P-926/22

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg John F. Kennedy 11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Josipu Biliću u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mirni Peršić Kučalo odvjetnici u Zagrebu, Ilica 106, protiv I. tuženika CU iz [adresa] B 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zdeslavu Tadiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 81, II. tuženika STEČAJNA MASA IZA ZADRANKA d.d. u stečaju, Uvala Bregdetti 23, OIB: 96243231521, zastupana po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zagrebu, Vlaška 77, III. tuženika HU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranije PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]) zastupanog po punomoćniku SU, odvjetniku u [adresa], i IV. tuženika ISTO d.d. u stečaju, Varaždin, A. Šenoe 4-6, OIB: 885022009643, zastupanog po stečajnom upravitelju Tomislavu Đuričinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Mirne Peršić Kučalo, odvjetnice, u odsutnosti uredno pozvanog I. tuženika, u nazočnosti punomoćnice II. tuženika TU, odvjetnice, u nazočnosti punomoćnika III. tuženika SU, odvjetnika i u nazočnosti punomoćnika IV. tuženika GU, zaposlenika, donio je i objavio 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-3256/09 od 17. srpnja 2009., Rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-4473/10 od 22. studenog 2010. te rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-2037/12 od 16. srpnja 2012., a koji se postupak vodi pod posl.br. Ovr-2001/10 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, određena na nekretnini 43/10000 dijela etažno vlasništvo (E-178), dijela nekretnine zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stambena zgrada broj 2 i 2a i dvorište [adresa] površine 3042 m2 s kojim je idealnim pripadajućim dijelom neodvojivo povezana nekretnina oznake Stan br. 83 – jednosobni stambeni prostor u II katu zgrade, sadržaja ulaz, kuhinja, blagovanje, dnevni boravak, pretprostor, kupaona i lođa netto korisne površine 33,90 m2, neodvojivo povezano za vlasništvom, spremište br. S125 u prizemlju netto korisne površine 2,42 m2 što ukupno čini netto korisnu površinu 36,32 m2, ulaz 2- [adresa], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se I., II. III. i IV. tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 15.247,17 €.

Stranica 1 od 11

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 9.025,00 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao treća osoba upućen na pokretanje ove parnice protiv ovdje tuženika, i to rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr- 2001/2010 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navodi da su tužiteljica i pravni prednik IV. tuženika i Marsonija d.d., zaključili 13. lipnja 2007. Predugovor o kupoprodaji nekretnine i to jednosobnog stana površine 33,90 m2 koji se nalazi u [adresa], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 43/10000 dijela stambene zgrade br. 2. i 2a. i dvorište Cirkovljanska Zagreb, etaža 43/10000. Navodi da je kupoprodajna cijena iznosila 46.004,13 € te je tužiteljica isplatila IV. Tuženom iznos iz predugovora preko njihovog izvođača Marosinje d.d. koji je navedeni stan kompenzirao s neplaćenim radovima i to isplata je izvršena preko banke. Ukazuje da je ovlaštenje za zaključenje prethodnog navedenog predugovora između tužiteljice i I. tuženika dano od strane IV. Tuženika i to temeljem odredbe čl. 22. Ugovora o izvođenju radova br. 163/05 od 13. svibnja 2005. zaključenim između IV. Tuženika i Marsonije d.d. Tužiteljica je zatražila od strane IV. Tuženika da postupi po odredbi čl. 22. Ugovora ali IV. tuženik je pozvao tužiteljicu na zaključenje Ugovora o kupoprodaji nekretnine i tužiteljica je ne sumnjajući ništa potpisala Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine u kojoj je utvrđeno plaćanje iznosa od 256.300,00 kn, odnosno upravo koliko je tužiteljica isplatila Marsoniji d.d. Navodi da je IV. tuženik bio upoznat s isplatom tužiteljice društvu Marsonija d.d. i sa zaključenjem predugovora između tužiteljice i Marsonije d.d., a koji predugovor nije raskinut i temeljem predugovora tužiteljica se nalazi u posjedu navedenog stana. Također navodi da je nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnina s IV. tuženikom tužiteljica saznala da je isti stan predmet ovrhe pod brojem Ovr-3256/09 od strane ovrhovoditelja ZU a sada je i predmet dražbe. Ističe da je predugovor koji je tužiteljica sklopila s Marsonijom d.d. pravovaljan i da je na temelju njega isplaćena kupoprodajna cijena, te stoga smatra da je predmetna ovrha nedopuštena.

2. U svom odgovoru na tužbu I. tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije smatrajući da tužiteljica nije dokazala da su BU i ĆU, iste osobe. Osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da tužiteljica nije mogla steći vlasništvo predmetnog stana, jer niti jedna od dostavljenih isprava ne sadrži clausulu intabulandi te ističe da iz priloženih uplatnica proizlazi da ni kupoprodajna cijena nije isplaćena jer je ostalo neuplaćeno iznos od 141.030,57 kn ili 19.506,30 € pod uvjetom da je doista isplaćen iznos od 34.873,41 €. Nadalje ističe da su uplate obavljale dvije osobe i to ĆU i EU i to sa četiri različite namjene odnosno uplatama kod FINE s datumom 27. svibnja 2005. su izvršene uplate pologa po ugovorima 194/2005, 192/2005, 193/2005 i 195/2005 odnosno za četiri različita ugovora pa se svakako ne mogu smatrati uplatama za predmetni stan. Ukazuje da se samo jedna uplata od uplata izvršenih putem Zagrebačke banke d.d. odnosi na ugovor 193/2005 i to ona gdje se kao uplatitelj navodi ĆU kada je 20. studenog 2005. uplaćen iznos od 73.500,00 kn, te dodatno ukazuje da je broj računa na koji je izvršena uplata različit od broja računa koji je naveden u predugovoru koji je tužiteljica sklopila s Marsonija građenje d.o.o. Također ističe da se predmetnim Predugovorom od 13. lipnja 2007. tužiteljica obvezala platiti ugovoreni iznos od 397.330,57 kn pa tako se sve uplate prije tog dana ne mogu smatrati plaćanjem po tom ugovoru. Ukazuje da se od priloženih 9

Stranica 2 od 11

uplatnica njih 8 odnosi na 2005 godinu a i od tih 8 samo se jedna odnosi na ugovor br. 193/2005 odnosno ne odnosi se na predugovor br. 193/2005 pa je stoga potpuno nejasno na što se uplata odnose.

3. U odgovoru na tužbu II. tuženik u bitnome navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti jer tužiteljica nije dokaza da je vlasnica nekretnine te da je podnošenjem prijedloga za ovrhu II. tuženik postupao sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige s obzirom da je u vrijeme pokretanja ovršnog postupka u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan upravo ovršenik odnosno ovdje IV. tuženik.

4. U svom odgovoru na tužbu III. tuženik navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da predmetni predugovor nema ovjeren potpis prodavatelja niti ima clausulu intabulandi te ukazuje da čak i kada bi tužiteljica imala valjan kupoprodajni ugovor da nije upisana kao vlasnik i da to ne sprečava predmetnu ovrhu.

5. U svom odgovoru na tužbu IV. tuženik navodi da pobija tužbeni zahtjev u cijelosti te da je nije točno da je tužiteljica dana 13. lipnja 2007. zaključila predugovor o kupoprodaji nekretnine s pravnim prednikom IV. tuženika i Marsonijom d.d. već je ista zaključila predugovor s društvom Marsonija građenje d.d., a ne i s pravnim prednikom IV. tuženika. Također osporava da bi tužiteljica platila pravnom predniku IV. tuženika iznos od 46.004,13 € preko izvođača Marsonija d.d. odnosno da je navedeni stan kompenzirao s neplaćenim radovima kao i da je isplata obavljena preko banke. Ističe da tužiteljica nikada nije platila IV. tuženiku niti dio iznosa od 46.004,13 € niti je trebala jer je predugovor sklopila s Marsonija građenje d.o.o. i obvezala se isti iznos uplatiti upravo Marsonija građenju d.o.o., a ne IV. tuženiku te navodi da je iz naloga za plaćanje razvidno da su sva sredstva uplaćena društvu Marsonija građenje. Osporava da bi ovlaštenje za zaključenje predugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. lipnja 2007. bilo dano od strane IV. tuženika niti to proizlazi iz čl. 2. predugovora jer IV. tuženik nije stranka tog ugovora. Nadalje ukazuje da je tužiteljica ta koja se više puta obraćala IV. tuženiku s namjerom kupnje predmetnog stana te je nakon što je raskinut predugovor o kupoprodaji stana br. 193/2005 sklopljen 18. svibnja 2005. između pravnog prednika IV. tuženika i društva Marsonija građenje d.o.o. tada je pravni prednik IV. tuženika kao prodavatelj s tužiteljicom kao kupcem 20. studenog 2008. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 2008/111/1 za jednosobni stan površine 33,90 m2 a po kojem tužiteljica nije postupila slijedom čega pravni prednik IV. tuženika nikada i nije predao isti u posjed tužiteljici niti u vlasništvo.

