REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok , Turinina 3
Poslovni broj: P Ob-319/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Radeliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Petru Markoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 30. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Igora Radelića, odvjetnika i tuženice osobno uz punomoćnika Mislava Šareca, odvjetnika, 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se Tuženoj da Tužitelju isplati iznos od 45.058,53 € / 339.493,49 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 01.01.2007. godine te da mu naknadi trošak ovog postupka."
II. Nalaže se tužitelju ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženici ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 3.775,00 eura u roku od 15 dana, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da su on i tuženica u braku od 13.09.2008. te da su 11.listopada 2022. sklopili ugovor o diobi bračne stečevine kojim su regulirali pitanje bračne stečevine i u kojem je izričito navedeno da isti regulira samo pitanje bračne stečevine.
1.2. Nadalje navodi da je tužitelj 2006. tuženici pozajmio iznos od 10.000,00 € kojeg je imao kao vlastitu imovinu temeljem Police životnog osiguranja koju je raskinuo te je ušteđena sredstva pozajmio tuženici. Također navodi da je tužitelj prije ulaska u brak raspolagao sa 150.000,00 kuna (19.908,42 eura) koje je pozajmio tuženici, a koje ona nikad nije vratila.
1.3. Osim toga, tužitelj je sam plaćao ratu kredita za stan u iznosu od 2.700,00 kuna mjesečno nakon potpisivanja bračnog ugovora, dakle, za mjesec listopad, studeni i prosinac 2022. te za mjesec siječanj, veljaču i ožujak 2023. u ukupnom iznosu od 16.200,00 kuna (2.150,11 eura).
1.4. Nadalje, tužitelj je morao vratiti pozajmicu svome bratu u cijelosti u iznosu od 13.000,00 € koju je tuženica pozajmila od brata tužitelja.
1.5. Stoga je tuženica prema tužitelju u ukupnoj obvezi za iznos od 45.058,53 € zbog čega tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se tuženici nalaže da tužitelju isplati iznos od 45.058,53 € / 339.493,49 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 01.01.2007. te da mu naknadi troškove ovog postupka.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare na dio potraživanja. Ističe da su se parnične stranke upoznale 30. travnja 2007. te da tužitelj nikakav iznos nije pozajmio tuženici u 2006. godini.
2.1. Također, nisu istinite tvrdnje tužitelja da je prije ulaska u brak raspolagao sa novčanim iznosom od 150.000,00 kn (19.908,42 eura), te da je navedeni novčani iznos pozajmio tuženici, koja mu taj iznos nije nikada vratila.
2.2 Tuženica navodi da je nesporno kako je tužitelj platio rate kredita i to za listopad,studeni, prosinac 2022. godine, te za siječanj 2023. godine. No u to vrijeme je tužitelj još živio u stanu s tuženicom sve do 18. veljače 2023. te je tuženica uplaćivala na račun tužitelja pola iznosa kredita te iznos na ime Amex-a.
2.3. Osporava da bi tuženica od tužiteljeva brata pozajmila iznos od 13.000,00 eura, a koji iznos tužitelj tvrdi da je bratu vratio.
2.4. Tuženica ističe da su parnične stranke sklapanjem Ugovora o podjeli bračne stečevine riješile sve međusobne odnose, pa je ova tužbe nepodobna za postupanje.
2.5. Predlaže se da sud po provedenom postupku odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak.
2.6. U slučaju da sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev u pogledu rata kredita, tuženica ističe prigovor radi prebijanja u iznosu od 1.433,40 eura, na ime polovice plaćenih režija, polovice mjesečne stanarine, plaćenog Amex-a i kredita za stan u razdoblju od listopada 2022. do početka veljače 2023. kada je tužitelj još živio kod tuženice.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sporazum o diobi bračne stečevine (str. 3-9 spisa), ponudu br. 100263755 (str. 10 spisa), obavijest o stanju udjela (str. 11 spisa), uplatnice (str. 20-26, 47-74 spisa), police životnog osiguranja tužitelja (str. 37- 42 spisa) te saslušanjem stranaka.
