Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: K-6/2023-126
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru u vijeću sastavljenom od sutkinje Maje Sikora, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Tatjane Drljača i Ljubice Sabljić, kao članova vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog CJ, zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., dalje: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO- DO-6/2023-1 od 14. ožujka 2023., dana 11. ožujka 2025, nakon održane i zaključene usmene rasprave, na kojoj je javnost isključena, u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Sandre Knok Čanić, optuženog CJ, branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Josipa Jelića te opunomoćenika oštećene ĆJ odvjetnice Melite Babić, dana 13. ožujka 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
Optuženi CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ZJ i VJ rođene C, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, radnik, sa završenom osnovnom školom, razveden, otac petero maloljetne djece, vojsku nije služio, zarađuje oko 1.500,00 eura mjesečno, bez imovine, osuđivan presudom Općinskog suda u Bjelovaru K-329/2020 od 19. svibnja 2021., pravomoćnom 20. srpnja 2021., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2 i 3. Kaznenog zakona, uvjetnom osudom na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz rok kušnje u trajanju od dvije godine, presudom Općinskog suda u Bjelovaru K-83/2019 od 16. travnja 2021., pravomoćnom 28. listopada 2022., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona i kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. Kaznenog zakona, uvjetnom osudom na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od pet godina, drugi kazneni postupak se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru u predmetu posl. broj: Kzd-68/2023, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. i dr. Kaznenog zakona i u predmetu posl. broj:
Kzd-107/2021, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i dr. Kaznenog zakona, brani se sa slobode,
k r i v j e
I. što je:
točno neutvrđenog dana krajem mjeseca listopada 2021., u noćnim satima u [adresa]., u dnevnom boravku kuće u kojoj je živjela ĆJ, u namjeri da obavi spolni odnos sa ĆJ legao u krevet u kojem se nalazila ĆJ te ju počeo skidati, pa iako mu je rekla da ne želi spavati sa njim pokušavajući ga odgurnuti rukama, potrgao joj je majicu i skinuo tajice i gaćice, da bi zatim sa sebe, do koljena, skinuo hlače i gaće te legao na ĆJ, pa kada ga je pokušala odgurnuti sa sebe, uhvatio ju je za ruku i stavio ju ispod njenih leđa, dok joj je drugu ruku stavio na usta kako ne bi mogla vikati, da bi zatim svoj spolni organ stavio u spolni organ ĆJ i sa njom obavio spolni odnos,
II. dakle, uporabom sile s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj,
III. točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca studenoga 2021. u [adresa], u namjeri da ustraši ĆJ, rekao pred njenim sinom LJ, da ako ga ĆJ prijavi policiji, da će joj u kuću baciti bombu, a što je LJ prenio ĆJ te su navedene riječi kod nje izazvale strah za vlastitu sigurnost i sigurnost njene obitelji,
IV. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će mu nanijeti zlo eksplozijom,
čime je počinio djelom pod točkom I. kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanjem, opisano u čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona te djelom pod točkom III. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. stavku 2. Kaznenog zakona, sve u vezi čl. 51. Kaznenog zakona.
V. Na temelju čl. 51. st. 1. u svezi čl. 153. st. 2. Kaznenog zakona optuženom CJ se za kazneno djelo pod točkom I. izreke presude
utvrđuje
kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine,
na temelju čl. 51. st. 1. u svezi čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona optuženom CJ se za kazneno djelo pod točkom III. izreke presude
utvrđuje
kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca,
a na temelju čl. 51. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona optuženi CJ se
osuđuje
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.
VI. Na temelju 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: Zakon o kaznenom postupku) nalaže se optuženom CJ da ovome sudu podmiri materijalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. točke 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura), kao i troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Kod ovog suda je Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo optužnicu KO- DO-6/2023-1 od 14. ožujka 2023. protiv optuženog CJ, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem, iz čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona.
2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-5/2023-8 od 3. svibnja 2023. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru izmijenilo je optužnicu na raspravi održanoj 11. ožujka 2025., u činjeničnom opisu kaznenog djela pod točkom 1. optužbe (strana 6. zapisnika o raspravi održanoj 11. ožujka 2025., poslovni broj: K-6/2023-122) i kod tako izmijenjene optužnice ostalo je do zaključenja rasprave istog dana, na način kako je to sada činjenično i pravno opisano i u izreci ove presude.
3. Upitan kakav stav zauzima o optužbi, u smislu čl. 416. Zakona o kaznenom postupku, optuženi CJ je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti (str.457, 461).
4. Tijekom dokaznog postupka na raspravi je ispitan svjedok ŠJ (str.458- 459) te su uz suglasnost stranaka pročitani provedeni dokazi i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (strana 15-17), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora (strana 40- 46), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećene ĆJ (strana 80-84), zapisnik o ispitivanju svjedoka LJ (strana 117-119), zapisnik o ispitivanju svjedoka PJ (strana 145-147), podaci Zatvora u Bjelovaru za ZJ, zapisnik o ispitivanju svjedoka HJ (strana 155-157), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZJ (strana 160-163), podaci JRO o adresi prebivališta i boravišta za ĆJ, FJ, LJ, PJ, HJ, ZJ, LJ i ŠJ, podaci Zatvora u Bjelovaru za ZJ (strana 265), iskaz oštećene žrtve kao svjedoka ĆJ, iskaz svjedoka ZJ, iskaz svjedoka LJ na raspravi 27. ožujka 2024. (strana 272-282), podaci Policijske postaje Garešnica o dojavi ZJ te zapisnik o zaprimanju kaznene prijave ZJ (strana 300-304-305), iskaz svjedoka NJ (strana 313-316), nalaz i mišljenje vještaka specijalista psihijatra prim. dr. Marije Kudumije Slijepčević i profesora psihologije KJ (strana 337-347), uz dopune nalaza i mišljenja, iskaz svjedoka PJ i svjedoka HJ (strana 378-382), podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (strana 424), podaci liječnika MJ za optuženog (strana 438), osmrtnica za AJ (strana 451). Pročitani su podaci Kaznene evidencije i Prekršajne evidencije za optuženika, kao i podaci o vođenju drugih postupaka i podaci o prijavljivanju optuženika. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženi CJ.
5. Nije bilo sporno tijekom postupka da su optuženi CJ i oštećena žrtva ĆJ tijekom listopada i studenog 2021. kontaktirali te je optuženi dolazio u kuću oštećene u [adresa].
6. Sporno je bilo je li optuženi postupao na način opisan u optužnici te ostvario zakonska obilježja kaznenih djela zbog kojih se tereti, za koja bi bio kazneno odgovoran.
7. U svojoj obrani optuženi CJ, ispitan kod državnog odvjetnika, naveo je kako poznaje oštećenu ĆJ. Navodi da je radio sa njenim sinovima ŠJ i LJ kod HJ i BJ, dolazio je na kavu kod njih te spavao kod njih više puta. Navodi da je bio u vezi sa ĆJ od rujna do studenog 2021., odnosno, dok iz zatvora nije izašao ZJ, sa kojim je oštećena ĆJ živjela. Optuženi pojašnjava kako su on i oštećena spavali u dnevnom boravku, dok su u sobi spavala njena djeca ŠJ, LJ, SJ i BJ te Martinova djevojka FJ. Kada je ZJ izašao iz zatvora, istjerao je ŠJ i FJ iz kuće te su oni živjeli kod njega sve do ožujka 2022. Na posao su išli kombijem i to ŠJ, LJ i optuženi te HJ i BJ. Optuženi osporava da bi oštećenoj ĆJ prijetio pred LJ, odnosno, da bi rekao da će baciti bombu na kuću. Optuženi poznaje Ireninu kćer PJ, koja ne živi sa njom, no dolazila je u posjetu sa mužem te je i on jednom bio kod nje u posjeti. Optuženi navodi i da je oštećena ĆJ njemu kuhala i prala mu robu te se dobro ponašala prema njemu, čak je htjela doći živjeti kod njega, no on to nije htio. Optuženi ne zna zašto ga je oštećena ĆJ prijavila, a ne osporava da su on i oštećena imali više puta spolne odnose, no nikada nije primijenio silu.
7.1. Na raspravi 11. ožujka 2024. optuženi CJ (str.461-463) u obrani osporava navode optužbe, dok ne osporava da su on i oštećena ĆJ u više navrata imali spolne odnose, koji su bili dobrovoljni, obostrani i bez ikakve prisile te je oštećena ĆJ sama inicirala i htjela spolne odnose, nakon što joj je otišao muž ZJ u zatvor. Zajedno su optuženi i oštećena ĆJ izlazili i odlazili u [adresa] i u [adresa] i bili su u dobrim odnosima, a do prekida njihovog odnosa došlo je kada je ZJ došao iz zatvora. Točno je što se navodi u optužbi da su optuženi CJ i oštećena ĆJ imali spolne odnose tijekom listopada 2021., u noćnim satima, u [adresa], u dnevnom boravku kuće u kojoj je živjela oštećena ĆJ, u krevetu u kojem je oštećena ĆJ inače spavala i spolne odnose su obavljali tako što je optuženi svoj spolni organ stavljao u spolni organ oštećene, no, jedino nije bilo nikakve prisile, jer je oštećena ĆJ to radila dragovoljno, s pristankom i nikada nije rekla da ne želi spavati sa njim, nikada ga oštećena ĆJ nije pokušavala gurnuti rukama, nikada joj nije potrgao odjeću, nikada oštećenoj nije stavljao ruku ispod njezinih leđa niti ruku na njena usta kako ne bi mogla vikati. Tako su radili sve dok nije ZJ došao iz zatvora, a čuo je da je ZJ oštećenu istukao i natjerao da ga prijavi. Osim toga, ZJ je optuženog prijavio da ima oružje pa je policija kod njega obavila pretragu, ali nije ništa nađeno. Netočno je da bi optuženik ikada prijetio oštećenoj ĆJ ili članovima njezine obitelji pa je netočno da je rekao da će joj baciti bombu u kuću. Sve je bilo dobro dok ZJ nije bilo te je optuženiku oštećena ĆJ čak i novac pozajmljivala. Što se tiče navoda ŠJ da je vrijeđao LJ i govorio ružne stvari o njihovoj majci, optuženik navodi da su se šalili, a na isti takav način i oni su govorili o njegovoj ženi i majci. Optuženi je pred LJ i ŠJ rekao da je imao spolne odnose sa njihovom majkom, no to nije bila šala, već je to bilo ozbiljno. Od trenutka povratka ZJ kući, optuženi sa oštećenom ĆJ više nema nikakav kontakt niti se ona njemu javljala. Za vrijeme dok je ŠJ živio kod njega, oštećena ĆJ je dolazila kod optuženog te su i kod njega dva puta imali spolni odnos. Optuženi dodaje da nikada, čak ni u šali, nije rekao da će oštećenoj baciti bombu na kuću, a oštećena mu nikada nije govorila da će ga zbog nečega prijaviti policiji.