6. Na ročištu održanom 20. listopada 2020. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev tako da glasi: „Utvrđuje se nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-3256/09 od 17. srpnja 2009., a koji se postupak vodi pod posl.br. Ovr-2001/10 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, određena na nekretnini 43/10000 dijela etažno vlasništvo ( E-178 ), dijela nekretnine zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stambena zgrada broj 2 i 2a i dvorište [adresa] površine 3042 m2 s kojim je idealnim pripadajućim dijelom neodvojivo povezana nekretnina oznake Stan br. 83 – jednosobni stambeni prostor u II katu zgrade, sadržaja ulaz, kuhinja, blagovanje, dnevni boravak, pretprostor, kupaona i lođa netto korisne površine 33,90 m2, neodvojivo povezano za vlasništvom, spremište br. S125 u prizemlju netto korisne površine 2,42 m2 što ukupno čini netto korisnu površinu 36,32 m2, ulaz 2- [adresa], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

Stranica 3 od 11

7. Na navedenom ročištu tužiteljica je istaknula da iz zk izvadtka proizlazi da je zabilježba ovrhe upisana nakon upisa zabilježbe spora koji tužiteljica vodi pred OGS Zagreb te je osporila savjesnost i poštenje ovrhovoditelja odnosno tuženika u ovom postupku budući su isti znali, odnosno nije im moglo ostati nepoznato da tužiteljici pripada pravo koje nije upisano u zemljišne knjige iako ista raspolaže ispravama iz koje proizlazi osnovanost ovog tužbenog zahtjeva.

8. Na ročištu održanom 21. svibnja 2021. tužiteljica je navela da je 30. travnja 2021. podnesen prijedlog za osnivanje sudskog pologa pred OGS Zagreb radi polaganja preostalog iznosa kupoprodajne cijene.

9. Na ročištu održanom 29. rujna 2021. tužiteljica je ponovno uredila tužbeni zahtjev na način da u drugom redu iza 17. srpnja 2009. dodaje " Rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-4473/10 od 22. studenog 2010. te rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-2037/12 od 16. srpnja 2012.".

10. Na istom ročištu je navela da je ishodila rješenje o otvaranju sudskog pologa kod OGS Zagreb u spisu posl.br. R2-214/2021 od 10. rujna 2021. te je u cijelosti isplatila preostali dio kupovnine uplatom na sudski depozit.

11. Presudom ovog suda poslovni broj: P-1085/2020-38 od 27. listopada 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

12. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-5853/2021- 3 od 2. svibnja 2022. ukinuta je predmetna presuda i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

13. U nastavku postupka III. tuženik navodi da nije bio nesavjestan, nepošten niti je zloupotrijebio svoje pravo namirenja iz vrijednosti sporne nekretnine koja po njemu jest isključivo i samo vlasništvo ovršenika. Ističe da je zabilježbu odbijenog prijedloga tužiteljice koja nije uz prijedlog za uknjižbu priložila ugovor o kupoprodaji, tabularnu ispravu niti bilo koji drugi dokument koji bi njezin prijedlog činio osnovanim, smatrao više kao još jedan način da ovršenik pokuša osujetiti njegovo namirenje iz vrijednosti te imovine nego stvarnim zahtjevom neke osobe koja polaže bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini. Naveo je da ovršenik Industrogradnja grupa d.d. godinama III. - tuženiku kao prioritetnom vjerovniku koji svoju tražbinu temelji na pravomoćnoj sudskoj presudi kao radnik koji je teško stradao na radu i ostao invalid, nije podmirivao njegovo potraživanje iako je po Zakonu to morao učiniti. Također navodi da je rješenje o odbijanju prijedloga za uknjižbu tužiteljice od strane zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu bilo pravomoćno jer se na njega nitko nije žalio te zabilježba odbijenog prijedloga nikada i nije utvrđena nezakonitom temeljem bilo kakve žalbe predlagatelja (ovdje tužiteljice), te je stoga III. tuženik pokrenuo ovrhu na spornoj nekretnini. Nadalje navodi da je zabilježba odbijenog prijedloga koja je ostala upisana u zemljišnim knjigama isključivo i samo propustom samoga suda te da stoga nema nikakvog utjecaja na kasnije upise ili raspolaganja trećih osoba, pa stoga niti tuženih pod II. i III. u ovome sporu i smatra se kao da je nikada nije niti bilo. Posljedično tome, tuženici koji su eventualno nakon toga upisivali svoja prava na spornoj nekretnini u zemljišne knjige nisu trebali uopće voditi bilo kakvu brigu o takvoj zabilježbi, niti su bili ili postali nesavjesni ili nepošteni kada su zanemarili takav upis koji je sud sam morao brisati.

Stranica 4 od 11

14. U nastavku postupka tužiteljica navodi da se spis Z-42110/10 prema svom sadržaju kao i zabilježbi izvršenoj pod Rbr.4.1. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosi na zabilježbu ovrhe ovdje II. tuženika stečajne mase ZADRANKA d.d. u stečaju a temeljem rješenja o ovrsi Naslovnog suda posl. br. Ovr-4473/2010 od 22.11.2010. te da nesporno proizlazi da je II. tuženik izvršio zabilježbu ovrhe temeljem naprijed navedenog rješenja Ovr-4473/2010 od 22.11.2010. nakon tužiteljičine zabilježbe spora

– tužbe radi utvrđenja prava vlasništva podnesene tada Općinskom sudu u Zagrebu dana 19.01.2010., prema prijedlogu od 27.01.2010., posl. br. Z-4136/10. Predmet posl. br. Z-39202/12 vodio se radi zabilježbe ovrhe ovdje III. tuženika ČU u odnosu na društvo INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d. temeljem zaključka i rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-2037/12 od 16.07.2012. (doneseno po prijedlogu za ovrhu od 02.08.2012.), što znači da je i III. tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je ovrhu na predmetnoj nekretnini pokrenuo dvije godine i gotovo sedam mjeseci nakon što je zabilježba tužbe br. Z-4136/10 ovdje tužiteljice već bila upisana u zemljišnim knjigama. Tužiteljica nadalje skreće pažnju Sudu da je ukupno ugovorena kupoprodajna cijena navedena u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina broj 2008/111/1 od 20.11.2008., koji je sklopljen između društva INDUSTROGRADNJA d.d. kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca iskazana u dva odvojeno navedena iznosa (146.310,56 kn i 256.300,00 kn) u čl. 5. istog Ugovora, upravo iz razloga što je tužiteljica iznos od 256.300,00 kn već prethodno isplatila društvu MARSONIA GRAĐENJE d.o.o. temeljem Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 13.06.2007., kao kooperantu tadašnjeg društva INDUSTROGRADNJA d.d. Također je navela da su I.-III.tuženici u svojstvu ovrhovoditelja pokretali ovršne postupke svaki zasebno i temeljem različitih ovršnih ispravate u različito vrijeme, a sve nakon što je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na predmetnoj nekretnini tužiteljica već bila izvršila upis zabilježbe svoje tužbe radi utvrđenja prava vlasništva.

15. Tužiteljica također navodi da je pravni prednik I. tužene CU, AU u cijelosti namirio svoje potraživanje prema pravnom predniku ovdje IV. tuženika, društvu INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d., slijedom čega I. tužena nema nikakav pravni interes za nastavljanje vođenja ovršnog postupka kod Općinskog građanskog suda u spisu posl. br. Ovr-2001/10, pa tako niti pravo zahtijevati prisilnu prodaju nekretnine ovdje tužiteljice.

16. U nastavku postupka I. tuženik i IV. tuženik u bitnome ostaju kod svih ranije iznijetih navoda.

17. U nastavku postupka II. tuženik je u bitnome naveo da se ovršni postupak prvotno vodio pod poslovnim brojem Ovr-3256/09 kod Trgovačkog suda u Zagrebu po prijedlogu ovrhovoditelja AU, pravnog prednika ovdje I. tužene CU. Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr- 2001/10 od 13.05.2013.g. u ranije pokrenuti ovršni postupak koji se vodi na istoj nekretnini stupio je kao II-ovrhovoditelj, ovdje II-tuženik. Ukazuje na odredbu čl. 80. st. 1. i 2. Ovršnog zakona te navodi da se ovdje II-tuženik se kao II-ovrhovoditelj priključio ranije pokrenutom ovršnom postupku, za koji je već postojala upisana i provedena zabilježba ovrhe od 23.07.2009. Z-38893/09 – temeljem rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-3256/09 na nekretnini na kojoj tužiteljica predlaže donijeti odluku o nedopuštenosti ovrhe. Stoga ističe da u trenutku kada je zabilježena ovrha Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-3256/09 na nekretnini na kojoj tužiteljica predlaže donijeti odluku o nedopuštenosti ovrhe nije postojala nikakva zabilježba spora.

Stranica 5 od 11

18. Na ročištu održanom 23. veljače 2024. I tuženik je naveo da okolnost da je I tuženica namirena u potpunosti nije sporna i da stoga nije potrebno izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

19. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu i to:

Predugovor o kupoprodaji stana broj 193/2005 (list 7-8 spisa), Predugovor o kupoprodaji nekretnine (list 9-11 spisa), dopis Industrogradnje d.d. kojim se raskida Predugovor o kupoprodaji stana broj 193/2005 i Predugovora o kupoprodaji garaže broj 195/2005 od 19. studenog 2008 godine. (list 35. spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 67. – 68 spisa spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 69-70 spisa), predugovor o kupoprodaji nekretnine (list 287 – 289 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 2007/141/1 (list 291 – 295 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 296 – 300 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 301. spisa), teretovnica (list 302. spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 393-397 spisa), nalaz vještaka (list 398-402 spisa).

20. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

21. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži proglašenje nedopuštenim ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-3256/09 od 17. srpnja 2009., Rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-4473/10 od 22. studenog 2010. te rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-2037/12 od 16. srpnja 2012. a koji se postupak vodi pod posl.br. Ovr-2001/10 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

22. Sukladno odredbi čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/16, 73/17– dalje OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

23. Sukladno navedenoj odredbi na tužiteljici je bio teret dokaza da postoji neko njeno pravo u pogledu predmeta ovrhe, odnosno da je kako tvrdi predmnjevani vlasnik.

24. Iz odredbe čl. 166. Zakona o vlasništvu („Narodne novine“ br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) proizlazi da je predmnjevani vlasnik onaj koji ima pravni temelj i istinit način stjecanja stvari.

25. Slijedom navedenog, tek ako bi sud utvrdio da je tužiteljica predmnjevani vlasnik, tada bi bilo potrebno utvrditi je li postoji nesavjesnosti na strani ovrhovoditelja, budući da tek u tom slučaju, da su kumulativno ispunjena ta dva uvjeta, postoji pravo tužiteljice koje sprečava provođenje ovrhe.

26. Stoga je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi je li tužiteljica predmnjevani vlasnik te da li postoji nesavjesnost na strani I., II. i III. tuženika kao ovrhovoditelja odnosno je li to

Stranica 6 od 11

njihovo (ovrhovoditelja) pravo eventualno prestalo, budući da tužiteljica u odnosu na I. tuženika ističe također da je I. tuženik svoje potraživanje namirio.

27. Uvidom u Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr- 2001/10-267 od 20. svibnja 2019. ovaj sud je utvrdio da je istim ovdje tužiteljica upućena kao treća osoba u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja, pokrenuti parnicu radi proglašenja da nije dopuštena ovrha na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 2. i 2a. i dvorište [adresa], ukupne površine 3042 m2, i to: 178. etaža -stan broj 83 – jednosoban smabeni prostor u 2. katu zgrade, sadržaja: ulaz, kuhinja. Blagovanje, dnevni boravak, pretprostor, kupaona i loggia, neto korisne površine 33,90 m2, neodvojivo povezano sa vlasništvom spremišta broj S125 u prizemlju neto korisne površine 2,42 m2, što ukupno čini neto ukupnu korisnu površinu 36,22 m2, ulaz 2 – [adresa].

28. Uvidom u Predugovor o kupoprodaji stana broj 193/2005 ovaj sud je utvrdio da je isti sklopljen između Industrogradnja d.d. kao prodavatelja i Marsonija-građenje d.o.o. kao kupca, dana 18. svibnja 2005., kojeg je predmet ugovora jednosobni stan površine 33,90 m2, ulaz 2, kat 2, stan broj 83 i spremište broj 83, ulaz 2, prizemlje površine 4,83 m2 te je utvrđena kupoprodajna cijena od 46.377,03 €. Odredbom čl. 3. tog predugovora je određeno da će kupac predmetnu ugovorenu cijenu platiti sukladno članku 22. Ugovora o izvođenju radova br. 163/05 od 13. svibnja 2005.

29. Uvidom u Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 13. lipnja 2007. ovaj sud je utvrdio da je isti zaključen između društva Marsonija građenje d.o.o. kao prodavatelja i ĆU, kao kupca te da je predmet kupoprodaje jednosobni stan površine 33,90 m2, koji se nalazi u Zagrebu, Cirkovljanska ulica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u stambenoj građevini operativne oznake P-3, Vrbani, ulaz 2, kat 2, broj 83 s pripadajućim spremištem broj 83, ulaz 2, prizemlje, površine 4,83 m2. Člankom 2. je ugovoreno da se uvjeti prodaje predmetne nekretnine uvjetuju čl. 22. Ugovora o izvođenju radova br. 163/05 od 13. svibnja 2005. sa društvom Industrogradnja d.d. te je prodajna cijena utvrđena čl. 3. Predugovora u iznosu od 46.004,13 €. Člankom 4. je ugovoreno da se kupac obvezuje kupoprodajnu cijenu uplatiti na račun prodavatelja.

30. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 2008/111/1 od 20. studenog 2008. (dalje: Ugovor od 20. studenog 2008.) ovaj sud je utvrdio da je zaključen između društva Industrogradnja d.d. kao prodavatelja i ĆU kao kupca te da je predmet kupoprodaje predmetni sporni stan. Nadalje, člankom 3. Ugovora, ugovorena je ukupna kupoprodajna cijena od 402.610,56 kn te u navedenom članku stranke takvu cijenu sporazumno utvrđuju „sukladno raskinutom predugovoru o kupoprodaji stana br. 193/05 od 18. svibnja 2005. između Industrogradnje i Marsonije građenje d.o.o…..“. Člankom 5. tog Ugovora, je ugovoreno da će kupac navedenu cijenu platiti na način da će iznos od 146.310,56 kn platiti u roku od 45 dana od dana javnobilježničke ovjere i iznos od 256.300,00 kn najkasnije do 30. studenog 2009. Člankom 6. Ugovora, prodavatelj se obvezao po isplati ukupne kupoprodajne cijene predati kupcu tabularnu izjavu.

31. Iz navedene odredbe čl. 3. Ugovora, ovaj sud je također utvrdio da je tužiteljica znala da je Predugovor o kupoprodaji stana broj 193/2005 od 18. svibnja 2005. a koji je sklopljen između Industrogradnja d.d. kao prodavatelja i Marsonija-građenje d.o.o. kao kupca, raskinut, budući je to izrijekom u navedenom članku utvrđeno.

