Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-525/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Gregović u Rijeci, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, zastupanog po punomoćniku KR, dipl. iur., zaposleniku tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Ceste Rijeka d.o.o., OIB: 01371628232, Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, zastupanog po punomoćniku ĐR, mag. iur., zaposleniku umješača, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-332/2020 od 10. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-332/2020 od 10. studenog 2023. u dijelu kojim je na iznosu od 1.953,36 Eur dosuđena zakonska zatezna kamata koja teče od 19. kolovoza 2020. do isplate i sudi na način da se na navedeni iznos dosuđuje zakonska zatezna kamata od presuđenja 10. studenog 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koju je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dana podnošenja tužbe, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu žalba tuženika odbija kao nesnovana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 2.197,24 EUR/16.555,10 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana podnošenja tužbe

(Fiksni tečaj konverzije €: 7,53450 kn) pa do isplate, tekućom na iznos od 1.953,36 EUR/14.717,59 kn na ime štete na vozilu od dana 19.08.2020. pa do isplate, a na iznos od 185,81 EUR/1.400,00 kn od dana 10.06.2020. pa do isplate, na iznos od 58,07 EUR/437,50 kn od dana 02.06.2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.238,11 eur / 24.397,54 kn s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru članka 365. riješeno je kao u izreci iz slijedećih razloga.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnost između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na osobnom vozilu u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. svibnja 2020. kada je na državnoj cesti br 3 na području Općine Bakar došlo do naleta vozila tužitelja na kamen na cesti.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da iz potvrde MUP-a, Postaje prometne policije Rijeka od 15. lipnja 2020. proizlazi da se 26. svibnja 2020. u 19,30 sati na državnoj cesti br 3, Općina Bakar dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač vozila Peugeot reg oznake KL 736 N krećući se iz smjera zapada u smjeru istoka te je na ravnog dijelu kolnika prednjim donjim postrojem vozila udario u kamenje na kolniku koje se odronilo s desne strane kamenoj zasjeka i da isti nije bio pod utjecajem alkohola. Prema računu Autocentra Opatija od 10. lipnja 2020. usluga prijevoza vozila iznosila je 1.400,00 kuna koji račun je plaćen, a račun obrta [obrt] od 18. kolovoza 2020. odnosi se na artikl/usluga zaštitu motora, prednji most, uljno korito, nosač motora, nosač registarske pločice, fitilj ulja, motorno ulje, kotač i radne sate što iznosi ukupno 4.970,00 kuna, a Croatia osiguranje je izvršilo izvid štete i trošak izrade istog u iznosu od 437,50 kuna. Nadalje, iz Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta od 27. prosinca 2019. proizlazi da su Hrvatske ceste d.o.o. i Ceste Rijeka d.o.o. sklopili ugovor kojim tuženik ustupa cesti Rijeka d.o.o. izvođenje radova redovitog održavanja i državnih cesta za Grupu 4. koja obuhvaća državne ceste na području Primorsko-goranske i Istarske županije, a što podrazumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta te sigurnosti prometa na istim. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj upravljao osobnim vozilom desnom voznom trakom državne ceste iz smjera Gornjeg Jelenja prema Slemenu, kada je na dionica kolnika u pravcu gdje se s desne strane nalazi kameniti zasjek, a po prolasku pored postavljenog znaka opasnosti "kamenje pada" naišao na odron i oštetio podvozje osobnog vozila, da brzina kretanja vozila tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nije moguće utvrditi samo iz nastalih oštećenja već je moguće prema dužini traga i istjecanja motornog ulja, pa da se kretao brzinom od oko 59 km/h, dok je na mjestu nesreće brzina ograničena na 90 km/h. Brzinom kojom se tužitelj kretao mogao je izbjeći nalet na kamenu gromadu, reagiranjem na udaljenost od oko 34,0 m bilo da je snažno zakočio po desnoj traci, bilo da je zaobilazio kamenu gromadu djelomičnim prolaskom na lijevu traku, a razlog zbog kojeg tužitelj nije vidio kamenu gromadu i reagirao nije moguće utvrditi prometnim vještačenjem već da se mjesto naleta nalazi u sjeni i području prelaska sive asfaltirane površine kolnika i tamnije pravokutne zakrpe od središnjeg dijela prema desnoj strani desne trake pa da postoji mogućnost neuočavanja zbog toga što nije moguće uočiti kontrast kamena i asfalta.

