REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-149/2022-16

GUNDULIĆEVA 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Marisi Matić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Bedalov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JĐ zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17) nakon održane rasprave dana 13. ožujka 2025. godine, u nazočnosti okrivljenika te zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, EĐ

p r e s u d i o  je :

I

Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj K-1010/2016 od 20. veljače 2017. godine protiv okrivljenika JĐ zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11 stavlja se izvan snage.

I I

Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. dalje: ZKP/08)

OKRIVLJENI: TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin EĐ i majke PĐ r. J, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, E, pismen, ronilac, sa završenom SSS, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, zaposlen s mjesečnim primanjima od 2.200,00 eura OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

I.da bi dana 13. srpnja 2016., oko 13:20 sati na otoku Braču, na cesti između Bobovišća i Milne, zbog razmirica u prometu, s ciljem da nanese štetu, nogom razbio lijevi retrovizor na osobnom automobilu marke „Volvo“ britanskih reg. oznaka [registarska oznaka] vlasništvo JĐF vrijedan 3.826,88 kn, oštetivši imenovanu za navedeni iznos,

dakle, da bi oštetio tuđu stvar,

II. pa da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari - opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. Kaznenog zakona

III. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, dalje u tekstu ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. – 5. istog Zakona te nužni izdaci okrivljenog i branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, podiglo je pred ovim sudom optužnicu, broj K-DO-1546/2016 od 31. kolovoza 2016. godine protiv okrivljenika JĐ zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona/11, a koje djelo da bi okrivljenik počinio na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci optužnice.

2. Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj K-1010/2016 od 20. veljače 2017. godine protiv okrivljenika JĐ zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11 stavljen je izvan snage.

3. Sukladno ukidbenom rješenju Županijskog suda u Puli – Pola pod brojem Kž-162/2021-6 od 19. siječnja 2022. temeljem čl. 407. st. 3. ZKP-a rasprava je počela ispočetka.

4. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe, okrivljenik TĐ je izjavio kako se u odnosu na optužnicu ne smatra krivim, te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

5. U daljnjem tijeku dokaznog postupka u dokazne svrhe suglasnošću stranaka pregledana je i pročitana ponuda Damor auto d.o.o. (list 5 spisa),zapisnik o očevidu PUSD PP Brač broj 511-12-25-03-20/21-2016 od 21. srpnja 2016. (list 12-13 spisa), izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja KU-20/21 od 21. srpnja 2016 ( list 14-33 spisa ), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika JĐ s DVD snimkom (list 36-40 spisa) te se čita izvadak iz KE, čite se iskaz JĐF sa rasprave od 03. lipnja 2024., čita se račun otpremnica Damor auto d.o.o.

6. Upitane, stranke izjavljuju da nemaju primjedbi na provedeni dokazni postupak kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Na kraju dokaznog postupka sud je ispitao okrivljenika JĐ koji je u svojoj obrani naveo kako je dolazio u mjesto Bobovište na Braču i do istog vodi jedna uska cesta koja je de facto predviđena za prolaz jednog auta ali služi za dvosmjerni i promet s tim da se na određenim mjestima nalaze proširenja gdje se vozilo može privremeno skloniti kako bi drugo vozilo moglo proći. Spuštajući se prema mjestu vidio je kako mu u susret dolazi jedno vozilo koje se kretalo samo sredinom ceste. Kako je odmah tu blizu bilo proširenje on da se sklonio kako bi ovo vozilo moglo proći ali na način da se i ono maksimalno približi drugoj strani ceste što nisu učinili već su nastavili voziti po sredini i na taj način udarili u retrovizor njegova vozila iz kojeg su usred siline udarca izbili staklo koje je proletjelo pored njega. Razbjesnio se i krenuo svojim vozilom za njima i dostigao ih nakon nekih 500 m. Izašao je iz vozila, primijetio da im je volan na desnoj strani, počeo s njima razgovarati na engleskom, iznerviran zbog takve vožnje i činjenicom da su mu na taj način razbili retrovizor iako im se obraćao na engleskom jeziku oni mu ništa nisu odgovorili, on je još neko vrijeme vikao na njih, ispuhao se i onda otišao jer je bio svjestan da ne može ništa dokazati niti naplatiti svoju štetu. Osim vikanja da nije učinio ništa drugo, jednostavno je imao potrebu riječima izbaciti bijes iz sebe te je nakon toga otišao. Na poseban upit suda s obzirom da iz policijskog izvješća proizlazi da su upravo na mjestu gdje je on presreo oštećene i gdje nije bilo nikakvog kontakta vozilima pronađeni ostaci retrovizora marke Volvo okrivljeni je naveo da je on primijetio da je taj retrovizor također razbijen da je bio u raspadajućem stanju ali u trenutku kad je on odlazio retrovizor se nalazio na istom mjestu. Pročitan je i pregledan zapisnik o zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika JĐ s DVD snimkom, a kada je okrivljenik TĐ iskazivao kao i pred sudom.

8. Ispitana na raspravi pred ovim sudom svjedokinja EĐF je navela da se kritične prigode vozila cestom iz [adresa] u [adresa] gdje stanuje a s njom u vozilu su bila djeca njene prijateljice u dobi od 20-tak godina koji inače žive u [adresa]. Već se koristila ovom cestom, pa joj je poznata u kojoj mjeri je ista uska i puna zavoja, stoga je vozila vrlo polako i držala se svoje strane ceste. U jednom trenutku iz suprotnog smjera naišlo je vozilo te su im se dotakli retrovizori i kako se njenom retrovizoru ništa nije dogodilo osim što se poklopio, suvozač ga je vratio na njegovo mjesto i nastavili su vožnju. Ovo vozilo s kojim smo imali taj doticaj se okrenulo na cesti, počeo je voziti za njima, a zatim stao ispred njenog vozila, odnosno blokirao ga kako bi ju onemogućio da nastavi vožnju. Iz vozila je izašao i odmah je počeo vikati da su mu udarili retrovizor na što mu je on rekla da je on udario njihov. Ne može se točno sjetiti ali misli da je pritom ova osoba i psovala, u svakom slučaju njegovo ponašanje ju je prestrašilo. U jednom trenutku ovaj čovjek je nogom udario u retrovizor njenog vozila dovoljnom snagom da je retrovizor odletio i razbio se te je kasnije i pronađen od strane policije na tom mjestu gdje je došlo do ovog sukoba. Nakon toga, on se okrenuo i otišao a ona je otišla u policijsku postaju prijaviti događaj.

9. Na poseban upit suda može li se sjetiti kako je okrivljeni udario u retrovizor kao i kako je bio obuven, svjedokinja odgovara da je na nogama imao sandale, ne cipele, te da je nogom jako udario što je očito bilo dovoljno da se retrovizor razbije i odleti. Ona je nakon prijave policiji odvela auto i na popravak te sudu prikazuje kopiju računa firme "Damor Auto" d.o.o. iz kojeg proizlazi da je zamjena ovog retrovizora koštala 3.826,88 kuna, što bi ujedno bio njen imovinskopravni zahtjev a s obzirom je ona vlasnik ovog auta te je osobno platila ovaj trošak. Na poseban upit zastupnika optužbe kolika je udaljenost od prvog sraza među vozilima pa do trenutka kada je okrivljenik zaustavio njeno vozilo, svjedokinja iskazuje da misli da je udaljenost možda 200, 300 metara ali nije sigurna. Na daljnje pitanje je li joj poznato u kojem smjeru i na koji način je ovaj retrovizor odletio, ista odgovara kako je poletio preko prednjeg dijela vozila i pao negdje dolje, uglavnom nisu ga nikada našli. Ističe da je nije zainteresirana za kazneni progon okrivljenika pod uvjetom da joj se isti ispriča i plati ovaj trošak retrovizora. Na poseban upit branitelja okrivljenika ima li dokaz da bi ovo vozilo bilo stvarno njeno vlasništvo, svjedokinja odgovara kako je vozilo prodala prije 8 godina te više nije u njenom posjedu ni vlasništvu, a nije sigurna ima li nakon 8 godina taj kupoprodajni ugovor još uvijek među svojim dokumentima. Na daljnje pitanje gdje je živjela 2016., ista odgovara da je tada živjela u [adresa], međutim, u to doba već 3 ili 4 godine su bili vlasnici vile u [adresa] te su godišnje provodili 3 do 4 mjeseca u toj vili. Ovom cestom gdje se događaj zbio prolazila je od prilike tri puta tjedno kroz ta 3, 4 mjeseca svake godine. Na pitanje je li joj predstavljalo problem voziti britansko vozilo odnosno vozilo s volanom na desnoj strani, a s obzirom na činjenicu da je riječ o vrlo uskoj cesti, svjedokinja navodi da je to njoj normalno odnosno na taj način bila je na samom rubu pa je sve mogla točno vidjeti odnosno gdje je provalija a u ostalom s tim autom su dolazili iz Engleske na Brač i nikad nisu imali nikakvih problema radi položaja volana. Na pitanje je li nakon prodaje ovog vozila odlučila kupiti vozilo s volanom na europskoj strani odnosno lijevoj strani, svjedokinja odgovara kako nema vozilo, već se koristi električnim biciklom. Na pitanje po njenom sjećanju tko bi bio odgovoran zbog ovog sraza vozila retrovizorima koji je prethodio utuženom događaju svjedokinja odgovara kako ona nije, te je vozila vrlo pažljivo i bila na svojoj strani te smatra da je odgovornost isključivo na strani okrivljenika, ona je bila na svojoj strani, cesta je dovoljno široka za dva vozila te smatra da je on prešao na njenu stranu. Na daljnje pitanje kojom su se brzinom po njenoj procjeni kretalo njeno vozilo i od okrivljenika, ista iskazuje da misli da se ona kretala brzinom 20 do 30 km/h jer je išla uz brdo dok je okrivljeni možda vozio 30 do 40 km/h obzirom da se on spuštao. Nije čula da je išta puklo, samo je čula kako su se retrovizori dotakli. Nije se zaustavila jer je smatrala da nije nastalo nikakvo oštećenje. Pogledala je unutarnji retrovizor, vidjela da okrivljeni nastavlja vožnju, pa je pomislila da je sve dobro i da je došlo samo do udara u retrovizor. Na daljnje pitanje je li joj poznato što je policija pronašla, svjedokinja odgovara da su pronašli retrovizor na kojem je pisalo "Volvo", uostalom morala je kupiti cijeli retrovizor što je vidljivo iz računa kojeg je dostavila a koliko joj je poznato na mjestu gdje su se prvi put dotakli retrovizorom nije pronađeno ništa.

10. Sud je u ponovljenom postupku ispitao oštećenu TĐF te ponovno izvršio uvid u izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja i to na oba mjesta gdje su se vozila susrela te je zaključio kako ne može sa sigurnošću utvrditi gdje i na koji način je retrovizor JĐF razbijen.

11. Iako oštećena tvrdi da je okrivljeni udarcem razbio njen retrovizor, okrivljeni tvrdi da je do pucanja retrovizora došlo prilikom sraza njihovih vozila te da je isti u trenutku kada je on zaustavio vozilo oštećene bio razbijen ali još uvijek u plastičnom okviru. Zapisnik o pretrazi mjesta događaja ne upućuje na način na koji je došlo do oštećenja retrovizora kao niti tko je navedeni retrovizor oštetio.

12. Sud nije mogao ispitati ostale očevidce jer se nalaze u [adresa] i nisu dostupni.

13. Okolnost što je očevid proveden na dva različita mjesta potvrđuje obranu okrivljenika da je do oštećenja retrovizora moglo doći i prilikom sraza vozila okrivljenog i oštećene u prometu kao i nakon toga kada je krenuo za njom. Treba uzeti u obzir i činjenicu da je očevid proveden tjedan dana nakon događaja.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, na temelju takve ocjene dokaza, te obrane okrivljenika, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljenikpočinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11., pa je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 donio presudu kojom se okrivljenik TĐ oslobađa od optužbe.

15. Tijekom postupka nije bilo sporno da je dana 13. srpnja 2016., oko 13:20 sati na otoku Braču, na cesti između [adresa] i [adresa], zbog razmirica u prometu, razbijen lijevi retrovizor na osobnom automobilu marke „Volvo“ britanskih reg. oznaka [registarska oznaka] vlasništvo JĐF.

16. U postupku je sporno je li okrivljenik na otoku Braču, na cesti između [adresa] i [adresa], zbog razmirica u prometu, s ciljem da nanese štetu, nogom razbio lijevi retrovizor na osobnom automobilu marke „Volvo“ britanskih reg. oznaka [registarska oznaka] vlasništvo JĐF vrijedan 3.826,88 kn, te oštetio imenovanu za navedeni iznos.

17. Prilikom saslušanja pred istražiteljima okrivljenik TĐ negirao je da je nogom razbio retrovizor i opisuje da su se vozilo oštećene i njegovo vozilo prethodno dotakli retrovizorima kada je njemu razbijen retrovizor, te da se zbog toga okrenuo i nastavio vožnju za oštećenom jer se nije zaustavila iako je vozila sredinom ceste, a on se uklonio njezinom vozilu tako što se maksimalno približio drugoj strani ceste. Okrivljenik TĐ u obrani navodi da nije razbio retrovizor, već da su samo razgovarali.

18.Slijedom navedenog sud smatra da ne postoje dokazi koji bi sa izvjesnošću upućivali da bi upravo okrivljeni udarcem noge razbio retrovizor oštećene a kako ga se to tereti optužnicom te u nedostatku konkretnih dokaza donio odluku kojom okrivljenika oslobađa optužbe.

19.Kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11., a koje se okrivljeniku SĐ stavlja na teret za kazati je da navedeno kazneno djelo čini onaj tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar.

20.Zbog svega naprijed navedenog i obrazloženog sud je na temelju članak 3. stavak 3. ZKP/08, nakon izvođenja i analize svih dokaza dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela riješio presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, in dubio pro reo.

21.S obzirom na prednja utvrđenja valjalo je okrivljenika SĐ na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 osloboditi optužbe.

22.Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, dalje u tekstu ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. – 5. istog Zakona te nužni izdaci okrivljenog i branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Splitu, 13. ožujka 2025.

Sudac:

Marisa Matić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- Općinskom državnom odvjetništvu

- okrivljeniku

- branitelju okrivljenika Deana Rahanu, odvj. u Supetru

- oštećenoj PĐF - po pravomoćnosti