Stranica 7 od 11

32. Uvidom u ispise naloga na listu 13 spisa, ovaj sud je utvrdio da je u istima kao uplatitelj navedena tužiteljica a kao primatelj uplate Marsonija građenje d.o.o. te da je u nalogu od 7. rujna 2005. kao svrha plaćanja navedeno: Plaćanje po ugovoru 192/2005, P3- 1,72S i da je iznos koji je doznačen 75.000,00 kn, dok je iznos uplaćen po nalogu od 22. prosinca 2005., 15.000,00 kn. U nalogu od 20. studenog 2007. iznos koji je doznačen je 73.500,00 kn a svrha plaćanja je opisana kao: plaćanje po ugovoru 193/2005, P3-183S. U nalogu od 18. studenog 2005. je doznačeni iznos 10.000,00 kn a svrha plaćanja je plaćanje po ugovoru 192/2005, P3-1,72S, a u nalogu od 31. listopada 2005. uplaćeni iznos je 20.000,00 kn a svrha plaćanja je plaćanje po ugovoru 192/2005, P3-1,72S.

33. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 19. listopada 2020. na listu 69-70 spisa ovaj sud je utvrdio da je na predmetnoj nekretnini upisana zabilježba spora radi utvrđenja prava vlasništva između tužiteljice protiv I. tuženika Marsonija građenje d.o.o. i 2. tuženika Industrogradnja d.d. i to temeljem prijave zaprimljene 27. siječnja 2010. (Z- 4136/10) dok je također izvršena i zabilježba ovrhe i to temeljem rješenja ovog suda poslovni broj: Ovr-4473/2010. od 22. studenog 2010. (Z-421110/10) i to na temelju prijave zaprimljene 3. rujna 2010. Na temelju prijave zaprimljene 2. kolovoza 2012. zabilježena je ovrha na temelju zaključka i rješenja o ovrsi poslovni br. Ovr-2037/12 od 16. srpnja 2012. (Z-39202/12). Nadalje, je temeljem prijave zaprimljene 23. srpnja 2009. broj: Z-38893/09 izvršena zabilježba ovrhe utvrđenjem vrijednosti predmetnih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, a temeljem rješenja o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-3256/09 od 17. srpnja 2009. (Z-38893/09).

34. Svjedok BUH je u svom iskazu u bitnome navela da je sestra tužiteljice i da su zajedno vodile knjige tvrtki Feniks d.o.o. koja je imala istog direktora UU kao i Marsonija koja je bila podizvođač Industrogradnji, a koja je gradila stanove na raznim lokacijama pa tako i u Zagrebu na adresi [adresa]. U razgovoru s gospodinom C saznale su da on dobiva neke stanove u kompenzaciji od Industrogradnje odnosno njegova firma i da njih dvije mogu kupiti svaka po jedan stan i jednu garažu i na taj način riješiti svoje stambeno pitanje. Ona je kupila stan, sklopila predugovor s Marsonija-građenje d.o.o., a glavni kupoprodajni ugovor s Industrogradnjom d.d. u kojem je između ostalog navedeno da kupovnina ide Marsoniji i od onda u njemu živi bez problema, ali su kod tužiteljice nastali problemi i ona je tek osnivanjem sudskog pologa pred desetak dana isplatila stan u cijelosti

35. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da je 2003. imala knjigovodstveni servis i vodila knjige i gospodinu UU koji je bio vlasnik tvrtke Marsonija-građenje d.o.o. i Feniks nadzor d.o.o. U razgovoru joj je rekao da je Marsonija-građenjed.o.o. kooperant Inudustrogradnja te da u kompenzaciju dobiva stanove, Kako su sestra i ona bile prognanici iz Vukovara, željele su riješiti svoje stambeno pitanje i obje su dogovorile kupnju svaka jednog stana i jedne garaže. Obje su sklopile predugovor s Marsonija- građenje d.o.o. i uplatile svaka svoju kaparu. Njena sestra BUH je sklopila i kupoprodajni ugovor nakon predugovora s Industrogradnjom d.d., isplatila stan u cijelosti i uknjižila se, ali su s mojim stanom počeli pravni problemi. Kako je njen knjigovodstveni servis dobro radio ona je pitala gospodina UU da li može nakon uplaćene kapare uplaćivati razne iznose onako kako bude imala, na što je on pristao tako da je nakon kapare koju je uplatila u iznosu od 2.500,00 Eur za jedan stan i jednu garažu negdje 2005., a kaparu je uplatila Marsonija-građenje d.o.o. na što Industrogradnja d.d. nije imala primjedaba. Nakon toga je u nekoliko navrata uplaćivala