9. Tuženik osporava odgovornost za štetni događaj i pasivnu legitimaciju. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim jer tuženik izvorno ne izvodi radove redovnog održavanja državnih cesta, već iste ustupa fizičkoj ili pravnoj osobi koja je za te poslove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena, dok je njegov posao samo organiziranje poslova održavanja državnih cesta. U konkretnom slučaju tuženik je redovno održavanje državnih cesta ustupio umješaču Ceste Rijeka d.o.o. te da za propuste o održavanju predmetne ceste odgovara umješač.

10. Po ocjeni ovog suda, tuženik neosnovano osporava odgovornost, odnosno pasivnu legitimaciju. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj naišao na (odronjeni) kamen na cesti a iz članka 24. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14 i 3/21) proizlazi da redovito održavanje, između ostalog, obuhvaća i čišćenje kolnika, dok je člankom 26. Pravilnika propisano da čišćenje kolnika podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa.

11. Što se tiče odgovornosti tuženika člankom 82. stavak 3. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22) propisano je da su predmet poslovanja tužitelja, između ostalog, poslovi održavanja državnih cesta iz članka 26. Zakona, pa u situaciji kad je utvrđen propust u održavanju konkretne ceste na kojoj se dogodio štetni događaj, činjenica zaključenja ugovora o izvođenju redovitog održavanja i zaštite ceste od 27. prosinca 2019. između tuženika i umješača ne otklanja odgovornost tuženika, kako je to pravilno ocijenio sud prvog stupnja.

12. Vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (članak 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama – "Narodne novine" broj 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 145/24).

13. S obzirom da je na mjestu nezgode brzina ograničena na 90 km/h, a da se tužitelj kretao brzinom od 59 km/h, te da razlog zbog kojeg tužitelj nije vidio kamen i reagirao kočenjem nije moguće utvrditi po vještaku već samo postoji mogućnost da se kamen nije mogao uočiti zbog njegove nekontrasnosti u odnosu na podlogu i preusmjeravanje pažnje na suprotnu stranu kolnika, to i po ocjeni ovog suda nema isključive odgovornosti odnosno suodgovornosti tužitelja za nastali štetni događaj, a sukladno odredbi članka 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

14. Prema odredbi 1090. ZOO-a sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Iz navedene odredbe proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari, naknada štete predstavlja onaj iznos u visini cijene dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari.

15. Na vozilu tužitelja nastala je šteta koju je utvrdio vještak na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, pa je sud pravilno prihvatio i dosudio u iznosu od 1.953,36 Eur, na ime, troška prijevoza vozila s mjesta štetnog događaja u iznosu od 185,81 Eur, te troška procjene u iznosu od 58,07 Eur. Međutim, s pravom tuženik u žalbi ističe da zatezne kamate ne teku od 19. kolovoza 2020. Naime, zakonske zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu s osnove štete na vozilu koja nije popravljena od strane oštećenika prije, a niti tijekom parnice odnosno kada se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, a visinu koja sud utvrđuje svojom odlukom prema cijenama u vrijeme donošenja odluke teku od donošenja presude suda prvog stupnja.

16. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

17. Stoga je u tom dijelu kojim je odlučeno u tijeku zatezne kamate na iznos od 1.953,36 valjalo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinačiti odluku, a na temelju odredbe članka 368. ZPP-a u ostalom dijelu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović