REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa P-9596/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice LA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Robert Jančik, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, koga zastupa punomoćnica AA, dipl. iur., radi utvrđenja vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženika ZA, dip. iur., 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je LA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva za cijelo na nekretnini i to: suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E – 3 ) u naravi stan u prizemlju površine 40 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao ostali dijelovi, u kući, [adresa], sagrađenoj na čest.106, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], KO. [katastarska općina], pa je tuženi Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB : 61817894937 dužan trpjeti i priznati da tužiteljica temeljem ove presude, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uz naknadu troškova postupka s pripadajućom zateznom kamatom počevši od dana donošenja presude pa do dana isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je njezinu suprugu, sada pokojnom ŠA, kao radniku trgovačkog društva Slavija – Promet, Odlukom Komisije za stambena pitanja tadašnjeg Radničkog savjeta od 21.03.1991. dodijeljen stan na korištenje, a kojeg je ranije koristila radnica CA. Stan se nalazi u Zagrebu, u kući u [adresa] sagrađenoj na kč. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Navodi kako je u zemljišnoj knjizi formalno evidentirana kao nositelj prava korištenja Općina Peščenica iako je stvarni vlasnik predmetne kuće pravni sljednik navedene općine, tuženik – Grad Zagreb, a sve na temelju članaka 35. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe kako ona dugi niz godina, točnije od 1991., koristi predmetni stan zajedno sa članovima svog obiteljskog domaćinstva i nalazi se u samostalnom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina od momenta useljenja tj. od 1991., odnosno preko 32 godine te je na taj način, kao zakonita, istinita i poštena posjednica, stekla pravo vlasništva, originarno temeljem članka 18., 159. st. 2. i st.4. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u vezi s člankom 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stan je položen u kući uz Heinzelovu ulicu u Zagrebu kućnog broja 90 kao visoko prizemlje i sastoji se od 2 sobe, blagovaonice, kuhinje, kupaonice, WC –a i loggie ukupne površine od 72,30 m2 s pripadajućom garažom površine 24 m2. S obzirom na izmijenjeni opis nekretnine (provedeno djelomično etažiranje s neodređenim omjerom suvlasničkog dijela) specificira tužbeni zahtjev podneskom od 9. listopada 2024. te traži od suda utvrđenje prava vlasništva na nekretnini i to: suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E – 3 ) u naravi stan u prizemlju površine 40 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao ostali dijelovi, u kući, [adresa], sagrađenoj na čest.106, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], KO. [katastarska općina], što je tuženi Grad Zagreb, dužan trpjeti i priznati da tužiteljica zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi, uz naknadu troškova postupka s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne spori pasivnu legitimaciju budući da je Grad Zagreb vlasnik predmetnog stana (koji je u tijeku ovoga postupka djelomično etažiran s neodređenim omjerom suvlasničkog dijela). Tuženik se u cijelosti protivi predmetnom tužbenom zahtjevu kojim se potražuje stjecanje prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti, budući da tužiteljica, sa pravima i obvezama najmoprimca, slijedom odredbi čl. 10. st. 3. i čl. 11. st. 1. Zakona o vlasništvu, nije samostalni posjednik predmetnog stana niti tužiteljica posjeduje ispravu podobnu za stjecanje vlasništva predmetnog stana. Naime, iz tužbe i dostavljene dokumentacije razvidno je da je suprugu tužiteljice, sada pok. ŠA, predmetni stan dodijeljen na korištenje od strane poduzeća „Slavija-promet“ Odlukom o dodjeli stana br: 107-3-7/90 od 21-03-1991. te je tužiteljica bila sunositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu. Naime, odredbom čl. 64. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima normirano je: „Stanarsko pravo na jedan stan može imati samo jedna osoba. Kad je stanarsko pravo stekao jedan od bračnih drugova, koji zajedno stanuju, stanarsko pravo ima i drugi bračni drug. Kad jedan od bračnih drugova - stanara umre ili trajno prestane koristiti stan, drugi bračni drug zadržava stanarsko pravo, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.“ Stoga je tužiteljica bila sunositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, te je po prestanku važenja Zakona o stambenim odnosima, slijedom čl. 8. st. 1. alineja 3., te posebno čl. 30. Zakona o najmu stanova, zajedno sa svojim sada pok. suprugom, danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ex lege stekla prava i obveze najmoprimca. Sukladno postojećoj sudskoj praksi, u primjeni Zakona o najmu stanova ne traži se formalno sklapanje ugovora o najmu, već se slijedom odredbe čl. 30. Zakona o najmu stanova ima smatrati da je bivši nositelj stanarskog prava, danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, stekao ex lege prava i obveze najmoprimca (presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž 1361/99 od 14. 11. 2000., Gž 1172/99 od 26. 9.2000. i Gž 5930/99 od 31. 10. 2000.). Stoga tuženik tvrdi da tužiteljica kao bivši nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, a sadašnji najmoprimac, nije samostalni posjednik predmetnog stana, niti ima pravni temelj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer ugovor o najmu, niti sam status najmoprimca, nije valjani pravni osnov kojem je cilj stjecanje prava vlasništva (čl. 10. st. 3., čl. 11. st. 1., čl. 115. st. 1. i čl. 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), uz činjenicu da u odnosu na Grad Zagreb nije protekao ni rok iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu, potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na tuženika kao jedinicu lokalne samouprave. Naime, bivši nositelji stanarskog prava, a sadašnji najmoprimci, mogli su steći pravo vlasništva stanova na kojima su imali stanarsko pravo, samo i jedino otkupom predmetnih stanova sukladno Zakonu o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a spisu ne prileži dokaz da bi tužiteljica ili njen pokojni suprug otkupili predmetni stan temeljem odredaba Zakona o otkupu stanova. Tuženik u svojim evidencijama nema zaveden predmetni stan kao vlasništvo Grada Zagreba. Davatelj predmetnog stana na korištenje bilo je poduzeće „Slavija-promet“, a u Zapisniku o bodovanju predmetnog stana kao davatelj stana na korištenje – vlasnik stana označeno je trgovačko društvo „Diona“. Tuženik osporava i površinu predmetnog stana i garaže kako su isti navedeni u tužbi, budući da se u evidencijama GSKG-a predmetni stan vodi sa površinom 40,00 m2, garaža sa 15 m2, a iz Zapisnika o bodovanju koji je priložen tužbi, razvidno je da je kao ukupna površina stana navedena površina od 47,36 m2. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.