8. U iskazu kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru oštećena kao svjedok ĆJ navela je kako je u mjesecu prosincu 2020. doselila u [adresa] i kod njih je, zajedno sa HJ i BJ, znao dolaziti optuženi CJ, no ni ZJ ni ona nisu sa njim bili u prijateljskim odnosima. Početkom mjeseca rujna 2021. ZJ je otišao u zatvor radi izdržavanja kazne zatvora, tako da je ona u [adresa] ostala živjeti sama sa djecom. Sin ŠJ je počeo raditi sa optuženim CJ u šumi na izradi drva, tako da je ponekad optuženik znao sa ŠJ doći kod njih. U to vrijeme u kući je živjela i Martinova djevojka FJ, no, sa ŠJ i FJ se posvađala krajem mjeseca listopada 2021., tako da su njih dvoje, negdje oko 25. listopada 2021., otišli živjeti kod optuženog CJ i otprilike tri dana nakon toga, jednu večer, iza 21,00 sat, došli su kod nje u kuću sin ŠJ, FJ i optuženi CJ, kada je ona već ležala u krevetu, u dnevnom boravku i gledala je TV. Vidjela je da su ŠJ i CJ pod utjecajem alkohola. Sjeli su na kutnu garnituru u boravku, ustala je i skuhala im kavu, a nakon toga se vratila u krevet. Nakon otprilike dva sata, možda i više, ŠJ i FJ su otišli iz kuće, a optuženi CJ je ostao. Pitala ga je zašto i on ne ide kući, na što je on rekao da će ostati. Nakon toga je ustao i ugasio svijetlo, a zatim legao kraj nje u krevet. Počeo ju je skidati, ona mu je rekla da sa njim ne želi spavati i pokušala ga je odgurnuti rukama, no u tome nije uspjela. Kako je na sebi imala majicu kratkih rukava i tajice, optuženi joj je potrgao majicu, dok je tajice i gaćice skinuo skroz sa nje. Cijelo vrijeme mu je govorila da ne želi sa njim spavati, no on se na to nije osvrtao, rekao je da ako neće sa njim spavati da će morati zajedno sa djecom izaći iz kuće u kojoj živi. Nakon što ju je optuženi skinuo, on je sa sebe skinuo hlače i gaće i to samo do koljena, a zatim je legao na nju. Odgurivala ga je rukama, no optuženi je uzeo njene ruke i stavio ih je ispod njenih leđa te je jednom svojoj rukom držao njene ruke. Kako je vikala da ju pusti i da se makne sa nje, stavio je drugu ruku na njena usta i rekao da ne smije vikati i da mora biti tiho. U jednom trenutku maknuo je ruku koju je držao na njenim ustima i njome svoj spolni organ ugurao u njen. Ponovno je vikala da ju pusti, no on je nastavio sa njom imati spolni odnos. Spolni odnos je trajao oko pet minuta, možda i manje i završio je na taj način da je on ejakulirao u nju. Nakon toga se ustao, obukao i otišao iz kuće. Ovakvo ponašanje optuženog ju je pogodilo i rasplakala se nakon što je otišao. Slijedećeg dana o tome što se dogodilo nije nikome ništa pričala jer ju je bilo sram, no, sve to ju je jako pogodilo i nije to više mogla držati u sebi pa je odlučila sve ispričati kćeri SJ, prije blagdana Svih svetih, a nakon toga sve je ispričala i svojoj kćeri PJ, na blagdan Svih svetih. Nadalje, oštećena navodi da je, osim sina ŠJ i sin LJ radio sa optuženim CJ u šumi na izradi drva. Jednog dana, negdje sredinom studenoga 2021., LJ je došao kući i rekao joj da je optuženi CJ, kada su se kombijem vraćali iz šume, rekao da ako ga ona prijavi policiji da će joj baciti bombu u kuću. LJ ju je pitao da zašto bi ona prijavljivala CJ policiji i tada je LJ ispričala što joj je optuženik učinio. LJ je to šokiralo i samo je šutio, no nakon toga više nije išao raditi sa optuženim. Sjeća se da je ZJ došao kući iz zatvora 26. studenog 2021. jer je dobio prekid izdržavanja kazne zatvora od mjesec dana te je dva ili tri dana po njegovom povratku iz zatvora i njemu ispričala što joj je optuženik učinio. ZJ ju je saslušao i rekao joj kako će on i dalje ostati živjeti sa njom, no nije ju savjetovao da optuženog CJ prijavi policiji, već je odlučila sama ga prijaviti. Napominje kako je nakon ovog događaja koji je bio krajem listopada 2021., optuženi CJ nastavio sa ŠJ dolaziti kod nje u kuću, no uvijek su dolazili u poslijepodnevnim satima i nisu se zadržavali tijekom večeri, a i ranije kada je dolazio kod njih, optuženi nikada nije došao tako kasno, kao tog dana, kada je imao sa njom jedan spolni odnos, protiv njene volje i uz primjenu sile.
8.1. Na raspravi je oštećena kao svjedok ĆJ (str.275-278) iskazala da su u vrijeme predmetnog događaja, u kućanstvu sa njom, živjeli kćer SJ, sinovi LJ, BJ i ŠJ i Martinova zaručnica FJ. Prije nego što ju je optuženi počeo skidati, oštećena mu je izričito rekla da ne želi spavati s njim. Za vrijeme predmetnog spolnog odnošaja optuženi je držao, koliko se oštećena sjeća, njenu lijevu ruku, njoj iza leđa, a ležala je na leđima i pokušavala ga je desnom rukom odgurnuti od sebe, no nije uspijevala, jer je optuženi nešto jači od nje i nije se mogla obraniti. Što se tiče odjeće kritične zgode, oštećena je na sebi imala tajice i majicu, ispod toga donje rublje i to gaćice i grudnjak i optuženi joj je skinuo gaćice i tajice. Optuženog je odgurivala rukom, ali i nogama, a vikati nije mogla jer joj je optuženi stisnuo usta svojom rukom. Što se tiče prijetnje, optuženi je rekao da ako ga oštećena prijavi policiji da će im baciti bombu u kuću, a njoj su LJ i ŠJ prenijeli to što je CJ rekao, nekih jedan do dva tjedna nakon što je on to rekao. Što se tiče izrečenih prijetnji, optuženi je iste izrekao u šumi pred njenim sinom LJ, što je čuo i ŠJ, no oštećena ne zna zbog čega bi optuženi bacio bombu na njihovu kuću. Oštećena se uplašila tih riječi, ne zna bi li optuženi i ostvario svoje prijetnje i ne zna ima li oružja. Što se tiče prijetnje bacanja bombe, oštećena se bojala za vlastitu sigurnost i za sigurnost svoje djece LJ, SJ i PJ, koji su bili maloljetni. Na pitanje je li imala druge spolne odnošaje u istom razdoblju sa optuženim CJ, oštećena na to pitanje nije željela odgovoriti. Na pitanje je li kuhala i spremala za optuženog, oštećena odgovara da nije prala rublje, a kada je kuhala, to je radila samo za svoju djecu. Oštećena ne osporava da je u jednom navratu išla sa optuženim na zabavu, ali su sa njom išla i njena djeca i ne osporava da je dala novac optuženom, koji je obećao da će novac vratiti za dva do tri dana, no nije to učinio, a kada je tražila novac nazad, rekao je da će pozvati policiju. Kada se pita zbog čega nije odmah prijavila događaj, oštećena navodi da bi prešutjela ovo silovanje, no isto je prijavila jer se taj događaj stvarno dogodio, a osim toga, razlog je ZJ, koji je oštećenu, kada je došao iz zatvora, istukao i natjerao da prijavi događaj, no ne zna je li to zbog toga što su mu se rugali u selu zbog ovog događaja ili što nije u dobrim odnosima sa optuženim ili nešto treće. Oštećena tvrdi da nije bila u vezi sa optuženim CJ, već sa ZJ, koji ju je sumnjičio da je u vezi sa optuženim CJ i to joj je predbacivao, jer dok je bio u zatvoru imao je svoje izvore informacija, koji su mu dojavljivali kamo se ona kreće i tko sve dolazi u kuću.
8.2. Iz iskaza oštećene kao svjedoka ĆJ proizlazi da je optuženi CJ točno neutvrđenog dana krajem mjeseca listopada 2021., u noćnim satima u [adresa]., u dnevnom boravku kuće u kojoj je živjela ĆJ, legao u krevet u kojem se nalazila ĆJ te ju počeo skidati, pa iako mu je rekla da ne želi spavati sa njim pokušavajući ga odgurnuti rukama, potrgao joj je majicu i skinuo tajice i gaćice, da bi zatim sa sebe, do koljena, skinuo hlače i gaće te legao na oštećenu pa kada ga je pokušala odgurnuti sa sebe, uhvatio ju je za ruku i stavio ju ispod njenih leđa, dok joj je drugu ruku stavio na usta kako ne bi mogla vikati, da bi zatim svoj spolni organ stavio u spolni organ oštećene ĆJ i sa njom obavio spolni odnos. Isto tako, iz iskaza oštećene proizlazi da je optuženi CJ točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca studenoga 2021. u [adresa], rekao pred sinom oštećene, LJ, da ako ga ĆJ prijavi policiji, da će joj u kuću baciti bombu, a što je LJ prenio ĆJ te su navedene riječi kod nje izazvale strah za vlastitu sigurnost i sigurnost njene obitelji.
9. Svjedok ŠJ kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.129- 132), iskazao je da je sa majkom, ovdje oštećenom ĆJ, doselio u prosincu 2020. u [adresa] i u to vrijeme u kući su živjeli i njegova braća LJ, BJ i Ć te sestra SJ i ZJ. Ubrzo je počeo raditi kod BJ i HJ u šumi i na radu je upoznao optuženog CJ, s kojim se počeo družiti i poslije posla su znali doći u kuću u kojoj su živjeli i koliko mu se čini, oštećena i optuženi su bili u dobrim odnosima. Negdje krajem mjeseca listopada 2021., ŠJ se posvađao sa majkom jer je u to vrijeme dosta pio, tako da je zajedno sa djevojkom FJ otišao živjeti kod optuženog CJ. Nakon toga, znao je sa FJ i optuženim CJ doći kod oštećene pa se sjeća kako su njih troje jednom došli po noći i tada su FJ i on otišli nakon nekog vremena, dok je optuženi ostao u kući sa njegovom majkom, a u to vrijeme ZJ nije bio kod kuće, već se nalazio u zatvoru. Sjeća se također da je jednom došao sa optuženim CJ i FJ kod njih, na svetak Sveta Katarina, dakle, 25. studenog 2021., kada je oštećena s njima ručala, no, kasnije je primijetio da su oštećena i optuženi prestali komunicirati, ali mu nije poznato zašto. Nadalje, svjedok ŠJ iskazuje da je brat LJ također radio sa njim u šumi i optuženi je znao svašta ružno govoriti LJ i vrijeđati ga i ružno je govorio o njihovoj majci, zbog čega se LJ na njega ljutio. Svjedok ŠJ nije bio prisutan kada je optuženi izrekao LJ prijetnje jer taj dan nije išao raditi u šumu, već, kada je LJ došao kući, čuo je kako brat LJ oštećenoj govori da je optuženi rekao da će baciti bombu na kuću. ŠJ se tada nalazio u drugoj prostoriji, no čuo je njihov razgovor te ih je pitao zbog čega je optuženi to rekao, ali oštećena nije htjela reći iz kog razloga je optuženi te prijetnje izrekao, a ni LJ nije znao koji je razlog i to je bilo prije nego što se ZJ vratio iz zatvora. Poznato mu je da je njegova majka podnijela prijavu protiv optuženog CJ zbog silovanja, što je čuo od nje, kao i da je optuženi na silu sa njom spavao. Nakon što mu je to rekla rasplakala se i vidio je da joj je teško. Nije ju ispitivao o detaljima jer mu je bilo neugodno. On je tada još uvijek živio kod optuženog CJ te iako je to saznao, nastavio je još neko vrijeme živjeti kod optuženog i nije sa njim o tome razgovarao, no kako je optuženi cijelo vrijeme ružno govorio o njegovoj majci, nije to više mogao slušati, tako da je na kraju otišao od njega. Navodi kako se optuženi izrugivao iz njegove majke, govorio da je „kurva, da ima malu guzicu“ i da je imao spolni odnos sa njom i njemu je to bilo ružno čuti i znao mu je par puta reći da ne govori tako ružne stvari, no nije ga poslušao.
9.1. Na raspravi 11. ožujka 2025. (str.458-459) svjedok ŠJ navodi da osobno nema neposrednih saznanja o tome da bi optuženik prijetio oštećenoj, kao ni saznanja da bi ju silovao. Iako iz iskaza svjedoka ŠJ proizlazi kako isti nema neposrednih saznanja o samom silovanju i prijetnji, svjedok ima saznanja da je jednom krajem listopada 2021. po noći, optuženi ostao u kući sa njegovom majkom nasamo. Svjedok je naknadno od same oštećene čuo da je optuženi silovao oštećenu, a kada mu je oštećena to povjerila, rasplakala se i vidio je da joj je teško. Isto tako, svjedok ŠJ opisao je okolnosti saznanja o prijetnji, tako što je u kući u kojoj su živjeli, čuo kako brat LJ oštećenoj govori da je optuženi rekao da će baciti bombu na kuću. Svjedok ŠJ u svom iskazu ne tereti optuženog niti za to ima ikakvog razloga, tako da se prihvaća iskaz ovog svjedoka o okolnostima o kojima ima posredna saznanja i kojima podupire iskaz same oštećene.
10. Svjedok LJ kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.117-119) iskazao je da poznaje optuženog CJ jer je njegova obitelj jedno vrijeme živjela u [adresa] i to u kući HJ i BJ i tijekom jeseni 2021. oštećena se posvađala sa njegovim bratom ŠJ, tako da je ŠJ zajedno s djevojkom FJ otišao živjeti kod CJ. Još dok je ŠJ živio kod majke, ovdje oštećene, optuženi CJ je znao dolaziti kod njih u kuću i on je bio u prijateljskim odnosima sa oštećenom i ZJ te i nakon što je ŠJ odselio, a ZJ otišao u zatvor, dolazili su kod njih u kuću nakon posla zajedno optuženi CJ, ŠJ i FJ. Jednom je prilikom optuženi CJ, dok su se vraćali iz šume sa posla, rekao da će, ako ga njegova mama prijavi policiji, baciti bombu na kuću u kojoj žive, no nije rekao zašto. Kada je došao kući, oštećenoj je rekao što je optuženi CJ rekao i tada je pitao oštećenu zašto bi ga ona prijavljivala policiji, no sad se ne može sjetiti što mu je ona na to odgovorila.
10.1. Na raspravi 27. ožujka 20245. svjedok LJ (str.280-282) ponovio je svoja saznanja o prijetnji, navodeći da je optuženi izrekao prijetnju da će im baciti bombu u kuću, što se odnosilo na sve ukućane koji su u to vrijeme živjeli zajedno u kućanstvu, a to je izrekao na povratku iz šume nakon posla i to su mogli čuti HJ, BJ i ŠJ, koji su se zajedno vozili u kombiju. U to vrijeme u kućanstvu su sa oštećenom živjela maloljetna djeca, LJ, BJ i SJ. Kada je svjedoku predočen njegov raniji iskaz, što se tiče izgovorenih prijetećih riječi, svjedok je naveo da je bilo onako kako je naveo u prvom iskazu, dok nije od riječi do riječi ponovio sve kao u prvom iskazu, jer je zbog proteka vremena zaboravio detalje. Majka mu je rekla da je njoj CJ rekao da će ju silovati, no nitko mu nije rekao je li se to stvarno i dogodilo. Misli da je nakon izrečene prijetnje o bacanju bombe nastavio ići raditi u šumu sa optuženim i njega u pravilu nije zanimalo što se u kući i oko kuće događa i zato se sada ničega ni ne sjeća. Iz iskaza svjedoka LJ proizlazi kako nema neposrednih saznanja o silovanju oštećene, no ima takva saznanja o izrečenoj prijetnji koja se odnosila na oštećenu, jer je optuženik izrekao upravo DJ prijetnju da će, ako ga oštećena prijavi policiji, baciti bombu u kuću u kojoj žive. Svjedok LJ nema saznanja o silovanju, već je iskazao o okolnostima izricanja prijetnje optuženika i oštećenoj je prenio prijeteće riječi koje je uputio optuženik, a koje se odnose na oštećenu, o čemu je iskazala i sama oštećena, tako da se prihvaća iskaz ovog svjedoka o okolnostima o kojima ima saznanja o kojima iskaz ovog svjedoka podupire iskaz same oštećene. Svjedok LJ ujedno je i sin oštećene, no sam se izjasnio da se sada više i ne sjeća svih detalja, s obzirom na protek vremena i činjenicu da ga nije zanimalo što se u kući i oko kuće događa, tako da nije svoj raniji iskaz ponovio točno od riječi do riječi.
11. Svjedok PJ ispitana kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.145-147), iskazala je da ponekad zna doći kod majke, ovdje oštećene, u posjetu pa je tako i za blagdan Svih svetih 2021. bila kod nje u [adresa] i dok su bile same, majka joj je željela nešto reći. Vidjela je na njoj da joj je neugodno i tada joj je rekla kako ju je optuženi CJ prisilio da sa njim spava, da ju je silovao. Oštećena nije govorila detalje jer joj je bilo teško pa ju nije htjela ništa ispitivati. To što joj je majka rekla jako ju je šokiralo i jednostavno nije znala kako se postaviti i što majci reći, tako da je šutjela i nije joj ništa savjetovala. Što se tiče optuženog CJ, njega je vidjela dva puta u [adresa], u kući kod oštećene, prije mjeseca studenog 2021., kada je došla u posjetu majci i jednom kada je optuženi sa njenim bratom ŠJ došao kod nje u Deanovec, prije mjeseca studenog 2021. Nakon razgovora 1. studenog 2021., sa oštećenom više nije razgovarala o optuženom CJ te joj se majka na njega više nije žalila.