4. Na temelju provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. U članku 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu iste vrste i kakvoće.
5.1. Članak 504. ZOO propisuje da je, ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.
6. Tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženici pozajmio iznos od 10.000,00 eura, a da je to bila njegova vlastita imovina temeljem Police životnog osiguranja. U svom iskazu, suprotno tvrdnjama iz tužbe, tužitelj navodi kako je novac od životnog osiguranja potrošio na polog za stan, uređenje stana i slično. Tužitelj je u spis dostavio ugovore o policama osiguranja života kod Allianz d.d., međutim nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je s tuženicom sklopio ugovor o zajmu navedenog iznosa. Pritom se financijskim vještačenjem koje je predloženo ne može dokazivati činjenica da je ugovor o zajmu sklopljen, već eventualno visina iznosa koji je tužitelju temeljem police životnog osiguranja isplaćen kod raskida ugovora. Kako je tuženica osporavala da bi bilo kakav ugovor o zajmu između stranaka bio sklopljen, a iz iskaza tužitelja također proizlazi da takvog ugovora nije bilo, već da je navedeni novac potrošio za stan, to isti nije dokazao da bi sa tuženicom sklopio ugovor o zajmu za iznos od 10.000,00 eura.
6. U odnosu na iznos od 150.000,00 kn tužitelj u svom iskazu navodi da je taj iznos on imao na svom tekućem računu prije braka, a s vremenom su stranke taj iznos potrošile i to za potrebe njihovog zajedničkog bračnog života. Ovakav iskaz tužitelja je također suprotan navodima iz tužbe da bi tužitelj tuženici pozajmio iznos od 150.000,00 kn, slijedom čega niti u navedenom dijelu tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje.
7. Naime, tužitelj je u svom iskazu izričito naveo da tuženici nikada nije pozajmio novac, ni prije braka, niti za vrijeme trajanja braka, već su normalno koristili novac zajednički kao da su u braku. Iz ovakvog iskaza tužitelja proizlazi da su njegove tvrdnje iz tužbe, a vezano za zajam novca tuženici u potpunosti neosnovane, odnosno da između stranaka nikad nije došlo do sporazuma o bitnim sastojcima ugovora o zajmu - određenom iznosu novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vremenu trajanja zajma te da ovakav ugovor nikada nije sklopljen, slijedom čega je tužbeni zahtjev u navedenom dijelu neosnovan.
7. U pogledu iznosa od 13.000,00 eura tužitelj u tužbi tvrdi kako je takav iznos tuženica pozajmila od njegovog brata, a da je taj iznos on bratu vratio, zbog čega isti ovom tužbom potražuje od tuženice. U svom iskazu, opet suprotno navodima iz tužbe, tužitelj izjavljuje kako je iznos od nekih 15.000,00 eura on pozajmio od svog brata te da mu je isti iznos i vratio. Navedeno znači da ugovor o zajmu nije sklopljen niti između tuženice i tužiteljeva brata i da je vraćanjem navedenog iznosa bratu tužitelj postupio u skladu sa svojom obvezom kao zajmoprimac te da nema nikakve osnove tražiti isplatu predmetnog iznosa od tuženice.
8. U članku 1111. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
10. Tužitelj u tužbi ističe kako je sam plaćao ratu kredita za stan u iznosu od 2.700,00 kn mjesečno nakon potpisivanja bračnog ugovora i to za mjesece listopad, studeni i prosinac 2022. te za mjesec siječanj, veljaču i ožujak 2023. u ukupnom iznosu od 16,200,00 kn, slijedom čega i navedeni iznos potražuje od tuženice. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno tužitelj platio navedene iznose za mjesec listopad, studeni i prosinac 2022. te siječanj 2023. i to stoga što je isti do 18. veljače 2023. živio u stanu s tuženicom. Ističe međutim kako mu je ona, sukladno njihovom usmenom dogovoru, na račun isplaćivala polovicu kredita, kao i iznos na ime Amex-a.
