maglenka i plastični okvir maglenke. Ističe da je prilikom očevida policija izuzela dlaku životinje s automobila koja se nalazila na prednjem svjetlu.

14. Navedene iskaze svjedoka sud prihvaća u cijelosti, jer su svjedoci iskazivali objektivno, okolnosno, životno i logično o svim okolnostima predmetnog štetnog događaja. Također, iskazi svjedoka u potpunosti se preklapaju u odnosu na bitne činjenice u ovom postupku stoga sud ne vidi razloga posumnjati u istinitost i objektivnost istih.

15. Na okolnost dinamike štetnog događaja i visine štete provedeno je prometno vještačenje po sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću. U nalazu i mišljenju od 23. kolovoza 2024. sudski vještak navodi kako je vozilo osiguranika tužitelja prednjim lijevim dijelom naletjelo na prednji desni bočni dio srneće divljači koja je pri tome udarila u lijevu bočnu stranu vozila. U odnosu na brzinu, ističe kako na kolniku nisu pronađeni tragovi kotača vozila te nije poznat konačni zaustavni položaj vozila pa nema elemenata za izračun brzine kretanja, ali ističe kako je tehnički moguće da se vozilo kretalo brzinom od 40 do 50 km/h. U tim uvjetima zaustavljanje vozila trajalo bi 2,4 s, a zaustavni put iznosio bi ukupno 19,2 metra. U odnosu na mogućnost izbjegavanja štetnog događaja, vještak navodi da u trenutku kada je srneća divljač ušla u vidno polje vozača, vozilo je od mjesta naleta bilo udaljeno 12,5 metara. Ističe kako bi za zaustavljanje vozila radnjom intenzivnog kočenja s ciljem izbjegavanja naleta brzina vozila trebala biti manja od 33,9 km/h, a zbog činjenice da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo brzinom do 50 km/h vještak zaključuje kako izbjegavanje štetnog događaja nije bilo moguće. U odnosu na visinu štete, proizlazi kako visina štete na vozilu iznosi 1.550,35 EUR / 11.681,14 HRK.

16. Pozvan da se očituje, tužitelj u podnesku od 7. listopada 2024. ističe kako nema primjedbi na predmetni nalaz i mišljenje.

17. Pozvan da se očituje, prvotuženik u podnesku od 10. rujna 2024. prigovara nalazu i mišljenju vještaka kao nepotpunom iz razloga što vještak nije utvrdio prilagođenu brzinu kretanja vozila s obzirom na vremenske prilike odnosno maglu kao i činjenicu da se štetni događaj dogodio u zavoju i naseljenom mjestu, a sve s obzirom na ograničenje brzine od 50 km/h.

18. Na ročištu za glavnu raspravu od 23. siječnja 2025. sudski vještak iskazivao je kako nije moguće utvrditi prilagođenu brzinu kretanja vozila, jer nije bilo moguće utvrditi vidljivost u trenutku štetnog događaja, a s obzirom da je očevid izvršen tek neko vrijeme nakon štetnog događaja.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića ocjenjujući ga objektivnim, uvjerljivim i u skladu s pravilima struke te izrađenim u granicama zadatka. Prigovori stranaka u potpunosti su otklonjeni nepristranim i okolnosnim očitovanjem vještaka na ročištu od 23. siječnja 2025. Iako nema stručnog znanja za razjašnjenje pojedinih okolnosti u konkretnom predmetu, sud je prihvatio nalaz i mišljenje jer ne nalazi proturječnosti ili nedostatke, a također nije se pojavila niti osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja.

20. Člankom 80. stavkom 6. točkom 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24. dalje ZOL) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi. Nadalje, točkom 2. istog članka propisano je da za navedenu šteta odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

21. Člankom 50. stavkom 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 04/23. i 133/23. dalje ZOC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Člankom 82. stavkom 1. ZOC-a propisano je da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. sa sjedištem u [adresa], dok je stavkom 3., između ostalog, propisano da je predmet poslovanja Hrvatskih cesta d.o.o. obavljanje poslova održavanja državnih cesta iz članka 26. ZOC-a.

22. Sukladno odredbi članka 1045. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje ZOO) u vezi s odredbom članka 50. ZOC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje.

23. Člankom 1067. stavkom 2. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti.

24. U odnosu na navode prvotuženika o eventualnoj odgovornosti osiguranika tužitelja, sud ističe kako tijekom ovog postupka nije našao da bi osiguranik tužitelja svojim vozilom upravljao suprotno odredbama propisa o sigurnosti prometa na cestama. Utvrđeno je da se osiguranik tužitelja kretao brzinom manjom ili u skladu s ograničenjem te da svojim postupcima nije prouzročio navedeni štetni događaj, a također da isti nije mogao niti spriječiti. Navedeno prvenstveno proizlazi iz iskaza svjedoka koji se u bitnom poklapaju, a također i iz nalaza i mišljenja vještaka koje je sud u cijelosti prihvatio. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi i kako vozač, u trenutku kada je divljač ušla u njegovo vidno polje, više nije mogao spriječiti nastanak štetnog događaja, jer mu je za zaustavljanje pri navedenoj brzini kretanja trebalo 19,2 metra, dok je u tom trenutku od mjesta naleta bio udaljen svega 12,5 metara. Dakle, osiguranik tužitelja nije imao tehničke i teoretske mogućnosti spriječiti nastanak štetnog događaja, a nije ga ni svojim radnjama prouzročio ili eventualno pridonio povećanju štete. Zaključno, a na temelju članka 80. stavka 1. točke 6. ZOL-a sud nije našao dokazanim da bi postojala odgovornost osiguranika tužitelja u ovoj pravnoj stvari pa je navedeni prigovor prvotuženika u potpunosti otklonjen.

