Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

P-289/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Aušić u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Glorija Anzulović Roki, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ČGI (Puizina) Mužinić rođ. Šlenc, odsutna i nepoznatog boravišta, zastupana po privremenoj zastupnici odvj. Anamarija Biočić Siničić, radi utvrđenja prava vlasništva, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj dana 13.ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stvarni i isključivi vlasnik, i to upravo 12/216 idealna dijela na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], i obje k. o. [katastarska općina], a u odnosu na tuženu ČGI (Puizinu) Mužinić rođ. IG.

II. Ovlašćuje se tužiteljica da samo na temelju ove presude, a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tužene na svoje ime upiše pravo vlasništva, i to za 12/216 suvlasnička dijela na navedenim nekretninama, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene za odgovarajući suvlasnički dio.

III. Nalaže se provedba odgovarajućih upisa na ime tužiteljice za 12/216 suvlasnička dijela, a sve pobliže opisano pod točkom I. ove presude, koje će Općinski sud u Splitu, kao zemljišnoknjižni sud, izvršiti po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je upisana kao suvlasnica za 48/216 suvlasnička dijela na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] obje upisane u zk uložak [broj ZK uloška] i obje k. o [katastarska općina]. Nadalje, da je tužiteljica i njezina obitelj preko 45 godina u posjedu predmetne nekretnine te im nitko to pravo nije sporio.

2. Nadalje, da je tužiteljica upisala svoje suvlasništvo na predmetnoj nekretnini u pojedinačnom ispravnom postupku temeljem ugovora o kupoprodaji, dok u odnosu na preostali dio koji se odnosi na upisanu SG rođ. IG podnosi predmetnu tužbu. Naime, da je s pokojnom prednicom upisane tužene pok. IG imala zaključen usmeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a ova da će joj zauzvrat dati svoj suvlasnički dio. Nadalje, da je predmetnu nekretninu koju neometano posjeduje od 70- tih godina stekla i dosjelošću.

3. Tuženoj je, obzirom je nepoznatog boravišta, u ovom postupku postavljen privremeni zastupnik u osobi Anamarije Biočić Siničić, odvjetnice u Solinu, a koja je podnijela odgovor na tužbu osporavajući istu u cijelosti.

4. Sud je u ovom postupku proveo dokaz čitanjem spisa Z-18187/2020, povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, kupoprodajnog ugovora od 24.listopada 1977., rješenja o korištenju gradskog zemljišta, zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, te ostale dokumentacije koja prileži spisu, saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke, te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. U konkretnom slučaju tužiteljica traži utvrđenje svog suvlasništva nekretnina koje su bile predmet usmene pogodbe.

6. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] utvrđeno je da je, među ostalim, upisana tužena kao suvlasnik na spornom dijelu vrhu 12/216 idealnog dijela predmetne nekretnine. Pregledom povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno je da su nakon smrti EG, na njezinom suvlasničkom dijelu, pravo vlasništva stekli nasljednici temeljem rješenja o nasljeđivanju i to KG, ČGI za po 12/216 dijela te IGI i ĐG za po ¼ dijela.

7. Čitanjem povijesti promjena na katastarskim česticama za predmetnu nekretninu utvrđeno je da k. č. br [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o [katastarska općina] odgovaraju dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] te da je kao posjednik u posjedovnom listu broj 5201 upisana ĆG.

8. Čitanjem kupoprodajnog ugovora iz 1977. utvrđeno je da je isti sklopljen između NG, BG i ĐG ( upisanik zk suvlasnika) kao prodavatelja s jedne strane te tužiteljice kao kupca s druge strane. Nadalje, da istim prodaju tužiteljici 4/216 idealnog dijela prava vlasništva čest. zem [katastarska čestica] " zgrada bez zemljišta" odnosno prava korištenja " zemljišta bez zgrade" te prava korištenja čest. zem [katastarska čestica] sve k. o [katastarska općina], a koje zemljište predstavlja pripadajući dio zgrade te da kupac ČG stječe pravo suvlasništva za 12/216 idealnog dijela navedenih čestica zgrade i zemljišta. Nadalje, da predmetni idealni dijelovi predstavljaju 1/3 stana u prizemlju zgrade u [adresa], a koji stan se sastoji od dvije male sobe i hodnika te ima izdvojeni wc u dvorištu te srazmjerni idealni dio zemljišta ispod i oko zgrade. Nadalje, da stranke ugovaraju cijenu od 30.000 dinara te prodavatelji ovlašćuju kupca da zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva.

9. U pojedinačnom ispravnom postupku proveden je očevid na licu mjesta s vještakom mjernikom koji je utvrdio da se predmetni stan nalazi u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] i na čest. zem [katastarska čestica] obje k. o [katastarska općina], a da se obje čestice nalaze u okviru katastarske 10589. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐG proizlazi da je zajedno sa svoja dva brata prodao predmetnu nekretninu ČG odnosno 1/ 3 predmetnog stana. Nadalje, da je pok. IG imala sina ( njegovog oca) i dvije kćeri (ČGI i Č). Nadalje, da između njih koliko mu je poznato nije provedena dioba predmetne nekretnine. Nadalje, da je tužiteljica doselila u predmetnu nekretninu početkom 70-tih godina te kako je bila riječ o neuređenom i starom prostoru u dogovoru sa njima je počela preuređivati te da nitko osim tužiteljice odnosno njezine obitelji predmetnu nekretninu nije posjedovao još od početka 70-tih godina.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su njezin muž i ona bili prijatelji sa KG i njezinim suprugom. Oni su imali troje djece, tri sina. Kada je sa suprugom doselila sa Brača u Split najprije su bili podstanari na Kmanu. Nadalje, da je radila u staroj bolnici kao medicinska sestra u ambulanti opće medicine, a njezin suprug je radio u Jadrantekstila. Nadalje, da je pomagala Č u brizi oko njezine majke IG i oko njezine kuće, kuhala, nosila "spizu" i brinula se oko njih. IG i njezin muž bili su stari potrebiti ljudi, a Č je imala svoja tri sina od kojih je jedan bio invalid, dok je tužena bila u inozemstvu te se ona odrekla svega u korist brata i sestre. Kada je žena od brata bila u bolnici rekla je da joj puno pomaže u brizi oko roditelja te da bi ona voljela da joj oni to poklone, a u naravi radilo se o konobi od oko 20 m[2] , visine plafona 2,20 metra bez struje i bez vode. Nadalje, da joj je Č predložila da se svi tu presele s obzirom da su bili podstanari te kada je vidjela da ima gdje skuhati i gdje leći pristala je s obzirom da je preko tjedna tu radila, a vikendom su išli na Brač. Nadalje, da im je rekla da ne želi da joj poklone već da joj prodaju i tako su se jednu večer našli ona i njezin muž sa ženom od pokojnog brata od Č te su oni sastavili Ugovor o kupoprodaji s nekom simboličnom cijenom koju su tada platili. Taj dio je riješen u pojedinačnom ispravnom postupku. Što se tiče idealnog dijela koji je predmet ove tužbe navodi da se isti odnosi se na istu nekretninu. Dakle, na predmetnu konobu koja je danas preuređena u stan i u tom stanu živi njezina nevjesta i unuke. Dakle, da su u tom stanu više od 50 godina odnosno od početka 70-ih godina kada su tu preselili iz podstanarstva. Nadalje, tužiteljica navodi da ih nikada u tome nitko nije ometao, niti nam je itko to pravo osporavao.

11. U konkretnom slučaju, tužiteljica tvrdi da je stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine temeljem usmenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog s IG ( prednicom upisane SGI rođ. IG).

12. Takav ugovor postoji ako primatelj uzdržavanja izjavi da još za svoga života ustupa u vlasništvo davatelju uzdržavanja svoju imovinu ili jedan njezin dio. Na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način se primjenjuju odredbe koje uređuju ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca (čl. 122. st. 4. ZN), a nije sporno da ugovor nije sastavljen u pisanom obliku jer i sama tužiteljica tijekom postupka ponavlja da su se stranke usmeno dogovorile o tome da će je tužiteljica doživotno uzdržavati.

13. Nesporno je proveden pojedinačni ispravni postupak u kojem je tužiteljica upisana kao suvlasnica na predmetnoj nekretnini, a izbrisani su do tada upisani suvlasnici OG, IGI i ĐG. Nije sporno niti da se u naravi radi o jednom stanu u prizemlju zgrade nekada konobi, a u koju je doselila tužiteljica sa obitelji 70-tih godina.

14. Nitko nije nikada sporio da je tužiteljica doselila u predmetni stan te da isti posjeduje nesmetano od 70-tih godina, ali je ostalo nesređeno zemljišnoknjižno stanje u smislu da su zaostali upisani na predmetnoj nekretnini nasljednici IG koji su djelomično brisani u pojedinačnom ispravnom postupku, dok je u odnosu na idealni dio tužene tužiteljica ustala predmetnom tužbom.

15. Dakle, kako tužiteljica tvrdi da je brinula o pok. IG, a da joj je ova zauzvrat prepustila svoj idealni dio odnosno da su sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, navodi se da bi predmetni ugovor konvalidirao u smislu čl. 73. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) traži se da su ugovorne strane izvršile u cijelosti ili u pretežnom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojega je forma propisana očito ne proizlazi što drugo. Dakle, da bi ugovor kojem nedostaje propisana pisana forma konvalidirao preuzete obveze moraju izvršiti u cijelosti ili barem u pretežnom dijelu obje ugovorne strane. U konkretnom slučaju, to podrazumijeva da je tužiteljica s DG (Puizinom) još 70-ih godina dogovorila da će preuzeti skrb o njezinoj majci pok. EG u zamjenu za njezin idealni dio na predmetnim nekretninama te mogućnost da u istima živi.

16. Obzirom se navodi i darovanje kao modus stjecanja navodi se da se ugovor o darovanju do stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) prosuđuje na temelju paragrafa 938. do 956. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koja pravila se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91).Sukladno paragrafu 943. OGZ te stajalištu sudske prakse ugovor o darovanju nekretnina mora biti zaključen u pisanom obliku, odnosno stupanjem na snagu Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine, broj 78/93 i 29/94 - dalje ZJB) u formi javnobilježničkog akta (čl. 53. st. 3.), u protivnom ugovor o darovanju ( makar i usmeni) ima pravni učinak samo ako je nekretnina predana u posjed daroprimatelju, tj. ako je izvršena prava predaja.

17. Dakle, kako je tužiteljica stupila u posjed predmetne nekretnine temeljem usmene pogodbe sa prednicom tužene koja je realizirana te tužiteljica predmetnu nekretninu kontinuirano koristi unazad 70 godina navodi se da je ista predmetnu nekretninu stekla i dosjelošću.

18. Naime, u konkretnom slučaju budući se tužiteljica poziva na valjanu pravnu osnovu stjecanja te posjed unazad 50 godina, to je ovaj spor valjalo raspraviti u smislu odredbe čl. 388 st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09 dalje: ZV) prema kojoj se stjecanje, promjena pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona procjenjuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a obzirom na vrijeme kada je usmena pogodba sklopljena dakle, u vrijeme tada važećih pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koja su se u to vrijeme primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine „Službeni list“ 84/46, te Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine „Narodne novine“ 73/91, prema kojima se vlasništvo nekretnina stjecalo bez upisa u zemljišnu knjigu, na temelju valjane pravne osnove i valjanog načina (modusa) za stjecanje prava vlasništva, dakle na temelju prodaje i predaje u posjed, odnosno, samim faktičnim izvršenjem pravnog posla (Rev-250/90).

19. Nadalje, kada tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje vlasništva to isti u osnovi predstavlja zahtjev za donošenje presude (deklaratorne) koja će utvrditi da je nekoć ranije, a prije donošenja presude nastupanjem za to propisanih zakonskih pretpostavki došlo do stjecanja prava vlasništva.

20. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.

21. Dakle, da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću potrebno je bilo dokazati da je samostalni posjednik, da je posjed neprekidan i da ima kakvoću kakva se traži za redovnu, odnosno izvanrednu dosjelost.

22. Budući se tužitelj poziva na zakoniti posjed preko 50 godina, to je ovaj spor valjalo raspraviti prema odredbama čl. 159. i 160 ZV u kojima je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari kroz zakonom određeno vrijeme, te da takav samostalni posjed ima zakonom određenu kakvoću i da neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, s tim da se za redovnu dosjelost traži da je posjed kvalificiran, odnosno, zakonit, istinit i pošten (čl. 159.st.2), dok je za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed pošten (čl. 159.st.2) s tim da s poštenje presumira (čl.18.st.5), u vezi s tim i vrijeme potrebno za dosjelost razlikuje se, pa tako za redovnu dosjelost vrijeme dosjelosti za nekretnine iznosi 10 godina(čl.159.st.2), dok se za izvanrednu dosjelost, tj. za stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću zahtijeva dulje vrijeme koje iznosi 20 godina (čl.159.st3.). Odredbom čl. 160.st.1. propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s tim da se sadašnjem posjedniku uračunava i vrijeme posjedovanja prednika sadašnjeg posjednika.

23. U konkretnom slučaju, nakon utvrđenja da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine na okolnosti je li ista zakoniti, istiniti i pošteni posjednik obzirom je stekla stvar od suvlasnika navodi se slijedeće. Naime, sukladno odredbi čl. 18 ZV pošteni posjednik onaj koji nije znao niti morao znati niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da se sukladno st.5 istog članka posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Budući tužena ranije nije osporavala, a u ovoj parnici ničim nije dokazala, a sukladno čl.221.a ZPP primjenom pravila o teretu dokazivanja, teret dokaza je na onome koji tvrdi suprotno, dakle na tuženiku da dokaže svoju tvrdnju, što isti nije učinio, zbog čega je prigovor nesavjesnosti posjeda neosnovan ( tako i VS Rev 2526/1990).

24. Pri tome valja navesti da činjenica da je netko upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe koja svakako otpada ako drugi čije stjecanje nije bilo upisano u zemljišne knjige dokaže da ima valjanu osnovu i način stjecanja te nekretnine (tako i Županijski sud u Splitu; Gž- 1543/2015).

25. Nadalje, navodi se da i netko tko nije vlasnik može valjano sklopiti pravni posao kojim se prenosi vlasništvo stvari, te da i takav pravni posao proizvodi pravne učinke.

26. U konkretnom slučaju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je realiziran u cijelosti jer je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine bila još za života pok. primateljice uzdržavanja IG, ujedno i prednika tužene, a kako je tužiteljica nesporno o istoj brinula te joj je ova zauzvrat prenijela vlasništvo predmetne nekretnine to je ispunjenjem ugovornih obveza obje ugovorne strane odnosno pružanjem uzdržavanja od strane tužiteljice s jedne i realizacijom predaje predmetne nekretnine od strane primateljice uzdržavanja s druge strane s voljom da na istu prenese pravo vlasništva predmetne nekretnine ugovorna obveza obje strane izvršena to su ispunjene sve pretpostavke valjanosti predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

27. Obzirom na neprijepornu činjenicu da je predmetna nekretnina predana tužiteljici u nesmetani posjed čime je ugovor u cijelosti izvršen, to je utvrđeno postojanje valjane pravne osnove odnosno zakonitosti posjeda.

28. Dakle, u ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica sklopila valjani ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s prednikom upisane tužene glede nekretnine pobliže opisane u izreci presude. Nadalje, nesporno je utvrđeno da je idealne dijelove utužene nekretnina kupila od drugih suvlasnika i u posjed iste stupila tužiteljica, pa proizlazi da je predmetnu nekretninu stekla u dobroj vjeri. Nadalje, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica od 70-tih godina u posjedu predmetne nekretnine te da nesmetano i kontinuirano posjeduje istu unazad više od 50 godina, slijedom čega proizlazi da je tužiteljica od momenta usmene pogodbe i kupnje u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, te da su pored navedenih te uzimajući u obzir i protek vremena od 50 godina nedvojbeno ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. i 160. ZV, dok su prigovori tuženika o nepostojanju uvjeta za stjecanje vlasništva otklonjeni kao neargumentirani i paušalni.

29. Za stjecanje suvlasništva (dijela prava vlasništva) ne postoji poseban pravni osnov (titulus) različit od onih temeljem kojih se stječe pravo vlasništva. Prema odredbi čl. 37. st. 3. ZV u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano. Kada je u pitanju stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije ništa posebno propisano što bi se odnosilo samo na suvlasništvo. Suvlasnici mogu biti samostalni posjednici u smislu čl. 11. st. 1. ZV pa to nije zapreka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Suvlasnici izvršavaju posjed zajednički ne priznavajući višu vlast posrednog posjednika. Samostalni posjednik posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik. Nema zapreke da tužitelj posjeduje nekretninu kao da je njezin suvlasnik i to ne samo u pogledu svog suvlasničkog dijela, već i suvlasničkog dijela druge osobe.

30. Imajući u vidu da je spomenutim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju preneseno suvlasništvo predmetne nekretnine na tužiteljicu, to je nedvojbeno kako je tužiteljica legitimirana u ovom postupku zahtijevati uknjižbu prava suvlasništva na toj nekretnini.

31. U konkretnom slučaju tužiteljica je navedenim pravnim poslovima, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva. Naime, u smislu čl. 115. st.1. i čl. 119. st. 1. ZVDSP-a, na temelju valjanoga pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja upisom vlasništva u zemljišnoj knjizi pa tužiteljica u ovom postupku ima pravo potraživati upis svog prava vlasništva i brisanje tog prava s imena tužene kao pravnog slijednika otuđivateljice IG.

32. Naime, može se steći pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine pri čemu takav suvlasnički dio nekretnine predstavlja određeni konkretni dio nekretnine odnosno predmetni stan – pokazan od strane stjecatelja, utvrđen i opisan od strane vještaka mjernika u ispravnom postupku, a sve na način da tužbeni zahtjev odnosno izreka presude sadrži samo iznos idealnog suvlasničkog dijela.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- pz tuženika

- spis