Stranica 8 od 11

razne iznose tako da je u konačnici uplatila 256.300,00 kn. U zemljišnim knjigama je bio prijedlog za ovrhu gospodina AU s kojim sam je stupila u kontakt i koji joj je rekao da ima velikih potraživanja prema Industrogradnji d.o.o. Ona je u tom trenutku bila dužna još 20.000,00 Eur-a kupovnine i predložila je da to isplati njemu s čime se on složio, ali se tome protivila Industrogradnja d.d. tako da nije izvršila uplatu. Navela je da nije platila kupovninu u cijelosti jer nije dobila uputu kome trebam uplatiti ostatak novaca iako je na ugovoru pisao broj žiro računa, ali joj je gospodin H rekao da neće dobiti tabularnu ispravu dok joj on ne da uputu kome treba uplatiti ostatak kupovine. Navela je da je vidjela da je gospodin AU pokrenuo prijedlog za ovrhu odnosno zabilježbu u zemljišnim knjigama, sasvim slučajno i to kada je kredit već bio u obradi.

36. Imajući u vidu navedena utvrđenja kao i činjenicu da je tužiteljica nesporno u posjedu predmetnog stana te da nitko od tuženika pa tako niti IV. tuženik koji je ugovora strana Ugovora od 20. studenog 2008., nije tvrdio da bi navedeni Ugovor bio raskinut, to je ovaj sud ocijenio da je tužiteljica predmnjevani vlasnik.

37. Naime, za navedeno utvrđenje nije odlučno je li tužiteljica doista i isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu budući da isto predstavlja obveznopravni zahtjev pa je prodavatelj bio ovlašten i sudskim putem tražiti isplatu ili eventualno raskinuti Ugovor od 20. studenog 2008., a što IV. tuženik kao Prodavatelj nije ni tvrdio da je učinio. Slijedom navedenog, budući da tužiteljica ima valjan pravni temelj i istinit način stjecanja stvari- nekretnine, to se ima smatrati predmnjevanim vlasnikom.

38. Ovdje se ukazuje da činjenica što je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva odnosno da ima valjanu pravnu ispravu u postupku koji se vodi pod brojem: P-5540/18, odbijen, nema utjecaja za utvrđenje u ovom postupku budući da navedena presuda nije pravomoćna.

39. U odnosu na drugu pretpostavku odnosno nesavjesnost ovrhovoditelja, u dijelu koji se odnosi na I. tuženika ovaj sud je ocijenio da je I. tuženik bio nesavjesan.

40. Naime, iz izvatka iz zemljišne knjige koji je dostavila sama tužiteljica i na koji se pozivala sama tužiteljica (list 69-70 spisa), razvidno je da je pravni prednik I. tuženika upisao zabilježbu na temelju prijave od 23. srpnja 2009. (Z-38893/09) dok je tužiteljičina prijava zabilježbe spora zaprimljena 27. siječnja 2009. iz čega je razvidno da u trenutku podnošenja prijave zabilježbe ovrhe I. tuženika, nije bila upisana niti podnesena prijava zabilježbe spora pa iz same te činjenice (uvida u zemljišne knjige) I. tuženik nije mogao imati saznanja da sporna nekretnina nije vlasništvo IV. tuženika, već da je tužiteljica predmnjevani vlasnik.

41. Međutim, sam I. tuženik je na ročištu održanom 23. veljače 2024. naveo da je I. tuženik namiren u potpunosti. Slijedom takvog navoda I. tuženika, koji iskazuje da je nesporno da je on svoju tražbinu namirio, bez da navodi da je ista namirena iz prodaje sporne nekretnine a niti to proizlazi iz priklopljenog spisa Ovr-2001/10, ovaj sud zaključuje da je I. tuženik stoga nesavjestan jer vodi ovrhu na nekretnini koja je predmet ovog postupka iako mu je tražbina namirena pa je stoga u odnosu na njega, predmetna ovrha nedopuštena.

42. Osim navedenog, u vidu navedenu činjenicu da je tražbina I. tuženika kao ovrhovoditelja, prestala, to je predmetna ovrha na spornoj nekretnini svakako nedopuštena jer se u konkretnom slučaju radi o razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a pri

Stranica 9 od 11

čemu se ukazuje da treća osoba nije u smislu odredbe čl. 55. st. 3. OZ-a vezana samo razlozima koje je istaknula u prigovoru, jer se ona upućuje u parnicu na temelju odredbe čl. 59.-60. OZ-a, a kojim odredbama nije propisana navedena obveza odnosno navedeno ograničenje.

43. I ovdje se ukazuje da iz priklopljenog spisa Ovr-2001/10 proizlazi da I. tuženik nije namiren prodajom ove sporne nekretnine već drugih nekretnina a niti je I. tuženik tvrdio da bi bio namiren prodajom i sporne nekretnine koja je predmet ovog postupka.

44. U odnosu na drugu pretpostavku odnosno nesavjesnost ovrhovoditelja, u dijelu koji se odnosi na II. i III. tuženika ovaj sud je ocijenio da su i II. i III. tuženik bili nesavjesni.

45. Kako je već navedeno, tužiteljica je 27. siječnja 2010. podnijela prijavu zabilježbe spora

– tužbe radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na spornom stanu.

46. Iz same zabilježbe je razvidno na što se ista odnosi, odnosno da se radi o zabilježbi spora radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na spornoj nekretnini koja je predmet ovrhe.

47. Imajući u vidu da su II. i III. tuženik tek nakon tog dana odnosno 2. kolovoza 2012. (Z- 39202/12) i 3. rujna 2010. (Z-42110/10) podnijeli prijavu zabilježbe ovrhe, to su i II. i III. tuženik kao ovrhovoditelji imali dovoljno razloga za posumnjati da ovršenik, odnosno IV. tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine, slijedom čega su prema ocjeni ovog suda bili nesavjesni i čime je u odnosu i na njih ispunjena i druga pretpostavka odnosno postojanje nesvjesnosti. (tako i VSRH, Rev-992/2022-4 od 30. studenog 2022. i USRH, U-III-2111/2023 od 21. listopada 2024)

48. Slijedom navedenog budući da je sud utvrdio da je tužiteljica predmnjevana vlasnica te da su I., II. i III. tuženika bili nesavjesni te da je u odnosu na I. tuženika njegova tražbina i prestala, to je ovaj sud ocijenio da predmetna ovrha nije dopuštena te je odlučeno kao u točki I. izreke.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a te na odredbi čl. 160. ZPP-a. Odredbom čl. 160. ZPP-a propisano da ako u izlučnoj parnici bude prihvaćen tužbeni zahtjev za izlučenje stvari, a sud utvrdi da je tuženik kao vjerovnik u ovršnom postupku imao opravdanih razloga smatrati da ne postoje prava trećih osoba na tim stvarima, odredit će da svaka stranka (tužitelj i ovrhovoditelj) snosi svoje troškove.

50. Dakle, sud je dužan odrediti da tužitelj i tuženici (ovrhovoditelji) snose svoje troškove, ali uz uvjet da je ovrhovoditelj kao vjerovnik u ovršnom postupku imao opravdanih razloga smatrati da ne postoje prava trećih osoba na predmetu ovrhe.

51. Međutim, u konkretnom slučaju I. II. i III. tuženici su kao ovrhovoditelji u ovršnom postupku mogli opravdano smatrati da postoji pravo treće osobe na predmetu ovrhe zbog zabilježbe spora koja je u odnosu na II. i III. tuženika bila čak i prije zabilježbe ovrhe od strane II. i III. tuženika dok je u odnosu na I. tuženika, zabilježba ovrhe I. tuženika iako datirana prije zabilježbe spora, ipak bila prije pokretanja ovog spora pa je i I. tuženik ima opravdanih razloga smatrati da postoji pravo treće osobe. Stoga tužiteljici sukladno navedenim odredbama pripadaju parnični troškovi.

Stranica 10 od 11

52. Tužiteljica ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine": broj 138/23, nastavno: Tarifa“) za pristup na ročišta održana 20. listopada 2020., 21. svibnja 2021., 29. rujna 2021., 20. rujna 2022., 20. veljače 2023. u iznosu od 995,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife) kao i za pristup na ročišta održana 23. veljače 2024., i 31. siječnja 2025. u iznosu od 1.000,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za sastav podnesaka od 14. lipnja 2019. (tužba) u iznosu od 995,00 €, od 21. studenog 2023. (obrazloženi podnesak) u iznosu od 1.000,00 € i od 16. travnja 2024. (obrazloženi podnesak) u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te trošak sastava podneska od 9. studenog 2021. (žalba) u iznosu od 1.243,75 € (Tbr. 10..1 Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 14.017,18 €. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 66,36 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 580,80 €, te sudska pristojba na žalbu protiv presude u iznosu od 580,81 € u skladu s Tar. br. 1., 2. i 3. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 - dalje ZSP). Dakle, tuženici su dužni naknaditi tužiteljici troškove postupka u sveukupnom iznosu od 15.247,17 € (točka II. izreke).

53. S druge strane sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova i to za sastav podnesaka od 29. rujna 2022., od 23. studenog 2022., od 4. siječnja 2023., od 12. siječnja 2023., od 10. veljače 2023. od 28. veljače 2024. u iznosu od 995,00 € za svaki od navedenih podnesaka te za sastav podnesaka od 15. siječnja 2024. u iznosu od 1.000,00 € kao i za sastav podneska od 2. listopada 2014. u iznosu od 250,00 €, budući da je sud sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a smatrao da navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog, sud je odbio tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 9.025,00 €. (točka III. izreke)

Zagreb, 13. ožujka 2025.

Sudac

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. I. Tuženiku po pun.

3. II. tuženiku po pun.

4. III. tuženiku po pun.

5. IV tuženiku po stečajnom upravitelju

6. Kal. 30 dana

Stranica 11 od 11