REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Povrv-163/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, u pravnoj stvari tužitelja KONSA d.o.o., Drniš, Vukovarska ulica 4, OIB: 59455243162, zastupanog po opunomoćeniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, Sv.Florijana 8/II, protiv tuženika RO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik BO, odvjetnik u [adresa], radi prigovora protiv platnog naloga, nakon glavne rasprave zaključene 4. veljače 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Domagoja Miličevića, opunomoćenika tuženika BO i tuženika osobno, dana 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala, poslovni broj: Ovrv-2138/2019 od 30. listopada 2019., a u kojem je naloženo tuženiku RO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KONSA d.o.o., Drniš, Vukovarska ulica 4, OIB: 59455243162, u roku od 8 (osam) dana namiri tražbinu u iznosu od 23.824,91 EUR / 174.994,00 HRK (1 EUR = 7,53450 HRK) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06. rujna 2018. pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala, poslovni broj: Ovrv-2138/2019 od 30. listopada 2019., a u kojem je naloženo tuženiku RO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KONSA d.o.o., Drniš, Vukovarska ulica 4, OIB: 59455243162, u roku od 8 (osam) dana od dana dostave rješenja namiri nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 355,90 EUR / 2.681,55 HRK (1 EUR = 7,53450 HRK) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala, poslovni broj: Ovrv-2138/2019 od 30. listopada 2019., a u kojem je naloženo tuženiku RO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KONSA d.o.o., Drniš, Vukovarska ulica 4, OIB: 59455243162, u roku od 8 (osam) dana od dana dostave rješenja namiri predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 6,64 EUR / 50,00 HRK (1 EUR = 7,53450 HRK) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

IV Nalaže se tužitelju KONSA d.o.o., Drniš, Vukovarska ulica 4, OIB: 59455243162 da tuženiku RO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 4.875,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

V Odbija se tuženik u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj KONSA d.o.o. je kao ovrhovoditelj protiv tuženika RO kao ovršenika podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave - računa 13-UP1-1 i saldo konto kartice partnera, prema kojemu isti ima prema tuženiku tražbinu u iznosu od 23.225,70 EUR / 174.994,00 HRK (1 EUR = 7,53450 HRK) na ime obavljenih građevinskih radova. Javni bilježnik Ante Brekalo iz [adresa] je postupio po prijedlogu tužitelja te 30. listopada 2019. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje se vodi pod poslovnim brojem Ovrv-2138/2019.

2. Nakon pravodobno uloženog prigovora tuženika RO, rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage te je postupak nastavljen u parnici.

3. U prigovoru tuženik RO ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da su radovi ugovarani radi uređenja nekretnine njegova sina, CO. Također navodi da ne postoji pisani ugovor niti je postignut dogovor oko cijene radova što je razvidno iz e-mail razgovora između tužitelja i tuženika i njegovog sina u kojima je tuženikov sin više puta inzistirao na definiranju cijena a na što se tužitelj oglušio. Tuženik prigovara da ugovor nije ni nastao jer nije postignut sporazum o cijeni radova koje se ovrhovoditelj obvezao napraviti što je protivno načelima obveznopravnih odnosa. Također tuženik ističe prigovor glede obračuna pojedinih stavki izvedenih radova, odnosno stavlja prigovor materijalnih nedostataka u ispunjenju obveze zbog čega je tuženikov sin bio primoran angažirati druge radnike radi otklanjanja nedostataka. Tuženik također navodi da tijekom radova nije vođena nikakva građevinska knjiga. Slijedom rečenoga, tuženik predlaže sudu da usvoji prigovor te donese rješenje kojim se ukida rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno kojim se pobijano rješenje stavlja izvan snage te rješenje kojim se odbacuje prijedlog za ovrhu uz nalog ovrhovoditelju da naknadi troškove ovršeniku kao i da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Tužitelj se na pripremnom ročištu koje je održano 29. rujna 2020. godine očitovao na navode tuženika iz prigovora. Tužitelj ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Osporava tuženikov istaknuti prigovor promašene legitimacije i navodi da su svi pregovori vođeni isključivo s tuženikom, neovisno o vlasništvu nekretnine na kojoj su vršeni radovi. Navodi da ukupni troškovi radova iznose 267.772,50 kuna i da su definirani građevinskom knjigom koja je priložena uz račun. Tužitelj priznaje da mu je tuženik uplatio 92.775,62 kune kao predujam radova. Ukupna vrijednost radova umanjena za tu uplatu iznosi 174.994,00 kuna, te je dodatno umanjena uplatom tuženikovog sina za iznos od 40.000,00 kuna tako da tražbina iznosi 134.994,00 kuna. Tužitelj navodi da je tijekom radova ugrađivao materijal koji je odabirao tuženik u dogovoru sa članovima svoje obitelji te je tako ugrađena stolarija od Tim Batori d.o.o., parket tvrtke Megakop te keramika i sanitarije od tvrtke FEROTERM. Tužitelj osporava da su izvedeni radovi opterećeni nedostatcima i tuženik prema tužitelju nikada nije prigovorio na postojanje nedostataka.

5. U postupku je sporna pasivna legitimacija tuženika te pravna valjanost ugovora o građenju.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis javnog bilježnika Ante Brekala, poslovni broj OVRV-2138/2019 (list 1-32 spisa), u storno odobrenja za račun broj 30 KONSA d.o.o. (list 44 spisa), financijsko odobrenje za račun broj 13 KONSA d.o.o. (list 45 spisa), ponudu poduzeća MegaKOP br 565/18 (list 46 spisa), ponudu poduzeća Tim Batori d.o.o. (list 47-50 spisa), e-mail od 23. listopada 2017. (list 51 spisa), ponudu poduzeća FERO-TERM d.o.o. (list 52-53 spisa), e-mail od 13. studenoga 2017. (list 54-56 spisa), račun R-1 br. 10-UP1-1 od 23. listopada 2017. (list 57-60 spisa), fotografije materijalnih nedostataka radova (list 64-70 spisa), ZK izvadak za predmetni stan – zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] E-130 (list 71 spisa), ponudu Tim Batori d.o.o. (list 72-74 spisa), e-mail korespondencija od 27. svibnja 2018. do 29. svibnja 2018. (list 75-79 spisa), kartice partnera KONSA d.o.o. od 4. studenoga 2020. (list 85 spisa), e-mail korespondencija od 23. i 24. listopada 2017. (list 86-88 spisa), račun R-1 br. 10- UP1-1 od 23. listopada 2017. (list 89-91 spisa), račun R-1 br. 10-UP1-1 od 23. listopada 2017. (list 93-96 spisa), knjiga IRA KONSA d.o.o. (list 97 spisa), porezne prijave KONSA d.o.o. (list 98-103 spisa), potvrdu o predaji pošiljke (list 104 spisa), račun br. 62/PJ1/1 poduzeća PUĆO d.o.o. (list 105 spisa), izvadak po transakcijskom računu KONSA d.o.o. (list 106-113 spisa), oglas za prodaju predmetne nekretnine (list 116-132 spisa), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ŠO (list 146-150 spisa), e-mail korespondencija od 6. studenoga 2017. do 18. listopada 2019. (list 203- 230 spisa), WhatsApp korespondenciju od 4. prosinca 2017. do 12. listopada 2019. (list 231-234 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještaka (list 243-246 spisa), saslušani su kao svjedoci ĐO (list 185-186 spisa), NO (list 186-188 spisa), PO (list 188-192 spisa), CO (list 239-241 spisa), KO (list 241-242 spisa), vještak ŠO (list 238 spisa) te tuženik RO (list 251 spisa).

