REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu
Stjepana Radića 10
23420 Benkovac
Poslovni broj: P-1429/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru po sucu Igor Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 23210 Biograd Na Moru, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri, Zadar, Polačišće 2, protiv tuženika OTP banka dd, OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000 Split, zastupano po odvjetnicima iz OD Anić & Anić Splt, Lovretska 14, radi isplate, nakon glavne, javne rasprave održane dana 28.siječnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 15.ožujka 2025.godine,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase;
I - Nalaže se Tuženiku OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: ĐD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 32.991,61 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 3,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2005. do isplate,
- 2,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2005. do isplate,
- 1,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2005. do isplate,
- 2,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2005. do isplate,
- 56,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008. do isplate,
- 81,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2008. do isplate,
- 92,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,
- 68,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2008. do isplate,
- 60,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2008. do isplate,
- 81,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2008. do isplate,
- 91,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2008. do isplate,
- 94,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,
- 106,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,
- 177,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008. do isplate,
- 159,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2008. do isplate,
- 247,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009. do isplate,
- 256,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009. do isplate,
- 260,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009. do isplate,
- 250,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009. do isplate,
- 248,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009. do isplate,
- 232,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,
- 259,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009. do isplate,
- 265,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009. do isplate,
- 275,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009. do isplate,
- 269,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009. do isplate,
- 264,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.11.2009. do isplate,
- 277,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009. do isplate,
- 290,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010. do isplate,
- 300,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2010. do isplate,
- 301,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2010. do isplate,
- 330,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.04.2010. do isplate,
- 320,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.05.2010. do isplate,
- 332,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2010. do isplate,
- 404,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2010. do isplate,
- 369,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.08.2010. do isplate,
- 433,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.09.2010. do isplate,
- 399,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.10.2010. do isplate,
- 384,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010. do isplate,
- 452,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,
- 494,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011. do isplate,
- 446,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,
- 407,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2011. do isplate,
- 388,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.04.2011. do isplate,
- 385,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.05.2011. do isplate,
- 458,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2011. do isplate,
- 444,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.07.2011. do isplate,
- 578,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.08.2011. do isplate,
- 544,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,
- 500,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011. do isplate,
- 499,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,
- 496,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.12.2011. do isplate,
- 509,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.01.2012. do isplate,
- 529,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2012. do isplate,
- 528,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012. do isplate,
- 517,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,
- 523,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.05.2012. do isplate,
- 532,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.06.2012. do isplate,
- 523,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.07.2012. do isplate,
- 515,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.08.2012. do isplate,
- 514,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2012. do isplate,
- 503,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.10.2012. do isplate,
- 518,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,
- 513,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.12.2012. do isplate,
- 487,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.01.2013. do isplate,
- 500,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013. do isplate,
- 499,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2013. do isplate,
- 519,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.04.2013. do isplate,
- 501,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.05.2013. do isplate,
- 488,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.06.2013. do isplate,
- 476,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2013. do isplate,
- 485,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.08.2013. do isplate,
- 498,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.09.2013. do isplate,
- 513,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.10.2013. do isplate,
- 510,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.11.2013. do isplate,
- 517,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.12.2013. do isplate,
- 512,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.01.2014. do isplate,
- 290,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.02.2014. do isplate,
- 294,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2014. do isplate,
- 293,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014. do isplate,
- 287,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2014. do isplate,
- 284,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2014. do isplate,
- 287,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2014. do isplate,
- 293,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.08.2014. do isplate,
- 299,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.09.2014. do isplate,
- 301,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.10.2014. do isplate,
- 305,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.11.2014. do isplate,
- 309,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.12.2014. do isplate,
- 308,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015. do isplate,
- 311,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2015. do isplate,
- 311,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2015. do isplate,
- 311,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.04.2015. do isplate,
- 311,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.05.2015. do isplate,
- 311,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.06.2015. do isplate,
- 311,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2015. do isplate,
- 311,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.08.2015. do isplate,
- 359,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.09.2015. do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sve u roku od 15 dana.
II - Tuženik nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj Ugovora: 050811320152-SN, Oznaka: UK-6f s nadnevkom: 12. kolovoza 2005. godine.
III – Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi;
Nalaže se Tuženiku OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: ĐD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 18.737,07 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 306,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,
- 384,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011. do isplate,
- 336,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,
- 297,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2011. do isplate,
- 279,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.04.2011. do isplate,
- 275,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.05.2011. do isplate,
- 348,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2011. do isplate,
- 334,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.07.2011. do isplate,
- 436,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.08.2011. do isplate,
- 402,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,
- 358,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011. do isplate,
- 357,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,
- 354,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.12.2011. do isplate,
- 367,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.01.2012. do isplate,
- 387,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2012. do isplate,
- 386,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012. do isplate,
- 375,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,
- 381,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.05.2012. do isplate,
- 390,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.06.2012. do isplate,
- 381,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.07.2012. do isplate,
- 373,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.08.2012. do isplate,
- 372,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2012. do isplate,
- 361,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.10.2012. do isplate,
- 376,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,
- 371,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.12.2012. do isplate,
- 345,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.01.2013. do isplate,
- 358,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013. do isplate,
- 357,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2013. do isplate,
- 377,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.04.2013. do isplate,
- 359,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.05.2013. do isplate,
- 346,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.06.2013. do isplate,
- 334,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2013. do isplate,
- 343,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.08.2013. do isplate,
- 356,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.09.2013. do isplate,
- 371,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.10.2013. do isplate,
- 367,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.11.2013. do isplate,
- 375,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.12.2013. do isplate,
- 370,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.01.2014. do isplate,
- 249,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.02.2014. do isplate,
- 253,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2014. do isplate,
- 252,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014. do isplate,
- 246,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2014. do isplate,
- 243,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.06.2014. do isplate,
- 246,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2014. do isplate,
- 252,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.08.2014. do isplate,
- 258,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.09.2014. do isplate,
- 260,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.10.2014. do isplate,
- 264,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.11.2014. do isplate,
- 268,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.12.2014. do isplate,
- 267,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015. do isplate,
- 270,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2015. do isplate,
- 270,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2015. do isplate,
- 270,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.04.2015. do isplate,
- 270,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.05.2015. do isplate,
- 270,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.06.2015. do isplate,
- 270,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.07.2015. do isplate,
- 270,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.08.2015. do isplate,
- 270,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.09.2015. do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sve u roku od 15 dana.
IV – odbija se tužbeni zahtjev kao pod toč.III. za iznos od 4.798,81 EUR
r i j e š i o j e
I - Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 36.156,66 HRK (4.798,81 EUR)
II – Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
(1)Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa prednikom tuženice Novom bankom d.d. Zadar zaključio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 6.lipnja 2006.g.. Ugovor sadrži klauzulu prema kojoj je uz redovnu kamatnu stopu ugovorena i stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Takva kamatna klauzula je ništetna, jer je neodređena i neodrediva, te suprotna odredbi čl. 270. i 324. ZOO-a. Stranke nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu kamatne stope već tuženiku, a on svakako nije treća osoba. Ugovor je pripremio i predložio tuženik, te se o kamatnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo. Temeljem čl. 81., 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i čl. 6, 96, 102 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07,79/09,89/09, 133/09), te čl. 41,49 i 55 istog zakona (NN 41/14) sporne odredbe ugovora dužan je tumačiti u korist tužitelja. To proizlazi iz pravne stečevine EU i recentne sudske prakse. Budući je takva odredba o kamatnoj stopi ništetnam, vrijedila bi, sukladno odredbi 272. ZOO-a, zakonom propisana kamatna stopa, a ona je određena temeljem čl. 26.st. 3. ZOO-a tj. kamatna stopa u visini ¼ stope zakonske zatezne kamate. Iznosi koje traže ovom tužbom su razlika između stvarno plaćene kamate i ove zakonom određene. Podrednim zahtjevom tražena je razlika između plaćene kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope.
(2)Tužena OTP banka d.d. u odgovoru na tužbu ističe da je tužba nerazumljiva a tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan, jer tužitelj nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, koji je stupio na snagu dana 30.rujna 2015.g., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc. Kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i konvertirao CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je pravno prestao postojati i to kao da ga nikada nije ni bilo, a nastao je novi ugovorni odnos, tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima s važenjem ex tunc, dakle, kao da je takav bio od samog početka. Zato što konverzija kredita djeluje od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc, i samo zato što je sklapanjem Dodatka br. 2 konverzija kredita dosljedno provedena, kod tužiteljice je, kao rezultat ukupnosti svih ovih promjena utvrđena preplata u iznosu od 27.343,06 HRK, koja je u skladu s odredbom čl.19.c st.1. t. 5 alineja 1. i 2. ZID ZPK-a i Sporazumom stranaka u cijelosti iskorištena za prijevremeno zatvaranje kredita tužitelja. Tuženik je u skladu s odredbama ZPK bio obvezan tužiteljici ponuditi sklapanje dodatka ugovora o konverziji kredita, a u slučaju prihvata konverzije s tužiteljem je bio dužan sklopiti ugovor. Tužiteljica u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa nije bila dužna prihvatiti izračun konverzije, niti je bila dužna sklopiti Dodatak br. 1 o konverziji kredita. Da tužitelj nije prihvatio izračun konverzije i da nije sklopilo Dodatak br. 1, odredbe ZPK o konverziji kredita ne bi imale nikakav učinak na sklopljeni ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i otplata tog kredita nastavila bi se prema važećim ugovorenim uvjetima (čl. 19.e st. 6. ZPK). Međutim, kada je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio ponudu tuženika i sklopio dodatak ugovora kojim je konverzija kredita dosljedno provedena te Sporazum o korištenju preplate, onda se prava i obveze ugovornih stranaka moraju prosuđivati isključivo i jedino u skladu sa sklopljenim Dodatkom br. 1 Ugovora o kreditu. Ukoliko se i ne prihvate sve gornje teze, u krajnjoj liniji predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, mogle bi biti eventualno štetne neke njegove odredbe. Opreza radi, polazeći od odredbe čl.323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisana obveza obostrane restitucije kao posljedica ništetnosti ugovora, za slučaj da sud utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu u cijelosti, tuženik u odnosu na iznos tražbine tužitelja radi isplate po tom osnovu, ističe prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine a po osnovu utvrđene i za podmiru dospjelih obroka kredita tužitelja iskorištene preplate u iznosu od 36.156,66 HRK uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teku od 27.siječnja 2016. pa od konačne isplate.
(3)Rješenjem Županijskog suda u Splitu pol.br.Gž-579/2024 od 22.svibnja 2024. ukinuti se presuda i rješenje ovog suda poslovnog broja P-1998/2018-30 od 9. siječnja 2024. i predmet vraćen na ponovno suđenje. U ukidnoj odluci je istaknuto kako je u ovom slučaju potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.
(4)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s. 6 - 10), obavijesti o dospijeću (l.s 11 – 17), promet po računu (l.s 18 – 38), dodatak ugovora o kreditu (l.s 84 - 88), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 266 – 278, 310 - 317).
(5)Stranke su popisale parnični trošak.
(6)Tužbeni zahtjev pod toč.III je djelomično osnovan, ostali su neosnovani.
(7)Odredbom članka 3 . predmetnog Ugovora propisana kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4 , 8 9 % godišnje. Odredbom čl.2 Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 233.000 CHF i kamata otplaćuju u 312 jednakih rata plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, da su stranke u siječnju 2016. sklopile dodatak tom ugovoru tzv konverziju.
(8)Tužena tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.
(9)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO, je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
(10)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
(11)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 3.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
(12)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu smatra ništetnom.
(13)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj prvostupanjski sud je našao da je ništetan dio ugovora tj. da su ništetne odredbe o određivanju visine kamate i o valutnoj klauzuli, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa.
(14)U pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .
(15)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 24.studenog 2018.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.
(16)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
(17)Tužitelj zahtjeva naknadu razlike između stvarno plaćenih anuiteta i onih koji su trebali biti plaćeni obzirom na ništetnost odredbi ugovora o načinu obračuna kamate temeljenom na čl. 26.st. 3. ZOO-a tj. da bi tuženik mogao jedino obračunati kamatnu stopo u visini ¼ stope zakonske zatezne kamate. Ovaj sud ne dijeli to stajalište tužitelja i smatra da tužitelj ima pravo na naknadu preplatu koja predstavlja razliku između plaćene kamate po ugovoru o kreditu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,89% godišnje i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Iz ovih razloga je odbio prvopostavljeni tužbene zahtjev a usvojio podredni.
(18)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Petru Bajlu iz Zadra. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (početna kamatna stopa 4,89 %) i da je primijenjen tečaj na dan isplate kredita (tečaj na dan isplate kredita 31.kolovoza 2005. iznosio je 1CHF=4,76238 HRK - fiksni tečaj) za razdoblje otplate kredita. Preplaćeni iznos zbog promijene tečaja i kamatne stope iznosi 23.535,88 EUR. Od tog iznosa valja iznos priznat tužitelju prilikom konverzije 36.156,66 HRK / 4.798,81 EUR, pa ispada da preplata iznosi 18.737,07 EUR.
(19)Utvrđene iznose preplate sud je umanjio je za iznos priznat prilikom konverzije tj za iznos od 4.798,81 EUR, na načina da ga je sukladno odredbi čl.172 ZOO-a odbio od najstarijih potraživanja tužitelja.