11. U članku 7. Sporazuma o diobi bračne stečevine stranke su sporazumno utvrdile da će se od dana sklapanja Sporazuma pa do dana isplate ZT, sve obveze koje terete predmetnu nekretninu, uključujući i podmirenje redovnih mjesečnih rata kredita, podmirivati na istovjetan način kao i do sklapanja ovog Sporazuma. Po isplati Lemeš Zene u cijelosti i njegovom iseljenju iz gore opisane nekretnine, FT se obvezuje odmah preuzeti plaćanje navedenog tereta pa nadalje na način da će FT kod poslovne banke ishoditi novi stambeni kredit kojim će se isplatiti potraživanje prema Lemeš Zeni i ostatak obveza iz postojećeg tereta iz članka 2a ovog ugovora.
12. Tužitelj u svom iskazu navodi da se sve do siječnja 2023. iznos kredita naplaćivao automatski s njegovog tekućeg računa kao i dosad, obzirom da je on bio nosioc kredita, sve dok tuženica nije otplatila kredit. Tužitelj u svom iskazu, različito od navoda iz tužbe, ne spominje da bi platio ratu kredita za veljaču i za ožujak 2023. Tuženica pak ističe kako je u navedenom razdoblju, sve do 18. veljače 2023. tužitelj s njom stanovao u predmetnom stanu. Ovakve navode tuženice tužitelj nije osporavao niti je tvrdio, odnosno dokazivao suprotno. Stoga proizlazi da je kredit do iseljenja tužitelja otplaćivan u skladu sa Sporazumom o diobi bračne stečevine, odnosno "na istovjetan način kao i do sklapanja tog Sporazuma", pri čemu je tuženica vraćala tužitelju dio iznosa kredita i to, kako je sama navela, sukladno njihovom usmenom dogovoru.
13. Slijedom navedenog nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1111. ZOO, odnosno zahtjev tužitelja je i u ovom dijelu također neosnovan.
14. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ET, brata tužitelja, jer se njegovo saslušanje ukazalo bespredmetnim nakon izričitih tvrdnji tužitelja na ročištu od 30. siječnja 2015. kako njegov brat nije pozajmio novac tuženici, već ga je predao u koverti tužitelj, a tužitelj mu je isti taj novac u koverti vratio.
15. Kako je tužbeni zahtjev u cijelosti ocijenjen kao neosnovan, to sud nije uzeo u obzir prigovor radi prebijanja tuženice, što ga je tuženica istaknula u slučaju da se usvoji tužbeni zahtjev.
16. Tuženici su primjenom čl. 154. st. 1. ZPP i primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje OT) priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu 500 bodova (Tbr 8/1 u vezi 7/1 OT) te za pristup ročištima 12. lipnja 2024. 50 bodova (Tbr.9/5 OT) i ročištima 12. rujna 2024 i 30. siječnja 2025. po 500 bodova svako (Tbr 9/1 u vezi 7/1 OT), ukupno 1550 bodova, odnosno 3.100,00 eura, što uz pripadajući PDV iznosi 3.775,00 eura.
17. Tuženici nisu priznati troškovi za sastav podneska od 5. lipnja 2024. jer je navode iz podneska mogla istaknuti već u odgovoru na tužbu, kao niti pristojbe za odgovor na tužbu uzimajući u obzir da ista obveza nastaje tek po pravomoćnom okončanju postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (članak 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama), odnosno pristojbe na presudu obzirom da je istu dužan platiti tužitelj (članak 3. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama). Stoga je u navedenom dijelu zahtjev tuženice za nadoknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.
18. Zatezne kamate su određene primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
U Zagrebu, 13. ožujka 2025.
Sudac:
Marina Nikolić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude odnosno, ako stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženici po pun.
