Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-858/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Štefice Bukvić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JPI, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], koga zastupa punomoćnik Slavko Pavlović Lučić, odvjetnik u Makarskoj, protiv 1. tuženice VPI, 303- 145 18 th St West, North Vancouver, British Columbia, Canada, V7M1W5, 2. tuženika ĆPI (Butch) Aleksich, 107-2315 Suffolk Cresent Courtney, BC V9N3Z4, Canada, 3. tuženika JP, 2089 Seal Cove Circle, VP B.C. V8J2G4, British Columbia, Canada, 4. tuženice ĆP, 526 Horel Road, Saltspring Island, British Columbia V8K2C5, Canada, koju zastupa punomoćnik Stipica Kovačević, odvjetnik u Splitu, 5. tuženika ĆPI pok.Waltera, 614 Sultana Square, Pickering, Ontario, L1V 3Y3, Canada, koga zastupa punomoćnik Stipica Kovačević, odvjetnik u Splitu, 6. tuženice MP, 31 Maple Lane, app. 422, Tillsonburg, Ontario, N4G 4L3, Canada, i 7. tuženika MPI, 51 Beardmore Crescent, Acton, Ontario, Canada 17J 2Z, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 4. tuženice ĆP i 5. tuženika ĆPI izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-592/2019-39 od 24. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-592/2019-39 od 24. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„Prihvaća se uređeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Utvrđuje se da je tužitelj JPI, OIB: [osobni identifikacijski broj], jedini i isključivi vlasnik nekretnine koja je označena kao čest. zem. [katastarska čestica], vrt u ZU 1259 KO [katastarska općina], pa su tuženici dužni trpjeti da tužitelj, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, zatraži i ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika i AP pok.J u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužni su tuženici pod 4/ ĆP i pod 5/ ĆPI naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 10.615,13 €/ 79.979,70 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.„

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijeli su 4. tuženica ĆP i 5. tuženik ĆPI zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troška parničnog postupka 4. tuženice ĆP i 5. tuženika ĆPI.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava sve žalbene navode 4. tuženice ĆP i 5. tuženika ĆPI i predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode 4. tuženice ĆP i 5. tuženika ĆPI, kao i navode tužitelja iz odgovora na žalbu ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u odnosu na sadržaj isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva (stečenog građenjem na tuđem zemljištu i dosjelošću) nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom provedenim dokazima utvrđeno je:

- da su tužitelj i svi tuženici zakonski nasljednici pok. ĐP, pok. J,

- da je ĐP, pok. J iz [adresa] upisan vlasnikom nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti,

- da je ĐP svom sinu NP, tužiteljevom ocu, dao punomoć potpisanu i ovjerenu u [adresa] 16. rujna 1986. da „može slobodno, po svojoj želji popraviti ili izgraditi po svojoj želji i državnim zakonima kućicu koja se nalazi u Bristu“,

- da je NP svom sinu, tužitelju, 1988. darovao istu nekretninu, usmenim ugovorom o darovanju,

- da je u NP srušio staru kamenu kućicu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i započeo izgradnju nove i izgradio prizemlje, prije nego je istu darivao tužitelju.,

- da je tužitelj tijekom 2003. i 2004. na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] završio gradnju kuće,

- da je tužitelj putem svog prednika, oca NP, u posjedu nekretnine od 1986. i da ih nikada nitko nije smetao u posjedu, niti im osporavao pravo na posjed,

- da je tužitelj za dogradnju kuće na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 2004. platio komunalni doprinos,

- da je tuženica ZP i tuženik JP priznali tužbeni zahtjev,

- da je provedenim geodetskim vještačenjem utvrđen položaj kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je pok. NP oporučno raspolagao svojom imovinom, na način da je (između ostalog) „nekretnine u Jugoslaviji koje je naslijedio od svojih roditelja“ ostavio na jednake dijelove svojoj djeci NP (tužiteljevu ocu), OP

(majci 4. tuženice) i RP,

- da nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila predmetom oporučnog raspolaganja,

- da je ĐP nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao kupoprodajom 1920., pa kako prethodno nije bio upisan vlasnikom nekretnine, u parničnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Karedljevu broj P-244/84 od 7. studenog 1984. ishodio je upis prava vlasništva u svoje ime u zemljišnoj knjizi,

- da je tužitelj jedini dolazio u Republiku Hrvatsku i govorio hrvatski jezik,

- da je tužiteljev otac započeo gradnju kuće, a nakon što je obolio darovao ju je tužitelju koji ju je svojim sredstvima završio i da ga nikada nitko nije smetao u posjedu.

10. Na temelju prethodno utvrđenih činjenica prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine na temelju odredbi čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91 i 92/94; dalje ZOVO).

11. Suprotno žalbenim navodima i ovaj sud prihvaća stav i obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem su ispunjene sve pretpostavke za originarno stjecanja prava vlasništva nekretnine, dosjelošću.

12. Prvostupanjski je sud valjanim i prihvatljivim razlozima obrazložio iz kojih razloga priklanja vjeru iskazima svjedoka IP, HP, GP i BP, a pri tome nije zanemario provedene materijalne dokaze. Prvostupanjski sud ima privilegij neposredne ocjene iskaza koju ovaj sud nema, a cijeneći navedene razloge o odlučnim činjenicama i iznesene ocjene iskaza saslušanih svjedoka, ovaj sud nema razloga ne prihvatiti takvu ocjenu prvostupanjskog suda, niti u tom dijelu drugačije tumačiti iskaze svjedoka dane u prvostupanjskom postupku.