(20)Prigovor na ovakav nalaz i mišljenje je imao tuženik jer da vještak u obrazloženju izračuna iz Tablice 2b izrijekom navodi da je izračun negativnih iznosa anuiteta zbog promjene tečaja CHF i promjene kamatnih stopa dao za razdoblje „od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR što nije točno jer je iz tablice 2b vidljivo da je negativne razlike računao samo do 01.listopada 2008.g., a ne do konverzije kredita 30.rujna 2015.g. Ovakvim pristupom vještak je izbjegao prikazati negativne razlike koje su nastale, kada je na tužiteljev kredit nakon 01listopada2014.g. umjesto početne kamatne stope od 4,89% primijenjena kamatna stopa od 3,23%, što je onda nužno rezultiralo pogrešnim-manjim izračunom negativnih razlika, od stvarno nastalih negativnih razlika, da ih je vještak računao do konverzije kredita 30.rujna 2015.g., kako vještak navodi da ih je računao, a stvarno ih nije računao.
(21)Vještak je u svom očitovanju otklonio sve primjedbe i po ocijeni ovog suda pravilno obračunao anuitete koje je tužitelj plaćao više nego što bi iznosili prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početno ugovorenom kursu HRK – CHF.
(22)U odnosu na istaknuto pitanje u ukidnoj odluci višeg suda; "je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača", stranke na sam tehnički – obračunski postupak konverzije nisu imale primjedbe. Imale su različite stavove o njenoj pravnoj prirodi. Sud je svoje pravno shvaćanje značenja konverzije izrazio u odlomku 7. ovog obrazloženja, pa ga ne treba posebno ponavljati. U svakom slučaju stranke nisu ponudile dokaze koje nisu provedeni u postupku koji je prethodio ukinutoj prvostupanjskoj odluci. Stoga se samo može konstatirati da je u postupku konverzije tužitelju priznat iznos preplate od 36.156,66 HRK / 4.798,81 EUR, koji iznos je sud, kao što je prethodno obrazloženo, odbio od potraživanja tužitelja.
(23)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
(24)Ovaj sud nalazi da je neosnovan zahtjev tuženika za uračunavanje iznosa manje plaćenih anuiteta, odnosa iznosa negativnih razlika. Manje plaćeni anuiteti proizlaze iz tečajne razlike CHF koja nije bila jasno predočena tužiteljici pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, a plaćanjem manjih anuiteta od onih na dan isplate kredita tužitelj nije ništa neosnovano primio pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja. U odnosu na tuženika ne vrijede ista pravila kao u odnosu na potrošače. Naime, potrošači su osobe zbog kojih je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu, dok su banke nesavjesne od samog početka, te su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama, kao profesionalcima, a ne i potrošačima. Na strani jedne ugovorne strane zbog ništetne ugovorne odredbe došlo je do očite neravnoteže u pravima stranaka, pa se banke uopće ne bi mogle pozivati na prigovore radi prijeboja odnosno nema osnove da se uzimaju u obzir i negativne razlike potrošačima.
(25)Zahtjevom iz toč. II tužitelj traži da se utvrdi da tuženik nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz njihovog ugovora tj. Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj Ugovora: 050811320152-SN, Oznaka: UK-6f s nadnevkom: 12. kolovoza 2005. godine. Ovaj sud nalazi da je taj zahtjev neosnovan jer tužitelj nema pravni interes za ovakvo utvrđenje, budući je svoje daljnje odnose sa tuženom regulirao sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu 26.siječnja 2016. kojim je ugovor konvertiran u eure i odredbom čl.2.2 tog aneksa je određena kamatna stopa za daljnji tijek kredita.
(26) Tuženik je odgovoru na tužbu istaknuo procesnopravni prigovor prijeboja a po osnovu utvrđene i za podmiru dospjelih obroka kredita tužitelja iskorištene preplate u iznosu od 36.156,66 HRK (4.798,81 EUR) uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teku od 27.siječnja 2016. pa od konačne isplate. Prigovor nije osnovan iz razloga što je iznos priznat koneverzijom odbijen već od iznosa na koji tužiteljica ima pravo temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Dakle, tuženik nije dokazao osnovanost svog prigovora radi prebijanja te je, temeljem čl.338. st.3. ZPP-a, odlučeno kao u točci IV. izreke presude
(27)Uspjeh stranaka je podjednak pa je sud odlučio da svaka strana snosi svoj trošak postupka (čl.154 st.2 ZPP-a).
U Benkovcu 13.ožujka 2025. godine
Sudac
Igor Berghaus
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, pisano, putem ovog suda, u dva primjerka.
Dostaviti:
-Tužitelju po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri, Zadar, Polačišće 2,
-Tuženiku po punomoćnicima iz OD Anić & Anić Splt, Lovretska 14,
