Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kzd-5/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež Biljane Đilas, predsjednika vijeća te suca za mladež Azre Salitrežić i sudaca porotnika za mladež KA, Blaženka Krčeka i Davora Brusta, članova vijeća, uz sudjelovanje Doris Perić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog HA, zbog kaznenog djela iz članka 111. a stavak 1. u vezi s člankom 34. („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.) i kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz- DO-5/2024 od 21. listopada 2024., nakon rasprave s koje je isključena javnost održane 3. i 17. prosinca 2024., 3. i 17. veljače 2025. i 11. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice za mladež Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, TA, optuženog HA, branitelja Alena Jakobovića odvjetnika iz [adresa] te opunomoćenika oštećenih, Hrvoje Grubeše, odvjetnika iz Osijeka, 13. ožujka 2025. objavio je, a 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Optuženi HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i VA rođene H, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju strojar, sa završenom osnovnom školom, oženjen, otac troje djece od kojih je jedno maloljetno, nezaposlen, bez primanja, vlasnik osobnog automobila, vojsku služio u Požegi 1991., nema vojni čin, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, uhićen 23. travnja 2024., nalazi se u istražnom zatvoru od 24. travnja 2024.

k r i v  j e

I/ što je,

1.) dana 23. travnja 2024. oko 13,45 sati, u dvorištu obiteljske kuće u [adresa], kao suprug ČA koju je i ranije, koristeći se pozicijom moći, kontrolom i njenim podređenim položajem, kroz dulje razdoblje psihički zlostavljao na način da ju je učestalo bezrazložno verbalno napadao, psovao joj, nazivao je pogrdnim nazivima, ograničavao joj slobodu kretanja braneći joj odlaske i kod članova njene obitelji te ju bezrazložno optuživao za veze s drugim muškarcima, navedenog dana ju ponovno verbalno napao pa kada je ona nastojeći izbjeći daljnje napade htjela otići kod svoje majke dok se on ne smiri i s tom namjerom sjela u osobni automobil marke „VW Passat“ reg. oznaka [registarska oznaka], u nakani da je liši života, otrčao do garaže i uzeo PVC kanistar u kojem se nalazio lako zapaljivi motorni benzin pa za vrijeme dok je ona sjedila u unutrašnjosti automobila po osobnom automobilu prolio motorni benzin te ga upaljačem zapalio i tako izazvao požar koji se odmah i proširio, a u dovršenju djela nije uspio uslijed toga što je njegova supruga ČA unatoč panici i strahu uspjela otključati bravu na vratima i pobjeći iz zapaljenog automobila kojom prilikom je samo pukim slučajem zadobila laku tjelesnu ozljedu u vidu opeklina prvog stupnja na području desne strane lica, čela i obraza te spaljene vlasi kose,

dakle, s namjerom da počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe,

2.) u vremenu od početka 2015. do 23. travnja 2024. u obiteljskoj kući u [adresa], kao otac djeteta MA (rođ. **.**.2008.) iako svjestan da svojim postupcima može svome djetetu nanijeti psihičku traumu i time ugroziti njegovo psihičko zdravlje i odrastanje, i pristajući na to, učestalo, a ponekad i više dana zaredom bezrazložno vikao na njega te u njegovoj nazočnosti i na njegovu majku ČA, psovao im T, V, ZA i slično, govorio mu da je lijen i nazivao ih različitim pogrdnim nazivima, branio njemu i majci odlaske kod bake i teta pa ako bi ipak eventualno kod njih otišao vikao na njega, u njegovoj nazočnosti optuživao majku za ljubavne veze s različitim muškarcima pa i sa svećenikom jer odlazi u crkvu dovodeći ga tako u stanje dugotrajne patnje i straha, a dana 23. travnja 2024. po povratku iz škole i saznanju da je otac pokušao usmrtiti majku na način opisan pod toč. 1. kod istoga izazvao dodatni stres i patnju te je time ugrozio njegov pravilan psihofizički rast i razvoj u mjeri da mu je potrebna psihijatrijska pomoć,

dakle, zlostavio dijete,

II/ čime je pod toč. 1.) počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo ženske osobe u pokušaju iz članka 111.a stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, a pod točkom 2.) kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11

III/ te se optuženom HA u t v r đ u j e:

- za kazneno djelo pod točkom 1.) na temelju članka 111.a st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11 i uz primjenu članka 48. stavak 1. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina

- za kazneno djelo pod točkom 2.) na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

IV/ Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi HA se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci V/ Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom HA u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava se uhićenje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od

23. travnja 2024. pa nadalje.

VI/ Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom HA izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 2 (dvije) godine.

VII/ Na temelju članka 76. stavak 1. i 4. KZ/11 optuženom HA izriče se sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od jedne do pet godina pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust. Na temelju članka 76. stavak 2. KZ/11 nadležno tijelo za probaciju će odmah nakon izlaska počinitelja iz zatvora započeti provoditi zaštitni nadzor sukladno članku 64. KZ/11.

VIII/ Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženog HA oduzima se PVC kanister zapremine 5 litara s ostacima benzina i jednokratni zeleni PVC upaljač koji predmeti su izuzeti tijekom očevida i koji će se uništiti po pravomoćnosti presude.

IX/ Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, a u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08 optuženom HA nalaže se da u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 (petsto) eura te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene ČA i oštećenog mlt. MA, odvjetnika Hrvoja Grubeše iz Osijeka u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) eura, a oslobađa se plaćanja troškova sudskomedicinskog vještačenja i troškova psihijatrijskog vještačenja.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je 21. listopada 2024. optužnicu broj KOz-DO-5/2024 protiv optuženog HA, zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju iz čl. 111.a st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava, iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

2. Oštećena ČA i oštećeni mlt. MA, oboje zastupani po opunomoćeniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku iz Osijeka u ovom postupku nisu postavili imovinskopravni zahtjev.

3. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženi HA iskazao je da se smatra krivim za kazneno djelo počinjeno na štetu supruge ČA, ali je porekao pravnu i zakonsku kvalifikaciju djela, dok se u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta MA očitovao da se ne smatra krivim, a obranu je iznosio na kraju dokaznog postupka jer je tako sam zahtijevao.

4. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedok ispitao žrtvu ČA (str.422- 424 spisa), reproducirana je snimka ispitivanja žrtve ČA s dokaznog ročišta od 17. lipnja 2024., pročitan je zapisnik Županijskog suda u Osijeku o ispitivanju žrtve ČA od 17. lipnja 2024. (list 175-176 spisa) i prijepis snimke ispitivanja žrtve ČA od 27. lipnja 2024. (list 194-197 spisa), reproducirana je snimka ispitivanja žrtve djeteta MA s dokaznog ročišta od 16. svibnja 2024., pročitan je zapisnik Županijskog suda u Osijeku o ispitivanju žrtve djeteta MA od 16. svibnja 2024. (list 146-147 spisa) i prijepis snimke ispitivanja žrtve djeteta MA od 16. svibnja 2024. (list 148-150 spisa), ispitani su svjedoci BA (str.424-425 spisa), EA (str. 425-426 spisa), RA (str.427-428 spisa) i ZA (str.428-429 spisa) te vještaci Zoran Čavajda (str.437-438 spisa) i Boris Dumenčić, a pročitani su i njihovi pisani nalazi i mišljenja, dok je na prijedlog optuženika u svojstvu svjedoka ispitan CA (str. 489-490 spisa).

4.1. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka SA od 24. lipnja 2024. (list 188-189 spisa).

4.2. Pročitana je i pregledana dokumentacija u spisu i to: zapisnik o očevidu broj Kdr- DO-36/2024 od 24. travnja 2024. (list 2-6 spisa), DVD medij fotografija očevida (list 124a spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na ime HA (list 42 spisa), zapisnik o pretrazi obiteljske kuće u [adresa] na ime HA od 24. travnja 2024. (list 45-48 spisa), zapisnik o pretrazi obiteljske kuće u [adresa], vlasništvo VA – majke HA od 24. travnja 2024. (list 49-52 spisa), zapisnik o pretrazi osobnog vozila marke VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka] od 24. travnja 2024. (list 53-55 spisa), optužni prijedlog Policijske postaje Đakovo zajedno s presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu broj Pp-J-908/15-4 od 23. srpnja 2015. (list 72-75 spisa), evidencijska lista T1 Zavoda za hitnu medicinu osječko- baranjske županije zajedno s medicinskom dokumentacijom istog Zavoda na ime ČA (list 116, 214-215 spisa), analiza alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" na ime HA (list 168-171 spisa), rezultati provedenog biološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" na ime HA (list 217-221 spisa), dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo na ime žrtava mlt. MA i ČA (list 225- 234 spisa), rezultati provedenog kemijsko-fizikalnog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" na ime HA i ošt. ČA (list 239-243 spisa), tužba za razvod braka od 16. srpnja 2024. zajedno s izvješćem Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Đakovo o obveznom savjetovanju i vjenčanim listom te rodnim listom na ime djeteta MA (list 248- 253 spisa), rezultati provedenog daktiloskopskog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" na ime HA (list 257-260 spisa), toksikološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" na ime okr. HA (list 279-280 spisa) i potvrda o visini dohodaka i primitaka na ime okr. HA (list 274 spisa).

4.3. Na temelju članka 419. stavak 3. ZKP/08 u svojstvu svjedoka ispitane su NA, socijalna radnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo (str.490-491 spisa) i KAV, psiholog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda [adresa] (str. 491-492 spisa), a od Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC Osijek pribavljena je i u dokaznom postupku pročitana medicinska dokumentacija na ime žrtve MA (str.484-487 spisa).

4.4. Prije završetka dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije i potvrda iz prekršajne evidencija za optuženog HA (list 15-17 spisa), a na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženi HA (str.505-506 spisa).

5. Optuženi HA u iskazu je naveo da je bračnu zajednicu s ČA zasnovao 12. listopada 1996., s time da su prije toga bili u vezi dvije godine. Navodi da je bračna zajednica zasnovana iz ljubavi, pružali su jedno drugom pažnju, maksimalno se trudili, a iz te bračne zajednice izrodilo se troje djece koja su odgajana pažnjom i ljubavlju od oba supružnika. Iskazuje da je sa suprugom i djecom do 2008. živio kod svojih roditelja, a nakon toga su kupili kuću u selu gdje žive roditelji od supruge i tada su se pojavili određeni financijski problemi, a u rješavanju istih pomogli su mu njegovi roditelji koji su mu dali svoj OPG kako bi se izvukli iz financijske krize. Za odnos sa suprugom navodi da je bio normalan, povremeno bi dolazilo do svađa, ali su ih rješavali u gotovo pet minuta i nakon toga je bilo idealno. Zajedno su izlazili, družili se, provodili vrijeme i među njima nikada nije dolazilo do većih problema. Za sina MA navodi da je bio jako vezan uz njega te da ni na spavanje nije htio otići bez njega, a svojim sinovima je bio brižan otac, dva starija sina je zaposlio u firmi u kojoj radi, imali su financijsku potporu i bili od njega nagrađivani. Navodi da suprugu ČA nije zakidao u nijednom dijelu, za primjer navodi da je od početka braka do tog kobnog dana vozio Golf II, dok je supruga vozila najnoviji auto koji su tada imali. Iskazuje da su svađe počinjale pri pozivu njezinih roditelja, njezine majke koja se uplitala u njihov život, a supruga se tome nije mogla oduprijeti niti suprotstaviti. Nije branio odlaske supruzi ni djeci kod punice, odnosno kod djeda i bake, oni su tamo odlazili svojoj voljom ali nisu baš bili prihvaćeni. Imao je tri prihoda od kojih je plaćao dva kredita, jedan od supruge i jedan svoj. Primijetio je u zadnje dvije godine da je u neku ruku nasilno izbačen iz doma ali to tada još nije shvaćao, mislio je da su to puste želje. Navodi da nije mrzio svoju ženu niti joj je kada poželio zlo niti nanio bol, a isto tako ni djeci. Iskazuje da ni inače ne mrzi žene, bio je sudužnik 20 godina drugim ženama što ne bi činio da je mrzio žensko biće. U odnosu na inkriminirani događaj od 23. travnja 2024. navodi da je bio u kući kada je supruga došla s posla, bila je ljuta, podigla je ton bez razloga i došlo je do svađe kojom prilikom je rekao da mu treba auto kako bi otišao do [adresa] na što se supruga usprotivila. Nakon toga refleksno je izašao van na dvorište i s kante za smeće uzeo kanistar s gorivom pri čemu nije primijetio da je isti otvoren, bacio ga na auto, nije se osvrtao oko sebe niti je vidio da je supruga u međuvremenu ušla u auto i upalila ga, nakon čega se auto u roku od tri sekunde zapalio. Potrčao je u garažu po aparat za gašenje požara, krenuo prema desnim vratima auta da ih otvori ali je supruga već izašla van, s time da vozilo u to vrijeme gotovo pa i nije više gorjelo, odnosno vidio se plamen na prednjem desnom faru. Nije vidio da bi suprugu zahvatio plamen, ona je otrčala u kuću, a on za njom i tada su shvatili što se dogodilo. Kanistar je bacio ne razmišljajući o posljedicama, a kada su bili u kući supruga je rekla da joj nije ništa i da ide van vidjeti auto. Ne može se sjetiti svih detalja niti kako se to sve odigralo, ne sjeća se baš točno scena oko auta, sjeća se da je došao u kupatilo supruzi pružiti pomoć, oboje su izašli na dvorište, a kada su se vratili u kuću od strane supruge došlo je do grubih riječi i nasrtaja na njega, s time da je on pozvao policiju. Sjeća se da je došao sin OA i da su svi zajedno u kući dočekali policiju. Ne smatra se krivim ni za jedno od dva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

6. Dakle, optuženik u iskazu ne osporava da je u inkriminirano vrijeme bio u braku s ČA, niti osporava da je 23. travnja 2024. u dvorištu obiteljske kuće u [adresa] došlo do požara na osobnom automobilu VW Passat reg. oznake [registarska oznaka]. Nadalje, optuženik ne osporava da je prije požara na vozilu u rukama držao kanistar s gorivom, niti da je njegova supruga bila u vozilu kada je došlo do požara. Optuženik ne osporava niti da je otac mlt. MA.

7. Međutim, iskaz optuženika u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu supruge ČA u potpunosti je suprotan njegovom očitovanju o krivnji, pa je stoga u ovom postupku sporno je li optuženi HA kroz dulje razdoblje psihički zlostavljao suprugu ČA na način kako ga tereti optužba, je li to činio koristeći se pozicijom moći, kontrolom i njezinim podređenim položajem, je li kritičnog dana znajući da se njegova supruga ČA nalazi u osobnom automobilu na istom izazvao požar tako što je iz PVC kanistra prolio motorni benzin po vozilu i zapalio ga upaljačem, pa ako je, s kojom namjerom je to učinio, te je li tom prilikom i na koji način ČA zadobila ozljede i o kakvim se ozljedama radi. Nadalje, sporno je, i je li optuženik u razdoblju od početka 2015. do 23. travnja 2024. zlostavio dijete MA tako što je učestalo, a ponekad i više dana zaredom bezrazložno vikao na njega te u njegovoj nazočnosti i na njegovu majku ČA, psovao im T, V, ZA i slično, govorio mu da je lijen i nazivao ih različitim pogrdnim nazivima, branio njemu i majci odlaske kod bake i teta pa ako bi ipak eventualno kod njih otišao vikao na njega, u njegovoj nazočnosti optuživao majku za ljubavne veze s različitim muškarcima pa i sa svećenikom jer odlazi u crkvu, a dana 23. travnja 2024. po povratku iz škole i saznanju da je otac pokušao usmrtiti majku na način opisan pod toč. 1. kod djeteta izazvao dodatni stres i patnju u mjeri da mu je potrebna psihijatrijska pomoć.

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1.)

8. Žrtva ČA kao privilegirani svjedok prihvatila je blagodat nesvjedočenja u odnosu na kazneno djelo iz čl.111. a st.1. KZ/11 pa je sud sporne činjenice utvrdio na temelju ocjene vjerodostojnosti obrane optuženog HA i njezinim dovođenjem u vezu s materijalnim dokazima, s nalazima i mišljenjima provedenih vještačenja, dokumentacijom Hrvatskog zavoda za socijalni rad te iskazima svjedoka MA, SA, NA, KAV i CA.

9. Tako iz zapisnika o očevidu od 23. travnja 2024. proizlazi da je na mjestu događaja na poklopcu PVC žute kante za smeće pronađen zatvoreni PVC kanistar zapremine pet litara, a u istom oko tri centimetra tekućine karakterističnog mirisa za pogonsko gorivo, a pored navedenog kanistra i upaljač. Na fotografijama očevida broj 65, 66 i 67 te 107, 108, 109 i 145 jasno se vidi da je kanistar bijele boje s etiketom „Tekućina za pranje vjetrobranskog stakla ljetni uvijeti“ zatvoren čepom crvene boje, a da se kanta za smeće na kojoj je isti pronađen nalazi u neposrednoj blizini ulaza u garažu na kojoj nema garažnih vrata. Također iz zapisnika o očevidu i fotografija očevida proizlazi da je u obiteljskoj kući, u spavaćoj sobi pronađena muška odjeća i to donji dio trenirke i prsluk (fotografije 95 do 105), a da je optuženik po dolasku policijskih službenika na sebi imao traperice i plavu majicu kratkih rukava (fotografije 190 do 196). Iz zapisnika o očevidu i fotografija očevida proizlazi da je na travnatoj površini pronađen prazan prijenosni aparat za gašenje (fotografije 63, 64, 110, 111 i 112), a na kockicama popločenoj površini pronađen prah svjetloplave boje 06 x 0,6 m preko kojeg je uočen otisak kotača (fotografije 64, 65, 110, 111, 112). Nadalje, iz zapisnika o očevidu i fotografija očevida proizlazi da je vozilo marke VW Passat reg. oznake [registarska oznaka] bijele boje nađeno iza istočnog zida gospodarskog objekta na zemljanoj površini prednjom stranom okrenut prema sjeveru s podignutim poklopcem, zatvorenih vrata i sa spuštenim staklom na prednjim desnim vratima. Očevidom su utvrđeni izgled i oštećenja na vozilu pa tako iz zapisnika proizlazi da su krov automobila, vjetrobransko staklo te desni prednji svjetlosni uređaji u potpunosti zacrnjeni, a manje zacrnjenje nađeno je i na poklopcu prtljažnog prostora uz lijevi rub i na prednjem desnom blatobranu. Zacrnjenje dimenzija 50x20 cm nađeno je na zadnjem lijevom blatobranu i na poklopcu motora uz desni rub dužine 100 cm, a na PVC zaštiti motora koja se pruža uz stražnji vezni lim nađeno je oštećene u vidu površinskog taljenja plastike (sve vidljivo na fotografijama od 72 do 86, 116 do 126 i 142 do 144). Ručica ručne kočnice zatečena je u spuštenom položaju, a ručica mjenjača u prvom stupnju prijenosa (vidljivo na fotografijama 127 do 134). Na sjedalu suvozača nađena je crna ženska otvorena torbica i u istoj između ostalog novčanik, mobitel i osobni dokumenti na ime ČA (vidljivo na fotografijama 148 do 152).

10. Provedenim kemijsko-fizikalnim vještačenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" predmeta i briseva izuzetih tijekom očevida, (odjeće, tekućine iz PVC kanistra, briseva s automobila i ruku optuženika), na trenirci, prsluku i brisevima izuzetim s vjetrobranskog stakla i krova automobila VW Passat utvrđena je prisutnost spojeva koji su sastavnice lakih naftnih derivata, a obzirom na zastupljenost spojeva i izgled kromatograma radi se o tragovima motornog benzina koji se po svojim karakteristikama ubraja u lakozapaljive tekućine. Temeljem utvrđenih fizikalno-kemijskih svojstava (boja, gustoća, kemijski sastav) je također utvrđeno da je izuzeta tekućina iz PVC kanistra motorni benzin koji se po svojim svojstvima ubraja u lako zapaljive tekućine. Oskudni i dodatno znatno ispareni tragovi motornog benzina detektirani su i na kontrolnom brisu izuzetom s gornjeg dijela suvozačevih vrata, dok su na rukavicama kojima su izuzeti tragovi s ruku optuženika detektirani spojevi koji ukazuju na tragove naftnog derivata poput motornog benzina, s tim da zbog slabih tragova snažnija identifikacija zapaljive tekućine sukladno primijenjenoj metodi nije bila moguća.

11. Provedenim biološkim vještačenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u uzorku brisa s kanistra nije dokazana koncentracija humane DNA dovoljna za utvrđivanje DNA profila, dok je molekularno-genetskom analizom uzoraka brisa s upaljača utvrđen djelomični miješani DNA profil, koji nije pogodan za identifikaciju osobe u tragu.

12. Provedenom daktiloskopskom pretragom Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" na izuzetom kanistru i upaljaču nisu uočeni, odnosno izazvani sporni tragovi papilarnih linija.

13. Dovođenjem u vezu činjenica koje su utvrđene očevidom i fotografijama očevida s rezultatima provedenog kemijsko-fizikalnog vještačenja predmeta i briseva izuzetih tijekom očevida, zaključak je suda da nije vjerodostojna niti logična obrana optuženika prema kojoj je s kante za smeće uzeo kanistar s gorivom i bacio ga na osobni automobil, pri čemu nije primijetio da je kanistar otvoren i nije znao da se žrtva ČA nalazi u vozilu pa da je do zapaljenja i požara na vozilu došlo kada da je žrtva vozilo stavila u pogon. Ovo stoga što je iz zapisnika o očevidu i fotografija koje su sačinjene tijekom očevida nedvojbeno utvrđeno da je PVC kanistar zapremine 5 litara pronađen zatvoren čepom na kanti za smeće u neposrednoj blizini ulaza u garažu na kojoj nisu postavljena garažnih vrata, a u njemu i oko 3 cm tekućine za koju je kemijsko- fizikalnim vještačenjem utvrđeno da se radi o motornom benzinu, koji se po svojim karakteristikama ubraja u lakozapaljive tekućine. Posve je nelogično i životno neuvjerljivo da bi optuženik kanistar s lako zapaljivom tekućinom držao otvorenim na kanti za odlaganje plastičnog otpada koja je naslonjena na zid građevinskog objekta kao što je nelogično da bi kanistar nakon navodnog bacanja na vozilo i požara koji je uslijedio, bio zatečen na kanti za smeće, zatvoren, bez oštećenja i s oko 3 cm tekućine motornog benzina. Nadalje, da je optuženik doista, kako to navodi u obrani, otvoreni kanistar s gorivom bacio na osobni automobil, tada bi po logici stvari predmetni kanistar ili izgorio u požaru ili bi bio zatečen u blizini vozila na koje je navodno bačen, a ne kako je utvrđeno očevidom, zatvoren čepom na kanti za smeće zajedno s upaljačem. Na nevjerodostojnost obrane optuženika upućuje i činjenica da su na odjeći (trenirci i prsluku) te brisevima izuzetim s vjetrobranskog stakla i krova automobila VW Passat utvrđeni tragovi motornog benzina, a na rukavicama kojima su izuzeti tragovi s ruku optuženika detektirani spojevi koji ukazuju na tragove naftnog derivata poput motornog benzina. Okolnost da je optuženik tijekom očevida bio odjeven u traperice i majicu, dok su na trenirci i prsluku, koji odjevni predmeti su pronađenim u spavaćoj sobi, utvrđeni tragovi motornog benzina upućuje na zaključak da se radi o odjeći koju je u vrijeme inkriminiranog događaja nosio optuženik. Kada se tome pridoda da je prema iskazu optuženika zapaljenju vozila prethodila svađa sa suprugom u obiteljskoj kući, a da je na sjedalu suvozača nađena otvorena torbica žrtve ČA, sud zaključuje da optuženik nije refleksno uzeo otvoreni kanistar s kante za smeće i bacio ga na osobni automobil ne znajući da se u istom nalazi njegova supruga, već upravo suprotno, da je nakon ulaska žrtve ČA u osobni automobil i njezinim stavljanjem vozila u pogon, iz garaže uzeo predmetni kanistar s gorivom svjestan da se u njemu nalazi motorni benzin, a potom sadržaj istog prolio po osobnom automobilu i zapalio upaljačem te na taj način izazvao požar na automobilu koji se, upravo zbog činjenice da se radilo o lako zapaljivoj tekućini, odmah i proširio, a na što upućuju i utvrđena oštećenja na vozilu kao i činjenica da je optuženik za gašenje požara iskoristio cijeli sadržaj prijenosnog aparata za gašenje požara.

14. Na nevjerodostojnost obrane optuženika upućuju i iskazi svjedoka mlt. MA, SA i NA kao i zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo s izjavom ČA od 8. svibnja 2024.

15. Tako iz iskaza svjedoka mlt. MA, koji svjedok je otklonio blagodat nesvjedočenja i pristao iskazivati u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu majke ČA, proizlazi da nije bio prisutan inkriminiranom događaju jer se u to vrijeme nalazio u školi, ali mu je brat ispričao što se dogodilo. Svjedok navodi da je tata bio nešto ljut na mamu, da se na nju „derao“ pa kako ga mama nije mogla više slušati sjela je u auto da ide kod bake dok se tata ne smiri, ali nije uspjela izvesti auto iz dvorišta jer je tata otrčao u garažu i uzeo benzin koji je polio po autu i zapalio auto. Mama je osjetila vrućinu, probala je izaći iz auta ali kako se auto zaključa morala je par puta povući ručku i kada je napokon izašla, utrčala je u kuću i otišla u WC da se polije hladnom vodom jer ju je peklo i namazati se nekom kremom. Kada je vidio mamu tog dana primijetio je da joj je kosa malo izgorena, a ispod oka i uha je bila opečena. Poznato mu je da se u garaži nalazi benzin za trimer i kosilicu.

16. Svjedok SA, liječnica Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije iskazala je da je po pozivu policije 23. travnja 2024. u 15.00 sati došla u Policijsku postaju Đakovo u kojoj je pružila pomoć ČA. Odmah je kod iste u predjelu uha uočila opekline i po mirisu se osjetilo da se radilo o zapaljenju kose i tijela. Sukladno protokolu pitala je ČA što se dogodilo na što joj je ista rekla da je nakon svađe sa suprugom ušla u automobil kako bi otišla kod svojih te da je suprug za vrijeme dok se nalazila u automobilu isti polio benzinom i zapalio. Navodi da joj je ČA rekla i da je ubrzo uspjela izaći iz automobila te da je tom prilikom zadobila opekline na desnoj strani lica. Sjeća se da je ČA bila izrazito uznemirena i plakala je te joj je za smirenje dala lijek Diazepam.

17. Iz iskaza svjedoka NA, socijalne radnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda [adresa] proizlazi da je dopisom Policijske postaje Đakovo obaviještena o nasilju u obitelji ČA, te je 8. svibnja 2024. od ČA na zapisnik uzela izjava u vezi događaja od 23. travnja 2024. Sjeća se da joj je tom prilikom ČA ispričala kako je kritičnog dana po dolasku kući s posla krenula kontaktirati ortodonta u vezi sina MA, da ju je tom prilikom suprug HA ispitivao s kim se dopisuje, da je vikao i bio uznemiren te da je ČA upravo zbog izbjegavanja sukoba sa suprugom krenula iz kuće pa kada se nalazila u automobilu, suprug je zapalio vozilo iz kojeg je ona uspjela pobjeći. Posebno upitana svjedokinja NA navela je da je ČA svojevoljno iskazivala o događajima za koje je pozvana, odnosno nije bila prisiljena da o istima iskazuje ako to ne želi, a upozorena je sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

18. Iz zapisnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo od 8. svibnja 2024. proizlazi da je ČA dala izjavu u kojoj navodi da je 23. travnja 2024. radila prvu smjenu pa kada je došla kući oko 14.00 sati krenula je nazvati ortodonta kod kojeg je sin ĆA imao termin. Za supruga UA navodi da je bio nervozan, nije mogao čekati da zvrši razgovor s medicinskom sestrom te ju je pitao zašto je cijelo jutro na Viberu. Rekla mu je da se dopisivala s voditeljicom s posla vezano za godišnji odmor, a suprug je rekao da se nada da ima te poruke jer je skužio da je i njezina majka stalno online kao i njegov kolega s posla te da je i ona u toj komunikaciji. Rekla mu je da se nije dopisivala s majkom, a kamoli s tim čovjekom na što je UA počeo vikati i udarati o stol te govoriti kako mu je dosta njezinih laži. Nazvala je sina OA da dođe kući jer je UA uznemiren i da ga ne može slušati na što joj je OA rekao da se makne dok se otac ne smiri. Uzela je ključeve od auta i torbu te je htjela otići kod svoje majke dok se suprug ne smiri pa kada je sjela u auto, suprug je protrčao pored auta i otišao u garažu, uzeo gorivo za kosilicu i počeo polijevati po autu. Vidjela je da je uzeo upaljač kojeg je upalio, a potom plamen te se auto automatski zaključao. Osjetila je vrućinu i strah, nije mogla pogoditi tipku kojom se auto otvara te je nakon nekoliko puta uspjela otključati auto. Kada je izlazila iz auta zahvatio ju je plamen po licu i to površinski dok joj je uho bilo jače opečeno. U tom trenutku nije bila svjesna ničega. Otrčala je u kupaonu da se umije te je tražila kremu kako bi sanirala ozljedu, a UA je gasio auto s aparatom. Nakon nekoliko minuta došao je sin OA te se sjeća da ju je UA pitao je li zvala policiju pa kada je rekla da nije, isti je rekao da će on nazvati policiju i reći im da se samo šalio.

19. Dakle, iz suglasnih iskaza svjedoka MA, SA i NA proizlazi da je žrtva ČA upravo zbog izbjegavanja sukoba s optuženikom izišla iz kuće te u namjeri da se odveze kod svoje majke, sjela u osobni automobil pa za vrijeme dok se nalazila u vozilu, optuženik je isto polio benzinom i zapalio te na taj način izazvao požar na automobilu. Iskazi imenovanih svjedoka u suglasnosti su s izjavom ČA koju je dala na zapisnik pred nadležnim Hrvatskim zavodom za socijalni rad, a iz koje proizlazi da ju je optuženik bezrazložno napao nakon što je došla s posla tako što ju je optužio da je cijelo jutro bila u komunikaciji putem aplikacije Viber s majkom i njegovim kolegom s posla pa kada je ona to porekla, isti je počeo vikati i udarati o stol, optuživati je da laže te je ona nakon razgovora sa sinom OA, koji joj je savjetovao da se makne od optuženika, uzela svoju torbu i ključeve od auta i htjela otići kod majke, zbog čega je ušla u osobni automobil pa za vrijeme dok se nalazila u automobilu, optuženik je protrčao pored vozila, ušao u garažu i uzeo gorivo za kosilicu koje je polio po automobilu, a zatim i upaljač kojeg je upalio nakon čega je vidjela plamen, a vozilo se automatski zaključalo.

20. Iskaz svjedoka mlt. MA na okolnosti koji se tiču događaja od 23. travnja 2024. sud je cijenio istinitim jer iako se radi o sinu optuženika, ujedno i žrtvi u ovom postupku, sud nije našao da bi njegov iskaz o činjenicama o kojima ima posredna saznanja odudarao od iskaza svjedoka SA i NA, a ujedno je u skladu s činjenicama koje su utvrđene zapisnikom o očevidu, fotografijama očevida i rezultatima kemijsko-fizikalnog vještačenja, na koje optuženik nije imao primjedbi.

21. Sud je iskaze svjedoka SA i NA cijenio kao uvjerljive i vjerodostojne jer se radi o profesionalnim osobama koje nisu zainteresirane za ishod postupka, optuženika i žrtvu ne poznaju od ranije, a o inkriminiranom događaju imaju posredna saznanja pa s obzirom da su iskazi u pogledu bitnih činjenica suglasni, to ih je sud u cijelosti prihvatio istinitim.

22. Primjedbu optuženika na iskaz svjedoka NA da su njezina saznanja posredna i da je svjedočenjem o tome što joj je žrtva ČA izjavila na zapisnik kao službenici Hrvatskog zavoda za socijalni rad povrijedila službenu tajnu sud nije uvažio iz razloga što obveza svjedočenja imenovane svjedokinje proizlazi iz odredbe članka 283. stavka 1. ZKP/08 prema kojoj se kao svjedoci pozivaju osobe za koje je vjerojatno da mogu dati obavijesti o kaznenom djelu, počinitelju i o drugim važnim okolnostima te odredbe članka 283. stavka 3. ZKP/08 prema kojoj svaka osoba koja se kao svjedok poziva dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, obvezna je i svjedočiti. Nadalje, odredbom članka 11. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ 18/22., 46/22.,119/22., 71/23. i 156/23.) propisano je da je korisniku naknade i usluga u sustavu socijalne skrbi osigurana tajanost i zaštita osobnih podataka sukladno posebnim propisima, a u Republici Hrvatskoj to je Opća uredba o zaštiti podataka ili GDPR (Uredba 2016/679 europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage direktive 95/46/ez) koja u članku 9. predviđa iznimku od čuvanja tajnosti podataka osobe kada je obrada osobnih podataka nužna za ostvarenje važnih javnih interesa ili iz drugih specifičnih razloga, kao što su između ostalog sudski postupci. Osim toga, iz odredaba o blagodati privilegiranih svjedoka ne proizlazi zapreka da se o sadržaju izjava tih osoba koje su one dale slobodno izvan kaznenog postupka drugim građanima, što uključuje i djelatnike Zavoda za socijalnu skrb, te druge osobe ispituju kao svjedoci o sadržaju svojih razgovora s privilegiranim svjedocima ili da djelatnici Zavoda sačine izvješće na temelju izjava koje su privilegirani svjedoci dali svojevoljno, niti takva zabrana proizlazi iz zakonske odredbe čl. 286. ZKP/08, a koje pravno shvaćanje je izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (I Kž-1256/2004 od 12. siječnja 2005., I Kž- 926/2008 od 9. rujna 2009., Kžm 14/2017 od 29. lipnja 2017.).

23. Dakle, na temelju činjenica utvrđenih zapisnikom o očevidu i rezultatima kemijsko- fizikalnog vještačenja te činjenica utvrđenih iskazima svjedoka SA, NA i mlt. MA kao i njihovom usporedbom s izjavom žrtve ČA koju je dala na zapisnik u postupku pred Zavodom za socijalni rad, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik 23. travnja 2024. u obiteljskoj kući u [adresa], verbalno napao suprugu ČA po njezinom dolasku s posla pa kada je ona nastojeći izbjeći daljnje napade htjela otići kod svoje majke dok se optuženik ne smiri i s tom namjerom sjela u osobni automobil, optuženik je iz garaže uzeo PVC kanistar u kojem se nalazio lako zapaljivi motorni benzin koji je za vrijeme dok se žrtva ČA nalazila u unutrašnjosti automobila polio po vozilu i zapalio upaljačem te na taj način izazvao požar koji se odmah i proširio, ali je žrtva ČA unatoč strahu i panici uspjela otključati bravu na vratima i pobjeći iz zapaljenog automobila. Na ovakav zaključak suda nisu od utjecaja rezultati daktiloskopske pretrage kanistra i upaljača, niti rezultati biološkog vještačenja i molekularno-genetske analize jer optuženik ne osporava da je u rukama držao kanistar s gorivom, a njegovu obranu prema kojoj je do zapaljenja vozila došlo nakon stavljanja vozila u pogon sud je otklonio dovođenjem u vezu činjenica utvrđenih zapisnikom o očevidu i rezultatima kemijsko-fizikalnog vještačenja s činjenicama utvrđenim iskazima svjedoka SA, NA i mlt. MA kao i njihovom usporedbom s izjavom žrtve ČA od 8. svibnja 2024.

24. Da je žrtva ČA prilikom napuštanja zapaljenog automobila zadobila tjelesne ozljede proizlazi iz iskaza svjedoka SA, liječnice koja je u Policijskoj postaji Đakovo pružila pomoć žrtvi te iskaza svjedoka mlt. MA koji navodi da je na majci toga dana primijetio izgorenu kosu i opekotine ispod oka i u predjelu uha.

25. Vrsta i težina ozljeda kod žrtve ČA kao i mehanizam njihova nastanka utvrđena je na temelju provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. sc. Borisu Dumenčiću. Tako iz pisanog nalaza i mišljenje vještaka temeljenog na medicinskoj dokumentaciji žrtve ČA, a pri kojem je vještak ostao i na raspravi, proizlazi da su pregledom **.**.2024. kod ČA utvrđene opekotine prvog stupnja u području desne strane lica, čela i obraza te spaljene vlasi kose. Za opekotine na desnoj strani lica, čela i obraza vještak navodi da se u svom zbroju kvalificiraju kao laka tjelesna ozljeda, a u odnosu na mehanizam njihova nastanka navodi da iste najčešće nastaju djelovanjem otvorenog plamena, vrućeg zraka ili tekućine s time da je na raspravi precizirao da su ozljede kod žrtve ČA nastale djelovanjem otvorenog plamena ili vrućeg zraka. Vještak je u iskazu na raspravi ponovio da opekotine neće prouzročiti trajne i teške posljedice niti naruženost, a mišljenja je da je oštećena ČA izbjegla teže ozljeđivanje pa čak i mogući smrtni ishod pravovremenim napuštanjem vozila kojeg je zahvatio plamen. Dodatno upitan da pojasni što bi se dogodilo da oštećena ČA nije uspjela otključati vozilo i izaći iz vozila vještak navodi da bi u tom slučaju došlo do prodora otrovnih plinova u kabinu vozila, prvenstveno ugljikovog monoksida, što bi za otprilike dvije minute uzrokovalo nesvijest oštećene, a za otprilike pet do šest minuta došlo bi i do njezine smrti, a u slučaju da požar nije bio ugašen tada bi došlo do sekundarnog izgaranja već mrtvog tijela, odnosno karbonizacije. Dodatno upitan da pojasni što bi se dogodilo da je oštećena nakon zapaljenja vozila uspjela otvoriti prozor, vještak navodi da bi tada došlo do prodora svježeg zraka u kabinu vozila, a u slučaju prodora plamena u kabinu vozila tada bi se požar razbuktao još više.

26. Optuženik je po branitelju stavio primjedbu na dio nalaza i mišljenja vještaka u dijelu gdje isti navodi da je oštećena izbjegla teže ozljeđivanje pa čak i mogući smrtni ishod pravovremenim napuštanjem vozila jer se po mišljenju obrane ovaj zaključak vještaka temelji na pretpostavci, a ne na egzaktnim činjenicama.

27. Unatoč prigovoru obrane, ocjena je suda da je vještak dr. sc. Boris Dumenčić svoj nalaz izradio stručno i u skladu s pravilima sudskomedicinske znanosti pa kako se radi o stručnoj i za postupak nezainteresiranoj osobi, koja je vrlo jasno i precizno odgovorila na sva postavljena i sporna pitanja, stručno obrazložio svoje odgovore tako da su njegova pojašnjenja lako razumljiva, to je sud njegov nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio.

28. Dakle, provedenim sudskomedicinskim vještačenjem utvrđena je vrsta i težina ozljeda koje je u inkriminiranom događaju zadobila žrtva ČA kao i mehanizam njihova nastanka koji se u cijelosti podudara s izjavom žrtve ČA koju je dala na zapisnik u Zavodu za socijalni rad te iskazima svjedoka mlt. MA, SA i NA. Osim navedenog, nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka utvrđeno je i da je žrtva ČA izbjegla teže ozljeđivanje i mogući smrtni ishod pravovremenim napuštanjem vozila kojeg je zahvatio plamen jer da kojim slučajem nije uspjela otključati vozilo i izaći, tada bi u svega par minuta došlo do njezine smrti zbog prodora otrovnih plinova u kabinu vozila.

29. Na okolnost ranijeg ponašanja optuženika prema žrtvi ČA u postupku su ispitani svjedoci MA, KAV i CA, pročitan je optužni prijedlog Policijske postaje Đakovo zajedno s presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu broj Pp-J-908/15-4 od 23. srpnja 2015. i dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo na ime žrtve ČA, a ispitan je i sudski vještak psihijatar Zoran Čavajda te je pročitan njegov pisani nalaz i mišljenje.

30. Svjedok MA iskazao je da u obiteljskoj kući u [adresa] živi s ocem, majkom i dva brata, a u odnosu na ponašanje oca prema njemu i majci navodi da je otac nekad bio normalan, a nekada bi se samo odjednom krenuo derati i što god oni napravili, on bi našao nešto krivo, a to se znalo događati često, nekad uzastopno tjedan dana pa pauza dva do tri tjedna i onda ponovno. Navodi da je otac bio verbalno agresivan, psovao im i vrijeđao ih, a najčešće su to bile riječi u vidu psovanja T, V, ZA dok je njemu osobno znao govoriti da je lijen. Kada bi se roditelji svađali, nije to mogao slušati, ali zna da je otac dosta toga govorio majci no sada se ne može sjetiti što je točno govorio. Iskazuje da nije bilo fizičkog nasilja, a većinom je bio prisutan verbalnom nasilju oca prema majci pa tako za primjer navodi da majka ide sama u crkvu, a otac misli da ona sa svećenikom ima neke odnose pa se zbog toga posvađaju. Navodi da je otac stalno govorio majci da spava s nekim drugim muškarcima. Iskazuje da je ranije smio otići kod sestrične na rođendan, ali u zadnje dvije godine ne, a kod bake nije smio nikada otići pa ni kod svojih teta jer kada bi otišao, otac bi ga zvao, krenuo se na njega derati, a i majka se bojala ići tamo jer je znala da bi otac došao i nešto napravio, naudio nekome. Svađe je započinjao otac, derao bi se na majku bez razloga, a takvo je stanje oduvijek. Majka bi u takvim situacijama pokušavala smiriti oca, govorila bi mu više puta da se smiri, a ako bi probala otići od njega, otac bi ju pratio. Navodi da je otac bio dobar prema njemu dok je bio mali premda se i tada znao derati na njega. Kada bi se otac krenuo derati na mamu, brata ili njega, bilo bi mu jako muka, bolio ga je želudac, a oca se bojao dok je bio mali, no sada ga se više ne boji. Kada je po dolasku iz škole čuo od brata što se dogodilo 23. travnja 2024. suze su mu krenule iz očiju i noge su mu se tresle tako da par sekundi nije mogao hodati.

31. Dakle, iz iskaza svjedoka MA proizlazi da je od rane dječje dobi bio svjestan narušenih bračnih odnosa između oca i majke u vidu učestalih verbalnih napada i vrijeđanja majke od strane oca te svjedočio posesivnom, ljubomornom i kontrolirajućem ponašanju oca prema majci.

32. Navodi svjedoka MA imaju potvrdu u iskazu svjedoka KAV koja je 4. srpnja 2024. u svojstvu psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo obavila razgovor s ČA i o istom sačinila službenu bilješku.

33. Tako svjedok KAV navodi da joj je ČA u razgovoru rekla da ju je suprug HA često optuživao za preljub, provjeravao za vrijeme noćnih smjena dok je kao medicinska sestra radila na Traumatologiji KBC Osijek, predbacivao odnose s drugim muškarcima, govorio da ima njezine slike s drugim muškaracima, a jednom prilikom i nazvao suprugu njezinog navodnog ljubavnika, zbog čega je i promijenila radno mjesto kako bi izbjegla ovakve situacije. Navodi da joj je ČA rekla i da je suprug tijekom trudnoće s drugim sinom izražavao sumnju da dijete nije njegovo te da je jednom prilikom zajedno sa suprugom bila prijavljena i osuđena za nasilje u obitelji, a po njezinom kazivanju suprug je okrenuo priču na njezinu štetu što je bio jedan od razloga zašto više nije htjela zvati policiju iako je bilo situacija u kojima je to mogla učiniti. Sjeća se da je ČA rekla kako se ne boji za vlastitu fizičku sigurnost jer je stavila nove brave i sigurnosne kamere i živi s dva odrasla sina, ali je izražavala strah od toga što će se dogoditi ako njezin suprug bude pušten iz istražnog zatvora.

34. Na iskaz svjedoka KAV optuženika je po branitelju stavio primjedbu istovjetnu kao i na iskaz svjedoka NA pa se u odnosu na istaknuti prigovor, a radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na odlomak 22. obrazloženja presude.

35. Iskaz svjedoka KAV u bitnom je suglasan sadržaju službene bilješke koju je sačinila na okolnost razgovora s ČA, a u kojoj se navodi da je ČA po pitanju odnosa sa suprugom UA iskazala da je suprug pokazivao pretjeranu ljubomoru i optuživao je za preljube, izražavao sumnju da njihovo drugo dijete nije njegovo zbog čega se bojala i pričati s osobom drugog spola jer bi to dovelo do svađe. Nadalje, u bilješci se navodi da je ČA iskazala kako je zbog izjave Ministra zdravstva koji je tijekom nastupa na javnoj televiziji rekao da su bolnice „Kuće ljubavi“ dva mjeseca imala problema sa suprugom jer ga je ta izjava ministra dodatno uvjerila da mu je nevjerna. ČA je negirala da je UA u situacijama ljubomornih ispada bio prema njoj fizički nasilan ali je navela da ju je njegovo ponašanje psihički opterećivalo i ograničavalo te je zbog Milanove ljubomore u siječnju 2023. promijenila radno mjesto tako što je s radnog mjesta na Odjelu osječke traumatologije prešla na radno mjesto u Dom zdravlja Semeljci jer joj je UA prigovarao zbog rada u noćnim smjenama. Nadalje, u razgovoru je ČA navela da su nesuglasice postojale i na planu financija jer suprug posljednjih sedam do osam godina nije sudjelovao u podmirivanju režija, kupnji namirnica i plaćanju kredita sve pod izlikom da ona ne zna štedjeti, a kada je u travnju 2019. podnijela zahtjev za obavezno savjetovanje prije razvoda braka, UA je tijekom sudskog postupka po savjetu odvjetnika počeo plaćati režije. Nakon odluke da će poraditi na bračnim problemima zbog dobrobiti djece i odustanka od razvoda braka, sukobi između Milana i nje postali su sve gori i učestaliji, a optuživanje za preljube sada se svodilo i na navođenje imena njezinih navodnih ljubavnika, praćenje i govorenje da je u posjeduje većeg broj fotografija nje i jednog od tih navodnih ljubavnika, a jednom prilikom je čak i nazvao suprugu njezinog navodnog ljubavnika zbog čega je čovjek kojeg ona nije ni poznavala, zvao i pitao zašto je njega i njegovu suprugu kontaktirao UA. ČA je navela i da je suprug UA i njezine kolegice s posla optuživao za navodne preljube zbog čega je osjećala strah da će ju UA zadiranjem u tuđu privatnost dovesti u nelagodne situacije. U odnosu na postupak koji se vodio zbog nasilja u obitelji, ČA je izjavila da je tijekom kolovoza 2015. UA htio iseliti iz zajedničkog kućanstva, pobacao stvari iz kuće, isčupao telefon i uzeo hrpu dokumenata među kojima su bili i dokumenti potrebni za upis sina ĆA u srednju školu pa kada je te dokumente pokušala uzeti iz njegovih ruku, on je zapeo hlačicama za kvaku vrata i iste pokidao, a po dolasku policije koju je ona pozvala, UA je rekao da mu je pokidala hlačice te su oboje kažnjeni za prekršaj zbog čega se pokajala što je zvala policiju i u kasnijim navratima ih više nije zvala, iako je bilo situacija u kojima je to mogla učiniti. Za aktualni kazneni postupak ČA je izjavila da je koristila blagodat nesvjedočenja zbog straha od odmazde te da strahuje od toga kako će se UA ponašati po izlasku na slobodu.

36. Da se protiv optuženika i žrtve ČA doista vodio prekršajni postupak u kojem postupku su oboje kažnjeni zbog prekršaja nasilja u obitelji utvrđeno je iz optužnog prijedloga Policijske postaje Đakovo i presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu broj Pp-J-908/15-4 od 23. srpnja 2015.

37. Iz iskaza svjedoka CA proizlazi da optuženika poznaje od 2006., pa kako je 2009. počeo sezonski raditi u firmi Osijek Koteks u kojoj je zaposlen i optuženik, sprijateljili su se i obiteljski posjećivali za vrijeme raznih proslava ili drugih događanja. Navodi da tijekom zajedničkih druženja s optuženikom kojima su bile prisutne i njihove supruge nije nikada svjedočio neprimjerenom ponašanju optuženika prema ČA, niti je čuo da bi optuženik vrijeđao suprugu, vikao ili psovao. Koliko mu je poznato optuženik i njegova supruga su normalno funkcionirali, djelovali vedro i složno te je njihovu situaciju smatrao idealnom. Nije primijetio da bi optuženik ograničavao svoju suprugu u posjećivanju rodbine ili joj nametao kakva druga ograničenja.

38. Ocjenjujući uvjerljivost, životnost i vjerodostojnost iskaza svjedoka MA, KAV i CA, sud je u cijelosti prihvatio istinitim iskaze svjedoka MA i KAV, jer je svjedok MA kao sin optuženika i žrtve ČA iskazivao na temelju neposrednih saznanja, dok se saznanja svjedoka KAV o dinamici odnosa između supružnika ČA temelje na izjavi žrtve ČA. Iskazi svjedoka MA i KAV suglasni su u opisima zlostavljajućeg ponašanja optuženika prema žrtvi ČA za razliku od iskaza svjedoka CA koji odnos optuženika i žrtve opisuje gotovo idealnim. Međutim, to njegov iskaz ne čini posve neživotnim jer se saznanja svjedoka CA temelje na povremenim i prigodnim posjetama obitelji ČA tijekom kojih je posve očekivano izostalo zlostavljajuće ponašanje budući da se isto u pravilu odvija „unutar četiri zida“, u intimnom privatnom okruženju, domu ili obiteljskom prostoru, skriveno od očiju zbog čega je takvo ponašanje teško uočiti, a ujedno je posve logično da zlostavljač u društvenim okolnostima prikriva svoj stvarni karakter i ponašanje. Kako iskazom svjedoka CA nije potvrđeno niti osporeno moguće počinjenje kaznenog djela to njegov iskaz nije od utjecaja na vjerodostojnost iskaza svjedoka MA i KAV niti na činjenice koje su utvrđene njihovim iskazima.

39. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zorana Čavajde, dr.med.spec. psihijatra od 8. listopada 2024. pri kojem je ostao i na raspravi proizlazi da je optuženik osoba prosječnih intelektualnih sposobnosti kod koje aktualno nema znakova težeg duševnog poremećaja, težih duševnih smetnji ili nedovoljnog duševnog razvoja, ali je prisutan nedostatak samokritičnosti, egocentrizam i projektivni mehanizmi obrane te niska razina osjećaja odgovornosti i krivnje, skromnije mogućnosti integracije negativnih iskustava i njihova korištenja za pozitivne promjene u vlastitom ponašanju uz naglašenu sklonost korištenja negacije, projekcije, racionalizacije, kao i drugih (pretežno nesvjesnih) obrambenih mehanizama kojima se poriču, odnosno negiraju već počinjene pogreške, ali i rizični aspekti nekog budućeg postupanja. Također, kod optuženika su prisutne određene dijagnostičke čestice koje upućuju na postojanje elemenata iz kruga poremećaja ličnosti kojima je zajedničko dramatično, emocionalno i nepredvidivo ponašanje, a u konkretnom slučaju dominiraju naglašenije dissocijalne crte ličnosti, bešćutnost, posesivnost, nedostatak empatije i brige za osjećaje drugih, izražena i stalna neodgovornost i neprihvaćanje socijalnih normi, pravila i obaveza, nemogućnost održavanja bliskih emotivnih veza, vrlo niska tolerancija na frustraciju uz impulzivno ponašanje, agresija, uključujući nasilje, nedostatak osjećaja krivnje i učenja na neugodnim iskustvima, sklonost okrivljavanju drugih i racionalizacijama ponašanja zbog kojih dolazi u konflikt s drugima, smanjena mogućnost predviđanja štetnih posljedica vlastitih postupaka. Za prisutnost diazepama u krvi vještak navodi da nije od forenzičkog značaja obzirom da se ne radi o intoksikaciji te u konkretnom slučaju nije utjecao na sposobnost upravljanja voljom i postupcima optuženika. Mišljenja je da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela u potpunosti mogao upravljati vlastitom voljom i postupcima jer osim prisutnih obilježja dissocijalnog poremećaja ličnosti kod istoga nije našao znakove težeg duševnog poremećaja ili privremene duševne poremećenosti, eventualno jake afektivne razdraženosti ili akutne intoksikacije psihoaktivnim tvarima.

39.1. Dodatno ispitan na raspravi 17. prosinca 2024. vještak Zoran Čavajda je u odnosu na mogućnost korekcije disocijalnog poremećaja ličnosti iskazao kako je isti moguć kroz dugotrajni psihoterapijski rad kod pojedinaca kod kojih je prisutan nešto bolji uvid u vlastito ponašanje, pozitivna motivacija za promjenom ili barem minimalni korektivni kapacitet, dok u slučaju optuženika kod kojeg nema utvrđene redukcije sposobnosti upravljanja vlastitom voljom i postupcima u bitnom smanjenom stupnju nema ni elemenata za izricanjem sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, ali bi u obzir dolazio psihosocijalni tretman. Navodi da je poremećaj ličnosti trajnog karaktera i radi se o obilježjima koja su u određenoj mjeri cijelo vrijeme prisutna, no prema karakteristikama one se mogu mijenjati u svom intenzitetu, svojoj kvaliteti, kvantiteti, ovisno o okolišnim čimbenicima, određenim životnim situacijama, stresovima i dr.

40. Nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Zorana Čavajde, dr.med.spec. psihijatra sud je u cijelosti prihvatio, budući je isti dan po stručnoj osobi, specijaliziranoj za davanje upravo takvih nalaza, a koji je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju znanosti i pravila struke, objektivno i nepristrano te na takav nalaz stranke nisu imale primjedbi.

41. Na temelju iznesenog, sud utvrđuje da je optuženik kroz dulje razdoblje psihički zlostavljao žrtvu ČA koristeći se pozicijom moći, kontrolom i njezinim podređenim položajem. Kontrola žrtve u bračnom odnosu u konkretnom slučaju očitovala se u dominaciji optuženika nad žrtvom ČA u vidu ograničavanja slobode kretanja i izolacijom žrtve od njezine obitelji te neosnovanim optuživanjem za nevjeru. Ovo stoga što je iskazom svjedoka MA utvrđeno da je optuženik žrtvu ČA stalno optuživao za veze s drugim muškarcima pa čak i sa svećenikom, dok je na temelju iskaza svjedoka KAV i njezine bilješke o razgovoru s ČA utvrđeno da je optuženik ispoljavao ljubomoru do te mjere da je sumnjao u očinstvo sina EA, nazivao njezine navodne ljubavnike, pratio je, govorio da ima fotografije na kojima su ona i njezini navodni ljubavnici i provjeravao je za vrijeme rada u noćnim smjenama što je dovelo do toga da se žrtva ČA bojala komunicirati s osobama muškog spola i promjenila radno mjesto, sve kako bi izbjegla verbalne napade i ponašanja optuženika koja su je psihički opterećivala. Okolnost da je iskazom svjedoka MA utvrđeno da se žrtva ČA bojala odlaziti kod svoje rodbine znajući da bi je optuženik pratio i da bi u tom slučaju mogao nekome nauditi, kao i okolnost da je optuženik žrtvu pratio i u situacijama kada bi ista verbalne napade pokušavala izbjeći odlaskom od kuće, a prema sadržaju bilješke psihologa učestalo provjeravao na radnom mjestu i pratio, dovodi do zaključka da je žrtva ČA u bračnom odnosu bila u podređenom položaju te da se zbog straha od optuženikove reakcije izolirala od obitelji i svoj profesionalni i obiteljski život podredila dominaciji optuženika. Nadalje, okolnost da je optuženik po iskazu svjedoka MA žrtvu ČA učestalo i bezrazložno verbalno napadao, psovao joj i nazivao je pogrdnim nazivima, uz sve prehodno navedeno, po ocjeni ovog suda u svojoj ukupnosti predstavlja zlostavljanje žrtve ČA kojem je prema iskazima svjedoka MA i KAV bila izložena duži vremenski period. Zaključno, optuženik je kontrolom žrtve ČA nad njom ostvarivao dominaciju, a njegova moć se očitovala u tome da je utjecao na ponašanje i odluke žrtve ČA koja mu se podređivala zbog straha od njegove reakcije, dok je njezin podređeni položaj rezultat neravnoteže u bračnom odnosu, budući je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da se bračni odnos optuženika i žrtve ČA nije zasnivao na poštovanju, povjerenju, podršci, ljubavi i jednakosti, nego na dominaciji optuženika nad žrtvom kroz kontrolu, ljubomoru, posesivnost, vikanje, psovanje i izolaciju.

42. Stoga sud ne prihvaća niti cijeni kao vjerodostojnu obranu optuženika prema kojoj svoj odnos sa suprugom ČA opisuje normalnim, bez većih problema i gotovo idealnim, niti obranu u dijelu gdje navodi da se punica uplitala u njihov život, da nije branio odlaske supruzi kod njezine rodbine, nanio joj bol ili poželio zlo.

43. Sud je izvršio manju izmjenu činjeničnog opisa na način da je imajući u vidu iskaze svjedoka MA i SA te izjavu ČA koju je dala pri nadležnom Zavodu za socijalni rad, iz kojih ne proizlazi da bi žrtva ČA prije napuštanja kuće rekla optuženiku kuda namjerava ići, to je iz činjeničnog opisa ispuštena riječ "rekla" te prema utvrđenom činjeničnom istu zamijenjena riječju "htjela", koja izmjena po mišljenju suda nije od utjecaja na identitet optužbe.

44. Odredbom čl. 111. a st. 1. KZ/11 propisano je da kazneno djelo teškog ubojstva ženske osobe čini onaj tko počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe. Odredbom čl.111. a st. 2. KZ/11 propisano je da pri utvrđivanju kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir da je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, osobi koju je počinitelj već ranije zlostavljao, ranjivoj osobi, osobi koja se nalazi u odnosu podređenosti ili zavisnosti, ili je djelo počinjeno u okolnostima spolnog nasilja ili zbog odnosa koji žene stavlja u neravnopravan položaj ili da postoje druge okolnosti koje upućuju da se radi o rodno utemeljenom nasilju.

44.1. Primjenjujući odredbe materijalnog prava na utvrđene i ranije izložene činjenice, nedvojbeno je da je žrtva ČA kao supruga optuženika u odnosu na njega bliska osoba u smislu odredbe članka 87. stavak 9. KZ/11, a nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik žrtvu ČA koristeći se pozicijom moći, kontrolom i njezinim podređenim položajem već ranije zlostavljao. Okolnost da je optuženik prolijevanjem lako zapaljive tekućine (motornog benzina) po automobilu i njegovim paljenjem upaljačem namjerno izazvao požar na vozilu, znajući da se unutar vozila nalazi žrtva ČA jasno i nedvojbeno upućuje na njegovu svijest o tome da takvim svojim radnjama žrtvu može lišiti života, pri čemu sud ne nalazi niti jedan životno uvjerljiv razlog da optuženik nije bio svjestan činjenice kako vatra izazvana benzinom vrlo brzo eskalira i da radnja koju je poduzeo može vrlo brzo izazvati smrt žrtve. Niti okolnost da je optuženik pristupio gašenju požara na vozilu nije od utjecaja na činjenicu da je u konkretnoj situaciji poduzeo sve što je objektivno mogao poduzeti da usmrti žrtvu ČA pri čemu je željena posljedica izostala samo zbog činjenice da je žrtva ČA, unatoč strahu i panici uspjela otključati vozilo i pobjeći iz zapaljenog automobila, zadobivši pritom laku tjelesnu ozljedu. Da je takvo postupanje optuženika imalo rodno uvjetovani motiv, odnosno da je rod (biti žena) bio ključni motiv za počinjenje zločina proizlazi iz činjenice da je zločin počinjen prema žrtvi koja je u odnosu na njega bliska osoba te da se dogodio u kontekstu zlostavljanja žrtve koje je trajalo dulje vrijeme, a posljedica je kontrole i dominacije nad žrtvom u vidu ograničavanja slobode kretanja, njezine izolacije i ljubomore. Na rodno uvjetovani motiv upućuje i činjenica da je optuženik suprugu ČA pokušao usmrtiti nakon ponovljenih i neutemeljenih optužbi za nevjeru prilikom pokušaja da napusti kuću, što ukazuje na pokušaj potčinjavanja žene i održavanja moći nad njom, posesivnost i osjećaj da nad njom gubi kontrolu jer sumnju u vjernost doživljava kao prijetnju svojoj dominaciji. Nadalje, i sam način na koji je optuženik pokušao usmrtiti žrtvu, polijevanjem vozila motornim benzinom i namjernim izazivanjem požara za vrijeme dok se žrtva nalazi u vozilu, osim što je surov i brutalan, ukazuje na ekstremnu kontrolu i posesivnost prema žrtvi, jer poduzimanje ovakvih drastičnih i nasilnih mjera optuženik pokazuje da nije samo fizički nasilan, već je i spreman na ekstremne mjere kako bi ostvario svoju kontrolu. Okolnost da prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra kod optuženika dominiraju naglašenije dissocijalne crte ličnosti između ostalog bešćutnost, posesivnost, nemogućnost održavanja bliskih emotivnih veza, nedostatak empatije i brige za osjećaje drugih, koje crte ličnosti kada se dovedu u vezu s načinom na koji je optuženik prethodno izvršenju djela zlostavljao žrtvu ČA upućuju na zaključak da je njegovo postupanje bilo rodno motivirano.

45. Na temelju iznesenog sud utvrđuje da su se u postupanju optuženika ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iz čl.111. a st.1. KZ/11 u vezi s čl.34. KZ/11.

46. Utvrdivši u ponašanju optuženika objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela, sud je utvrdio da je optuženik bio potpuno svjestan svojeg djela i htio njegovo ostvarenje. Naime, okolnost da je optuženik po osobnom automobilu u kojem se nalazila žrtva ČA prvo prolio benzin, a potom i zapalio, na koji način je izazvao požar, jasno i nedvojbeno ukazuje na njegovu namjeru da usmrti žrtvu. Optuženik je bio svjestan da se radi o lako zapaljivoj tekućini i da vatra izazvana benzinom vrlo brzo eskalira te da poduzimanjem takve opasne radnje može izazvati smrt žrtve, koju posljedicu je htio i bio siguran u njezino ostvarenje. Prema tome, optuženik je u konkretnoj situaciji učinio sve što je prema njegovom planu bilo potrebno za počinjenje djela, ali posljedica nije nastupila jer je žrtva ČA uspjela pobjeći iz zapaljenog automobila. Stoga je zaključak suda da je optuženik postupao s izravnom namjerom pri čemu je bio svjestan svog djela i htio njegovo počinjenje. Zaključak o postojanju svijesti o protupravnosti učinjenog kod optuženika dodatno je potkrijepljena provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika iz kojeg proizlazi da optuženik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, dakle bio svjestan značenja (u smislu zabranjenosti) učinjenog i mogao upravljati vlastitom voljom i postupcima dok za njegovo postupanje nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.

47. Dakle, sud je utvrdio postojanje svih sastojaka krivnje iz članka 23. KZ/11 te je stoga optuženog HA proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe u pokušaju iz članka 111. a stavak 1. KZ/11.

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2.)

48. Optuženik je u iznesenoj obrani porekao sve navode vezane za zlostavu djeteta MA, a iz njegovog iskaza proizlazi da je jako vezan za sina MA i da mu je isti bio miljenik kao i da je u odnosu na sva tri sina bio brižan otac, a njegovi sinovi su imali financijsku potporu i bili od njega nagrađivani. Izričito osporava da bi sinu MA branio odlaske kod bake i navodi da je sin tamo odlazi svojevoljno, ali nije baš bio prihvaćen.

49. Obranu optuženika sud je prihvatio samo u pogledu nesporne činjenice da je otac djeteta MA, dok je u odnosu na sporne činjenice obrana optuženika suprotna rezultatima provedenog dokaznog postupka, neuvjerljiva i po mišljenju suda usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, što se dalje obrazlaže.

50. Obrana optuženika u suprotnosti je prije svega s iskazom svjedoka žrtve MA. Naime, iz iskaza svjedoka MA (odlomak 30 obrazloženja presude) proizlazi da je od rane dječje dobi bio izložen verbalnim napadima oca u vidu bezrazložnog vikanja, psovanja i vrijeđanja, a ujedno je utvrđeno da je bio prisutan učestalim verbalnim napadima i vrijeđanju majke od strane oca kao i očevom ljubomornom i kontrolirajućem ponašanju majke. Nadalje, iz iskaza djeteta žrtve proizlazi da nije smio održavati kontakte s majčinom rodbinom jer bi ga optuženik u slučaju posjeta baki i majčinim sestrama nazivao i na njega vikao kao i da bi u situacijama kada je otac vikao na njega, majku ili kojeg drugog člana obitelji osjećao mučninu i bolove u želudcu, a dok je bio mali oca se i bojao.

51. Obrana optuženika u suprotnosti je i s iskazima svjedoka ČA, BA, RA i ZA.

52. Tako je svjedok ČA u iskazu na dokaznom ročištu navela da je između optuženika i sina ĆA povremeno dolazilo do sukoba te da je sin ĆA više puta bio prisutan svađama roditelja. Navodi da je optuženik tijekom verbalih sukoba sa sinom ĆA znao istome opsovati majku, T, a sin joj se znao požaliti i da se oca boji. Navodi da bi nakon sukoba s optuženikom sin ĆA bio potišten, a kada bi s njim razgovarala o tim događajima, savjetovala bi mu da ih ignorira ili nađe neki kompromis s time da je nakon događaja od 23. travnja 2024. za sina ĆA zatražila psihološku pomoć.

52.1. Neposredno ispitana na raspravi, svjedok ČA iskazala je da odnos optuženika sa sinom ĆA nije bio ekstremno loš jer je ĆA dijete u pubertetu i pruža otpor što je uglavnom bio razlog njegovih sukoba s ocem. Navodi da optuženik nije direktno branio sinu ĆA odlaske kod bake ili tetaka, ali bi mu djelima i riječima pokazivao da nije suglasan s njegovim odlascima pa je ĆA radi izbjegavanja pravdanja što je posjetio baku ili tetke najčešće izbjegavao posjete. Navodi da je optuženik smatrao da se njezina majka i sestre miješaju i negativno utječu na njihov život zbog čega su ih posjećivale samo u vrijeme prigodnih događaja poput pričesti ili krizme. Ponavlja da joj se sin ĆA znao požaliti na ponašanje oca, uglavnom kada bi mu zabranio negdje otići, a znalo je biti i psovki iz razloga što je ĆA dosta usporen i dugo mu treba da nešto napravi pa bi takvim ponašanjem izazvao reakciju kod oca. Navodi da su se optuženik i sin ĆA dobro slagali do Mislavove 12. ili 13. godine života, a sin ĆA je više puta bio prisutan njihovim svađama tijekom kojih bi je optuženik optuživao za nevjeru te bi se u takvim situacijama gotovo uvijek povlačio u svoju sobu. Za supruga navodi da joj nije direktno branio odlaske kod majke i sestara nego je prigovarao zbog odlazaka i govorio da se udala i da nema što ići kod njih, iz kojih razloga su njezine posjete majci i sestrama bile svedene na minimum.

53. Svjedok BA iskazao je da su sukobi između brata ĆA i oca najviše bili zbog očevih odluka u vezi Mislavovih izlazaka povezanih s njegovim ulaskom u pubertet, a poznato mu je da su ĆA najviše pogađale svađe između roditelja kojima je znao biti prisutan i u vezi kojih mu se znao povjeriti. Roditelji su se svađali nekad rjeđe, nekad česšće, takvo je stanje otkad zna za sebe, a tijekom svađa otac je znao vikati, psovati i razbijati predmete. Nije nikada pitao oca zašto se tako ponaša i to uglavnom iz razloga što bi se otac sutradan ponašao kako da se ništa nije dogodilo. Za oca navodi da nikome iz obitelji nije izričito branio posjete majčinoj rodbini, baki i tetkama, ali je neodobravanje izražavao svojim ponašanjem jer bi nakon takvih posjeta uglavnom došlo do svađe. Iskazuje da su se optuženik i brat ĆA dobro slagali do Mislavove 10. ili 12. godine života, no kako je ĆA često bio prisutan svađama oca i majke to je utjecalo na njihov odnos jer su se zbog silnih svađa, ĆA i drugi brat OA te on osobno počeli udaljavati od oca.

54. Svjedok RA, majka žrtve ČA i baka žrtve MA iskazala je da ne zna baš puno o odnosu optuženika i MA iz razloga što je unuk kod nje rijetko dolazio. Navodi da joj je unuk ĆA rekao da ne smije dolaziti i premda joj je bilo žao što ne dolazi, to je prihvatila i nije dijete ispitivala zbog "mira u kući". Navodi da živi u kući koja je 500-600 metara udaljena o kuće u kojoj živi kćer OA s obitelji te je unuke posjećivala u vrijeme obilježavanja svečanosti, poput krizme ili pričesti, ali inače nije odlazila u kuću kod kćeri i zeta jer je kao osoba koja zna dobro "pročitati" ljude shvatila da u toj kući nije poželjna, premda se sa zetom UA nije nikada svađala.

55. Svjedok ZA, sestra žrtve ČA i tetka žrtve MA iskazala je da je nećaka MA rijetko viđala iz razoga što ju je rijetko posjećivao, a sestri ČA je rijetko odlazila u posjete. Nećak ĆA joj nije rekao da bi mu otac branio posjete nego je rekao da je otac bio ljut ako bi je posjetio. Navodi da je ĆA osjećajno dijete, ranije je bio dosta povučen i šutljiv, a poznato joj je da sada rado boravi izvan kuće. Za sestru OA navodi da joj je rijetko dolazila u posjetu, a po njezinom mišljenju razlog tome je izbjegavanja sukoba i pravdanja gdje je bila, što je radila, koliko je goriva potrošila. Sada se sa sestrom i nećakom često viđa pa iako nisu previše razgovarali o događajima koji su predmet postupka, primjetila je promjene na nećaku u smislu da je otvoreniji i da se puno bolje osjeća. Sestra joj se znala požaliti na odnos optuženika prema ĆA, ali je o tome nije previše ispitivala jer se nije htjela mješati, znala je kada je nepoželjna i nije ih često posjećivala. Iskazuje da je nećak osobno potvrdio da ju nije smio pozdraviti na ulici kada bi bio u društvu optuženika.

56. Dakle, iskazima svjedoka ČA i BA u bitnom su potvrđeni navodi djeteta MA o ponašanju optuženika unutar njihovog doma, kako prema njemu tako i prema majci ČA, kao i navodi koji se odnose na razloge neposjećivanja majčine rodbine jer suglasno iskazuju da iako optuženik nije izravno zabranio posjete, on je svoje neodobravanje pokazivao djelima i riječima pa je tako iskazom svjedoka BA utvrđeno da bi nakon takvih posjeta uglavnom došlo do svađe, dok je iskazom svjedoka ČA utvrđeno da je posjete majci i sestrama svela na minimum jer joj je optuženik prigovarao zbog odlazaka govoreći da se udala i da nema što ići kod njih smatrajući da iste negativno utječu na njihov život, a da je sin ĆA izbjegavao posjete kako se ne bi morao pravdati ocu zašto je posjetio baku ili tetke što se podudara s iskazom svjedoka MA u dijelu u kojem navodi da bi ga otac u slučaju odlaska kod majčine rodbine zvao i na njega vikao. Iskazima svjedoka RA i ZA potvrđeni su navodi svjedoka MA i svjedoka ČA u dijelu koji se odnosi na razloge zbog kojih su rijetko viđale ĆA i ČA i zašto su njihove međusobne posjete bile svedene na minimum.

57. Iskaze svjedoka ČA, BA, RA i ZA sud je cijenio istinitim jer su navedeni svjedoci, po mišljenju suda, objektivno, razložno i uvjerljivo iskazivali o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja, njihovi iskazi su u bitnom suglasni, a okolnost da su navedeni svjedoci prihvatili blagodat nesvjedočenja u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve ČA dodatno upućuje na zaključak da isti nemaju motiv lažno ili neosnovano teretiti optuženika.

58. Svjedok EA iskazao je da je njihov otac prema njima bio dobar te da brat ĆA ne zna što znači loš otac. Navodi da veći dio vremena nije provodio u kući pa ne zna je li između oca i majke bilo svađa i koliko često. Za brata ĆA navodi da mu se nije žalio na ponašanje oca koji je najvećim dijelom vodio brigu o njemu i braći. Svjedočio je nekim događajima tijekom kojih bi otac psovao nekom od članova obitelji, ali to su bile situacije kada bi napravili nekakvu glupost. Otac mu nije branio odlaske kod majčine rodbine, a ne zna da li je branio kome od drugih članova obitelji. Ne može se izjasniti kako je brat ĆA reagirao na događaj od 23. travnja 2024. jer mu tada nije bio u fokusu.

59. Svjedok CA iskazao je da je prilikom druženja s optuženikom i njegovom suprugom znao u kući viđati djecu optuženika, posebno OA i ĆA i nije nikada svjedočio neprimjerenom ponašanju optuženika prema sinu ĆA. Poznato mu je da je MA kao dijete bio jako vezan uz oca i da je optuženik o njemu vodio brigu za vrijeme dok je bio na bolovanju zbog prometne nesreće.

60. Iskaz svjedoka EA sud nije posebno cijenio jer je ovaj svjedok naveo da je veći dio vremena provodio izvan obiteljskog doma iz kojih razloga nema saznanja o okolnostima na koje je pozvan svjedočiti. Okolnost da iz iskaza svjedoka EA proizlazi da je optuženik bio brižan otac i da dijete ĆA ne zna što znači loš otac, nije od utjecaja na činjenice koje su utvrđene iskazima svjedoka MA, ČA i BA jer se radi o njegovom subjektivnom doživljaju optuženika, kojim nije potvrđeno niti osporeno moguće počinjenje kaznenog djela. Ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka CA sud je već iznio u odlomku 38. pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na navedeni odlomak.

61. Svjedok KAV, psiholog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda [adresa] iskazala je da s mlt. ĆA nije razgovarala o događaju od 23. travnja 2024. jer je o istom već razgovarao s kliničkim psihologom, ali joj je MA govorio o nekim svojim osjećajima u vezi tog događaja pa se tako sjeća da je naveo kako se nelagodno osjeća na zvuk očevog automobila, da mu izaziva mučninu i da ga je uznemiravalo kada je otac iz istražnog zatvora zvao kući majku. Navodi da je majci djeteta preporučeno da za dijete osigura oblik podrške i tretmana kroz psihoterapiju ili savjetovanje, a naknadno je saznala da je MA uključen u rad sa školskim psihologom te joj je poznato da je bio u obradi KBC Osijek, Odjela za dječju i adolescentnu psihijatriju. Nakon provedenog razgovora zaključak je bio da dijete MA odrasta u visoko rizičnim obiteljskim okolnostima te je obitelji određena mjera stručne pomoći i podrške.

62. Iz službene zabilješke psihologa KAV koja je sastavljena na okolnost razgovora s mlt. ĆA od 5. srpnja 2024. proizlazi da je dijete MA izjavio da se kao mali bojao oca i plakao kada bi isti na njega vikao, ali se ulaskom u pubertet prestao bojati oca, iako ga je očevo ponašanje opterećivalo i ograničavalo u svakodnevnim aktivnostima jer se brinuo ako ode van iz kuće što će ga dočekati kada se vrati. U odnosu na ponašanje oca prema njemu i braći, MA je naveo da je otac na njega vikao, govorio mu da je lijen, a kada bi bili sami, govorio je loše i o braći te se od vikanja suzdržavao samo kada je brat BA bio u kući. Majčinu stranu rodbine otac nije nikada volio, govorio je da se miješaju u njegov brak, da im kradu stvari i slično, a majci je govorio da ne smije ići kod svojih sestara i majke jer tamo nema šta pametno raditi te da bolje ide kod njegove majke jer tamo ima posla, zbog čega majka nije išla kod svoje rodbine jer se bojala da će otac doći tamo i vikati na nju ili da će je odvući kući, a zbog straha od očeve reakcije ni on nije posjećivao majčinu rodbinu. Ljuti se na oca i ne želi s njim imati kontakt, bude mu muka kada čuje zvuk automobila koji je ranije vozio otac, a ljuti ga i očevo ponašanje nakon uhićenja jer je dva do tri puta tjedno zvao majku na kućni telefon iako je znao da ima zabranu kontaktiranja s njom, te je čuo kada je otac majci na telefon govorio da je voli, što joj ranije nikada nije govorio i molio istu da koristi blagodat nesvjedočenja kako bi on izašao iz pritvora i kako bi njih dvoje pokušali ponovno zajednički život, a majka bi nakon svakog poziva plakala. Nadalje, u zabilješci se navodi da je na skali percepcije obiteljskih odnosa mlt. MA u odnosu na majku postigao maksimalan rezultat na dimenziji Emocionalnost i prosječan rezultat na dimenziji Kontrole što ukazuje na visok stupanj međusobne bliskosti i prihvaćanja između njega i majke, dok je u odnosu na oca postigao ispodprosječni rezultat na dimenzije Emocionalnost što ukazuje na hladnoću u odnosu s ocem, udaljenost i osjećaj odbačenosti te iznadprosječan rezultat na dimenziji Kontrola što ukazuje na osjećaj povećanog kritiziranja i prevelike kontrole ponašanja doživljavanja od strane oca, te je zaključeno da dijete MA odrasta u visokorizičnim obiteljskim okolnostima, izloženo stresu uslijed obiteljskog nasilja.

63. Iz medicinske dokumentacije KBC Osijek, Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju na ime MA proizlazi da je po prijedlogu psihijatra provedeno psihologijsko testiranje djeteta MA, a u zaključku psihologa od 18. lipnja 2024. navodi se da se radi o emocionalno toplom adolescentu, zadovoljavajućeg samopoimanja, negativnog afektiviteta, tjeskobnog s aktualno u kliničkoj slici izraženim simptomima posttraumatskog stresa u vidu osjeta i sjećanja na bolni događaj, intruzivnih, nametljivih misli, kognitivnog izbjegavanja. U nalazu psihijatra od 30. travnja 2024. u psihičkom statusu navodi se da je dijete MA pri svjesti, kontaktibilan, uredno orijentiran u svim smjerovima, intrapsihički napet, tjeskoban u sadržaju mišljenja opisa samog stresnog događja, verbalizira svoj subjektivni osjećaj ljutnje na oca i zabrinutost za majku, nije psihotičnog ponašanja, nije suicidalnog ponašanja, negira autoagresivne misli.

64. Dakle, iz iskaza svjedoka KAV, dokumentacije Zavoda za socijalni rad i medicinske dokumentacije na ime djeteta MA proizlazi da je dijete MA bilo opterećeno odnosima u obitelji, a zbog traumatskih događaja kojima je bilo direktno ili indirektno izloženo preporučene su daljnje potrebne mjere zaštite djeteta u obitelji u vidu podrške i tretmana kroz psihoterapiju ili savjetovanje.

65. Iskaz svjedoka KAV cijenjen je kao vjerodostojan jer se radi o profesionalnoj osobi koja optuženika i žrtvu MA ne poznaje od ranije, nije zainteresirana za ishod postupka, a ista je kao psiholog Zavoda za socijalni rad samo iznijela svoja posredna saznanja do kojih je došla u razgovoru sa žrtvom ĆA. Prihvaćena je kao vjerodostojna i materijalna dokumentacija koja je pročitana u dokaznom postupku jer vjerodostojnost iste tijekom postupka nije ničim dovedena u pitanje niti su na sadržaj iste stranke imale primjedbi.

66. S obzirom na sve izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je dijete MA bio izložen učestalim verbalnim napadima oca u vidu bezrazložnog vikanja, psovanja i vrijeđanja, a ujedno i svjedočio psihičkom zlostavljanju majke od strane oca. Iskazom žrtve MA utvrđeno je da je svađe započinjao optuženik, da bi vikao na njega i majku što god oni napravali, psovao im T, V, ZA, govorio mu da je lijen, a u njegovoj nazočnosti majku optuživao za veze s drugim muškarcima, pa čak i svećenikom. Iskazom žrtve MA, a što su svojim iskazom potvrdili majka djeteta ČA i njegov brat BA, utvrđeno je da im optuženik nije izravno branio posjete rodbini s majčine strane, ali su zbog reakcije optuženika koja bi uslijedila nakon takvih posjeta znali da ih optuženik ne odobrava iz kojih razloga je dijete MA posjete baki i tetkama izbjegavao, a majka ČA ih svela na minimum, što su svojim iskazima potvrdili i svjedoci RA i ZA. Iskazom svjedoka ČA utvrđeno je da je dijete MA nakon sukoba s ocem bio potišten te joj se znao požaliti da se oca boji, dok je iskazom svjedoka BA utvrđeno da su brata MA najviše pogađale upravo svađe roditelja za koje navodi da su događale otkada zna za sebe i o kojima mu se brat povjeravao, a o osjećajima koje je kod njega izazivalo očevo ponašanje iskazivalo je i dijete žrtva MA pa je tako njegovim iskazom utvrđeno da bi u situacijama kada se otac "derao" na majku ili njega osjećao strah i bolove u želudcu te se povlačio u svoju sobu jer to nije mogao slušati. Iskazom svjedoka MA utvrđeno je da je saznanje o pokušaju oca da usmrtiti majku 23. travnja 2024. unatoč činjenici da istom nije bio prisutan, za njega bilo izuzetno stresno i traumatično u mjeri da mu je bila potrebna psihijatrijska pomoć, a ta činjenica utvrđena je i iskazom svjedoka KAV, dokumentacijom Zavoda za socijalni rad i medicinskom dokumentacijom na ime djeteta MA. Okolnost da su se prema iskazu svjedoka ČA optuženik i dijete MA dobro slagali do njegove 12. ili 13. godine života, a prema iskazu svjedoka BA da je to bilo do Mislavove 10. ili 12. godine života nije od utjecaja na duljinu trajanja inkriminiranog razdoblja, a to iz razloga što se optuženiku ne inkriminira samo ponašanja prema djetetu MA nego i ponašanje optuženika u djetetovoj nazočnosti prema njegovoj majci. Kako nije logično za očekivati da svako ekscesno ponašanje u obitelji bude prijavljeno, a u ovom postupku je utvrđeno da je do eskalacije narušenih odnosa optuženika i supruge ČA došlo u srpnju 2015. kada je isto rezultiralo podnošenjem prijave za prekršaj nasilja u obitelji, da bi nakon događaja od 23. travnja 2024. rezultiralo i kaznenom prijavom, to sud nalazi utvrđenim da se radilo o višegodišnjim sukobima kojima je više puta bilo prisutno i dijete MA, što je na koncu i potvrđeno upravo iskazom svjedoka MA te iskazima svjedoka ČA i BA.

67. Stoga je kao nevažan i usmjeren na odugovlačenje postupka odbijen dokazni prijedlog optuženika za ispitivanjem u svojstvu svjedoka ŽA i AA, osoba čija su se djeca učestalo družila s djecom optuženika na okolnost njihovih posrednih saznanja o odnosu optuženika prema sinu MA te kao nevažan i prijedlog za ispitivanjem u svojstvu svjedoka ĐA, prijatelja žrtve MA na okolnost njegovih saznanja o odnosu optuženika prema mlt. MA i o tome što se eventualno dijete MA povjerilo navedenom svjedoku jer je u postupku na predložene okolnosti svjedočila žrtva MA, a kao svjedoci ispitani su i članovi obitelji MA te srodnici po majci žrtve MA, dakle, osobe koje su živjele u zajedničkom domu sa žrtvom ĆA i osobe koje su s njim rodbinski povezane, pa kako iz iskaza svjedoka MA ne proizlazi da bi se o inkriminiranom ponašanju optuženika povjeravao kojim drugim osobama, niti to proizlazi iz iskaza svjedoka ČA i BA, a ujedno su ispitivanjem navedenih svjedoka utvrđene sve važne i odlučne činjenice, to je sud odbio izvođenje predloženih dokaza.

68. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni suda nije sporno da je optuženik otac MA i da je MA, rođen **.**.2008. dijete u smislu odredbe čl. 87. st.7. KZ/11. Nadalje, nije sporno da je djetetova majka ČA u inkriminirano vrijeme bila supruga optuženika. Također za ovaj sud nije sporno da je dijete MA bio izložen učestalim verbalnim napadima oca u vidu bezrazložnog vikanja, psovanja i vrijeđanja, a ujedno i svjedočio psihičkom zlostavljanju majke od strane oca. Vikanje, vrijeđanje, psovanje te oduzimanje prava djetetu na kontakte s rodbinom kao i verbalni napadi na majku u prisutnosti djeteta popraćeni ljubomorom i kontrolom prelaze okvire uobičajenih odgojnih metoda i obiteljskih razmirica te nedvojbeno predstavljaju zlostavljanje djeteta MA jer je izvjesno da mogu negativno utjecati na njegovo psihičko zdravlje i odrastanje. Nadalje, iako dijete MA nije bilo prisutno kriminalnim radnjama koje je optuženik 23. travnja 2024. poduzeo u odnosu na suprugu ČA, nedvojbeno je da je i samo saznanje o takvom događaju za njega bilo visoko traumatizirajuće i imalo negativan utjecaj na njihov pravilan psihofizički rast i razvoj.

69. Stoga sud utvrđuje da su se u postupanju optuženika ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

70. Glede subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je optuženik u potpunosti mogao upravljati vlastitom voljom i postupcima, odnosno da je bio ubrojiv. Nadalje, zaključak je suda da je kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 optuženik počinio s neizravnom namjerom. Ovo stoga što iz provedenog postupka ne proizlazi da je optuženikovo inkriminirano postupanje prema djetetu MA, a u njegovoj nazočnosti i prema njegovoj majci imalo za cilj nanošenje psihičke traume djetetu i ugrozu djetetovog psihofizičkog razvoja, ali je optuženik bio svjestan da verbalnim napadima na dijete kao i u njegovoj nazočnosti zlostavljanjem njegove majke može izazvati strah i traumu kod djeteta, čime je pristao na moguće negativne posljedice za njegovo psihičko zdravlje i odrastanje pa je u skladu s navedenim izvršena korekcija činjeničnog opisa. Kako svijest o protupravnosti nije osporena, a optuženik je kao odrasla osoba, ujedno i roditelj trojici sinova bio svjestan zabranjenosti i protupravnosti svog ponašanja, pri čemu za njegovo postupanje nije postojao nijedan ispričavajući razlog, to je sud, utvrdivši postojanje svih sastojaka krivnje optuženog HA oglasio krivim za počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

71. Prilikom, izbora vrste i mjere kazne za svako pojedino kazneno djelo, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude teža ili lakša, a kako je to propisano člankom 47. KZ/11.

72. Tako je sud u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve ČA kao olakotnu okolnost cijenio da je djelo ostalo u pokušaju te da je optuženik ipak poduzeo radnje koje su bile usmjerene na gašenje požara, a time i spašavanje žrtve. Nadalje, kao olakotnu okolnost sud je cijenio da i pored izuzetne pogibeljnosti ovog kaznenog djela u konkretnom slučaju, a kako je to u svom mišljenju naveo sudskomedicinski vještak, za žrtvu ČA nisu nastupile trajne i teške posljedice niti naruženost. Okolnost da je na temelju podataka sadržanih u izvodu iz kaznenen evidencije utvrđeno da optuženik do počinjenja ovog kaznenog djela nije bio osuđivan, to je njegova neosuđivanost, imajući u vidu životnu dob od 52 godine cijenjena kao olakotna. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da je kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje, s obzirom da je utvrđeno da je djelo počinio s izravnom namjerom, u ubrojivom stanju te svjestan protupravnosti djela. Kao otegotno na strani optuženika sud je posebno cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, a to je ljudski život jer iako nije nastupila smrt žrtve i sam pokušaj predstavlja izuzetno visok stupanj ugrožavanja tog dobra. Otegotnim je sud cijenio način izvršenja kaznenog djela i izbor sredstva za počinjenje djela jer je optuženik u nastojanju da spriječi odlazak supruge, vozilo u kojem se ista nalazila polio benzinom (lako zapaljivom tvari) i zapalio što ukazuje na ekstremnu brutalnost i okrutnost prema žrtvi u vidu svjesnog izazivanja patnje i boli.

73. U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st.2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta MA kao olakotna okolnost cijenjena je činjenica da je optuženik osoba starosti 52 godine, da je zasnovao i ostvario dugotrajniji radni odnos što ukazuje na njegovu stabilnost i odgovornost prema društvu te obiteljsku odgovornost kao i okolnost da je prema dokumentaciji u spisu u potpunosti priznao alimentacijski zahtjev u odnosu na sina MA na koji način je pokazao spremnost da i nadalje sudjeluje u njegovom uzdržavanju. Otegotnim je sud cijenio pogibeljnost djela u vidu ozbiljnosti i opasnosti koju djelo predstavlja za žrtvu jer je u ovom slučaju, ponašanje optuženika, koje uključuje vrijeđanje, vikanje i verbalno zlostavljanje djeteta, a u njegovoj nazočnosti i njegove majke trajalo nekoliko godina, što ukazuje na kontinuiranu emocionalnu štetu za dijete, a ujedno je takvim ponašanjem došlo do ugroze stabilnosti obiteljskih odnosa. Otegotnim je sud cijenio i pobude iz kojih je djelo počinjeno jer u kontekstu motivacije optuženika, a imajući u vidu osobine ličnosti optuženika koje se navode u nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, sud utvrđuje da je motiv povezan s kontrolom i emocionalnim problemima optuženika u vidu nedostatka empatije i brige za osjećaje drugih te nesposobnosti optuženika da se nosi s vlastitim osjećajima, što se iskazivalo kroz zlostavljajuće ponašanje prema djetetu i njegovoj majci. Otegotnim je cijenjena i jačina ugrožavanja zaštićenog dobra, odnosno činjenica da je optuženik inkriminiranim ponašanjem kojem je dijete bilo dugotrajno izloženo ugrozio pravo djeteta na emocionalno zdravlje, sigurno i podržavajuće okruženje za njegov zdrav psihički razvoj.

74. Imajući u vidu naprijed iznijete olakotne i otegotne okolnosti, te težinu i značaj počinjenih djela, sud je optuženom HA primjenom odredbi o zakonskom ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 1. KZ/11 za kazneno djelo iz članka 111. a st.1 KZ/11 počinjeno na štetu supruge ČA utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, a za kazneno djelo iz čl.177. st. 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta MA kaznu zatvora u trajanju od godinu dana.

75. Primjenjujući odredbu članka 51. KZ/11 sud je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci. Sud je uvjerenja da odabrana jedinstvena kazna zatvora od sedam godina i šest mjeseci sadrži dostatnu količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovih kaznenih djela nanio društvu u cjelini, te da će ista dovoljno utjecati ne samo na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, već i na sve druge da ne čine ovakova i slična kaznena djela, a ujedno i djelovati na samog optuženika i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i doprinijeti shvaćanju o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, na koji način će se u potpunosti ostvariti interesi, kako specijalne, tako i generalne prevencije.

76. Optuženom HA u izrečenu jedinstvenu kazanu zatvora na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato je uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. travnja 2024. pa nadalje.

77. Nadalje, optuženom HA, sukladno odredbi članka 70. KZ/11 izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja sukladno čl. 70. st. 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine. Naime, optuženik je počinio nasilna kaznena djela, a ujedno je utvrđeno i postojanje opasnosti da će počiniti isto ili slično djelo. Ovo stoga što je nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra utvrđeno da je optuženik bio ubrojiv u trenutku izvršenja kaznenih djela, kod njega nije utvrđeno da bi patio od duševne bolesti koja bi isključivala njegovu kaznenu odgovornost već su samo prisutne čestice disocijalnog poremećaja ličnosti, kojima je zajedničko dramatično, emocionalno i nepredvidivo ponašanje, a u optuženikovom slučaju to su niska tolerancija na frustraciju uz impulzivno ponašanje, agresija uključujući nasilje, smanjen osjećaj krivnje i mogućnost učenja na neugodnim iskustvima, sklonost okrivljavanju drugih i racionalizacija ponašanja. Dakle, disocijalni poremećaj ličnosti nije bolest koja bi nužno isključivala kaznenu odgovornost, ali utvrđene karakteristike upućuju na zaključak da optuženik ima smanjenu kontrolu nad svojim ponašanjem i sklonost činjenju nasilnih djela. Kako je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da je kod optuženika opasnost od počinjenja sličnog ili težeg kaznenog djela jednaka onoj i prije počinjenja predmetnog djela to je sud optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana jer smatra da bez provođenja tretmana, za vrijeme izvršenja kazne zatvora, postoji opasnost da će optuženik kasnije počiniti isto ili slično kazneno djelo.

78. Budući da je optuženom HA za namjerno kazneno djelo iz čl. 111. a st.1. u vezi s čl. 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam godina, a za kazneno djelo iz čl.177. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od godine dana, to mu je na temelju čl. 76. st. 1. i 4. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od jedne do pet godine koja će se izvršavati pod uvjetom da optuženiku ne bude odobren uvjetni otpust s izdržavanja kazne, a provodit će je nadležno tijelo za probaciju.

79. Sud je na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženog HA oduzeo PVC kanistar zapremine pet litara s ostacima benzina i jednokratni zeleni PVC upaljač jer se radi o predmetima koji su uporabljen za počinjenje kaznenog djela iz čl. 111. a st.1. u vezi s čl. 34. KZ/11, te je odlučeno da će se isti po pravomoćnosti presude uništiti.

80. Optuženi HA dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura koja je određena prema složenosti i trajanju postupka, pri čemu je sud vodio računa o imovnom stanju optuženika, a oslobođen je plaćanja troškova sudskomedicinskog vještačenja i troškova psihijatrijskog vještačenja jer prema podacima u spisu koji se odnose na visinu dohotka i primitaka optuženika proizlazi da isti navedene troškove ne bi mogao podmiriti bez da time dovede u pitanje svoje uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati obzirom da mu je godišnji prihod od nesamostalnog rada za 2023. iznosio 7.238,34 eura, a sada je nezaposlen i bez primanja. Kako se oslobođenje od plaćanja troškova postupka prema članku 148. stavak 6. ZKP/08 ne odnosi na naknadu troškova opunomoćenika oštećenih, to je optuženik dužan podmiriti nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene ČA i oštećenog mlt. MA, odvjetnika Hrvoja Grubeše iz Osijeka u iznosu od 5.000,00 eura. Navedeni troškovi opunomoćenika oštećenih obračunati su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23- dalje: Tarifa) i to na način da je opunomoćeniku oštećenih sukladno Tbr. 4. točka 1. alineja 5., a u vezi s Tbr. 4. točka 8. Tarife za zastupanje oštećenih na sjednici optužnog vijeća 6. studenog 2024. priznato pravo na nagradu u visini od 250 bodova, za zastupanje oštećenih na pripremnom ročištu 21. studenog 2024. pravo na nagradu u visini od 250 bodova, za zastupanje na raspravi 3. prosinca 2024. pravo na nagradu u visini od 250 bodova uvećano za 150 bodova jer je rasprava trajala od 09,00 do 12,10 sati, za zastupanje na raspravi 17. prosinca 2024. pravo na nagradu u visini 250 bodova uvećano za 50 bodova jer je rasprava trajala od 09,00 do 10,40 sati, za zastupanje na raspravi 3. veljače 2025. u visini od 250 bodova, za zastupanje na raspravi 17. veljače 2025. pravo na nagradu u visini od 250,00 bodova uvećano za 50 bodova jer je rasprava trajala od 10,00 do 11,30 sati te za zastupanje na raspravi 11. ožujka 2025. u visini od 250 bodova, što ukupno iznosi 2000 bodova. Budući je vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife 2,00 eura, to je opunomoćeniku oštećenih priznato pravo na nagradu u iznosu od 4.000,00 eura što uvećano za iznos PDV-a od 1.000,00 eura, ukupno iznosi 5.000,00 eura.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Biljana Đilas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KOz-DO-5/2024

2. Optuženi HA, putem Zatvora u Osijeku

3. Branitelj Alen Jakobović, odvjetnik iz Osijeka

4. Opunomoćenik oštećenih Hrvoje Grubeša, odvjetnik iz Osijeka