11.1. Na raspravi svjedokinja PJ (str.380), u bitnome ponavlja navode ranijeg iskaza i ostajući kod istih, dodala je da joj se na blagdan [adresa]. u [adresa], majka ĆJ povjerila da ju je CJ silovao. Ništa drugo nije govorila niti ju je htjela išta ispitivati niti razgovarati o tome niti ju je zanimalo, a povjerovala je u to što joj je majka rekla. Inače ne dolazi kod nje često i ne živim s njom, a po načinu kako je to rekla, povjerovala joj je, jer je oštećena u jednom trenutku počela plakati i tada joj je rekla da ju je optuženi CJ silovao te pretpostavlja da nakon navedenog događaja silovanja, oštećena više nije bila u dobrim odnosima sa optuženim CJ. Osobno nema saznanja da bi optuženi CJ oštećenoj upućivao nekakve prijetnje. Sud prihvaća iskaz svjedokinje o okolnostima o kojima ima saznanja, a to je izgled i ponašanje oštećene kada se povjerila svjedokinji, svojoj kćeri, o silovanju koje je doživjela, tako da ovaj iskaz svjedokinje podupire iskaz same oštećene, u odnosu na silovanje oštećene. O prijetnji svjedokinja nema i ne može ni imati ikakvih saznanja, jer je sa oštećenom razgovarala 1. studenog 2021., dok je prijetnja izrečena nakon toga, tijekom mjeseca studenog 2021. Ista svjedokinja, ujedno kćer oštećene, s kojom ne živi i rijetko ju viđa, optuženog je vidjela samo tri puta u životu i po ocjeni ovog suda, nema nikakvog razloga neistinito teretiti optuženika svojim iskazom.
12. Svjedok HJ ispitan kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.156-157), iskazao je kako je tijekom 2021. optuženi CJ radio sa njim i sa njegovim bratom PJ u šumi, kao i ŠJ i LJ, sinovi oštećene ĆJ, koju poznaje jer je u prosincu 2020. od njega, zajedno sa ZJ, kupila kuću, no kako mu kuću nisu isplatili, iz nje su iselili negdje početkom 2022. Navodi kako su oštećena i optuženi bili u vezi za vrijeme dok je ZJ bio u zatvoru, što je zaključio po tome što je optuženi u šumi govorio LJ da mu je sada on tata, što je LJ znalo ljutiti. Isto tako, ujutro kada bi došao po njih u kuću u kojoj je živjela oštećena ĆJ, vidio je da je optuženi spavao zajedno sa oštećenom u krevetu u dnevnom boravku. Osim toga, optuženi i oštećena su subotom izlazili u grad, a sa njima su znala ići i Irenina djeca i poznato mu je da ih je vozio NJ. Optuženi je počeo spavati kod oštećene negdje u mjesecu studenom i kod nje je spavao sve dok ZJ nije u prosincu došao na prekid kazne. Zaključio je kako je svima njima bilo lijepo, dok je ZJ bio u zatvoru, a kada je izašao, onda je došlo do problema i podnošenja prijave protiv optuženog. Niti jednom nije čuo da bi optuženi rekao DJ prijetnje koje bi se odnosile na oštećenu.
12.1. Na raspravi je svjedok HJ (str.381) iskazao, što se tiče međusobnih odnosa između optuženog CJ i oštećene ĆJ, da mu je poznato iz priče da je optuženi CJ silovao oštećenu ĆJ, no koliko on zna to nije bilo tako.
12.2. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka HJ jer isti u svom iskazu pokušava olakšati optuženikov procesni položaj u ovom kaznenom postupku, tako što osporava da bi optuženik postupao na štetu oštećene, iako uopće nema neposrednih saznanja o tome, već samo iznosi svoje zaključke i mišljenje da su optuženi i oštećena bili u intimnoj vezi. Kada bi takva veza između optuženog i oštećene uopće i postojala, po stavu suda, ne znači da optuženi na štetu oštećene nije postupao na način opisan u optužnici i da nije počinio silovanje za koje se tereti. Isto tako, u odnosu na kazneno djelo prijetnje, iako svjedok LJ iskazuje da je i HJ mogao čuti prijetnje koje je izrekao optuženik za vrijeme prijevoza u kombi vozilu nakon obavljenog rada u šumi, isti svjedok HJ osporava da bi ikada ikakve prijetnje čuo. Iako svjedok HJ tvrdi da prijetnje nije čuo, po stavu suda, ne znači da optuženik takve prijeteće riječi nije izrekao DJ, jer su o prijetnji optuženog iskazali suglasno svjedok LJ i sama oštećena.
13. Svjedok ZJ ispitan kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.160-163), iskazao je da optuženog CJ poznaje duži niz godina. Za oštećenu ĆJ navodi da mu je bila izvanbračna supruga od kraja 2020. pa do kraja 2021. i živjeli su u [adresa], u kući koju su kupili od PJ i HJ te su imali rok isplatiti kuću do početka prosinca 2021. Sa njima u kući živjela su i Irenina djeca ŠJ, LJ, SJ i BJ, dok je Ć povremeno dolazio. U Zatvor u Bjelovar otišao je 11. rujna 2021. zbog prekršaja, a od 25. rujna 2021. nalazio se na izdržavanju kazne zatvora, sve do 4. veljače 2023. i u vremenu od 26. studenoga 2021. pa do 26. prosinca 2021. odobren mu je prekid izdržavanja kazne i tada se vratio u [adresa] kod oštećene. Prije nego je on otišao u Zatvor u Bjelovar, optuženi CJ nije dolazio u njihovu kuću, nije se sa njim družio i nisu bili u prijateljskim odnosima. Dok je bio u zatvoru, do njega su došle priče kako oštećena ĆJ ima vezu sa optuženim CJ te da on zna kod nje prespavati i od tamo ići na posao. To mu je rekao rođak sa kojim je u dobrim odnosima, no ne želi mu reći ime, kako ga ne bi u sve to uvlačio. Tog dana kada je došao na prekid kazne, oštećena je počela odmah plakati, rekao joj je da zna da je bila u vezi sa optuženim CJ, a ona mu je potvrdila da je bila sa njim, no, nakon par dana oštećena je rekla kako ju je optuženi silovao. Nije joj povjerovao i rekao joj je da ne laže, da zna kako je dolazio kod nje spavati u više navrata, da su se radili kotlići i pekli janjci, da su zajedno radili fešte i da nije moguće da bi se tako ponašala da ju je silovao. Sjeća se da je 30. studenog 2021. oštećena rekla da ide u policiju prijaviti optuženog da ju je silovao, na što ju je savjetovao da ne radi budalu od sebe jer da svi znaju da je bila u vezi sa njim. Na to je navela kako ona ipak ide podnijeti prijavu i da će dokazati da je on nju silovao, a on joj je samo rekao neka mu ne radi sramotu. Svjedoku ZJ poznato je kako su kod PJ i HJ, nakon što je on otišao u zatvor, radili Irenini sinovi ŠJ i LJ i da se oštećena ĆJ posvađala sa ŠJ, tako da je ŠJ otišao sa svojom djevojkom živjeti kod optuženog CJ. Tu večer kada je došao na prekid kazne, u dvorištu kuće gdje je živio sa ĆJ, optuženi i ŠJ su zapalili gume. Kada ih je pitao da što to rade ŠJ je rekao da su došli malo proslaviti, „kititi“, dok je optuženi rekao „čuvaj ženu, to je moja ljubav“. Tada je optuženi za pojasom imao pištolj i prijetio mu je, zbog čega je pozvao policiju. Prije nego što je policija došla optuženi CJ i ŠJ su otišli, a on je protiv optuženog CJ podnio kaznenu prijavu za prijetnju, koju je poslije povukao. Nadalje, oštećena ĆJ mu nije spominjala da bi joj optuženi CJ prijetio na način da bi njenom sinu DJ rekao kako će baciti bombu na kuću u kojoj živi, no, takvu prijetnju optuženi CJ je uputio njemu tu večer kada je došao na prekid kazne.
13.1. Na raspravi dana 27. ožujka 2024. svjedok ZJ (str.279), ostao je kod ranijeg iskaza te naveo da osobno nema neposrednih saznanja o događajima za koje se tereti optuženi i sa oštećenom više ne živi.
13.2. Svjedok ZJ nema neposrednih saznanja o kaznenim djelima i njegov iskaz je suprotan iskazu oštećene, jer ZJ, iznosi svoje mišljenje te ne vjeruje da bi optuženi silovao oštećenu, već misli da je ona prijavu podnijela samo kako bi sebe opravdala, a pritom i osporava da bi oštećenu natjerao na podnošenje kaznene prijave, što je suprotno iskazu oštećene koja je na raspravi iskazala da je kaznenu prijavu podnijela protiv optuženog upravo na poticaj ZJ. Iako ZJ smatra da optuženi nije počinio kaznena djela, činjenica podnošenja kaznene prijave oštećene ne znači da kaznena djela nisu počinjena i da je motiv oštećene za podnošenje kaznene prijave da bi opravdala svoju vezu s optuženim, a i ljutnja ZJ zbog sramote koju je on doživio, jer se pričalo da je oštećena kao njegova izvanbračna supruga, u vezi sa optuženim, dok je on bio u zatvoru. Upravo suprotno je iskazom oštećene utvrđeno da je optuženik postupao na način opisan u optužnici i počinio kaznena djela na njenu štetu i zato je kaznenu prijavu i podnijela, a njezin iskaz svojim navodima posredno potvrđuju i djeca oštećene, svjedoci ŠJ, LJ i PJ.
14. Svjedok NJ (str.314-315) iskazao je da poznaje oštećenu ĆJ te mu je poznato da je optuženi CJ kod nje živio i stekao je dojam da su oni ljubavni par, što su i bili, a za to vrijeme suprug ĆJ, ZJ, bio je u zatvoru. Svjedok ima ova saznanja jer je nekada po potrebi vozio optuženog i oštećenu na zabavu i u nabavku, dolazeći po njih na adresu u [adresa], gdje je oštećena živjela s djecom i gdje je viđao optuženog.
14.1. Sud prihvaća iskaz svjedoka NJ samo o okolnostima o kojima isti ima neposredna saznanja, što se tiče njegovog kontakta sa optuženim i oštećenom, kada ih je prevozio na njihovo traženje, no isti svjedok nema neposrednih, a ni posrednih saznanja o kaznenim djelima za koja se optuženik tereti.
14.2. Svojim iskazom svjedok, iznoseći svoje mišljenje i zaključke, samo pokušava prikazati da su optuženi i oštećena bili u ljubavnoj intimnoj vezi pa da silovanja i prijetnje nije niti bilo, a time želi olakšati procesni položaj optuženika u ovom postupku.