25. Nadalje, tijekom ovog postupka sud je nedvojbeno utvrdio kako je za štetu u cijelosti odgovoran upravo prvotuženik. Naime, na temelju dokaznog postupka utvrđeno je kako prvotuženik kao osoba koja upravlja navedenom dionicom ceste gdje se dogodio štetni događaj nije ispunio sve svoje propisane obveze. Konkretno, prvotuženik nije postavio odgovarajuću prometnu signalizaciju odnosno znak A 44 "Divljač na cesti", a koju je bio dužan postaviti na temelju članka 50. stavka 1. ZOC-a. Navedeno u konačnici, po stavu ovog suda, predstavlja i obvezu održavanja državne ceste sukladno članku 82. stavku 3. ZOC-a. Iz spisa i cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi kako je drugotuženik kao lovoovlaštenik uputio uredan zahtjev za postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije prvotuženiku kao upravitelju ceste 26. srpnja 2019. Dakle, navedeni je zahtjev upućen prvotuženiku više od tri mjeseca prije nastanka štetnog događaja. U tom smislu, sud smatra kako je drugotuženik kao lovoovlaštenik na navedenom području ispunio svoju zakonsku obvezu čime se oslobodio odgovornosti za nastalu štetu pa su ispunjene pretpostavke iz članka 1067. ZOO-a. Slijedom toga, utvrđeno je da je šteta nastala radnjom treće osobe odnosno prvotuženika kao osobe koja upravlja javnom cestom, a koju štetu drugotuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Propuštanje postavljanja navedene prometne signalizacije po urednom zahtjevu drugotuženika, odnosno propust u održavanju državne ceste, predstavlja upravo takvu radnju treće osobe koja eskulpira drugotuženika. Upravo zbog navedenih razloga sud smatra kako je odgovornost za štetu upravo na prvotuženiku.

26. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije drugotuženika, sud ističe kako je isti u potpunosti neosnovan. To naime zato što odgovornost lovačkog društva za štetu nastalu od divljači jasno proizlazi, najprije iz odredaba ZOO-a, ali i ZOL-a i ZOC-a kao specijalnih propisa. S druge strane, o tome postoji li odgovornost i koji je stupanj odgovornosti lovačkog društva u konkretnom slučaju utvrđuje sud u postupku, stoga nema promašene pasivne legitimacije pa je navedeni prigovor otklonjen.

27. Pravo na zatezne kamate od dospijeća glavnice do isplate propisano je člankom 29. ZOO-a i člankom 183. stavkom 1. ZOO-a. Datum zahtjeva utvrđen je prema potvrdi o uplati od 23. siječnja 2020. Stopa zateznih kamata na glavnicu određena je na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a.

28. Odluka o trošku donesena je na temelju članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a te budući da je tužitelj u parnici uspio, prvotuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 8/11., 114/12. dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak tužbe u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, trošak pristupa na ročište od 9. ožujka 2023. u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak pristupa na ročište od 24. svibnja 2023. u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak podneska od 5. listopada 2024. u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife i trošak pristupa na ročište od 23. siječnja 2025. u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 9.1. Dakle, tužitelju je priznat trošak u visini od 375 bodova. Kada se navedeni broj bodova pomnoži s vrijednosti boda od 2,00 EUR sukladno Tbr 54. Tarife ukupno priznati trošak iznosi 750,00 EUR što uz pripadajući PDV iznosi 937,50 EUR. Uz to, tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 19,91 EUR i trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 52,00 EUR. Zaključno, priznati trošak tužitelja iznosi 1.409,41 EUR.

29. Imajući u vidu činjenicu da je i drugotuženik u odnosu na tužitelja u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a i članku 155. ZPP-a, drugotuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova. Drugotuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, trošak pristupa na ročište od 9. ožujka 2023. u visini od 75 bodova, trošak pristupa na ročište od 24. svibnja 2023. u visini od 75 bodova, trošak pristupa na ročište od 23. siječnja 2025. u visini od 75 bodova. Dakle, drugotuženiku je priznat trošak postupka u visini od 300 bodova. Kada se navedeni broj bodova pomnoži s vrijednosti boda od 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. Tarife ukupno priznati trošak iznosi 600,00 EUR što uz pripadajući PDV iznosi 750,00 EUR pa je odlučeno kao u točki V/ izreke.

30. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. ožujka 2025.

Sudac

Josip Bilić

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Mario Jerak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.