13. Nadalje, presuda nije temeljena na činjenicama koje nisu iznesene u postupku, naprotiv tužitelj je već u tužbi istaknuo da je vlasništvo nekretnine stekao darovanjem, ali i građenjem i dosjelošću. Prvostupanjski je sud valjano cijenio da je vlasništvo nekretnine u konkretnom slučaju tužitelj stekao dosjelošću.

14. Temeljem izdane punomoći pok. PP koji je svom sinu NP (tužiteljevu ocu) dao dopuštenje za rušenje stare i izgradnju nove kuće, tužitelj, niti njegov otac, nije mogao steći pravo vlasništva. No, temeljem te punomoći tužiteljev je otac 19868. stupio u savjestan posjed nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. NP je s postojeće nekretnine skinuo krov i tavan, porušio garažu i posjed te nekretnine prepustio svom sinu, tužitelju, koji je potom dovršio izgradnju kuće. Stoga su neodlučni žalbeni navodi da je punomoć prestala proizvoditi pravne učinke smrću NP, jer je pravilno zaključeno da je svrha davanja punomoći bila zapravo darovanje, a što u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Činjenica je da temeljem te punomoći prednik tužitelja nije stekao pravo vlasništva, no postao je savjestan posjednik nekretnine. Neodlučno je pri tome i vrijeme završetka radova na kući (2003., 2004.) jer je jedino odlučno postojanje tužiteljeva posjeda, koji je čitavo vrijeme posjedovanja bio tzv. vlasnički posjed. Tužitelja su i treće osobe smatrale vlasnikom nekretnine, i koji se i sam prema nekretnini odnosio kao vlasnik.

15. Sukladno čl. 72. st. 2. i st. 3. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, a savjesnost posjeda se pretpostavlja. Tuženici nisu tijekom postupka osporili poštenje tužiteljeva posjeda.

16. Niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi tužitelj bio smetan u posjedu, niti da bi mu posjed bio osporavan. Stoga, neosnovano se u žalbi ponavlja da je prednica 4. tuženice EP branila tužitelju gradnju nekretnine i osporavala mu pravo na posjed, jer navedenu činjenicu tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazala.

17. Pravilno je i prihvatljivo prvostupanjski sud zaključio da nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena oporukom pok. NP. Naime, ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da je tom nekretninom pok. ĐP raspolagao za života na način da ju je darivao svom sinu, a da su Oporukom obuhvaćene nekretnine (ostavitelj navodi u SFRJ) koje je naslijedio od svojih roditelja, a koje ostavlja svojoj djeci na jednake dijelove. Uz navedeno, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ostavština roditelja pok. ĐP, već je KP istu stekao kupoprodajnim ugovorom iz 1920.

18. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio istinitom izjavu 2. tuženika JP od 28. veljače 2022. koja je ovjerena od strane odvjetnika i pravnika V u [adresa], no pri tome je nužno naglasiti da je prvostupanjski sud na ročištu održanom 28. veljače 2023. odbio provesti dokaz čitanjem elektroničke pošte ŠP od 30. lipnja 2020., pa sadržaj dostavljene elektroničke pošte nije niti trebalo suprotstavljati sadržaju pročitane izjave.

19. Točno je da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjenje u trenutku podnošenja tužbe, a prvostupanjski sud je upravo i utvrdio da je rok dosjesti počeo teći 1986. stupanjem tužiteljeva oca u samostalan posjed nekretnine.

20. Odredbom čl. 388. st. 1. do st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025; dalje: ZV) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. propisano je:

(1) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. (3) Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

21. Obzirom je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tužitelj putem svojih prednika u poštenom, nesmetanom posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1986., kada je na snazi bio ZOVO, to je prvostupanjski sud valjano, primjenom čl. 388. st. 2. i 3. ZV pretpostavke za stjecanje prava vlasništva razmotrio i primjenom čl. 28. ZOVO.

22. Odredbom čl. 28. ZOVO propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

23. Nadalje, odredbom čl. 159. st. 3. ZV propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

24. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo je teći 1986. za vrijeme važenja ZOVO, po kojem je tekao sve do stupanja na snagu ZV (1. siječnja 1997.). Nastavno obzirom je propisan isti rok za stjecanje prava vlasništva u oba zakona, stupanjem na snagu ZV, nastavio je teći primjenom čl. 388. st. 2. i 3. ZV sukladno odredbi čl. 159. st. 3. ZV.

25. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; s time da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.). S tim u vezi treba istaknuti da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja - pravo na posjed (čl. 18. st. 1. ZV). Nadalje, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZV). Zaključno, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 3. i 5. ZV).

26. Pravo vlasništva dosjelošću može se steći samo (u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed) i da je barem pošten, odnosno da nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

27. Kako je tužitelj, putem svog prednika, oca, ušao u samostalan, pošten, istinit vlasnički posjed 1986., to je protekom roka od 20 godina, dakle 2006. postao vlasnikom nekretnine, te se neosnovano osporava njegovo pravo vlasništva.

28. Ispravno se u žalbi ističe da nepošten posjednik ne može dosjelošću steći pravo vlasništva, no pri tome valja ponoviti da tijekom postupka niti jednim dokazom nije osporeno tužiteljevo poštenje/savjesnost u posjedu, koje se presumira. Kako tijekom postupka nije dovedeno u pitanje poštenje tužiteljeva posjeda, to se neosnovano u žalbi isto ponavlja.

29. Iako 4. tuženica ĆP i 5. tuženik ĆPI pobijaju presudu u cijelosti, pa tako i u odluci o trošku pod toč. II. izreke, u žalbi nisu konkretizirani žalbeni razlozi u odnosu na odluku o trošku, pa žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.

30. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić