REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PN-3454/2017-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica, uz sudjelovanje 1. umješača na strani tuženika FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. umješača na strani tuženika HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tuženika i odsutnosti 1. i 2. umješača na strani tuženika, 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 398.168,43 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. prosinca 2017. (poštom preporučeno) ističe da je on opunomoćio osiguranike tuženika za zastupanje u postupku kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-1395/00 i P-4400/09, radi naknade štete zbog teških tjelesnih ozljeda tužitelja protiv trojice pravomoćno osuđenih štetnika koji su solidarno odgovorni za naknadu štete tužitelju, u kojem postupku je donesena presuda 19. studenog 2007. Ističe da je presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 568/08 od 9. lipnja 2009. djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1395/00 na način da je tužitelju dosuđena naknada štete i to za pretrpljene fizičke boli 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah 20.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 37.000,00 kn, s osnova smanjene životne aktivnosti 400.000,00 kn, sve sa zateznim kamatama od 19. studenog 2007. do isplate, kao i naknada štete po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 2.982,00 kn mjesečno za 1999. godinu, 3.067,00 kn mjesečno za 2000. godinu, 3.230,00 kn za 2001. godinu, 3.357,00 kn mjesečno za 2002. godinu, 3.631,00 kn mjesečno za 2003. godinu, 3.771,00 kn mjesečno za 2004. godinu, 3.928,00 kn mjesečno za 2005. godinu, 4.155,00 kn mjesečno za 2006. godinu te 4.277,00 kn mjesečno za 2007. godinu i ubuduće dok budu postojali zakonski uvjeti. Ističe da je presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1395/00 pod točkom III izreke koji se odnosi na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-568/08 te da se ponovni postupak vodio kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-4400/09. Ističe da je taj postupak okončan odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 639/12-2 od 12. rujna 2012. Ističe da je tužitelj nakon što je zaprimio spomenutu odluku u siječnju 2013. saznao da su tuženikovi osiguranici (tužiteljevi punomoćnici) nesavjesnim grubim postupanjem onemogućili naplatu dosuđenog iznosa naknade štete u iznosu većem od 3.000.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj nadalje navodi da je 2. srpnja 2010. otkazao punomoć svojim punomoćnicima (tuženikovim osiguranicima) koji nisu odustali od mandatnog odnosa decidirano navodeći u potvrdi da tužitelj nije podmirio ukupne troškove zastupanja te vode te inzistiraju u tužiteljevoj ovrsi naknade štete OVR-310/9. Tužitelj nadalje navodi da je 2. srpnja 2015. podnio prijavu HOK-u Zadar protiv FD i HD koju prijavu je proslijedio 27. kolovoza 2015. HOK-u Zagreb, te da je 30. travnja 2016. dopunio prijavu. Ističe da disciplinsko tijelo HOK-a 5. ožujka 2017. ne osporava da su FD i HD počinili teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva i na takav način propustili i nisu osigurali dosuđenu novčanu naplatu za tjelesne ozljede tužitelja dok je prijava tužitelja odbačena jer je nastupila zastara disciplinskog postupka. Nadalje navodi da je 21. rujna 2017. poslao odštetni zahtjev HOK osiguranju d.d. koji je 5. listopada 2017. otklonio odštetni zahtjev. Ističe da je za štetu saznao danom nakon zaprimanja već spomenute odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa da stoga nije zastupila zastara njegove tražbine s obzirom da je 2. srpnja 2015. podnio disciplinsku prijavu, a 21. kolovoza 2017. odštetni zahtjev. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.000.000,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor gornje granice svote osiguranja (prigovor limita) u iznosu od 800.000,00 kn. Ističe da između tužitelja i osiguranika tuženika nije postojao mandatni odnos. Ističe i prigovor zastare prava. Nadalje navodi da je eventualni osigurani slučaj mogao nastati po polici odvjetnika FD najkasnije 12. travnja 2004., a po polici odvjetnika HD najkasnije 2. srpnja 2010. od kada teče petogodišnji zastarni rok. Ističe da se odnos tužitelja i njegovog bivšeg punomoćnika temelji na punomoći. Ističe da sukladno čl. 16. uvjeta za osiguranje odvjetnika od odgovornosti osigurani slučaj nastaje najkasnije onog dana kada se neki od oblika pravne pomoći trebao najkasnije poduzeti ( u konkretnom slučaju 12. travnja 2004. koji je zadnji dan za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji odnosno 2. srpnja 2010. kada je otkazana punomoć tužitelju).Ističe da ne postoji uzročno posljedična veza između postupanja FD i HD i eventualne štete nanesene tužitelju. Također ističe da njih dvojica nisu počinili nikakvu štetnu radnju niti propust. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.1. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koji činjenično temelji na tvrdnji da su mu njegovi punomoćnici FD i HD prouzročili štetu tijekom zastupanja u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1395/00 (kasnije P- 4409/09) time što nisu podnijeli reviziju protiv odluke Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-568/08 u dijelu kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere u odnosu na BD i TD kao i zbog toga što nisu u njegovo ime podnijeli tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji – ugovora o darovanju nekretnine koji su sklopili BD i GD. Smatra da su ga time njegovi nekadašnji punomoćnici onemogućili u naplati tražbine po osnovi naknade štete koja mu je dosuđena pravomoćnom sudskom odlukom.

5.2. Nakon zaključenja prethodnog postupka, na ročištu održanom 13. veljače 2025. tužitelj navodi da je u međuvremenu uspio naplatiti svoju tražbinu prema BD u cijelosti, a da se njegova šteta očituje u tome da mu je trebalo dugo vremena da naplati svoju tražbinu.

6.1. Čitanjem odluke Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-568/08 od 9. lipnja 2009. (list 229-235 spisa) utvrđeno je da se taj postupak vodio povodom tužbe 1. tužitelja ZD (ovdje tužitelja), njegove supruge DD kao 2. tužiteljice i njegovih sinova ČD i OD kao 3. i 4. tužitelja protiv 1. tuženika BD, 2. tuženika KD i 3. tuženika TD, radi naknade štete. Tom je odlukom, između ostalog, odbijena žalba ovdje tužitelja te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1395/00 od 19. studenog 2007. u dijelu pod točkom I. izreke koje se odnosi na BD kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane 1. tuženiku BD otuđenje ili opterećenje nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište, površine 307 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], u naravi kuća površine 151 m2, koje nekretnine su položene u k. o. [katastarska općina].

6.2. Tužitelj tvrdi da je štetna radnja njegovih punomoćnika to što nisu podnijeli reviziju protiv te odluke.

6.3. Međutim, sukladno čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (NN 57/96 i 29/99, dalje OZ) revizija u postupku osiguranja nije dopuštena. Prema tome, to što njegovi punomoćnici nisu podnijeli nedopušteni pravni lijek tužitelju ni na koji način nije moglo nanijeti štetu.

7. Što se pak tiče tvrdnje tužitelja da su njegovi punomoćnici trebali podnijeti tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji treba reći da je čitanjem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-553/18 od 29. studenog 2018. (list 156-165 spisa) utvrđeno je da se taj postupak vodio između ovdje tužitelja protiv 1. tuženika Stanka Šarića i 2. tuženika CD, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. U tom je postupku tužitelj bio zastupan po novom punomoćniku te je isti pokrenut 31. prosinca 2010. Tom je presudom određeno da ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između 1. tuženika BD kao darovatelja i 2. tuženika CD kao daroprimca 12. travnja 2001., ovjerenog kod javnog bilježnika istog tog dana, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom radi namirenja tužiteljeve tražbine pobliže opisane u toj odluci te je naloženo 1. i 2. tuženicima trpjeti da tužitelj svoju tražbinu namiri prodajom nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište površine 307 m2 i kuća površine 151 m2. Dakle, radi se o ugovoru o darovanju upravo nekretnine u odnosu na koju je bila odbijena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja. Tužitelj je u tom postupku uspio te je tuženicima naloženo trpjeti da tužitelj svoju tražbinu namiri prodajom spomenute nekretnine pa njemu po prirodi stvari nije mogla nastati šteta koja se očituje kao nemogućnost namirenja tužiteljeve tražbine s pripadajućim zateznim kamatama time što njegovi raniji punomoćnici nisu u njegovo ime podnijeli takvu tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, čak i kada bi se pošlo od pretpostavke da su oni to bili dužni učiniti.

8. Već zbog naprijed navedenog tužbeni zahtjev nije osnovan. Tome treba dodati da tužitelj na ročištu održanom 13. veljače 2025. navodi da je u međuvremenu uspio naplatiti svoju tražbinu prema BD u cijelosti. Prema tome, nedvojbeno je da tužitelj ne trpi nikakvu imovinsku štetu. Što se pak tiče njegove tvrdnje da se njegova šteta očituje u tome da mu je trebalo dugo vremena da naplati svoju tražbinu, tužitelju treba odgovoriti da je on zbog kašnjenja u plaćanju imao pravo od BD na isplatu zateznih kamata, koje je očito već i naplatio (odlukom navedenom u toč. 7. izreke tuženicima je naloženo trpjeti namirenje tražbine tužitelja s pripadajućim zateznim kamatama). U svakom slučaju, to nije predmet ovog spora (tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da nije uspio naplatiti zatezne kamate radi zakašnjenja dužnika u podmirenju tužiteljeve tražbine pa da je to šteta koju trpi).

9. Što se tiče troškova postupka treba reći da je tužitelj korisnik socijalne skrbi (list 152 spisa). Nadalje, on je zadobio teške tjelesne ozljede u štetnom događaju zbog kojeg se vodio postupak radi naknade štete protiv štetnika koji su osuđeni za pokušaj ubojstva, a u kojem postupku su ga zastupali odvjetnici (osiguranici tuženika) za koje tužitelj smatra da ga pogrešno zastupali i time mu nanijeli štetu koja je predmet ovog postupka. Čitanjem obrazloženja odluke Županijskog suda u Zadru broj Gž-568/08 pd 9. lipnja 2009. utvrđeno je da je tužitelj u spomenutom štetnom događaju zadobio prijelom lubanje s utisnućem dijelova kosti u područje moždanog tkiva, s posljedičnom konkvasacijom mozga u desnoj temporalnoj regiji s time da je sljepoočni režanj, osobito njegovi bazalni dijelovi, važan u intelektualnom funkcioniranju čovjeka. Tužitelj ima evidentirane promjene intelektualnog funkcioniranja i promjene osobnosti. Sud je po službenoj dužnosti provjeravao je li tužitelju oduzeta poslovna sposobnost, no iz dopisa nadležnog tijela (list 19 spisa) proizlazi da nije. Po mišljenju ovog suda, uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, tužitelj nije mogao pravilno sagledati potencijalne posljedice vođenja ovog postupka ukoliko izgubi spor u smislu visine troškova postupka koje će biti dužan naknaditi tuženiku. S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 398.168,43 eura, trošak tuženika samo za davanje odgovora na tužbu iznosi 2995 bodova, što prema vrijednosti jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 7.487,50 eura. Isto toliko pripadalo bi mu za zastupanje na jednom ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari. Tuženik je stavio zahtjev za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 67.387,50 eura. Stoga je zaključak ovog suda kako naknada troškova parničnog postupka u ovako visokim svotama predstavlja ograničenje odnosno, miješanje u konvencijska prava jer tužitelj s obzirom na opseg smanjenja životnih aktivnosti nije u mogućnosti raditi te tako podmiriti troškove postupka, a zbog promjena intelektualnog funkcioniranja nije mogao predvidjeti ishod ove parnice te posljedica koje bi za njega nastale u slučaju gubitka spora. Obveza naknade tog troška osobito teško bi pogađala tužitelja koji bi ih bio dužan podmiriti, a što se posebno odnosi na specifične okolnosti predmeta i načina na koji je on stradao u primarnom štetnom događaju gdje je nad njim počinjeno kazneno djelo pokušaja ubojstva. U primarnom postupku on je tražio naknadu štete od štetnika, tražio je da se tuženicima zabrani otuđenje i raspolaganje njihovim nekretninama kako ne bi na taj način izbjegli podmirenje svojih obveza prema tužitelju. Takav prijedlog za osiguranje je u sudskom postupku odbijen, a jedan od tuženika je ipak svojom nekretninom raspolagao te je tužitelj morao voditi poseban sudski postupak radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji kako bi naplatio svoju tražbinu. Stoga je tužitelj evidentno rezonirao na način da su mu njegovi punomoćnici trebali ranije reći i upozoriti ga da je BD (jedan od štetnika) raspolagao svojom nekretninom (još 2001. godine kako je to naprijed obrazloženo) radi pokretanja postupka radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ranije nego što je to tužitelj u konačnici učinio (pokrenuo je postupak krajem 2010. godine). Tek 2018. godine, dakle nakon pokretanja ove parnice, donesena je presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-553/18 od 29. studenog 2018. kojom je on uspio sa svojim zahtjevom. Stoga je zaključak ovog suda da tužba u ovoj pravnoj stvari nije bila lišena bilo kakvog sadržaja, niti je zahtjev bio potpuno nerazuman. Obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP), a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj-odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima (Čolić protiv Hrvatske, toč. 43.; Z i F, toč. 96.). Provedbom testa razmjernosti je u ovom slučaju moguće utvrditi da se u opisanim okolnostima poduzetom mjerom (obvezom plaćanja troška) ne ostvaruje legitiman cilj na razmjerni način i u zaštiti konvencijskih prava tužitelja odnosno dolazi do nerazmjernog ograničenja temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u situaciji kada je izvjesno da bi se primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP drugoj strani, tužitelju nametnuo pretjerani teret, o čemu se na isti način izjasnio i Europski sud za ljudska prava. Stoga ovaj sud nalazi utvrđenim da postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP pa je zahtjev tuženika za naknadu istih odbijen kao neosnovan.

10. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53 kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 13. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.