REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-2601/2019-52.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Marijanu Glavašu, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Tee Majsan, u pravnoj stvari tužitelja OP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Listopadska ulica 22, Zagreb, zastupan po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju OP iznos od 1.398,21 eur sa zateznim kamatama tekućim od 20.3.2019. do isplate, zatezne kamate tekuće na iznos 796,33 eur od 20.3.2019. do 23.9.2020., zatezne kamate tekuće na iznos 929,05 eur od 20.3.2019. do 19.4.2021. i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. da tužitelju OP nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 3.383,62 eur sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka preko dosuđenog iznosa.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

r i j e š i o je

I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.556,29 eur sa zateznim kamatama.

II Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 31. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. listopada 2018. došlo do prometne nezgode koju je uzrokovao osiguranik tuženika na način da je dolaskom do raskrižja mijenjao prometnu traku bez da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu slijedom čega je prednjim desnim dijelom svog vozila naletio na lijevi bočni dio vozila kojim je upravljao tužitelj koji je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede i to iščašenje i istegnuće vratne kralježnice, akutni stres te druge ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navodi je prilikom liječenja imao troškove. Obratio se tuženiku sa odštetnim zahtjevom 7. ožujka 2019. koji je tužitelj zaprimio 19. ožujka 2019. i otklonio. Slijedom navedenoga potražuje iznos od 2.256,29 eur s osnova neimovinske i imovinske štete te iznos od 58,21 eur na ime troškova liječenja sve sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2019. do isplate kao i troškove ovog postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju te odgovornost za nastanak štetnog događaja. Spori visinu tužbenog zahtjeva jer tužitelj u predmetnoj nezgodi nije zadobio takve ozljede koje bi opravdale dosudu naknade štete. Spori osnov i visinu troškova putovanja i troškova liječenja. Osporava tijek zateznih kamata na neimovinski štetu te na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tužitelj je na raspravi 2. svibnja 2023. povukao tužbeni zahtjev za iznos od 1.556,29 eur te je ostao kod potraživanja iznosa od 700,00 eur s osnova imovinske i neimovinske štete, iznosa od 58,21 eur s troškova liječenja sve sa zateznim kamatama tekućim od 20.3.2019. do isplate, te potražuje zatezne kamate na uplaćene iznose na ime predmetne štete i to na iznos od 796,33 eur tekuće od 20.3.2019. do 23.9.2020. te na iznos od 929,05 eur od 20.3.2019. do 19.4.2021. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, no smanjenje tužbenog zahtjeva se sukladno zakonskim odredbama ne smatra preinakom pa stoga takvu procesnu radnju tuženik sud nije uzeo u obzir.

4. Tužitelj je podneskom od 23. rujna 2024. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 1.340,00 eur na ime imovinske i neimovinske štete, iznos od 58,21 eur s troškova liječenja sve sa zateznim kamatama tekućim od 20.3.2019. do isplate, te kamate na iznos iznos od 796,33 eur tekuće od 20.3.2019. do 23.9.2020. te na iznos od 929,05 eur od 20.3.2019. do 19.4.2021.

5. Predmetno povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, u smislu čl. 191 st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), kojoj preinaci se tuženik usprotivio na raspravi 11.2.2025..

6. Međutim, st. 2. čl. 191. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Slijedom navedenoga sud riješio dopustiti preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama pa je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci rješenja.

7. Tuženik je na tako povećani dio isticao prigovor zastare i prigovarao je tijeku kamata na povećani dio.

8. U slučaju kada je tužitelj već u tužbi utužio naknadu neimovinske štete, dakle i iznos koji je zahtjevom od 23.9.2024. preciziran te imajući na umu da se tako preinačeni dio tužbenog zahtjeva zasniva na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka, po stajalištu ovog suda ne može se govoriti o zastari za preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Zbog navedenog je za naknadu neimovinske štete za ocjenu prigovora zastare odlučan dan podnošenja tužbe temeljem čl. 242. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO), a ne dan preinake tužbe, budući da je tužitelj za visinu naknade neimovinske štete saznao tek tijekom postupka, provedenim medicinskim vještačenjem. Stoga bi po ocjeni ovog suda shvaćanje da je za ocjenu prigovora zastare kod preinake tužbe odlučan dan preinake tužbe bilo usmjereno prema formalizmu koji otežava uspostavljanje pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava tužitelja i tuženika i njime bi se tužitelju ograničilo njegovo pravo na pristup sudu kao aspekt prava na pravično suđenje.

9. Imajući na umu da se štetni događaj dogodio 1.10.2018., a tužba je podnijeta 23. 10. 2019. nedvojbeno je da je tužitelj svoj zahtjev podnio unutar trogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom čl. 230 ZOO-a što znači da je dakle, podnošenjem tužbe prekinuta zastara. Isto vrijedi i za početak tijeka zakonskih zateznih kamata na povećani dio (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-231/2004 od 10. ožujka 2004., Županijskog suda u Splitu Gž-2439/2016 od 8. lipnja 2017., Županijskog suda u Varaždinu Gž-669/2009. od 15. lipnja 2009.).

10. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju te proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Jakši Filipoviću. Saslušan je tužitelj.

11. Ostale dokaze sud nije izvodio jer se nisu ukazali potrebitima za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan .

13. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Sporna je visina tužbenog zahtjeva preko nesporno plaćenog iznosa od 1.725,00 eur koji je tuženik isplatio tužitelju i to iznos od 796,33 eur 23.9.2020. i iznos od 929,05 eur 19.4.2021., dakle nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari .

14. S obzirom da između stranaka nisu sporne gore navedene činjenice nastanka štetnog događaja, odgovornosti tuženika i pasivne legitimacije, iste, sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a nije bilo potrebno dokazivati, niti ih je sud posebno obrazlagao.

15. S obzirom da je sporna visina štete valjalo je utvrditi istu te je stoga proveden dokaz medicinskim vještačenjem. Prvo medicinsko vještačenje je provedeno je po vještaku dr. Jakši Filipoviću na koji su stranke prigovarale te vještak usmeno nije otklonio prigovore pa je na prijedlog tužitelja provedeno novo medicinsko vještačenje po vještaku Božidaru Šebečiću. Između nalaza i mišljenja ta dva vještaka bila su značajna odstupanja zbog kojih vještaci nisu mogli uskladiti svoja mišljenja te je u konačnici provedeno treće medicinsko vještačenje po vještaku dr. Borisu Božiću. Vještaci su se usuglasili da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti 3%, a ostali vidovi štete kao i tuđa pomoć i njega ocjenjeni su prema nalazu i mišljenju dr. O. Liječenje tužitelja je završeno 24. siječnja 2019., a troškovi liječenja sa lista 24 do 29 spisa su opravdani kao i trošak sa lista 30 i 23.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog medicinskog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića proizlazi da je vještak izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i spis te je dao svoj nalaz i mišljenje nakon pregleda tužitelja. Računi za troškove liječenja su opravdani osim računa sa lista 23 spisa koji se odnosi na plaćenu participaciju za pregled u Domu zdravlja međutim iz računa nije vidljivo kod kojeg liječnika je bio pregled te se ne može utvrditi da je pregled povezan sa ozljedama iz štetnog događaja. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg 10 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca. U tijeku liječenja postojao je sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 30 dana. Tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna dva sata dnevno tijekom 4 tjedana.

17. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da mu je doista bila potrebna tuđe pomoć i njega koju su pružali žena i sin. Navodi da je zbog predmetnog štetnog događaja bio na bolovanju dva do tri mjeseca.

18. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Šebečića prihvaćen je u cijelosti jer je valjano obrazložen, u skladu sa relevantnom medicinskom dokumentacijom u spisu te kliničkim pregledom tužitelja.

19. Tako je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO-a.

20. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a. S obzirom na utvrđenu dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova, smanjenje životne aktivnosti, ovaj sud smatra da mu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 2.913,80 eur.

21. Cijenu sata tuđe pomoći i njege pružene tužitelju sud je ocijenio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 2,70 eur, za ukupno 56 sati sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a na naknadu koje štete ima pravo na temelju čl. 1095. ZOO-a, u iznosu od 151,20 eur.

22. Među strankama je nesporno da je tuženik isplatio tužitelju nesporni dio štete u iznosu od 1.725,00 eur. Kako je utvrđena visina potraživanja s osnova imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.065,00 eur, to je tuženik dužan isplatiti tužitelju preostali iznos na ime neimoviske štete 1.340,00 eur. Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i imovinsku nenovčanu štetu, na temelju članka 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a koji je poseban zakon u odnosu na ZOO, propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tako su tužitelju priznate zatezne kamata na dosuđeni iznos tekuće od 20. ožujka 2019. do isplate, kao i kamate na nesporno isplaćene iznose tokom ovog postupka na ime predmetne štete.

23. Nadalje, s obzirom da nije bila sporna ni osnova ni visina troškova liječenja tužitelja iz predmetnog štetnog događaja koju je tuženik učinio nespornim podneskom od 16. listopada 2024., to je tužitelju s te osnove dosuđen iznos od 58,22 eur sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod t I. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju čl. 154.st. 1. ZPP-a. Tako je sud tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; dalje: Tarifa) i to trošak sastava odštetnog zahtjeva, tužbe sukladno Tbr 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 24.3.2021. i 23.9.2024. sukladno Tbr.8.1., trošak zastupanja na ročištima 5.12.2019., 6.10.2020., 17.6.2021., 2.5.2023., 7.11.2023., 6.2.2024.,11.2.2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife svaka od parničnih radnji u visini od 100 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eur. Tužitelju je priznat i PDV u skladu s Tbr. 46 Tarife.

26. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 4.12.2019. budući da je isti pristupio na ročište 5.12.2019. te je mogao usmeno iznijeti navode iz tog podneska, nije mu priznat trošak podneska od 3.12.2019., 20.2.2020., 2.12.2020. jer istima dostavlja dokaze o uplati koje dokaze je mogao dostaviti i bez popratnih dopisa.

27. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 564,07 eur te sudska pristojba na tužbu u zatraženom iznosu od 69,55 eur. Sudska pristojba na presudu mu nije priznata budući da u spisu ne prileži dokaz o uplati iste pa mu tako nisu priznate niti zatezne kamate na taj trošak jer kamate tuženiku ne mogu početi teći prije nego što tužitelj ispuni svoju obvezu plaćanja pristojbe na presude koja će nastati tek objavom ove presude.

28. Zatezna kamata na trošak teče od presuđenja do isplate, a dosuđena je tužitelju na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2025.

Sudac

Marijan Glavaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu

2. Tuženiku po pun.