U ovome postupku predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini koju predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E – 3 ) u naravi stan u prizemlju površine 40 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao ostali dijelovi, u kući, [adresa], sagrađenoj na čest.106, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], KO. [katastarska općina].

4.

Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine od 1991. Sporno je pitanje jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću tužiteljice na predmetnoj nekretnini, odnosno, sporna je kakvoća njezina posjeda, a tijekom postupka tuženik ističe kako je sporna i pasivna legitimacija, koju u odgovoru na tužbu ne spori.

5. Radi utvrđenja spornih okolnosti izvršen je uvid u zk. izvadak z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 80-81 spisa), Odluku o dodjeli stana od 21.3.1991. (list 6 spisa), uvjerenje o prebivalištu tužiteljice (list 9 spisa), Zapisnik o bodovanju stana (list 23-31 spisa), Zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana (list 37 spisa), odgovor na Zahtjev (list 39-40 spisa), dopis Diona d.d. u stečaju (list 61 i 65 spisa), rješenje o upisu Grada Zagreba (list 66-69 spisa), saslušane su svjedokinja ĐA (list 74-75 spisa) i tužiteljica (list 75 spisa).

6.

Time su izvedeni svi dokazi predloženi u ovome postupku, osim predloženog očevida i građevinskog vještačenja koji su predloženi radi identifikacije nekretnine, a koja nije sporna među strankama pa sud nije izvodio te dokaze, imajući u vidu i načelo ekonomičnosti i efikasnosti postupka, a k tome su obje stranke na ročištu održanom 13. veljače 2025. navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, dok su svi predloženi dokazi izvedeni.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud je primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (list 80-81 spisa) utvrđeno je kako je tuženik upisan kao vlasnik stana u prizemlju površine 40 m2 u Zagrebu, Heinzelova 90, odnosno kao vlasnik toga suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom (ETAŽNO VLASNIŠTVO E-3), tako da je tuženik pasivno legitimiran u ovome postupku.

9. Činjenica na koju upućuje tuženik, a to je upisana zabilježba na predmetnome stanu, iz koje je vidljivo da je u tijeku postupak povrata prema čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, ne dovodi do promašene pasivne legitimacije, s obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da bi taj postupak bio okončan; tako da navedena zabilježba ne utječe na pasivnu legitimaciju u ovome postupku, kraj nesporne činjenice da je upravo tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

10. Uvidom u Odluku o dodjeli stana od 21. ožujka 1991. utvrđeno je kako je predmetni stan dodijeljen pokojnom suprugu tužiteljice ŠA na korištenje od strane trgovinskog poduzeća Slavija-promet te da ga je ranije koristila radnica Slavija-prometa CA. U istoj Odluci stoji kako radnik korisnik stana ima sva prava i obveze kao stanar prema Zakonu o stambenim odnosima i Pravilniku o stambenim odnosima, kako radnik ima četveročlanu obitelj, a da davatelj stana ima pravo otkazati stan nositelju stanarskog prava pored opće otkaznih razloga i u slučaju iz čl. 102. Zakona o stambenim odnosima.

11. Tužiteljica tijekom postupka tvrdi kako njezin pokojni suprug ŠA nikada nije ostvario status nositelja stanarskog prava, s obzirom da nikada nije uspostavio ugovorni odnos sklapanjem ugovora o najmu stana s tuženikom.

12. Takvi navodi tužiteljice su neosnovani, s obzirom da iz odredbe čl. 64. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine, broj 51/1985, 42/1986, 37/1988, 47/1989, 12/1990, 22/1990, 51/1990, dalje: ZSO), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke o dodjeli stana, proizlazi kako stanarsko pravo na jedan stan može imati samo jedna osoba. Kad je stanarsko pravo stekao jedan od bračnih drugova, koji zajedno stanuju, stanarsko pravo ima i drugi bračni drug. Kad jedan od bračnih drugova - stanara umre ili trajno prestane koristiti stan, drugi bračni drug zadržava stanarsko pravo, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

13. Odredbama čl. 89. i 90. istoga Zakona propisano je da se stanarsko pravo stječe na temelju Odluke o davanju stana na korištenje, a odredbom čl. 59. istog Zakona propisano je kako se stanarsko pravo stječe danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove i to na neodređeno vrijeme, ako nije drukčije određeno.

14. Iz navedenih odredbi, stoga, jasno proizlazi kako je pokojni suprug tužiteljice ŠA stekao status nositelja stanarskog prava na temelju Odluke o dodjeli stana na korištenje od 21. ožujka 1991., a koje stanarsko pravo je prešlo na tužiteljicu njegovom smrću 1. siječnja 2014.

15. Tužiteljica navodi da iz činjenice što njezin pokojni suprug nije sklopio ugovor o najmu stana s tuženikom proizlazi da njezin pokojni suprug nije stekao status u predmetnome stanu; međutim, suprotno proizlazi iz odredbe čl. 30. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj 91/1996, dalje: ZNS), kojom je propisano da danom stupanja na snagu toga Zakona (5. studenoga 1996.) prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu toga Zakona, a te osobe danom njegova stupanja na snagu stječu prava i obveze najmoprimca.

16. Nadalje, odredbom čl. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 54/91, 6/92, 8/92, 33/92 i 46/92) propisano je kako svaki nositelj stanarskog prava može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima, a prodavatelj ga je dužan prodati. Taj zahtjev podnosi se u roku dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga zakona, a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana (mora kupac zatražiti u roku šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana. Izuzetno, rok za sklapanje ugovora za stan za koji u vrijeme određeno za podnošenje zahtjeva za kupnju stana nisu nesumnjivo utvrđene sve činjenice odlučne za prodaju stana prema zakonu, počinje teći od dana kada se ove činjenice utvrde. Činjenice odlučne za kupoprodaju stana ocjenjuju se u vrijeme sklapanja ugovora.

16.1. Odredbom čl. 8. istog Zakona propisano je kako je prodavatelj dužan sklopiti ugovor s kupcem najkasnije u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora te da, ako prodavatelj na zahtjev kupca ne sklopi ugovor u tome roku, kupac ima pravo pokrenuti postupak i zatražiti od suda presudu koja u cijelosti nadomješta ugovor.

17. Iz isprava koje prileže spisu (list 37-40 spisa) vidljivo je kako je prednik tužiteljice, pokojni ŠA, podnio zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana Fondu za naknadu oduzete imovine, tuženiku i Gradskom stambeno-komunalnom gospodarstvu d.o.o., od kojega je dobio još 29. ožujka 1999. odgovor da se sa zahtjevom za otkup ima obratiti vlasniku stana “Diona” Zagreb, a dopisom od 23. prosinca 2014. obaviješten je da Grad Zagreb ne upravlja tim stanom.

18. Iz spisa, međutim, ne proizlazi da je prednik tužiteljice ili tužiteljica po njegovoj smrti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo zatražio presudu koja nadomješta takav ugovor.

19. Što se tiče ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, na kojoj osnovi tužiteljica temelji svoj zahtjev i iznosi činjenice da je u neprekinutom posjedu tražene duljine i kvalificirane kakvoće, slijedom čega traži da sud utvrdi njezino pravo vlasništva; valjalo je utvrditi jesu li ispunjene za to zakonom propisane pretpostavke.

20. Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12 i 152/14, dalje: ZV) propisano je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

21. Dakle, osnovno svojstvo koje posjed mora sadržavati kako bi takav posjed mogao uopće biti relevantan za ocjenu je li njegovom kakvoćom i duljinom trajanja stečeno dosjelošću pravo vlasništva, jest da je taj posjed samostalan.

21.1. Samostalni posjednik je onaj tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava; dok tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik (čl. 11. ZV-a).

22. Iz iskaza svjedokinje ĐA (kći tužiteljice) kao i iz iskaza tužiteljice, suglasno u bitnome proizlazi kako su svi oni (tužiteljica suprug i dvoje djece) doselili u stan u [adresa] 1989. i to tako da je ŠA (otac svjedokinje i suprug tužiteljice) dobio od Slavije u kojem poduzeću je radio taj stan na korištenje s obzirom da su bili lošeg socijalnog statusa odnosno temeljem zbrinjavanja. U tom stanu tada je bila još jedna gospođa CA koja je čekala preseljenje u drugu nekretninu koja se gradila. Ta gospođa odselila je 1991. i oni su se tada prijavili s prebivalištem u taj stan. Kada je ŠA htio otkupiti stan, nastali su problemi te nikada to nisu uspjeli riješiti. Obraćali su se i općini Peščenica i Gradu Zagrebu, a kasnije i Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom i Fondu za upravljanje imovinom i GSKG-u kao i Dioni koja je sljednik poduzeća Slavija. Svi navedeni kojima su se obraćali rekli su im da stan nije njihovo vlasništvo i da oni niti ne upravljaju tim stanom tako da do današnjeg dana nisu uspjeli riješiti svoj status niti su uspjeli otkupiti stan. Stan nije bio ni upisan u zemljišnu knjigu sve do prije 6 mjeseci kada se Grad Zagreb upisao kao vlasnik. Nitko im nikada nije branio da tamo žive te su mirno živjeli i ulagali u stan i uredili ga, jer u početku nije bio niti adekvatan za stanovanje. U tom stanu i danas živi tužiteljica, njezina kći i unuci. Nisu podnijeli tužbu radi donošenja presude kojom se zamjenjuje ugovor o otkupu stana s obzirom da nisu znali protiv koga bi podnijeli tu tužbu, a budući da svi kojima su se obraćali su negirali da upravljaju tim stanom.

23. Iskaz tužiteljice i svjedokinje prihvaćen je u cijelosti, s obzirom da je životan i uvjerljiv te u skladu s ispravama koje prileže spisu.

24. Upravo iz njihovog iskaza, kao i iz svih dokaza koji su izvedeni u ovome postupku, proizlazi da posjed pravnog prednika tužiteljice, kao i tužiteljice nakon njegove smrti, nije bio samostalan. Naime, iz svih dokaza koji su izvedeni proizlazi upravo činjenica da su oni znali da nisu u posjedu toga stana kao njegovi vlasnici, već kao njegovi nositelji stanarskog prava, a potom zaštićeni najmoprimci, što je vidljivo iz činjenice da su taj stan htjeli otkupiti, odnosno, sklopiti ugovor o prodaji stana sa njegovim vlasnikom.

25. Činjenica da oni nisu dobili konkretan odgovor o tome od koga trebaju otkupiti stan, da li od Dione Zagreb, kao sljednika Slavije, ili od tuženika, ne dovodi do samostalnosti njihova posjeda, koja je nužno potrebna pretpostavka da bi se, ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke o kakvoći posjeda i njegovoj duljini, moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, odnosno, na temelju zakona.

26. S obzirom da je, dakle, u ovome postupku utvrđeno kako osnovna pretpostavka propisana čl. 159. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije ispunjena, to je primjenom iste odredbe tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rj o pristojbi na presudu 53,09 Eur

2. Tuženiku