15. Svjedokinja FJ ispitana kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.95-96), iskazala je da je bila u vezi sa ŠJ i negdje u mjesecu listopadu 2021. počela je živjeti sa njim u [adresa], u kući u kojoj je živjela njegova majka oštećena ĆJ te njena djeca. Oštećena je ubrzo sina ŠJ i nju izbacila iz kuće, a kako ŠJ i ona nisu imali gdje stanovati, primio ih je kod sebe na stan optuženi CJ, koji je znao dolaziti kod ĆJ te je bio u dobrim odnosima sa njom, družili su se, zajedno su pili alkohol. Nakon što su odselili, još je u nekoliko navrata došla kod oštećene, zajedno sa ŠJ i optuženim CJ, uglavnom predvečer i nisu se dugo zadržavali. Poznato joj je da su ŠJ i optuženi CJ znali otići kod ĆJ i bez nje, a sve kako bi se ŠJ i optuženi CJ pomirili sa oštećenom ĆJ jer su bili sa njom u svađi, no ona nije pristajala na pomirenje. Dok su živjeli kod nje, oštećena ĆJ je bila u dobrim odnosima sa optuženim CJ i često su se družili te je on znao pričati kako je on u vezi sa ĆJ, no od oštećene to nije nikada čula, tako da ne zna je li to istina. Nakon što je oštećena njih istjerala iz kuće, primijetila je da ona više nije dobra niti sa optuženim CJ. Također je bila prisutna kada je optuženi u nekoliko navrata znao telefonom nazvati oštećenu, ne bi li se sa njom pomirio, no ona to nije htjela, no nije joj poznato zbog čega su se optuženi CJ i oštećena ĆJ posvađali i zašto mu je ona prijetila da će ga prijaviti policiji i da će ići u zatvor. Nema saznanja da bi optuženi CJ prijetio oštećenoj ĆJ niti da bi optuženi na štetu oštećene ĆJ počinio kazneno djelo silovanja.
15.1. Svjedokinja FJ nema neposrednih ni posrednih saznanja o kaznenim djelima zbog kojih se optuženik tereti. Sud prihvaća njezin iskaz kada iskazuje o svojim neposrednim saznanjima koja se odnose na kontakte oštećene sa članovima obitelji oštećene i sa optuženim, pri čemu je iskazom svjedokinje utvrđeno da je oštećena bila u dobrim odnosima sa optuženim, koji je dolazio u kuću kod oštećene, a da nakon određenog vremena više nisu bili dobri i to nakon što su ŠJ i FJ odselili iz kućanstva, pri čemu svjedokinja ne zna razlog zbog kojeg su se optuženi CJ i oštećena ĆJ posvađali i zašto mu je ona prijetila da će ga prijaviti policiji i da će ići u zatvor. Takvi navodi iskaza svjedokinje nisu u suprotnosti sa navodima i činjenicama utvrđenima iskazom same oštećene, koja opisuje stvarno proživljeni događaj silovanja, pri čemu se može zaključiti da nakon tog događaja oštećena više nije bila u dobrim odnosima s optuženim upravo zbog navedenog događaja, a potom je uslijedila i prijetnja optuženog upućena oštećenoj posredstvom LJ.
16. Provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem oštećene ĆJ po stalnom sudskom vještaku specijalistu psihijatru prim.dr.sc. Mariji ČJ uz sudjelovanje psihologa prof. KJ, utvrđeno je da oštećena prema dostupnim podacima i anamnezi psihijatrijski nije liječena. Aktualno provedenom psihijatrijsko psihologijskom egzaminacijom kod oštećene se ne nalazi simptoma na osnovu kojih bi se moglo dijagnosticirati postojanje duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvoja niti značajnih psihoorganskih oštećenja, ne iskazuje simptome afektivnih poremećaja niti stresom uvjetovanih poremećaja prema važećim klasifikacijama psihijatrijskih poremećaja, prosječno je inteligentna (podprosjek, inklinira graničnom nivou). Dobiveni profil na kliničkim psihologijskim ljestvicama upućuje na anksiozne smetnje neurotskog nivoa praćene disocijativnim mehanizmima obrana i ispitanice koje daju ovakve odgovore su društvene osobe, s pasivno-ovisnom strukturom, s obilježjima emocionalne nestabilnosti i infantilnosti. Osnovni mehanizmi obrana su disocijacije. U partnerskim odnosima iskazuje izraženu ovisnost o partneru uz pasivno-agresivne obrasce suočavanja. Pasivno ovisni obrasci suočavanja odnose se na način na koji pojedinci reagiraju na stresne situacije i probleme, tako da prepuštaju odgovornost drugima ili okolnostima, umjesto da aktivno traže rješenja. Osobe s ovim obrascima često se oslanjaju na druge da riješe njihove probleme ili donesu odluke umjesto njih, izbjegavaju suočavanje s problemima, povlače se iz situacija i traže emocionalnu podršku, bez stvarne namjere da preuzmu aktivnu ulogu u rješavanju problema. Takvo ponašanje često proizlazi iz niskog samopouzdanja i osjećaja nesposobnosti, što dodatno pojačava njihovu ovisnost o drugima i može dovesti do ponavljanja istih neproduktivnih obrazaca. Dugoročno, ovi obrasci mogu rezultirati nesposobnošću rješavanja problema, osjećajem bespomoćnosti, povećanom anksioznošću i ovisnošću o drugima. Takve osobe često ostaju u traumatičnim partnerskim vezama, bez kapaciteta za bilo kakvom promjenom. Uradak na primijenjenom inventaru traumatskih simptoma je validan za interpretaciju te oštećena na inventaru javlja simptome anksioznosti uz blaže simptome traumatiziranosti (posramljenost zbog situacije u kojoj se našla). Relevantne pretpostavke za davanje valjanog iskaza su: adekvatno opažanje situacije, sposobnost memoriranja na dulji vremenski period, dalekosežno samostalno iznošenje, sposobnost koncentracije, sposobnost davanja predočljivih prikaza trećoj osobi, elokventnost u govoru, mogućnost kontrole naspram sugestivnih utjecaja, motivacija za pouzdanošću. Promjene i odstupanja u jednoj od navedenih dimenzija ipak ne dovode nužno u pitanje valjanost iskaza svjedoka. I psihički zdrave osobe mogu pokazati posebnost u pojedinim relevantnim područjima, a čak i ako je riječ o nesmanjenim sposobnostima svjedoka, ne dobiju se u načelu potpuno točni iskazi, jer procesi pamćenja dovode do toga da iskazi o nekom doživljaju više ili manje snažno odstupaju od stvarnog događaja. Shodno tomu, do neprihvaćanja valjanosti iskaza ne treba doći ako su odstupanja od prosjeka umjerena, nego ako svjedok nije u stanju postići minimum sposobnosti davanja iskaza. Oštećena ima potpuno očuvanu sposobnost percepcije, nema psihoorganskih simptoma, oštećenja pamćenja, ona može informacije koje je imala ili ima reproducirati na ispravan način. Ona u potpunosti može razumjeti prirodu prisege na sudu i sasvim jasno razlikuje istinu od laži, kao i posljedice eventualnog nepridržavanja prisege. Oštećena potpuno uredno komunicira na osnovu vlastitih saznanja o činjenicama, može govoriti o upamćenim događanjima i može razumjeti potpuno jasno pitanja o istome te odgovarati na ista. Mogu se očekivati posramljenost i nelagoda u iskazima pa i posljedično blokade u misaonom tijeku. Ne nalazi se psihopatoloških ispada koji bi kompromitirali sposobnost davanja vjerodostojnog iskaza. Kod oštećene se ne nalazi simptoma demencije, drugog psihoorganiteta ili neuroloških bolesti (Wernike- Korsakoffov sindrom, Tumori mozga, Herpes simplex encefalitis, Fronto-temporalne demencije, Multipla skleroza, Infarkti prednje komunikacije moždane arterije i dr.), za koje je specifično pojavnost konfabulacija. Nema niti jednog kliničkog elementa na osnovu kojeg bi se moglo tvrditi da je sklona konfabulaciji. Je li specifični iskaz konačni i forenzički uporabljiv, odnosno, je li iskaz istinit ili ne, pitanje je koje se mora riješiti na pravnoj osnovi. Slijedom svega navedenog, prema zaključcina vještaka oštećena ĆJ ne iskazuje simptome dostatne za postavljanje dijagnoza duševne bolesti u užem smislu, afektivnih poremećaja ili stresom uvjetovanih poremećaja. Njena inteligencija je na razini podprosjeka, inklinira graničnom intelektualnom nivou. U strukturi njene ličnosti dominiraju pasivno ovisni obrasci ponašanja s obilježjima emotivne nestabilnosti i infantilnosti. Oštećena je sposobna vjerodostojno iskazivati pred sudom i ne nalazi se psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na sklonost konfabulaciji. Oštećena tijekom psihologijskog testiranja iskazuje blage simptome traumatiziranosti.
16.1. Vještakinja prim.dr.sc. Marija Kudumija Slijepčević, u očitovanju na primjedbe obrane (str.366), navela je kako nema objektivnih podataka o načinu konzumiranja alkohola nit medicinske dokumentacije na osnovu kojih bi mogli postaviti dijagnozu ovisnosti ili štetne uporabe alkohola, no i uz takve podatke, oštećena bi i dalje bila sposobna vjerodostojno iskazivati na sudu. Tremor ruku je najčešće situacijski uvjetovan, a može biti uvjetovan nizom faktora i stanja, no kod oštećene se nije našlo simptoma sustezanja. Na psihologijskom upitniku su potvrđeni blagi simptomi traumatiziranosti i to posramljenost zbog situacije u kojoj se našla. U kliničkom psihijatrijskom statusu ne nalazi se simptoma PTSP-a, a način na koji netko iskazuje o zlostavljaču ovisi o strukturi ličnosti, inteligenciji i drugim faktorima pa tako žrtve ne moraju negativno govoriti o zlostavljaču, posebno ako su sklone disocijaciji, snižene su inteligencije te pasivno ovisne strukture ličnosti, kao u ovom slučaju oštećena. Konfabulacija kao patološki simptom nema veze sa svjesnim laganjem.
16.2. Na raspravi je (str.378-379), vještakinja prim.dr.sc. Marija Kudumija Slijepčević, na upit suda o glavnim simptomima traumatiziranosti u smislu spolnog zlostavljanja, navela da su vještaci utvrdili simptom posramljenosti, koji se uvijek dovodi u svezu sa seksualnom traumom. Na pitanje branitelja optuženog o iskazivanju ispitanice o prisili od strane tadašnjeg partnera da prijavi djelo, vještakinja je iskazala da, obzirom na strukturu ličnosti oštećene, koja odgovara pasivno ovisnim karakteristikama, tipično je da vrlo teško samostalno donosi odluke te je potrebna potpora pa tako vjerojatno i u smislu donošenja odluke o prijavi.
17. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka koji su proveli psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećene kao nepristran, objektivan i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine jer je vještačenje provedeno na temelju uvida u podatke spisa i psihijatrijsko- psihologijskom obradom oštećene, provedenom 10. srpnja 2024., pri čemu su vještaci odgovorili na sva pitanja suda i primjedbe stranaka, a pisani nalaz i mišljenje obrazloženi su i dopunjeni usmeno i neposredno na raspravi te na provedeno vještačenje nije bilo prigovora pa je sud isto pročitao uz suglasnost stranaka. Iz provedenog vještačenja oštećene proizlazi da je oštećena sposobna vjerodostojno iskazivati i ne nalazi se psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na sklonost konfabulaciji, pri čemu oštećena tijekom psihologijskog testiranja iskazuje blage simptome traumatiziranosti u vidu posramljenosti, što se uvijek dovodi u svezu sa seksualnom traumom. Isto tako proizlazi i da je oštećena sklona disocijaciji, snižene inteligencije te pasivno ovisne strukture ličnosti, tako da između ostalog, vrlo teško samostalno donosi odluke te je potrebna potpora pa tako vjerojatno i u smislu donošenja odluke o prijavi. Kada se nalaz i mišljenje vještaka dovede u vezu sa iskazom same oštećene, sud zaključuje da provedeno vještačenje oštećene podupire iskaz oštećene koja okolnosno i detaljno opisuje događaj silovanja i događaj prijetnje, za koje se optuženik tereti, pri čemu je za kaznena djela kazneno prijavila optuženog tek na poticaj tadašnjeg izvanbračnog supruga ZJ, ali ne radi opravdanja svog postupanja i prirode kontakata sa optuženim, već zato što je optuženik kaznena djela doista počinio. Primjedbe obrane u vezi činjenice konzumiranja alkohola od strane oštećene i činjenice da se oštećena nije izražavala negativno o optuženom, nisu dovele u pitanje sposobnost vjerodostojnog iskazivanja oštećene niti je dovedena u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećene.
18. Prema podacima Zatvora u Bjelovaru (str.265) ZJ boravio je u Zatvoru u Bjelovaru, na prekršajnom zadržavanju od 11. rujna 2021. do 25. rujna 2021., a potom na izdržavanju kazne zatvora od 25. rujna 2021. do 4. veljače 2022., a prema podacima Zatvora u Bjelovaru (str.149) i prema iskazu samog ZJ, utvrđeno je da je istome u vremenu od 26. studenoga 2021. pa do 26. prosinca 2021. bio odobren prekid izdržavanja kazne, u kojem vremenu se nalazio u [adresa] na adresi oštećene. O ovom prekidu izdržavanja kazne ZJ iskazuju i oštećena kao svjedok i ispitani svjedoci.
19. Prema Zapisniku Policijske postaje Garešnica o zaprimanju kaznene prijave od 3. prosinca 2021. (str.15-17) te prema podacima o kaznenom prijavljivanju optuženika kod Policijske postaje Garešnica (str.364-365), utvrđeno je da je oštećena ĆJ kazneno prijavila optuženog CJ **.**.2021., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. Kaznenog zakona, za koje se kazneni postupak pokreće privatnom tužbom, a potom ga je kazneno prijavila i 3. prosinca 2021., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 2. kaznenog zakona, u svezi kojih se vodi ovaj kazneni postupak, a istog dana oštećena ĆJ kazneno je prijavila optuženog CJ i zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona, na njenu štetu i štetu maloljetne djece, LJ, SJ i UJ. Prema podacima Policijske postaje Garešnica nije utvrđeno da je oštećena ĆJ prijavljivala osim optuženika, još i neke druge osobe zbog kaznenog djela silovanja.
20. Kod optuženog je, po nalogu suca istrage, u povodu kaznene prijave oštećene ĆJ i ZJ, zbog kaznenog djela prijetnje, prema Zapisniku o pretrazi doma i drugih prostorija od 16. prosinca 2021. (str.40-46), provedena pretraga doma i drugih prostora, kojom prigodom nisu nađeni predmeti, u vezi kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi čl. 3. Kaznenog zakona i nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja iz čl. 331. Kaznenog zakona. Činjenica da je i ZJ, po izlasku iz zatvora, zajedno sa oštećenom podnio kaznenu prijavu protiv optuženog, ukazuje da nije oštećena jedina kazneno prijavljivala optuženog i nije ga zasigurno prijavila zbog više kaznenih djela i to za silovanje i prijetnju u svezi kojih se vodi ovaj postupak, iz razloga kako bi opravdala sebe i svoj odnos i kontakte sa optuženim, nakon što su se u mjestu pojavile priče o ljubavnoj intimnoj vezi između oštećene sa optuženim, već ga je kazneno prijavila jer su ova kaznena djela doista počinjena na njenu štetu.
21. Sud nije pozivao svjedoka BJ, jer je isti trebao po prijedlogu obrane, iskazivati o međusobnom odnosu optuženog i oštećene, a o tim okolnostima je iskaz već dao svjedok HJ, ujedno i brat BJ, pri čemu je i sam svjedok HJ iskazao da BJ nema neka druga saznanja, osim saznanja o kojima je i on sam iskazivao. Iskazom svjedoka BJ ne bi se po ocjeni suda utvrdile neke nove odlučne činjenice. Svjedoka VJ sud nije pozivao budući je obrana odustala od tog dokaznog prijedloga, no po ocjeni suda, iskazom navedene svjedokinje također se ne bi utvrdile odlučne činjenice, koje bi se odnosile na predmet optužbe, jer je ista svjedokinja predlagana na okolnost međusobnog odnosa optuženog i oštećene, postojanja njihove intimne veze i izvanbračne zajednice, o čemu su ispitani svjedoci HJ, NJ i ZJ.
22. Oštećena je podnijela kaznenu prijavu kod policije protiv optuženog 3. prosinca 2021. te je prije podnošenja kaznene prijave upozorena na posljedice lažnog prijavljivanja kaznenog djela i počinitelja, odnosno, da čini kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. Kaznenog zakona, ako prijavi neku osobu da je počinila kazneno djelo, iako zna da to nije istina. Isto tako, oštećena je svoj prvi iskaz dala kod državnog odvjetnika 22. ožujka 2022., potom na sudu 27. ožujka 2024. te je prije iskazivanja upozorena na dužnost govorenja istine i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo u smislu čl. 288. st. 3. Zakona o kaznenom postupku pa uzimajući u obzir sva navedena upozorenja i provedeno vještačenje oštećene, prema kojem je utvrđeno da je oštećena sposobna vjerodostojno iskazivati, ali i da općenito procesi pamćenja dovode do toga da iskazi o nekom doživljaju više ili manje odstupaju od stvarnog događaja, sud smatra da je oštećena već kod državnog odvjetnika opisala jasno, detaljno i potpuno postupanje optuženog za koje se on sada tereti, a njezin iskaz je logičan, životan i sudu uvjerljiv. Na sudu je oštećena u odnosu na bitne i odlučne činjenice iskazivala gotovo identično kao i kod državnog odvjetnika, dok je samo u određenim detaljima odstupila od prvog iskaza. Tako je u iskazu na raspravi, u odnosu na raniji iskaz kod državnog odvjetnika, izričito navela da ju je u događaju silovanja optuženik držao za jednu drugu, odnosno, stavio jednu ruku ispod njenih leđa, a ne dvije ruke, kako je iskazala kod državnog odvjetnika, a sukladno tom navodu optužba je izmijenjena. U prvom iskazu je oštećena navela da joj je optuženik potrgao majicu, a na raspravi to nije mogla sa sigurnošću potvrditi. Navedeno odstupanje oštećene u iskazu ne utječe na vjerodostojnost njezinog iskaza, budući je od prvog do drugog iskaza proteklo vrijeme od dvije godine, a zasigurno je pamćenje svih detalja događaja za koje se tereti optuženik s protekom vremena slabije. Sami sadržaj kaznene prijave nije i ne može biti dokaz u kaznenom postupku pa je je neosnovan navod obrane da je oštećena različito iskazivala kod državnog odvjetnika i na sudu, u odnosu na navode prilikom podnošenja kaznene prijave. Oštećena nema razloga neosnovano teretiti optuženog, tim više što od 5. prosinca 2021. više ne živi u [adresa], već je odselila i živi u mjestu udaljenom od mjesta gdje živi optuženik, pri čemu je i izvanbračna zajednica sa ZJ ubrzo nakon toga prekinuta. Sve navedeno upućuje na zaključak da je optuženik postupao na način kako se sada navodi u izreci ove presude.
22.1. Stoga, s obzirom na navedeno, sud prihvaća obranu optuženog samo u odnosu na nesporno utvrđene činjenice i činjenice koje nisu u suprotnosti sa iskazom oštećene, kao i sa iskazom svjedoka koji podupiru iskaz oštećene, dok sud ne prihvaća obranu optuženika kada osporava počinjenje kaznenih djela i kada tvrdi da je bio u ljubavnoj intimnoj vezi sa oštećenom i da je sa oštećenom imao dragovoljne spolne odnose, sa pristankom oštećene i bez primjene sile, jer suprotno proizlazi iz iskaza oštećene, a čiji iskaz podupiru drugi prethodno navedeni dokazi, koje sud prihvaća.
23. Uzimajući u obzir činjenice utvrđene iskazom oštećene ĆJ te iskazima svjedoka koje sud prihvaća jer podupiru iskaz oštećene, kao i činjenice utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka po provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju oštećene i kada se sve te činjenice dovedu u međusobnu vezu, sud smatra dokazanim i utvrđenim da je optuženi CJ točno neutvrđenog dana krajem mjeseca listopada 2021., u noćnim satima u [adresa]., u dnevnom boravku kuće u kojoj je živjela ĆJ, u namjeri da obavi spolni odnos sa ĆJ legao u krevet u kojem se nalazila ĆJ te ju počeo skidati, pa iako mu je rekla da ne želi spavati sa njim pokušavajući ga odgurnuti rukama, potrgao joj je majicu i skinuo tajice i gaćice, da bi zatim sa sebe, do koljena, skinuo hlače i gaće te legao na ĆJ, pa kada ga je pokušala odgurnuti sa sebe, uhvatio ju je za ruku i stavio ju ispod njenih leđa, dok joj je drugu ruku stavio na usta kako ne bi mogla vikati, da bi zatim svoj spolni organ stavio u spolni organ ĆJ i sa njom obavio spolni odnos.
24. Objektivne radnje koje je optuženik poduzeo bile su radnje kaznenog djela silovanja, opisanog u točki I. izreke presude, jer optuženik nakon što je legao u krevet u kojem se nalazila ĆJ i počeo ju skidati i nakon što joj je potrgao majicu i skinuo tajice i gaćice, zatim sa sebe, do koljena, skinuo hlače i gaće te legao na ĆJ, uhvatio ju je za ruku i stavio ju ispod njenih leđa, dok joj je drugu ruku stavio na usta kako ne bi mogla vikati, da bi zatim svoj spolni organ stavio u spolni organ ĆJ i sa njom obavio spolni odnos. Prodiranje dijela tijela jedne osobe i to spolnog organa optuženog u dio tijela druge osobe i to spolni organ oštećene predstavlja spolnu radnju i to spolni odnošaj koji je dovršen već samim navedenim prodiranjem. Oštećena nije dala pristanak na spolni odnošaj jer nije svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj, a pritom je bila sposobna donijeti i izraziti takvu odluku. Oštećena je svoj nepristanak na spolni odnošaj izrazila i riječima i poduzetim radnjama otpora prema optuženiku tako što je optuženiku čim je legao u krevet kod oštećene i počeo oštećenu skidati, oštećena izričito rekla optuženiku da ne želi spavati sa njim pokušavajući ga odgurnuti rukama, a kada je optuženik legao na oštećenu, oštećena ga je pokušala odgurnuti sa sebe, u čemu nije uspjela jer je optuženik od nje očito bio jači. Uz navedeni nepristanak, optuženi je prema oštećenoj primijenio i silu jer je oštećenu uhvatio za ruku i stavio ju ispod njenih leđa, dok joj je drugu ruku stavio na usta kako ne bi mogla vikati. S obzirom na sve prethodno navedeno, sud zaključuje da je optuženik na opisani način, uporabom sile, bez pristanka oštećene, s oštećenom izvršio spolni odnošaj, pa je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona. Radnje koje je poduzeo optuženik poduzete su s ciljem da optuženik obavi spolni odnos sa oštećenom, pri čemu je uporabio silu kako bi oštećenu prisililo na spolni odnošaj, što je optuženik i ostvario, sve s motivom zadovoljavanja svog spolnog nagona, pri čemu je optuženik bio svjestan svog postupanja i htio je tako postupati.
25. U odnosu na subjektivni odnos optuženika prema djelu sud je utvrdio da je ovo kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom, optuženik je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je ostvariti ista, postupajući u namjeri da obavi spolni odnos sa ĆJ te je bio svjestan da svoj spolni organ stavlja u spolni organ oštećene i da time vrši spolni odnošaj i da oštećena ne pristaje na takav spolni odnošaj i svjestan da pritom primjenjuje i silu, upravo s ciljem obavljanja spolnog odnošaja. Optuženik je pored svih zakonskih obilježja kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona, ostvario i daljnja teža kvalificirana obilježja istog kaznenog djela silovanja, opisano u čl. 153. st. 2. Kaznenog zakona jer je pri spolnom odnošaju bez pristanka oštećene, optuženik uporabio i silu, odnosno kazneno djelo silovanja počinio je uporabom sile.
26. U vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela ubrojivost optuženika nije bila upitna, odnosno, optuženik je bio u potpunosti shvatiti značenje vlastitog postupanja i upravljati svojom voljom.
27. Optuženik je na prethodno opisani način uporabom sile s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj.
28. U odnosu na kazneno djelo prijetnje, uzimajući u obzir činjenice utvrđene iskazom oštećene ĆJ te iskazima svjedoka koje sud prihvaća jer podupiru iskaz oštećene, kao i činjenice utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka po provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju oštećene koja je sposobna vjerodostojno iskazivati i nema sklonosti konfabulaciji i kada se sve te činjenice dovedu u međusobnu vezu, sud smatra dokazanim i utvrđenim da je optuženi CJ točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca studenoga 2021. u [adresa], rekao pred njenim sinom LJ, da ako ga ĆJ prijavi policiji, da će joj u kuću baciti bombu, a što je LJ prenio ĆJ te su navedene riječi kod nje izazvale strah za vlastitu sigurnost i sigurnost njene obitelji. Oštećena u vrijeme saznanja za ovu prijetnju nije znala ima li doista optuženik oružja, ali je kod nje stvoren osjećaj straha za vlastitu sigurnost i sigurnost članova njene obitelji, jer su u to vrijeme s njom u kućanstvu živjela njena maloljetna djeca sinovi LJ i UJ te kćer SJ. Oštećena nije znala hoće li optuženik doista i ostvariti svoje prijetnje, što nije ni odlučno, kao što nije odlučno ni to što prilikom pretrage doma optuženika, kod njega nije nađeno oružje. U trenutku izricanja prijeteće riječi bile su ozbiljne i objektivno podobne da izazovu osjećaj straha za vlastitu sigurnost druge osobe i sigurnost obitelji te osobe te su prijeteće riječi i subjektivno izazvale osjećaj straha kod oštećene, kako za vlastitu sigurnost, tako i za sigurnost članova njene obitelji, njezino troje maloljetne djece koji su u to vrijeme s njom živjeli. Motiv za postupanje optuženog je bila činjenica što je prethodno optuženik na štetu oštećene počinio kazneno djelo silovanja, kako je prethodno opisano te očito, isključivo zbog bojazni da će oštećena prijaviti policiji ovo kazneno djelo silovanja, optuženi je htio oštećenu ustrašiti, kako ga ista ne bi prijavila policiji zbog silovanja, upravo navodeći da ako ga oštećena prijavi policiji, da će joj u kuću baciti bombu. Navode iskaza oštećene u bitnome potvrđuje i svjedok LJ kojemu je optuženik izravno uputio prijeteće riječi koje su se odnosile na oštećenu, ali o prijetnji iskazuje i svjedok ŠJ koji je čuo kada je LJ prenio oštećenoj prijeteće riječi optuženika.
29. Objektivna radnja koju je optuženik poduzeo izricanjem riječi da će oštećenoj, ako ga prijavi policiji, u kuću baciti bombu, što je rekao pred njenim sinom LJ, koji je to prenio oštećenoj, predstavlja radnju kaznenog djela prijetnje. Navedena prijetnja bila je ozbiljna i riječima da će oštećenoj u kuću baciti bombu, optuženik je ozbiljno prijetio upravo nanošenjem zla eksplozijom. Prema čl. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" 94/18., 42/20., 114/22.) eksplozivno oružje i njegovi dijelovi spadaju u oružje kategorije A-zabranjeno vatreno oružje, čija nabava i posjedovanje građanima uopće nije dopušteno. Općepoznato je da se bacanjem bombe u kuću izaziva eksplozija, kojom se nanosi zlo, kako prema imovini, tako i prema osobama koje se u tom trenutku zateknu u kući. Izrečena ozbiljna prijetnja optuženika bila je objektivno podobna da kod oštećene izazove strah za vlastitu sigurnost oštećene, kao i sigurnost njene obitelji, s obzirom da su u vrijeme izricanja prijetećih riječi sa oštećenom u kući živjela i njezina maloljetna djeca LJ, SJ i UJ.
30. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu, sud je utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom za počinjenje kaznenog djela prijetnje, odnosno, bio je svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje te je postupao upravo i isključivo u namjeri da ustraši ĆJ. Optuženik je bio svjestan izgovorenih riječi da ako ga oštećena prijavi policiji, da će joj u kuću baciti bombu i svjestan da su izgovorene riječi prijetnja i da je izrečena prijetnja ozbiljna te svjestan da se ozbiljna prijetnja odnosila upravo na oštećenu i da je ozbiljnu prijetnju optuženi uputio oštećenoj putem njezinog maloljetnog sina LJ, koji je s oštećenom u to vrijeme živio u istom kućanstvu i koji joj je prijetnju i prenio. Optuženik je bio svjestan da navedene prijeteće riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju i da konkretne prijeteće riječi izazivaju strah za vlastitu sigurnost i sigurnost obitelji osobe na koju se odnosi, jer se bacanjem bombe u kuću izaziva eksplozija kojom se nanosi zlo imovini i osobama u kući pa osim što su konkretne prijeteće riječi objektivno podobne da izazovu osjećaj straha za vlastitu sigurnost kod drugih osoba na koje se prijetnja odnosi, takve prijeteće riječi su subjektivno doista i izazvale kod konkretne osobe, ovdje oštećene, strah za vlastitu sigurnost i sigurnost članova njezine obitelji.
31. U vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela ubrojivost optuženika nije bila upitna, odnosno, optuženik je bio u potpunosti shvatiti značenje vlastitog postupanja i upravljati svojom voljom.