7. Radi utvrđenja sporne činjenice pravne valjanosti ugovora o građenju i promašene pasivne legitimacije sud je proveo dokaz uvidom u e-mail koresponednciju od 23. listopada 2017., 13. studenoga 2017., od 27. do 29. svibnja 2018., od 23. do 24. listopada 2017., od 6. studenoga 2017. do 18. listopada 2019., WhatsApp koresponedncija od 4. prosinca 2017. do 12. listopada 2019., saslušani su svjedoci ĐO, NO, PO, CO, KO, ispitan je građevinski vještak ŠO te tuženik RO.

7.1. U e-mail poruci od 23. listopada 2017. pošiljatelj poruke CO, sin tuženika, dostavlja tužitelju KONSA d.o.o., ponudu za stolariju i sobna vrata od poduzeća Tim Batori d.o.o.

7.2. U e-mail dopisivanju od 13. studenoga 2017. tuženik RO dostavlja PO i SO poruku "Dragi naši prijatelji i, više od prijatelja, puno, puno Vas pozdravljaju Vaši R, TO, RO, CO, KO, B, BO i C iz [adresa] i [adresa] uz zahvalnost i nadu da ćete srediti taj stančić naše djece uz par slikica…Bok!", te su uz poruku priložene 22 fotografije članova obitelji i predmetnog stana u roh bau fazi.

7.3. U e-mail poruci od 27. svibnja 2018. zakonski zastupnik tužitelja PO šalje tuženiku RO, CO i TO e-mail u kojem nabraja radove koje je izveo u predmetnom stanu i potanko objašnjava vremenski period u kojemu je zbog toga boravio u [adresa], koliko je puta došao sa radnicima u Zagreb i koliko je kilometara prešao zbog toga. Nadalje navodi s kojim problemima se susreo tijekom izvođenja radova kao i kada je uveo podizvođača ČO u radove te negira da sa podizvođačem dijeli novac koji je podizvođač pokušao naplatiti a za koji obitelj TO smatra da je neopravdano previsok.

Na taj e-mail odgovara CO **.**.2018., sin tuženika, u kojemu navodi da nepotrebno proziva njegove roditelje koji s adaptacijom nemaju veze, zatim da je podizvođač NO previsoko naplatio svoje radove te je kronološki nabrajao događaje koji su prethodili sporu. CO u e-mailu navodi da je njegova majka kontaktirala tužitelja prije sedam mjeseci kao poznanika te ga zamolila s upitom može li napraviti cjelokupnu renovaciju stana a tužitelj je pristao. Dogovoreno je da se prebaci 90.000 kuna kao predujam, nakon čega je CO više puta kontaktirao tužitelja da mu javi bar okvirnu cijenu preostalih radova kako bi mogli riješiti financije za ostatak adaptacije. Tužitelj na upit CO nije odgovarao o cijeni preostalih radova. Podizvođač NO je ispostavio račun od 52.000 kuna za keramičarske i molerske radove koji su smatrali neopravdano visokim. U ostatku e-maila navodi da smatra da su sa svoje strane bili maksimalno korektni te nabraja sve nedostatke prilikom izvođenja radova.

Na taj e-mail isti dan odgovara PO u kojem navodi da je CO iznio brojne laži i obmane i predložio da je najbolje da sruši sve radove koje je izveo na tom stanu.

CO odgovara na posljednji e-mail PO u kojem izražava nevjericu zbog pristupa i optužbi od strane PO i predlaže da se na okolnost cijene izvedenih radova provede građevinsko vještačenje te ponovno traži da mu PO dostavi cijenu svojih radova da mu može uplatiti novce i završiti cijelu spornu situaciju. Uz isti mail je dostavio pet fotografija sa nedostatcima u izvedenim radovima.

7.4. U e-mail poruci od **.**.2017. PO je dostavio TO i RO račun po dogovoru, na što mu TO zahvaljuje. Dana **.**.2017. TO moli PO da doda još jedan račun kako bi prešao minimalni iznos od 90.000,00 kuna što joj je predložio djelatnik Erste Banke LO u e-mailu.

PO je TO i RO dostavio novi račun na iznos od 92.775,62 kune, putem e-maila dana 25. listopada 2017.

7.5. Svjedok ĐO u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 7. lipnja 2024. iskazuje da je obavljao radove na stanu CO u [adresa]. Angažirao ga je osobno CO da postavi laminat u površini od oko 60 kvadrata. Jednom je dolazio radi korigiranja obavljenih radova. Za obavljene radove mu je platio osobno CO iznos od oko 2.000,00 kuna. Nije svjedočio daljnjim dogovorima između PO i CO.

7.6. Svjedok NO u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 7. lipnja 2024. navodi da ga je kao kooperanta angažirao PO te da je on osobno obavljao neke poslove. Svjedok je obrazložio koje molerske i keramičarske radove je osobno izvodio tijekom adaptacije stana te je naveo da je većinu vremena kontaktirao sa suprugom CO, KO, te da je ona bila glavna za odabir materijala. Navodi da je bio svaki dan u kontaktu s CO i KO koji su znali da je on podizvođač ali s njima nije razgovarao o cijeni već je sve dogovorio s FO. Kada je završio radove napravio je obračun radova s tužiteljem i on mu je platio. Pred kraj radova CO ga je pitao za cijenu radova. Navodi da nije bilo reklamacija na njegove radove. Svjedok navodi da je s tužiteljem izvršio prijeboj potraživanja i da je obračunao stvarne količine izvršenih radova i materijala. Nadalje navodi da je sa PO radio od 2013. godine, na crno, kao i u ispomoći ali nije bio njegov zaposlenik. Svoju firmu je otvorio 2016. godine. CO je upoznao kada je prvi put došao u stan radi dogovora termina za izvođenje radova. Tvrdi da je CO pokazao sve što je radio i koliko što košta kada su malo duže razgovarali.

7.7. Svjedok PO u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 7. lipnja 2024. iskazuje da kao zaposlenik tužitelja dogovora poslove, radi ugovore i vodi evidenciju po gradilištima što je napravljeno. Navodi da su njegova supruga i tuženik bili u prijateljskim odnosima te da ga je tuženik zvao i molio da mu napravi ponudu za stan u [adresa] na adresi [adresa]. Nakon što mu je napravio ponudu, tuženik ga je zamolio da istu poveća za 2.000,00 do 3.000,00 kuna tako da je dostavio ponudu za iznos od 92.775,62 kune. Oni su mu dostavili troškovnik što treba napraviti u tom stanu te je on njima prema tom troškovniku stavio ponudu cijene radova i materijala za sve što je potrebno učiniti radi adaptacije stana i nakon par dana mu je taj iznos doznačen s Erste Banke po nalogu tuženika. Prema toj uplati su izdali račun na navedeni iznos i platili PDV, a radove još nisu počeli izvoditi. U toj ponudi su stavili cijene koje su se odnosile na obavljanje radova u [adresa], a odnosile su se na cijene radova u [adresa] koje su niže od zagrebačkih. Zvao je tuženika da ga pita kada bi trebao krenuti s radovima da bi mu isti na to rekao da to nisu radovi za [adresa] nego za stan u [adresa] na 13. katu. Ne sjeća se točne ulice ali zna da je bilo u Novom Zagrebu.

Za primljeni novac mogao je obaviti grube radove te je rekao tuženiku da će trebati veći iznos od uplaćenog da bi adaptirao stan u cijelosti ali tada nije znao o kojem se iznosu radi. Navodi da mu je tuženik poslao e-mail u kojem ga moli da uredi stan za djecu. Nije pitao koliko će iznositi cijena tog rada nisi su se uopće dogovorili o cijenama i radovima koje su trebali izvesti. Kada su došli u stan obavljati radove CO i KO su mu govorili što bi sve trebalo napraviti ali s njima nisu dogovarali nikakvu cijenu niti tko će platiti. Išao je na povjerenje jer je mislio da će tuženik to sve platiti koliko god radovi budu iznosili.

Radovi su započeli u studenom 2017. godine te je u daljnjem dijelu iskaza svjedok naveo koje su sve radove izvodili. Radovi su završili početkom svibnja 2018. i po njegovoj ocjeni su bili 100 % gotovi. Nakon što je pregledao stan vidio je da je sve u redu i ostavio im je ključeve stana u poštanskom sandučiću susjednog stana koji su oni koristili jer su se u tom trenutku nalazili u [adresa]. Tuženik ni njegova djeca nisu imali nikakve primjedbe nakon završetka radova. Tijekom radova je svjedok vodio građevinsku knjigu svih radova kako su rađeni te je u toj knjizi naveo sve što je napravljeno, sve količine i sav materijal koji je ugrađen s cijenama i tu presliku građevinske knjige je poslao RO. Nitko nije reagirao na tu knjigu više od 20 dana niti su mu rekli da je nešto pogriješio, a nije prije nego što je poslao tu knjigu razgovarao koliko trebaju platiti dok nije utvrdio sve činjenice iz te knjige. Tu knjigu je poslao RO poštom i kako nitko nije reagirao na knjigu zvao je RO koji se nije javljao te je potom zvao CO i rekao mu da trebaju platiti radove ČO na što mu je CO rekao da je to sve skupa previše novaca. Tužitelj im nije slao račun dok ne vidi treba li nešto stornirati ali obzirom da im nisu dali konkretne primjedbe izdao je račun u kolovozu 2018. godine. Nakon izdavanja računa sjeća se da mu je CO prigovorio da je stavka rušenja prevelika te je dao odobrenje da se račun smanji za 23.563,00 kune jer su se dogovorili da će ostatak uplatiti na račun što se i dogodilo 30. studenog 2018. Potom se čuo s CO koji mu je predložio da bi mu isplatio 60.000,00 kuna na ruke da završe spornu situaciju, ali mu je svjedok rekao da mu uplati 100.000,00 kuna, a nije pristao da mu isplati 60.000,00 kuna na ruke jer bi to bio financijski prekršaj. Nakon toga mu je CO isplatio samo 40.000,00 kuna. Nakon što je ispostavio račun CO i KO su tražili da im smanji račun za visinu rabata što je i pristao, ali obzirom da nisu platili po dogovoru, ukinuo im je to odobrenje smanjenja računa.

Svjedok navodi da je sva komunikacija s tuženikom išla preko e-maila. Dogovorio je s tuženikovom suprugom ponudu i povećanje ponude za stan u [adresa], a tuženik mu je poslao e-mail da mu uredi stan u [adresa]. Opunomoćenik tuženika naglašava da je svjedok rekao da se dogovorio da se stan uredi za te novce koji su mu uplaćeni, a svjedok navodi da se radi o lapsusu ako je to rekao te da nikako ne može misliti da bi se stan mogao urediti za te novce.

Svjedok nakon prigovora opunomoćenika tuženika navodi da je činjenica da CO nije mogao poslati ponude jer nije imao niti projekt, niti nadzor niti troškovnika, a sav materijal su oni birali tako da nije znao koliko će novaca potrošiti na opremu. Ne zna da je dobivao te mailove i bio je dva puta tjedno u stanu u [adresa], nitko ništa nije pitao nego samo kada će se useliti u stan. Navodi da je njegov dužnik RO, a za njega KO i CO ne postoje.

7.8. U e-mail poruci od 6. studenog 2017. koju je CO uputio PO vidi se da je CO pokušao dogovoriti cijenu pojedinih stavki radova te je zamolio da se dogovore oko vremenskog okvira u kojemu trebaju nabaviti materijal. U odgovoru na taj e-mail PO odgovara da nema problema te da će se sve dogovoriti kada dođe gore.

Dana **.**.2017. PO u e-mailu šalje CO popis radova koje bi radio u stanu i naglašava da će idući dan dobiti ponudu vrijednosti svih radova.

Dana **.**.2017. CO u e-mailu podsjeća PO da mu pošalje barem okvirnu cijenu za radove koje su dogovorili te da mu navede koje radove može obaviti za već uplaćenih 92.000,00 kuna.

Isti dan mu PO odgovara da nije problem sačiniti cijenu već postići najbolju u odnosu kvalitete i vrijednosti te ga je obavijestio da pokušava dobiti bolje ponude za materijale.

Na navedeni mail mu CO odgovara da mu vjeruju u potpunosti i da im je cijena bitna kako bi znali koliko im novaca preostaje za namještanje stana i uređaje. Dana **.**.2018. CO ponovno putem e-maila pita PO da mu obzirom da se približava kraj radova, da mu pošalje cijene dosad obavljenih radova jer im je to bitno radi namještanja stana. Na navedeni mail nije zaprimljen odgovor.

7.9. Dana **.**.2018. CO u e-mailu upućenom PO opisuje svoje viđenje cijele situacije. Navodi da smatra da se PO našao uvrijeđenim jer nisu htjeli isplatiti radove kooperanta ČO za koje smatraju da su višestruko veći od tržišne cijene. Nakon što je CO odbio isplatiti traženi iznos kooperanta PO prekida svu komunikaciju i u dva e-maila im "oprašta sve novce" a nakon što je CO inzistirao da mu se kaže cijena sveukupnih radova PO ga je nazvao i rekao " Š, da me više nikada nisi kontaktirao, ne želim više ni vidjeti ni čuti za tebe i tvoju obitelj i nemojte me slučajno više kontaktirati". U ostatku e-maila ŽO iskazuje da je PO ostavio nedovršenog posla za koji je rekao da će ga napraviti. Dalje CO navodi da mu je bio voljan na jesen poslati novce za obavljene radove u iznosu za koje su realno odrađeni radovi, ali se iznenadio kada ga je 28. kolovoza 2018. u poštanskom sandučiću dočekala omotnica i u njoj sporni račun za radove. U daljnjem dijelu e-maila CO traži pojašnjenja cijena za pojedine stavke iz računa te poručuje PO da čeka odobrenje kredita u banci nakon čega će mu platiti sve po tržišnoj cijeni, a ne traženoj, te da čeka ovlaštenog sudskog vještaka da mu ispostavi svoju procjenu.

U odgovoru na taj mail PO dana 6. rujna 2018. šalje CO opomenu zbog neplaćanja ispostavljenog računa te ga poziva da hitno podmiri svoju obvezu.

CO istog dana odgovara na taj e-mail i navodi da nije nikome ostao dužan niti je prema ikome imao nepodmirenih računa te da čeka izvješće ovlaštenog sudskog vještaka te će na temelju tog izvješća isplatiti preostali dug (umanjeno za sve popravke zbog grešaka u radovima). U daljnjem tekstu optužuje PO da je prevarant koji je od početka imao ovo na umu te mu prijeti tužbom zbog prijevare.

7.10. Dana **.**.2018. CO šalje PO troškovnik koji je napravljen uz kontrolu ovlaštenog sudskog vještaka te niza stručnjaka koje je sam kontaktirao. Isti troškovnik smatra poštenim te mu predlaže da ga prihvati i da završe ovo neugodnu situaciju u kojoj su se našli. U navedenom troškovniku predlaže da mu isplati dodatnih 46.157,21 kuna kako bi riješili sve dugove.

7.11. Dana **.**.2018. HO šalje CO odobrenje za račun br. 13. kojim se umanjuje prvotna tražbina za rabate u iznosu od 29.454,97 kuna, a sve u namjeri da riješe nesporazum. CO joj odgovara da su im te rabate oni prvi spomenuli i obećali ih njima dati te su im zbog toga povjerili posao adaptacije stana. Dalje navodi da je u više navrata pismeno i usmeno tražio cijene radova, barem okvirne, te da ih nikad nije dobio. Smatra da je ukupna cijena od 275.000,00 kuna za grube radove za stan od 76 m[2] pretjerana i neprihvatljiva te da su platili stan 1.040,00 eura po kvadratu a da izvođač za kvadrat grube adaptacije traži preko 500,00 eura. Ponovno navodi da da su znali za te cijene nikad ne bi pristali na posao te da i dalje stoje pri svojoj ponudi koja je realna i provjerena.

7.12. Dana **.**.2019. PO šalje CO e-mail u kojem navodi da je prije sedam mjeseci povukao proceduru ovrhe zbog neplaćenog računa ali to ne znači da je dugovanje podmireno. Nitko se sedam mjeseci nije javio niti je poduzimao kakve korake u smislu rješavanja duga. Predlaže da dođe 12. listopada 2019. u Zagreb na usmeni dogovor i mirno rješenje problema. Na isti mail mu odgovara CO koji potvrđuje da će 12. listopada 2019. biti u Zagrebu i da su na raspolaganju za dogovor.

7.13. Dana **.**.2019. CO šalje e-mail PO u kojem mu govori da mu je drago da su popričali i pokušali razriješiti problem. Predlaže da mu idući dan preda 50.000,00 kuna na ruke i da se obveže da će u njegovom novom stanu obaviti poslove rušenja i zbrinjavanja šute što procjenjuje na 40.000,00 kuna. Uz to bi mu predao sve nacrte, račune i kontakte te će pomoći oko sve što može i zna u vezi tog stana. Također nudi da pomogne njegovom sinu oko studija građevine. Sve procjenjuje na 182.800,00 kuna te to smatra realnom cijenom obavljenog posla. PO mu odgovara 17. listopada 2019. i daje protuprijedlog da 50.000,00 kuna uplate na račun KONSA d.o.o., a da mu iznos od 40.000,00 kuna uplate u vremenu od godinu dana onako kako bude mogao. Tim uplatama zatvorit će novac koji je dao kooperantu i PDV na izdane račune, a isto tako bi razdužio opremu i materijale koje je kupovao za stan.

CO u e-mailu od 18. listopada 2019. odbija protuprijedlog i smatra da je cijena i dalje nerealna te mu nudi zadnju opciju da uplate 60.000,00 kuna i time riješe sve dugove.

Isti dan mu PO odgovara da mirno rješenje spora nije moguće.

7.14. U WhatsApp dopisivanju od 4. prosinca 2017. do 12. listopada 2019. između CO i PO, CO dana 3. veljače 2018. šalje poruku PO u kojoj ga moli da mu pošalje okvirno koliko će cijeli posao koštati sa svim stvarima koje su preko njega uzimali te da je on prvi na redu za plaćanje pa sve ostalo stoji i čeka njegov račun te moraju znati koliko će im novaca ostati za ostale radove i namještaj. PO mu odgovara da će sutra poslati ali da je on zadnji u redu za plaćanje pa da njega riješe ako što ostane. Idući dan PO odgovara da je otputovao za Stockholm tako da nije napravio obračun ali se vraća u četvrtak u Zagreb. Dana **.**.2018. PO u poruci moli CO i KO da isplate ČO ali ako ne mogu isplatiti da mu jave da ga on isplati. Dana **.**.2019. CO predlaže PO da riješe problem bez sudova te da se nađu i riješe situaciju i da se pokušaju naći. Dana 12. listopada 2019. dogovaraju sastanak u Zagrebu.

7.15. Svjedok CO na ročištu za glavnu raspravu od 21. listopada 2019. iskazuje da je prvi kontakt s PO ostvario on, a njegov otac RO je digao kredit obzirom da on nije bio kreditno sposoban. Za PO je saznao preko mame jer je ona bila cimerica sa suprugom PO. Navodi da je on kupio stan u [adresa] koji je trebalo kompletno renovirati. Stan je plaćen 80.000,00 eura. Kad je s roditeljima putovao na more svratili su u [adresa] kod PO te mu je on rekao čime se bavi. Kada je rekao da kupuje stan i da ga je potrebno renovirati, PO je rekao da će to riješiti. Kada je kupio stan obavijestio je PO negdje u listopadu, a radovi su krenuli u studenom. Trebalo je prvo razbiti zidove, povaditi stolariju a PO je rekao da će on to brže napraviti. Otac RO mu je već krajem listopada uplatio 90.000,00 kuna kada je PO pristao napraviti renovinarenje stana. CO je s PO dogovarao što treba raditi. Trebalo je promijeniti kompletne vodovodne instalacije, električne instalacije, maknuti stare podove i pregradne zidove, izvaditi svu stolariju, napraviti novu kupaonicu, micane su stare pločice i postavljene su nove sve do stropa, posebno je rađen novi WC. Sve te radove trebao je obaviti PO sa svojim materijalom s time da su R sve birali, među ostalim pločice, boje, sanitarne elemente, pipe. Dogovorili su se gdje će što kupiti, odnosno kupovali su tamo gdje je PO imao rabat jer su rekli da će platiti po cijeni rabata. Nakon što je PO vidio što je sve trebalo raditi napravio je specifikaciju radova ali bez navođenja cijene iako je obećao da će im dati cijene pojedinih radova što nikada nije učinio iako ga je više puta e-mailom to tražio.

Tužitelj nije izveo sve radove po specifikaciji, nije spojio radijatore, nije napravio ogradu na balkonu koja je dogovorena. Bilo je nedostataka vezano uz postavljenu klimu jer nije bila postavljena na određenoj visini pa je iscurio plin te su zbog toga morali platiti 3.000 kuna. Zatim je wc školjka postavljena prenisko i u wc-u i u kupaonici zbog čega su morali razbiti pločice i podići školjku a što ih je sve koštalo oko 4.000 kuna.

Imali su dobre odnose sa PO sve dok keramičar, koji je također radio i soboslikarske radove, nije rekao koliko ti radovi koštaju. Tog keramičara je angažirao PO. Keramičar je za taj rad tražio 53.000 kuna, a u koju cijenu je uključen sav materijal osim pločica i ljepila i lajsne. Kontaktirao je arhitekticu koja mu je rekla da je realna cijena 25.000 kuna. Nakon što je PO rekao koliko je keramičar tražio on je rekao da on nema veze s tim te da su se trebali dogovoriti. Nakon toga je komunikacija bila skoro nepostojeća. Trebao je direktno platiti keramičaru, a kad je tražio od keramičara da mu dostavi račun i specifikaciju, isti nikada nije dostavio. Također smatra da je cijena za odvoz šute prenapuhana jer je šuta odvezena u roku dva dana. Šute je bilo nekih 17 kubika te je stala u jedan kombi. Nije bio prisutan dok se šuta odvozila ali je bio večer prije i vidio je količinu smeća. Nakon što su prekinuti odnosi zbog keramičara, svjedok navodi da je PO trebao postaviti klimu, spojiti radijatore, završiti elektroinstalacije i podići wc školjke i umivaonik. Radovi tužitelja su završeni u lipnju 2018. Svjedok je e-mailom ukazao PO na nedostatke i nije mu dao rok da ih otkloni, ali ga je pitao što će poduzeti. U 7. mjesecu 2018. pitao je koliko sve košta i da li treba platiti nakon onih 92.000 kuna. Angažirao je sudskog vještaka koji radi u firmi njegove supruge a vještak je utvrdio da ti radovi s materijalom koštaju 140.000 kuna te je potom rekao tužitelju da će mu uplatiti razliku do tog iznosa, ali tužitelj nije pristao na to već je rekao da ih ne želi vidjeti ni čuti te im je krajem kolovoza 2018. ispostavio sporni račun. Svjedok navodi da je PO prijatelj njegove majke i imao je povjerenje u njega te ga je pustio da radi iako nisu ugovorili cijenu pojedinih radova. Po svjedoku je sporna cijena rada, količine su više-manje u redu osim šute i svi ti materijali su ugrađeni. Svjedok tvrdi da je PO rekao da kupe sanitarije i pločice u Fero-Termu jer tamo ima 25% rabata koji će prenijeti njima. Kupljeno je u Fero-Termu po ponudi od 21.000 kuna a kako PO ima rabat od 25 % platio je 17.000 kuna te je taj iznos trebao navesti u računu a naveo je 24.000 kuna. Svaka stavka je nerealno povećana, tako je nerealno fakturirao cijenu za stolariju 34.000 kuna a trebala je koštati 28.800 kuna. Svjedok je predložio stolariju MO no PO je rekao da on ima povoljniju ponudu tako da je pristao, a nije uzeo povoljniju ponudu na kraju.

Nakon što je sudski vještak napravio obračun od 144.000 kuna za sve radove, svjedok je od tog iznosa odbio 12.000 kuna koje je dodatno platio zbog otklanjanja nedostataka i još 2-3.000 kuna zbog kašnjenja jer je posao trebao biti završen u veljači a završen je u lipnju tako da je plaćeno ukupno 132.000 kuna.

Svjedok navodi da je njegov otac RO digao kredit u iznosu od 92.000 kuna koji je uplaćen tužitelju a on svaki mjesec uplaćuje ocu za iznos tog kredita. Svjedok tvrdi da njegov otac, tuženik, nikako nije uključen u odnose s tužiteljem niti je kontaktirao prije niti poslije već je samo digao novce obzirom da svjedok nije bio kreditno sposoban. Tuženik nije trebao renovirati stan u [adresa]. Tužitelj nije nikada tuženiku poslao nikakvu ponudu, a račun je ispostavljen na svjedokov stan u [adresa] u poštanski sandučić. Svjedok je bio vlasnik stana u trenutku izvođenja radova.

7.16. Svjedokinja KO, supruga CO, na ročištu za glavnu raspravu 21. listopada 2024. iskazuje da su ona i suprug kupili stan 2017. koji je trebalo renovirati i svekar (tuženik) im je rekao da bi se mogli čuti s PO da on preuzme uređenje stana. PO su upoznali 2016. godine i to je bio jedini kontakt, a kada su kupili stan 2017. odlučili su se za njega kao izvođača radova na svekrov prijedlog jer se PO prije toga nahvalio kako uređuje vile. Svekar je jedino predložio da se oni čuju s PO, a daljnja komunikacija je bila između CO i PO. Svekar je digao kredit u iznosu od 92.000 kuna te je prebacio novce na račun PO prije početka radova. Tužitelj je znao da će on raditi, a kad je novac prebačen nije bilo dogovoreno što će se raditi i za koji iznos. Svjedokinja je došla sa suprugom CO i PO u stan i rekli su da treba kompletno renovirati stan. Tada nije bilo ni riječi o cijeni. Rekao je da će se uklopiti u njihove planove i da se ne brinemo i da će se sve riješiti. Svjedokinjin svekar je digao kredit od oko 200.000 kuna a 40 % je trebalo biti uplaćeno na račun izvođača, dok bi njima ostatak bio na raspolaganju. Morali su hitno uplatiti taj iznos tako da nisu imali puno vremena za izbor izvođača. S tužiteljem su bili u dobrim odnosima i sve je teklo dobro dok im keramičar nije rekao svoju cijenu. Tada su ga tražili da točno navede sve stavke a isti je to odbio i naljutio se. Suprug je htio s bratom i prijateljima sam riješiti šutu, no tužitelj je rekao da će on doći sa svojim radnicima i za dva dana su to napravili. Đ su odvezli cigani, a ona je tamo bila svaki dan i bila je na raspolaganju za sve što je trebalo.

Sav posao je trebao biti gotov do kraja veljače, a bio je završen tek krajem lipnja, s tim da su trebali biti popravljeni još neki radovi, radijatori nisu spojeni, štekeri nisu postavljeni, klima je postavljena na krivo mjesto, ograda na balkonu nije postavljena, školjke i umivaonik su bili postavljeni prenisko tako da su zvali drugog vodoinstalatera da to popravi. Nisu dobro postavljene podloge za laminat tako da je nakon mjesec dana počelo krckati, a isto tako nisu bile dobro postavljene cijevi u kupaonici i u malom wc-u jer su stan prodali i novi kupac je nakon nekog vremena shvatio da nešto curi i morao je mijenjati sve cijevi.

Materijale su sami birali, najčešće gdje je PO rekao da ima rabat jer je rekao da će ga njima prepustiti, a materijal je kupovao PO. Svjedokinja je uglavnom dolazila i nadgledala i ukazivala na nedostatke. Inače su gledali svoje ponude te kad su predložili stolariju od MO tužitelj je rekao da će on naći povoljnije da bi po računu shvatili da je on zaračunao još više.

Više puta su tražili od tužitelja usmeno i e-mailom da se očituje o cijeni radova kako bi znali koliko će im novaca ostati za namještaj. Tužitelj je mogao reći koliko će koštati radovi, a kako su oni birali materijale trebao je znati koliko će to koštati. Tužiteljeva supruga je bila cimerica njene svekrve i nisu mislili da bi bilo što moglo štekati, tako da nisu prekinuli suradnju iako im tužitelj nije ispostavio konkretnu ponudu s navođenjem i specifikacijom svih radova i materijala. Obzirom da su radovi keramičara bili basnoslovno skupi, angažirali su sudskog vještaka kako bi utvrdili vrijednost radova i od tog iznosa koji je vještak utvrdio umanjili su za iznos radova koje su morali naknadno obaviti zbog nedostataka tako da je ukupno plaćeno PO 132.000 kuna. Svekar je digao kredit ali ga oni otplaćuju. Osim toga što je svekar digao kredit, nema nikakve druge veze s PO. Tuženik nije prijatelj s PO i misli da nije komunicirao s njim u vezi radova.

7.17. Tuženik RO, u svom iskazu koji je dao na ročištu za glavnu raspravu dana 4. veljače 2025. iskazuje da je poznavao suprugu PO koja se zvala Mercedes jer su ona i njegova supruga bile cimerice i održavale su komunikaciju. Nije znao da njen suprug ima građevinsku tvrtku Konsa d.o.o. Nije trebao adaptirati stan u [adresa], ali je trebalo adaptirati sinov stan u [adresa]. Nema nikakve veze sa dogovorom oko adaptacije stana u [adresa]. Njegov sin CO je došao do PO preko majke. Uopće ne zna kako su tekli pregovori niti što su dogovarali njegov sin i tužitelj. Kasnije je saznao tko je izvodio radove. Te radove je trebao platiti sin, a on je digao kredit sinu za uređenje stana u iznosu 30.000 eura. Sve što zapravo zna oko ove adaptacije je da je dao nalog da se 92.000 kuna prebaci na račun izvođača PO, ostalo je išlo sinu i sin je dalje plaćao sve radove i dogovarao. Zna da se cijeli stan uređivao od stolarije, podova, instalacije i sve je to detaljno napravljeno. Ne može reći je li sin zadovoljan s izvedenim radovima, ali misli da nije jer je sin pričao da nije bio zadovoljan, a on nije ispitivao o čemu se radi. Ne sjeća se ni da mu je sin rekao da su radovi završeni niti koliko su iznosili ti radovi, a ne zna ni da li je izvođač izveo sve radove u smislu da bi stan bio potpuno uređen. Ne zna ni da li je sin imao primjedbe na sporni račun. Taj stan koji je adaptiran je bio vlasništvo njegova sina. Sa PO nije imao nikakav kontakt, niti telefonski a niti putem e-maila. Sa PO nije uopće kontaktirao oko uređenja stana u [adresa], a niti stana u [adresa]. Sa PO nije sklopio nikakav ugovor. Nije pregovarao niti ugovarao bilo kakve radove sa PO u korist svoga sina. Kada je digao kredit sin je rekao da tih 92.000 kuna prebacio na račun PO.

7.18. Radi utvrđenja vrijednosti izvedenih radova sud je izveo dokaz određivanjem građevinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku ŠO. U svom nalazu i mišljenju od 1. svibnja 2022. vještak je procijenio radove u vrijednosti od 170.162,83 kune.

Na ročištu za glavnu raspravu 21. listopada 2024. sudski vještak ŠO iskazuje da je svoj nalaz koji se odnosi na ugrađene materijale i količinu temeljio na neposrednom očevidu, a za koji mu je pokazao na licu mjesta CO. Vještak je pozvao izvođača radi prisustvovanja vještačenju ali se isti nije odazvao, a nije bilo ni dostavljene druge dokumentacije građevinskog dnevnika i građevinske knjige temeljem kojih bi se mogao izvršiti obračun svih radova i materijala. Iz navedenog razloga je pozvao i tužitelja i CO kako bi mu na licu mjesta pokazali što je točno od radova izvedeno i kako je izvedeno i kako bi se usuglasili. Dakle, samo na temelju pokazivanja CO je mogao dati nalaz. Imao je cijeli spis na raspolaganju te je vidio priloženi obračun uz račun, ali on ne predstavlja građevinsku knjigu jer nije potpisan. Na upit da li je skupina radova koja je navedena u građevinskog knjizi, odnosno obračunu, odskakala od izvedenih radova isti odgovora da nisu te da misli da su svi ti radovi izvedeni jer je stan uređen. Nije evidentirao nikakve nedostatke u trenutku kada je vršio pregled stana jer mu je rečeno da nema nikakvih primjedbi na izvedene radove, a to mu je rekao CO. Prilikom vještačenja CO mu nije priložio tehničku dokumentaciju što treba raditi niti rješenje o rekonstrukciji stana. Oni su se tijekom izvođenja radova usmeno dogovarali o svemu, o nabavi materijala, o cijenama, o tome što će se raditi itd.

Nalaz i mišljenje je nadopunjeno 9. studenog 2024. na način da je izvršena izmjena izračuna predmetnih radova na način da se izračun vrijednosti radova izvrši na temelju količina koje je dostavio izvođač radova Konsa d.o.o. i jediničnih cijena iz prethodnog nalaza i mišljenja te je vještak procijenio vrijednost radova na 193.563,13 kuna.

Na ročištu za glavnu raspravu koje se održalo 4. veljače 2025. vještak iskazuje da je razlika između osnovnog nalaza i mišljenja i dopune nalaza u iskazanim količinama koje je mjerio sa naručiocem i količina koje je mjerio sam izvođač. Preuzeo je mjere izvođača iz njegove dokumentacije koja se nalazi u spisu i prvom nalazu. Na upit iskazuje da ono što je bilo vidljivo u dokumentaciji, to je i izmjerio, a odstupanja ima u količinama i formiranju cijena. Nije rađeno ništa što nije navedeno u dokumentaciji izvođača. Cijene je utvrdio pribavom troškovnika od različitih izvođača sličnih radova.

8. Prema članku 620. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Stavak 2. istog članka propisuje da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku.

8.1. Iz te odredbe proizlazi da su sastojci ugovora o građenju određena građevina koju treba izgraditi, ili drugi građevinski radovi koje treba izvesti na već postojećoj građevini ili određenom zemljištu (dakle, predmet ugovora), zatim određeno zemljište na kojem građevina treba biti izgrađena, određeni projekt prema kojem građevina treba biti izgrađena, ugovoreni rok u kojem izvođač treba ispuniti svoju ugovornu obvezu, i određena cijena koju naručitelj treba isplatiti. Može se međutim zaključiti da su bitni sastojci ugovora o građenju samo građevina (odnosno građevinski radovi čije je izvođenje ugovoreno na postojećoj građevini) i cijena.

8.2. Prema odredbi br. 7. Posebnih uzanci o građenju (Narodne novine, broj: 137/2021.; dalje: PUG) propisano je da ugovor mora sadržavati bitne sastojke propisane zakonom kojim se uređuju obvezni odnosi. Sastavne dijelove ugovora čini tehnička dokumentacija, posebni i drugi uvjeti koji su priloženi ugovoru i na koje se ugovor poziva.

8.3. Odredba članka 621. ZOO-a određuje što se smatra građevinom. Tako se pod »građevinom« razumijevaju zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge, bunari i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove. Dakle, očito je da se ZOO pri definiranju predmeta ugovora o građenju vodi kriterijem obujma i složenosti radova koje je potrebno poduzeti da bi se građevina izvela. Iz navedenog je za zaključiti da ugovor kojim se izvođač za naknadu obvezao izraditi objekt koji nije poimence naveden kao građevina ZOO-om i uz to postupkom koji podrazumijeva manje i jednostavnije odnosno manje složene radove, nije ugovor o građenju, već ugovor o djelu općenito. Kada će se pak raditi o većim i složenijim radovima, te koje okolnosti još treba utvrditi da bi se moglo uzeti da se s obzirom na predmet ugovora radi o ugovoru o građenju, u slučaju spora bit će potrebno utvrditi u svakom pojedinom slučaju. U ovom slučaju, obzirom da su predmet radova obuhvaćali demontažu, gradnju novih pregradnih zidova, sanacija podova, vodovodnih i električnih instalacija, montaža i instalacija klime, ugradnja vanjske stolarije, izgradnja novog wc-a, zidarsko keramičarski radovi, soboslikarski radovi, stolarski radovi i nabava i isporuka sanitarija, parketa i lajsni i zidnih radijatora. Obzirom na sveobuhvatnost radova može se reći da se radi o većim i složenijim radovima te da bi se zbog opsega radova ovdje trebalo raditi o ugovoru o građenju a ne ugovoru o djelu.

8.4. Odredba članka 625. ZOO-a propisuje da se cijena radova može odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena). O ugovaranju jedinične cijene radi se, dakle, kada je ugovorene radove moguće podijeliti na jedinice mjere. Primjerice, ako predmet ugovora obuhvaća kakve iskope, moguće je cijenu ukupnih radova odrediti po kubičnom metru iskopa, ili, ako se radi o soboslikarskim radovima, po četvornom metru obijeljene površine zida. Dakle, u ovom je slučaju potrebno u ugovoru odrediti jediničnu cijenu ugovorenih radova, a konačna će cijena biti umnožak te jedinične cijene s količinom izvedenih radova. Ako ugovor pretpostavlja izvođenje više vrsta radova, može se odrediti jedinična cijena za svaki od tih radova, pa će ukupna cijena biti zbroj tih jediničnih cijena. O ukupno ugovorenoj cijeni govorimo kada je kao naručiteljeva protučinidba za izgrađenu građevinu ugovorena cijena u ukupnom iznosu. Radi se dakle, iako je ZOO u čl. 625. tako ne naziva, o paušalnoj cijeni. U drugom slučaju, kada govori o „jednoj ukupnoj cijeni“ koju mora platiti putnik kao protučinidbu svim uslugama organizatora putovanja, izričito je navedeno da je drugi naziv za takvu cijenu „paušalna“ cijena (čl. 881. st. 1. ZOO). Iako je navedeno da se radi o cijeni „za cijelu građevinu“, ne treba uzeti da je zakonodavac smatrao da je ovaj način ugovaranja cijene moguć samo kada je predmet ugovora o djelu izgradnja građevine, već je moguće cijenu ugovoriti kao paušalnu i onda kad je predmet ugovora izvođenje kakvih drugih građevinskih radova. Dakle, kada se radi o ukupno ugovorenoj cijeni, izvođač ima pravo naplatiti upravo konkretnu novčanu svotu koju je ugovorio, bez obzira na stvarne troškove i količine radova koji su bili potrebni da bi ispunio svoju ugovornu obvezu.

Obzirom da cijena radova nije ugovorena prije pristupa radovima, kao ni naknadno, može se reći da nedostaje jedan od bitnih sastojaka ugovora. Cijena nije definirana unatoč višestrukom inzistiranju tuženikovog sina koji je u vrijeme izvođenja radova bio vlasnik predmetnog stana. Cijena nije definirana ni po jednom od propisanih načina.

Svjedok PO je u svom iskazu potvrdio da cijena nije definirana tako što je izjavio da su mu dostavili troškovnik što treba napraviti u tom stanu te je on njima prema tom troškovniku stavio ponudu cijene radova i materijala za sve što je potrebno učiniti radi adaptacije stana i nakon par dana mu je taj iznos doznačen s Erste Banke po nalogu tuženika. Tu izjavu je naknadno sam pobio kad je naveo da mu je tuženik poslao e-mail u kojem ga moli da uredi stan za djecu. Nije pitao koliko će iznositi cijena tog rada nisi su se uopće dogovorili o cijenama i radovima koje su trebali izvesti. Kada su došli u stan obavljati radove CO i KO su mu govorili što bi sve trebalo napraviti ali s njima nisu dogovarali nikakvu cijenu niti tko će platiti. Išao je na povjerenje jer je mislio da će tuženik to sve platiti koliko god radovi budu iznosili. Svjedok CO navodi u svom iskazu da nakon što je PO vidio što je sve trebalo raditi napravio je specifikaciju radova ali bez navođenja cijene iako je obećao da će im dati cijene pojedinih radova što nikada nije učinio iako ga je više puta e-mailom to tražio.

Svjedokinja KO navodi u svom iskazu da je došla sa suprugom CO i PO u stan i tad su rekli da treba kompletno renovirati stan. Tada nije bilo ni riječi o cijeni. Više puta su tražili od tužitelja usmeno i e-mailom da se očituje o cijeni radova kako bi znali koliko će im novaca ostati za namještaj. Tužitelj je mogao reći koliko će koštati radovi, a kako su oni birali materijale trebao je znati koliko će to koštati.

Također u e-mail dopisivanju od 6. studenoga 2017. do 15. studenoga 2017. vidljivo je da je CO više puta tražio od PO da definiraju cijene radova, na što se isti oglušio i nije poslao čak ni okvirnu cijenu radova.

Usto u WhatsApp dopisivanju od 4. prosinca 2017. do 12. listopada 2019. između CO i PO vidljivo je da je CO tražio PO da definiraju cijene radova. CO dana 3. veljače 2018. šalje poruku PO u kojoj ga moli da mu pošalje okvirno koliko će cijeli posao koštati sa svim stvarima koje su preko njega uzimali te da je on prvi na redu za plaćanje pa sve ostalo stoji i čeka njegov račun te moraju znati koliko će im novaca ostati za ostale radove i namještaj. PO mu odgovara da će sutra poslati ali da je on zadnji u redu za plaćanje pa da njega riješe ako što ostane. Idući dan PO odgovara da je otputovao za Stockholm tako da nije napravio obračun ali se vraća u četvrtak u Zagreb. Daljnjih dogovora oko cijene nije bilo. Obzirom da u ovom ugovoru nedostaje jedan od bitnih sastojaka ugovora, može se reći da ugovor nema pravni učinak.

8.5. Odredbom čl. 620. st. 2. ZOO izričito je propisano da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok za ugovor o djelu to nije propisano, što znači da za njega vrijedi načelna neobvezatnost oblika (čl. 286. st. 1. ZOO). S obzirom na propisanu obvezatnost oblika ugovora o građenju, za tu vrstu ugovora vrijede i ostala pravila iz čl. 286., sadržana u njegovim stavcima 2. i 3. To znači da zahtjev da ugovor bude pisanom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora, ali da su pravovaljane kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u ugovoru nije ništa rečeno ako to nije protivno cilju radi kojega je oblik propisan.

Pored propisivanja obvezatnosti oblika ugovora o građenju, propisano je i da za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja. S obzirom na propisan obvezatnost oblika ugovora o građenju, valja ukratko izložiti i zakonska pravila koja uređuju posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika.

Prema odredbi čl. 290. st. 1. ZOO ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Člankom 294. ZOO propisana je, međutim, mogućnost osnaženja ugovora kojem nedostaje propisani oblik. Tako se takav ugovor smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Za ugovor o građenju se ne može ustvrditi da bi se na njega odnosila potonja iznimka, da bi se navedeno pravilo o mogućnosti osnaženja moglo na njega primijeniti.

U cijelom postupku tužitelj a ni tuženik nije priložio dokaz da je ugovor o građenju sklopljen u pisanom obliku. Tuženik RO je također u svom iskazu potvrdio da nije sklopljen ugovor u pisanom obliku. Stoga se zaključno može reći da ovaj ugovor nema pravni učinak jer nije sklopljen u propisanom obliku, kao i iz razloga jer mu nedostaje jedan od bitnih sastojaka kako je ranije utvrđeno.

8.6. Iz definicije ugovora o građenju prema ZOO-u proizlazi da u ovom pravnom poslu sudjeluju najmanje dvije strane, naime naručitelj i izvođač. Bez ove dvije ugovorne strane nema ugovora o građenju. Naručitelj je, kako to proizlazi iz odredbe članka 620. stavka 1. ZOO-a osoba, fizička ili pravna, koja je ugovorom naručila izgradnju određene građevine ili izvođenje kakvih drugih građevinskih radova. Izvođač je osoba, fizička ili pravna, koja se ugovorom prema naručitelju obvezala izgraditi građevinu odnosno izvesti kakve druge građevinske radove. Potrebno je stoga utvrditi tko su stranke u ovom slučaju i je li osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

U ovom slučaju, da ugovor o građenju proizvodi pravne učinke, postojale bi dvije stranke, tužitelj KONSA d.o.o. kao izvođač i druga stranaka kao naručitelj. Svjedok PO u svom iskazu navodi da mu je tuženik poslao e-mail u kojem ga moli da uredi stan za djecu. Nije pitao koliko će iznositi cijena tog rada niti su se uopće dogovorili o cijenama i radovima koje su trebali izvesti. Kada su došli u stan obavljati radove CO i KO su mu govorili što bi sve trebalo napraviti ali s njima nisu dogovarali nikakvu cijenu niti tko će platiti. Išao je na povjerenje jer je mislio da će tuženik to sve platiti koliko god radovi budu iznosili. Nadalje navodi da je sva komunikacija s tuženikom išla preko e-maila. Dogovorio je s tuženikovom suprugom ponudu i povećanje ponude za stan u [adresa], a tuženik mu je poslao e-mail da mu uredi stan u [adresa]. Opunomoćenik tuženika naglašava da je svjedok rekao da se dogovorio da se stan uredi za te novce koji su mu uplaćeni, a svjedok navodi da se radi o lapsusu ako je to rekao te da nikako ne može misliti da bi se stan mogao urediti za te novce.

Jedina e-mail koresponencija između tužitelja i tuženika je u e-mail dopisivanju od 13. studenoga 2017. gdje tuženik RO dostavlja PO i SO poruku "Dragi naši prijatelji i, više od prijatelja, puno, puno Vas pozdravljaju Vaši R, TO, RO, CO, KO, B, BO i C iz [adresa] i [adresa] uz zahvalnost i nadu da ćete srediti taj stančić naše djece uz par slikica…Bok!", te su uz poruku priložene 22 fotografije članova obitelji i predmetnog stana u roh bau fazi. Sva daljnja korespondencija se odvijala između PO i CO. Također, činjenica je da je stan u trenutku odvijanja radova bio u vlasništvu CO, što je potvrđeno zemljišnoknjižnim izvatkom.

U prilog prigovoru promašene pasivne legitimacije idu i izjave svjedoka PO, CO, KO i samog tuženika RO. Tako PO navodi da je njegov dužnik RO, a za njega KO i CO ne postoje, unatoč tome što je velika većina komunikacije išla preko CO što je kontradiktorno.

Zatim, iskaz svjedoka CO koji navodi da je njegov otac RO digao kredit u iznosu od 92.000 kuna koji je uplaćen tužitelju a on svaki mjesec uplaćuje ocu za iznos tog kredita. Svjedok tvrdi da njegov otac, tuženik, nikako nije uključen u odnose s tužiteljem niti je kontaktirao prije niti poslije već je samo digao novce obzirom da svjedok nije bio kreditno sposoban. Tuženik nije trebao renovirati stan u [adresa]. Tužitelj nije nikada tuženiku poslao nikakvu ponudu, a račun je ispostavljen na svjedokov stan u [adresa] u poštanski sandučić.

Svjedokinja KO navodi da je svekar digao kredit i oni ga otplaćuju, a osim toga što je svekar digao kredit, nema nikakve druge veze s PO. Tuženik nije prijatelj s PO i mislim da nije komunicirao s njim u vezi radova.

Sam tuženik RO u svom iskazu navodi da sa PO nije imao nikakav kontakt, niti telefonski a niti putem e-maila. Sa PO nije uopće kontaktirao oko uređenja stana u [adresa], a niti stana u [adresa]. Sa PO nije sklopio nikakav ugovor. Nije pregovarao niti ugovarao bilo kakve radove sa PO u korist svoga sina. Kada je digao kredit sin je rekao da tih 92.000 kuna prebacim na račun PO.

Zaključno se može reći da tuženik, za slučaj da ugovor o građenju proizvodi pravni učinak, a utvrđeno je da ne proizvodi, nije stranka u postupku te da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Iskazima svjedoka i stranaka potvrđeno je da tuženik nije sudjelovao niti pri definiranju radova ni pri definiranju cijene, a posebno što nije ni vlasnik predmetne nekretnine, te je sudjelovao u cijelom slučaju isključivo na način što je s njegovog računa uplaćeno 92.000 kuna predujma radi početka radova.

9. Obzirom da osnovanost i visina tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz priloženih isprava i iskaza svjedoka, stranaka i vještaka, sud je odlučio kao u izreci presude. Nesporno je utvrđeno da ugovor o građenju nema pravni učinak, prvenstveno iz razloga jer nedostaje cijena kao jedan od bitnih sastojaka ugovora, a kao drugo promašena je pasivna legitimacija jer tuženik nije sudjelovao u pregovorima niti je dalje kontaktirao s tužiteljem oko izvođenja radova, te nije ni vlasnik predmetne nekretnine.

10. Sukladno navedenom, temeljem članka 451. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je platni nalog ukinuo u cijelosti.

11. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. ZPP a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu i u obvezi je tuženiku naknaditi prouzročene troškove parničnog postupka, a koje je sud ocijenio kao potrebne u smislu odredbe članka 155. stavka 1. i 2. ZPP-a, te je tuženiku dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 4.875,00 EUR.

11.1.Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 1.500,00 EUR kao neosnovan.

11.2. U odnosu na trošak ovršnog postupka sud je platni nalog ukinuo jer se o trošku postupka odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga i to zajedno s troškovima nastalim u tijeku parničnog postupka, sve sukladno zaključku utvrđenom na dan 2. lipnja 2017. sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova s predsjednikom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11.3. Sud je tuženiku priznao troškove sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250 bodova po Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), troškove zastupanja na pripremnom ročištu 29. rujna 2020. u iznosu od 250 bodova po Tbr. 9.1. Tarife, troškove sastava podneska od 15. listopada 2020. u iznosu od 250 bodova po Tbr. 8.1. Tarife, troškove zastupanja na pripremnom ročištu 31. siječnja 2022. u iznosu od 250 bodova po Tbr. 9.1. Tarife, troškove zastupanja na glavnoj raspravi 2. prosinca 2022. u iznosu od 50 bodova po Tbr. 9.5. Tarife, troškovi zastupanja na glavnoj raspravi 19. travnja 2024. u iznosu od 50 bodova po Tbr. 9.5. Tarife, troškovi zastupanja na glavnoj raspravi 7. lipnja 2024. u iznosu od 250 bodova po Tbr. 9.1. Tarife, troškove zastupanja na glavnoj raspravi 18. rujna 2024. u iznosu od 50 bodova po Tbr. 9.5. Tarife, troškove zastupanja na glavnoj raspravi 21. listopada 2024. u iznosu od 250 bodova po Tbr. 9.1. Tarife, troškove zastupanja na glavnoj raspravi 4. veljače 2025. u iznosu od 250 bodova po Tbr. 9.1. Tarife, troškovi ročišta za objavu presude 13. ožujka 2025. u iznosu od 50 bodova. Sveukupno priznati troškovi iznose 1950 bodova. Prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR. Sveukupni troškovi bi iznosili 3.900,00 EUR. Na taj iznos je priznat porez na dodanu vrijednost po Tbr. 46. Tarife u iznosu od 975,00 EUR. Zaključno sveukupno priznati trošak iznosi 4.875,00 EUR.

11.4. Sud tuženiku nije priznao troškove zastupanja na raspravi od 2. prosinca 2022., 19. travnja 2024. i 18. rujna 2024. u iznosu 250 bodova za svako ročište po Tbr. 9.1. jer su navedena ročišta odgođena te se primjenjuje Trb. 9.5. Tarife gdje se za svako ročište na koje su pristupili, a koje je odgođeno, može priznati najviše 50 bodova.

11.5. Na troškove postupka tuženik je tražio zatezne kamate te je sud temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a i na temelju članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) dosudio i zatezne kamate na troškove postupka koje teku od dana donošenja presude.

12. Slijedom navedenoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Požegi, 13. ožujka 2025.

Sudac

Snježana Polgar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda za županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Odvjetnik Domagoj Miličević, Požega, Sv. Florijana 8/II

2. Odvjetnik BO, [adresa]