REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2239/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Ani Nagy, na prijedlog sudske savjetnice Petre Mioč Štura, u pravnoj stvari tužitelja AUTOMOBILIJA d.o.o., Seget Donji, Hrvatskih žrtava 200, OIB: 60076721389, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić odvjetnica iz Odvjetničkog društva ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80a, protiv tuženika TRIGLAV osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, radi isplate iznosa od 477,39 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja na ročištu za objavu presude 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, isplatiti tužitelju AUTOMOBILIJA d.o.o., Seget Donji, Hrvatskih žrtava 200, OIB: 60076721389, ukupan iznos od 477,39 EUR (slovima: četiristo sedamdeset sedam eura i trideset devet centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25. kolovoza 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj potražuje zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos preko stope zatezne kamate određenoj u točki I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku TRIGLAV osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, naknaditi tužitelju AUTOMOBILIJA d.o.o., Seget Donji, Hrvatskih žrtava 200, OIB: 60076721389, troškove parničnog postupka u iznosu od 477,31 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 13,27 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 24. listopada 2024. navodi da je u prometnoj nezgodi od 26. srpnja 2023. nastala šteta na vozilu marke MAZDA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika PN, koje vozilo je bilo osigurano po polici kasko osiguranja ugovorenoj kod tuženika. Navodi da je oštećenik PN tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika 4. kolovoza 2023. procijenili štetu, napravili zapisnik o izvidu štete te je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana pa je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela oštećeniku, a što predstavlja samo djelomični iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio svoje vozilo popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost limarija i lakiranje, tužitelj je vozilo popravio i vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, s tim da navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo izabrati kod koga će popraviti svoje vozilo i nije u obvezi odabrati popravak vozila u servisu koji je ugovorni partner tuženika, te se poziva na stajalište Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Agencije za nadzor financijskih usluga. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke i izdao račun broj 2173-V01-2 na iznos od 1.788,28 eura, dok razliku od 477,39 eura odbija platiti i isto opravdava da se radi o cijeni rada limara i lakirera koju tuženik ne priznaje, a upravo ta razlika o cijeni sata rada je predmet ovog spora koji je dužan podmiriti tuženik. Obzirom na sve prethodno navedeno, da su SN kao vlasnik popravljenog vozila (ustupitelj), te tužitelj (primatelj) sklopili 31. rujna 2023. Ugovor o ustupu (cesija) kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 477,39 eura, te je o tome obavješten tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Tuženik nadalje u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužiteljeva potraživanja te smatra da je isplatom iznosa od 1.310,89 EUR u cijelosti namirio oštećenika – vlasnika vozila reg. oznake [registarska oznaka] (ustupitelja) vezano za štetu koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Nadalje navodi kako je tuženik priznao račun popravka u svim dijelovima osim u cijeni sata limarskih i lakirerskih radova (tuženik priznaje cijenu sata rada u iznosu od 19,91 EUR + 25% PDV). Tuženik nadalje navodi kako je cijena sata limarskih i lakirerskih radova tužitelja od 53,09 EUR + PDV od 25% koju tužitelj potražuje u ovom postupku u potpunosti neistinita, nerealna i napravljena isključivo iz samo za potrebe jedne vrste stranaka – osiguravajućih društava, kako bi se isprovocirao sudski postupak s njima u kojem će servis, otkupom potraživanja od vlasnika, nastupiti kao tužitelj. Tuženik također ističe kako je priznao osiguraniku PN u konkretnom slučaju cijenu sata limarskih i lakirerskih radova kod tužitelja u visini od 19,91 EUR + PDV (dakle visini, za koju je imao podatke i informacije da tužitelj zaračunava stvarno u svojoj radionici svim strankama osim osiguravajućim društvima. Tuženik zaključno ističe kako prema praksi oštećenici imaju pravo na cijenu sata tuđe pomoći i njege prema prosječnoj cijeni tih usluga u mjestu u kojem isti oštećenici žive. A ako oni takvu uslugu ostvaruju prema cijeni veće od prosječne cijene, imaju pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, sve sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO-a (odnosno čl. 192. st. 1. ranijeg ZOO-a). Tuženik zaključno osporava tijek zakonskih zateznih kamata.

3. U nastavku postupka i u podnesku od 11. prosinca 2024. tužitelj uglavnom ponavlja navode iz tužbe, te osporava sve navode tuženika.

4. Na ročištu od 28. siječnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu, proveden je dokazni postupak te je glavna rasprava zaključena.

5. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun broj 2173-V01-2 (list 9. do 10. spisa), Izvid štete (list 11. spisa), e-mail (list 12. do 13. spisa), cjenik usluga (list 14. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 15. do 16. spisa), notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 17. do 18. spisa), sudska praksa (list 19. do 54. spisa), smjernice AZTN i HANFA (list 55. do 58. spisa), računi (list 68. do 74. spisa), izjava (list 75. spisa), sudska praksa (list 76. do 88. spisa).

6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka i ovlaštene osobe tužitelja kao i predloženo vještačenje (prometno-tehničko vještačenje) predloženo po tužitelju i tuženiku budući je sud zaključio da u spisu postoji dovoljno materijalnih dokaza temeljem kojih može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari, a radi se o sporu male vrijednosti pa bi provođenje daljnjih dokaza samo pridonijelo odugovlačenju postupka i stvaranju dodatnih troškova, s time da tuženik nije osporio odgovornost svojeg osiguranika niti dinamiku nastanka štetnog događaja.

7. Između stranaka je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se u osnovi odnosi na cijenu radnog sata.

8. Bez obzira što je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, u osnovi je sporna samo cijena radnog sata tužitelja.

9. Ocjenom tako provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj Narodne Novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, osim u dijelu koji se djelomično odnosi na visinu stope zatezne kamate.

10. Uvidom u zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 11. spisa) sud je utvrdio da je izvid napravio tuženik 4. kolovoza 2023. za vozilo marke MAZDA, te je tuženik kao procjenitelj utvrdio da je za popravak vozila potrebno 4,80 sati za autokaroserijske radove i 4,90 sati za autolakirerske radove. Nije sporno među strankama, jer tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, da je tuženik za predmetno vozilo imao s oštećenikom PN zaključenu policu kasko osiguranja cestovnih vozila. Uvidom u potvrdu o provedenom plaćanju (list 14. do 15. spisa) sud je utvrdio da je tuženik na ime navedene štete isplatio tužitelju iznos od 1.310,89 eur.

11. Uvidom u račun tužitelja broj 2173-V01-2 (list 9. spisa) utvrđeno je da je tužitelj isti izdao za vozilo oštećenika PN i to na iznos od 1.788,28 eura iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja za rad lakirera iznosi 53,09 eur uvećano za PDV, a limara također 53,09 eur uvećano za PDV. Prema tome, jasno je da se razlika odnosi na visinu sata rada koju priznaje tuženik i koju naplaćuje tužitelj. Dakle, prema stavu suda sporna je razlika u cijeni sata rada.

12. Uvidom u dopis/notifikaciju tuženika od 13. rujna 2023. (list 17. spisa), utvrđeno je da je tužitelj tuženika obavijestio o ustupu potraživanja od strane PN tužitelju, i to u iznosu od 477,39 eur koje ima prema tuženika, a sve prema računu popravka broj 2173-V01-2.

13. Uvidom u cjenik tužitelja (list 14. spisa) utvrđen je način izračuna cijene radnog sata kod tužitelja.

14. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 13. rujna 2023. (list 15. do 16. spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između PN kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 477,39 eur prema računu popravka za štetu broj 2173-V01-2 u ukupnom iznosu od 1.788,28 eur temeljem izvida štete tuženika broj 2023/0016627/001 (list 11. spisa). U članku 1.1., 1.2. i 1.3. utvrđeno je da je tužitelj/primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja i ispostavio račun broj 2173-V01-2 u ukupnom iznosu od 1.788,28 eur dužniku/tuženiku koji ga je dužan podmiriti s osnove police osiguranja štetnika, kao i da je dužnik/tuženik po računu 2173-V01-2 podmirio nesporni iznos vlasniku vozila odnosno ustupitelju od 1.788,28 eur, te da nije podmirio iznos od 477,39 eur (čl. 1.3.). Dakle, ustupatelj je primatelju prenio svoje potraživanje prema dužniku/tuženiku u iznosu od 477,39 eur (čl. 2.).

15. Na temelju čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja od **.**.2023. PN je kao ustupitelj, ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju ustupitelj ima prema tuženiku na temelju računa broj 2173-V01-2 za popravak vozila u iznosu od 477,39 eur, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika stoga je tužitelj aktivno legitimiran od tuženika zahtijevati isplatu spornog iznosa.

16. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. ZOO-a, kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: 034-08/18-01/093, UR BROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 48. do 51. spisa).

17. Kako je uvidom u kalkulaciju izračuna cijena za tužitelja utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istom, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se dakle odnosi na ostatak iznosa sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 477,39 eur, sve s obzirom na valjani Ugovor o cesiji te mu je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, a što u konkretnom slučaju nije sporno, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

19. Člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23, dalje: ZOO/23) je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

20. Stoga budući da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji proizlazi iz trgovačkog ugovora niti o sporu između trgovca i osobe javnog prava na navedeni odnos treba primijeniti kamatnu stopu za ostale odnose od tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO/22 i čl. 29. st. 2. ZOO/23, a ne kamatnu stopu od osam postotnih poena kako je to predložio tužitelj.

21. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

22. Odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

23. Tužitelju su priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 100,00 eur (Tbr.

7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT) i obrazloženog podneska od dana 11. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1. OT), te zastupanja na ročištu 28. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1. OT) i na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9.3. OT), što iznosi 350,00 eur, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 87,50 eur (Tbr. 46. OT) ukupno iznosi 437,50 eur. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 13,27 eur i na presudu u iznosu od 26,54 eur (Tar. broj 2. stavak 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba)). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 477,31 eur. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (čl. 151. st. 3. ZPP) do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

24. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu i za presudu u preostalom iznosu od 13,27 EUR jer je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 EUR, dok prema vrijednosti predmeta spora, sudska pristojba za presudu iznosi 26,54 EUR. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom iznosu od 13,27 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke presude).

25. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Zagreb, 13. ožujak 2025.

Sudac:

mr. sc. Ana Nagy

Nacrt odluke izradila:

Viši sudski savjetnik:

Petra Mioč Štura

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. T. 3 ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presuda ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (čl. 467. a ZPP-a).