32. Optuženik je na prethodno opisani način drugome ozbiljno prijetio da će mu nanijeti zlo eksplozijom.
33. Opisanim postupanjem optuženik je počinio djelom pod točkom I. izreke presude kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanjem, opisano u čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona te djelom pod točkom III. izreke presude kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. stavku 2. Kaznenog zakona, sve u vezi čl. 51. Kaznenog zakona, za koja kaznena djela je proglašen krivim.
34.Na temelju čl. 51. st. 1. u svezi čl. 153. st. 2. Kaznenog zakona optuženom CJ se za kazneno djelo pod točkom I. izreke presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, na temelju čl. 51. st. 1. u svezi čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona optuženom CJ se za kazneno djelo pod točkom III. izreke presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a na temelju čl. 51. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona optuženi CJ se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.
35. U vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela na snazi je bio Kazneni zakon sa svim izmjenama i dopunama navedenima u uvodu ove presude. Nakon toga, Kazneni zakon je mijenjan Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" 114/22., 114/23., 36/24.). Prema čl. 20. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 25. ožujka 2024. ("Narodne novine" 36/24.), za kazneno djelo silovanja iz čl. 153. st. 2. Kaznenog zakona umjesto kazne zatvora u trajanju tri do deset godina, sada je propisana kazna zatvora u trajanju od pet do dvanaest godina. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona, Kazneni zakon nije mijenjan. Primjenom načela blažeg zakona i vremenskog važenja kaznenog zakonodavstva iz čl. 3. Kaznenog zakona, sud utvrđuje da je za optuženika blaži Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, jer je za kazneno djelo silovanja bila propisana najmanja moguća mjera kazne zatvora u trajanju kraćem nego li je to propisano kaznenim zakonom mijenjanim nakon počinjenja tog kaznenog djela. Stoga se u konkretnom slučaju primjenjuje Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja oba kaznena djela.
36. U čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona određeno je ako počinitelj jednom ili više radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi na jedinstvenu kaznu.
37. Olakotne okolnosti na strani optuženika su činjenica što prije predmetnih kaznenih djela, a tako niti nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela optuženik ni na koji način nije kontaktirao sa oštećenom niti je na njenu štetu vršio istovrsna ili kakva druga kaznena djela, tako da je na štetu oštećene počinio samo jedno kazneno djelo silovanja i jedno kazneno djelo prijetnje. Oštećena još od prosinca 2021. ne živi u istom mjestu kao i optuženik te se može opravdano očekivati kako u budućnosti optuženik neće postupati na štetu oštećene. Optuženik je otac petero maloljetne djece koje je dužan po zakonu uzdržavati i njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora u duljem trajanju djeca bi ostala bez određenog uzdržavanja. Olakotna okolnost je činjenica što kod oštećene postoji samo blaga traumatiziranost i to simptom posramljenosti zbog situacije u kojoj se našla,, a koji simptom se veže uz spolnu traumu iz predmetnog događaja i vještačenjem nije utvrđeno da bi uslijed postupanja optuženog ostale trajne posljedice po zdravlje oštećene.
38. Otegotne okolnosti na strani optuženika u odnosu na oba kaznena djela za koja je proglašen krivim je činjenica dosadašnje neusklađenosti ponašanja optuženika s propisima društva u kojem živi i to zbog višestruke prekršajne kažnjavanosti, zbog počinjenja više raznih prekršaja i to između ostalih, propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" 70/2017) i Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine"47/2023) te činjenica dosadašnje višestruke kaznene osuđivanosti optuženika zbog kaznenog djela počinjenog prije kaznenih djela zbog kojih se sada sudi optuženiku i to presudom Općinskog suda u Bjelovaru K-329/2020 od 19. svibnja 2021., pravomoćnom 20. srpnja 2021., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2 i 3. Kaznenog zakona, na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz rok kušnje u trajanju od dvije godine, prema kojoj presudi je rok provjeravanja protekao 20. srpnja 2023. i osim navedenom presudom, optuženik je osuđivan i presudom Općinskog suda u Bjelovaru K-83/2019 od 16. travnja 2021., pravomoćnom 28. listopada 2022., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona i kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. Kaznenog zakona, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od pet godina, a koja kaznena djela su počinjena prije ovih novih kaznenih djela te su ova nova kaznena djela zbog kojih se optuženiku sada sudi, počinjena prije pravomoćnog izricanja navedene uvjetne osude tako da je sud za ova nova kaznena djela izrekao kaznu zatvora. Otegotna okolnost je i činjenica što se optuženik pred sinovima oštećene, ŠJ i maloljetnim LJ, sa kojima je gotovo svakodnevno radio i kontaktirao, na uvredljiv način izražavao o oštećenoj, njihovoj majci, govoreći za nju da je "kurva", čime je izražavao svoje nepoštovanje oštećene kao ženske osobe i takvo vulgarno izražavanje nije primjereno čak ni u šali, a istovremeno je upravo optuženik dolazio u kuću oštećene i s njom kontaktirao, dok je suprug oštećene bio u zatvoru, a upravo zbog tih dolazaka optuženog, u mjestu u kojem su oboje živjeli, krenule se priče da je oštećena u ljubavnoj intimnoj vezi sa optuženim, što je i sam optuženik tvrdio, zbog čega je oštećena u okruženju u kojem je živjela, došla na loš glas. Otegotna okolnost je i činjenica optuženikove iskazane znatne kriminalne volje i upornosti u postupanju u odnosu na kazneno djelo silovanja, jer, postupajući isključivo s motivom zadovoljenja vlastitog spolnog nagona, optuženik kritične zgode nije oštećenu ostavio na miru i poduzimao je radnje sve dok god spolni odnošaj s njom nije uspio do kraja izvršiti, iako je oštećena jasno i nedvojbeno i riječima i poduzetim radnjama kojima je pružala otpor optuženiku, stavila do znanja da ne želi spolni odnos s njim, na što se optuženik nije obazirao, već je primijenio i silu, ostvarivši i teži kvalificirani oblik kaznenog djela silovanja za koje je propisana i teža kazna. Otegotna okolnost u odnosu na kazneno djelo prijetnje je činjenica što je prijeteće riječi oštećenoj optuženik uputio putem LJ, koji je rođen **.**.2004. (str.113) te je u vrijeme događaja bio dijete, odnosno, osoba mlađa od osamnaest godina i ujedno dijete oštećene pa je takvo ponašanje optuženog bilo neobazrivo i neprimjereno prema maloljetnoj osobi.
39. Svrha kažnjavanja postići će se tako da se na odgovarajući način utječe na optuženika i sve druge počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela, počinjenih protiv spolne slobode, kao i protiv osobne slobode, na štetu drugih osoba, da se takvom osudom izrazi društvena osuda zbog kaznenih djela, da se jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da se utječe osim na optuženika i na sve druge osobe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te da se utječe na optuženika na način da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja i da se omogući optuženiku nakon izdržane kazne ponovno uključivanje u društvo, odnosno, pruži još jedna prilika da svoje ponašanje uskladi s propisima društva u kojem živi. Uzimajući u obzir na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi na jedinstvenu kaznu
40. Sud smatra da će se jedino izrečenom kaznom zatvora na optuženog u dovoljnoj mjeri utjecati na način da ubuduće ne vrši takva ili slična kaznena djela, osobito ne kaznena djela protiv spolne slobode i protiv osobne slobode, kao i da će se takvom kaznom utjecati i na druge eventualne počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela, s tim što je optuženiku izrečena najmanja moguća mjera kazne zatvora propisana za kaznena djela zbog kojih je proglašen krivim i sud smatra da je ista primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela i okolnostima na strani optuženog.
41. Na temelju 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku optuženi CJ obvezan je ovome sudu podmiri materijalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. točke 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura), kao i troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku. Optuženik je proglašen krivim zbog dva kaznena djela zbog kojih je bio optužen te je dužan snositi troškove kaznenog postupka. Materijalni troškovi kaznenog postupka odnose se na trošak svjedoka i vještaka, a sud će posebnim rješenjem odlučiti o visini dužnog iznosa, kada se utvrdi visina svih nastalih troškova. Paušalna svota je odmjerena sukladno trajanju i složenosti postupka, u okviru svota određenih Rješenjem o visini paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ 145/2011). osim toga, optuženik je dužan podmiriti i troškove kaznenog postupka koji se odnose na nagradu opunomoćeniku odvjetniku za zastupanje oštećene ĆJ u ovom kaznenom postupku, kojoj je tijekom postupka postavljen opunomoćenik na teret proračunskih sredstava i sud će posebnim rješenjem odlučiti o visini tih troškova, pri čemu se troškovi zastupanja oštećenika iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku isplaćuju iz sredstava proračuna, sukladno čl. 145. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, a kasnije nadoknađuju od osoba koje su dužne podmiriti troškove kaznenog postupka, a to je u ovom slučaju optuženik. Optuženi CJ nema vrijednije imovine u svom vlasništvu, no on je osoba srednje životne dobi i sada, nakon ranijeg ozljeđivanja na radu, radno sposoban i radi, pri čemu se izabranom liječniku nije više javljao nakon pregleda 10. siječnja 2025. (str.438) te je u mogućnosti svojim radom ostvarivati prihod, koji i ostvaruje radom na pilani, izradom paleta, u iznosu od oko 1.000,00 eura mjesečno, uz dodatni prihod koji ostvaruje radom u nadnici od oko 500,00 eura mjesečno. Navedenim prihodom optuženik će moći podmiriti troškove vlastitog uzdržavanja i zakonsku obvezu uzdržavanja, koja iznosi 700,00 eura mjesečno, za petero maloljetne djece koja ne žive s njim, kao i nastale troškove ovog kaznenog postupka, tako da plaćanjem troškova kaznenog postupka neće biti ugrožena egzistencija optuženika i osoba koje je on dužan po zakonu uzdržavati.
U Bjelovaru 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Maja Sikora
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u pet (5) primjeraka, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
